- 1 -              Revd 328/2021-2

Broj: Revd 328/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. A. iz L., OIB: …, zastupanog po punomoćniku V. V., odvjetniku u R. protiv tuženika: 1. S. D. iz U., OIB: …, 2. L. D. iz R. S., K., OIB: … i 3. N. P., S. R., OIB: …, koje zastupa punomoćnik B. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Č. i R., P., radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-223/2018-3 od 12. kolovoza 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Pazinu, poslovni broj P-34/17-17 od 28. veljače 2018., na sjednici održanoj 27. siječnja 2021.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

II. Odbija se zahtjev 1. - 3. tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.

Obrazloženje

Tužitelj je prijedlogom za dopuštenje revizije predložio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dopustiti reviziju protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-223/2018-3 od 12. kolovoza 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Pazinu, poslovni broj P-34/17-17 od 28. veljače 2018., a kojom je odbijen njegov zahtjev na utvrđenje stjecanja prava vlasništva nekretnine te upisa tog prava u zemljišnoj knjizi nadležnog suda.

U odgovoru na prijedlog 1. - 3. tuženici smatraju prijedlog nedopuštenim i predlažu isti odbaciti te obvezati tužitelja na naknadu troškova prouzročenih sastavom odgovora na prijedlog.

Prijedlog nije dopušten.

Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačena pitanja u prijedlogu nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

Naime, u prijedlogu tužitelj ističe pitanja koja glase:

1. Može li nekretnina biti predmetom prodaje usmenim ugovorom koji je realiziran tj. i kada nije navedena u pisanom ugovoru o kupoprodaji, ali je istovremeno njezina vrijednost uračunata u kupoprodajnu cijenu zajedno s vrijednošću ostalih nekretnina koje su kao predmet prodaje naznačene u ugovoru i koja je predana u posjed i plaćena (dakle, ugovor je izvršen), pored toga zajedno s ostalima u ugovoru navedenim nekretninama omeđena ogradom starom preko pedeset godina u jednu jedinstvenu i nedjeljivu seosku gospodarstvenu cjelinu zajedničkog nazivnika seosko imanje, kako domaće životinje u prvom redu kokoške, guske i patke ne bi odlutale na tuđe imanje koje nije predmet kupnje?

Kao razlog važnosti navedenog pitanja predlagatelj upire na shvaćanje istog drugostupanjskog suda u odluci Gž-1396/2017-2 od 11. svibnja 2020.

2. Predstavlja li međašni znak (žičana ograda) dokaz o tome do kuda seže posjed odnosno vlasništvo susjeda?

Kao razlog važnosti drugog označenog pitanja ističe se pravno shvaćanje izraženo u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1953/1984 od 8. siječnja 1985. i Rev-2426/1990 od 15. veljače 1991.

Postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna pravna pitanja u smislu navedene odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP iz razloga što su usko vezana uz utvrđene okolnosti ovog konkretnog slučaja i njima se preispituje pravilnost primjene materijalnog prava upravo u tom konkretnom slučaju, što predlagatelj opširno obrazlaže. Međutim, na tako postavljena pitanja nije moguće dati jednoznačan odgovor odnosno kao odgovor zauzeti načelno pravno shvaćanje koje bi bilo primjenjivo u većem broju, činjenično i pravno podudarnih slučajeva. Stoga, tako postavljena pitanja nisu važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, već samo za odluku u konkretnom sporu, pa to samo po sebi nije dostatan razlog za intervenciju revizijskog suda.

Stoga je, na temelju odredbi čl. 387. st. 5. i čl. 392. st. 1. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.

Kako odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka, na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP odlučeno je kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 27. siječnja 2021.

                            Predsjednica vijeća:

              Davorka Lukanović – Ivanišević, v. r.