1

Poslovni broj: 5 UsI-806/2020-9

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 5 UsI-806/2020-9

 

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

                  Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariu Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužitelja T. Đ. iz S. B., protiv tuženika Vojnostegovnog suda, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, kojeg zastupa službena osoba D. K., radi stegovnog prijestupa, 27. siječnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Vojnostegovnog suda, KLASA: UP/I-805-12/19-05/127, URBROJ: 512-21-20-29 od 02. lipnja 2020.

 

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog spora.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Osporavanim rješenjem tuženika, označenim u izreci presude, tužitelj je utvrđen odgovornim što je:

1.) 06. kolovoza 2019., vezano za njegov personalni status tj. nemogućnost izvanrednog promicanja u čin satnika, suprotno članku 31. i 32. Pravilnika o službi u Oružanim snagama RH, odnosno propisanom i zapovijeđenom načinu rješavanja o svim pitanjima rada u zapovijedništvu, postrojbi ili ustanovi u koju je raspoređen ili imenovan na dužnost te u svezi s osobnim statusom i djelovanjem, iako znajući da je takvo postupanje suprotno poštivanju linije zapovijedanja i rukovođenja, bez prethodnog iscrpljivanja mogućnosti rješavanja tog prava na nižoj razini, izravno uputio podnesak Upravi za ljudske potencijale, dakle, podnio pritužbu i druge podneske suprotno propisima, te

              2.) u točno neutvrđenom vremenskom razdoblju od 26. listopada 2019. do 30. studenog 2019. istupom na društvenoj mreži Facebook iznosio i komentirao podatke o izvanrednom događaju od 21. srpnja 2019., dakle, nedoličnim ponašanjem nanio štetu ugledu Ministarstva obrane i Oružanih snaga i javno istupao suprotno propisima, čime je, pod točkom 1. počinio stegovni prijestup iz članka 175. stavka 3. točke 36. Zakona o službi u OS RH („Narodne novine“ 73/13., 75/15., 50/16., 30/18., 125/19., dalje u tekstu Zakon), a pod točkom 2. stegovne prijestupe iz članka 175. stavka 3. točki 25. i 37. Zakona pa mu se na temelju članka 41. stavka 2. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti („Narodne novine“  122/15.) i članka 181. stavka 1. točke 4. Zakona izriče stegovna kazna – smanjenje plaće 20% u trajanju od 5 (pet) mjeseci.

U preostalom dijelu tužitelj je oslobođen stegovne odgovornosti.

Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika u dijelu kojim je utvrđena njegova stegova odgovornost. U bitnom objašnjava da je zapovjedniku brigade D. S. u veljači 2019. podnio pisanu molbu za službeni razgovor u vezi osobnog statusa. Potom je obaviješten da je njegova molba proslijeđena višem nadređenom odnosno zapovjedniku Oklopne bojne I. S.. Budući da pukovnik I. S. nije proveo službeni razgovor, čime je isti počinio stegovni prijestup, tužitelj je uputio e-mail Službi za odnose s javnošću i informiranje MORH-a na adresu …. U povratnom mailu je upućen da se sa svojim zahtjevom obrati Središnjici za upravljanje osobljem. Samim time, upravo je Središnjica za upravljanje osobljem uputila tužitelja da se obrati Upravi za ljudske potencijale MORH-a. Stoga tužitelj smatra da je postupio po načelu hijerarhijske podređenosti u skladu s uputama nadležnih tijela te oklanja tvrdnje da je počinio bilo kakav stegovni prijestup. U odnosu na objavljene komentare na društvenoj mreži Facebook ističe kako isti ne mogu narušiti ugled Republike Hrvatske. Naime, komentari i izjave su rezultat prava koja ima kao građanim, u njima nije nikoga konkretno optuživao, već su rezultat njegova mišljenja. Osim toga, nastavlja tužitelj, facebook ima ograničen broj korisnika, a u ovom slučaju je bila riječ o tzv. „zatvorenoj grupi“ koja mininalizira stupanj javnosti. Kada bi se i utvrdila njegova odgovornost, tužitelj smatra da je primjerenija kazna ukor ili opomena. Iz sadržaja tužbe proizlazi njegov prijedlog da se osporavano rješenje poništi u dijelu kojim je utvrđen odgovornim za počinjenje stegovnih prijestupa te se oslobodi takve odgovornosti.

              U odgovoru na tužbu tuženik se protivi navodima tužitelja ponavljajući razloge iz obrazloženja osporavanog rješenja. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

Sud je u ovom sporu održao raspravu u prisutnosti tužitelja i službene osobe tuženika pa je na takav način strankama, u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda RH i 29/17., dalje u tekstu ZUS), prije donošenja presude, pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

Tužitelj je na raspravi ponovio svoje navode iz tužbe te zatražio trošak spora u iznosu od 400,00 kuna. Službena osoba tuženika je u cijelosti ostala kod obrazloženja osporavanog akta.

Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži sudskom spisu i spisu upravnog postupka koji je dostavljen uz odgovor na tužbu, a dokazni prijedlozi za saslušanjem tužitelja i svjedoka I. S. odbijeni su iz razloga što su iste osobe detaljno saslušane tijekom provedenog upravnog postupka. 

              Tužbeni zahtjev nije osnovan.

              Upravni postupak koji je prethodio ovom sporu pokrenut je na temelju stegovne prijave protiv tužitelja podnesene od strane zapovjednika Oklopne bojne Đakovo od 06.

              Nakon provedenog postupka tužitelju je osporavanim rješenjem utvrđena odgovornost za počinjenje stegovnog prijestupa iz članka 175. stavka 3. točke 36. Zakona - podnošenje pritužbi i drugih podnesaka suprotno propisima, budući da je Upravi za ljudske potencijale izravno uputio podnesak u kojem izražava nezadovoljstvo zbog nemogućnosti napredovanja u čin satnika, bez prethodnog iscrpljivanja mogućnosti rješavanja zahtjeva na nižoj razini odnosno u njegovoj postrojbi, znajući da je takvo postupanje suprotno poštivanju linije zapovijedanja i rukovođenja.

              Naime, nije sporno da je tužitelj prijavio prvonadređenoj osobi zahtjev za službeni razgovor radi rješavanja pitanja njegovog osobnog statusa te je time postupio u skladu s člankom 31. Pravilnika o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" 91/09. i 73/13., dalje u tekstu Pravilnik).

Međutim, prema stavku 9. i 10. istog članka Pravilnika ako se pitanje ne može riješiti niti na toj razini, ono se postupno prosljeđuje s niže na višu razinu zapovijedanja i rukovođenja. Pitanje se s niže na višu razinu zapovijedanja i rukovođenja mora proslijediti najkasnije u roku od pet dana. Pitanja u svezi osobnog statusa i djelovanja pojedinca, ili rada zapovjedništva, postrojbe i ustanove u načelu se ne mogu rješavati na višoj razini zapovijedanja i rukovođenja ako nisu prethodno iscrpljene mogućnosti rješavanja na nižoj razini zapovijedanja i rukovođenja.

U situaciji kada tužitelj inzistira na službenom razgovoru, kako i sam navodi u tužbi, a on se ne održi u razumnom roku, tada je isti dužan postupiti po članku 32. stavku 5. Pravilnika i protiv nadređenog podnijeti pritužbu radi takvog postupanja. Prema stavku 7. istog članka Pravilnika nadređeni nema prava rješavati pritužbu koja je podnesena protiv njega, već je istu obvezan poslati na rješavanje višem nadređenom.

Budući da tužitelj nije postupio na takav način, tuženik je u pravu kada tvrdi da je u ovom konkretnom slučaju došlo do preskakanja razine rješavanja problema na nižoj razini čime su se ostvarila obilježja stegovnog prijestupa iz članka 175. stavka 3. točke 36. Zakona.

Ovdje je bitno još naglasiti da razlozi radi kojih tužitelj nije promaknut u viši čin nisu predmet odlučivanja u postupku utvrđivanja stegovnog prijestupa - podnošenja pritužbi i drugih podnesaka suprotno propisima.

Nadalje, u odnosu na utvrđenu odgovornost za počinjenje stegovnih prijestupa iz članka 175. stavka 3. točke 25. (nedolično ponašanje koje nanosi štetu ugledu Ministarstva obrane i Oružanih snaga) i točke 37. (javno istupanje suprotno propisima) Zakona, jer je  istupom na društvenoj mreži Facebook iznosio i komentirao podatke o izvanrednom događaju od 21. srpnja 2019., ovaj Sud u potpunosti prihvaća argumentaciju tuženika također smatrajući da je tužitelj iznosio neprimjerene pisane komentare (detaljno opisane u osporavanom rješenju) vezane za vojni sustav u kojem radi i ljude u tom istom sustavu. Zbog upotrijebljenog rječnika njegovo ponašanje se može okarakterizirati kao nedolično i štetno za ugled Oružanih snaga Republike Hrvatske. Tužitelj ne spori pisane objave, već smatra da je ih je mogao iznositi u tzv. „zatvorenoj“ Facebook grupi. Međutim, samim objavama na društvenim mrežama, bez obzira radi li se o tzv. „zatvorenoj ili „otvorenoj“ grupi, tužitelj mora biti svjestan da postoji izvjesnost odstupa od načela privatnog. Tuženik je stoga u pravu kada tvrdi da otvaranje Facebook profila ne podliježe provjeri stvarnog identiteta, a tzv. „zatvorena“ grupa znači da novog člana može dodati bilo koji aktivan član grupe ili administrator grupe, a što bitno smanjuje mogućnost kontrole nad objavama. U pogledu tužiteljevih objava potpuno je jasno da su iste čitale civilne osobe, a kako su pisani komentari bili objavljeni i zadržani dovoljno dugo, tužitelj nije mogao kontrolirati njihov ispis o čemu svjedoči i okolnost da sada predstavljaju dio činjeničnog supstrata ovog postupka. Stoga nije preostalo drugo nego zaključiti da je takvo postupanje tužitelja dovelo do povrede članka 16. stavka 1. Zakona odnosno ispunjavanja obilježja stegovnog prijestupa opisanog u članku 175. stavku 3. točkama 25. i 37.

              U pogledu izrečene stegovne kazne valja istaknuti da se radi o slobodnoj ocjeni tuženika, a upravni spor se po članku 4. stavku 2. ZUS-a ne može voditi o pravilnosti takve odluke nego samo o njezinoj zakonitosti, granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana.

              Sud primjećuje da je stegovna kazna izrečena u okvirima kako je propisuje članak 181. Zakona i valjano je obrazložena pri čemu su uzete u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti na strani tužitelja.

              Budući da ostali prigovori tužitelja nemaju utjecaja na predmet spora niti mogu dovesti do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari, osporavano rješenje tuženika se ocjenjuje zakonitim te je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki I. izreke presude. Kako je tužitelj izgubio spor u kojem se samostalno zastupao, nije bilo osnove za dosudu troška te je na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke presude.

 

 

U Osijeku 27. siječnja 2021.

 

 

                                                                                                                              Sudac

Dario Mađaroš v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.