- 1 -              Revr 692/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 692/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. V. H. iz Z., OIB:  … koju zastupa punomoćnica I. B. L., odvjetnica u Z., protiv tuženika U. d.d., Z., OIB:  … kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i dr., odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-1285/17-3 od 13. ožujka 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-499/15-25 od 21. svibnja 2015., u sjednici održanoj 27. siječnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I.              Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

 

II.              Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na reviziju, kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da odluka tuženika o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 23. listopada 2013., kao i odluka tuženika od 22. listopada 2013., nisu dopuštene te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, kao i zahtjev da se naloži tuženiku da tužiteljicu vrati na rad na poslove na kojima je radila temeljem otkazanog ugovora o radu, odnosno na druge odgovarajuće poslove. Tužiteljici je naloženo da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđena je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-499/15-25 od 21. svibnja 2015. Ujedno je kao neosnovan odbijen zahtjev tuženika za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. t. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) podnijela je tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači drugostupanjsku presudu, odnosno istu ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženik je odgovorio na reviziju s prijedlogom da se ista odbaci kao nedopuštena, podredno odbije kao neosnovana.

 

Revizija je neosnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno navodima tužiteljice, drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se pobijana presuda ne bi mogla ispitati, razlozi presude su jasni i razumljivi te ne postoji kontradiktornost između razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude i samih navoda.

 

Tužiteljica u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iznosi činjenice, drugačije ocjenjuje provedene dokaze i daje drugačije zaključke od zaključaka nižestupanjskih sudova iznesenih u obrazloženju tih odluka. Navedeno predstavlja činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom postupku budući da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje nedopuštenosti redovitog poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu od 23. listopada 2013. te zahtjev za povratak na posao.

 

U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

 

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika u Odjelu za razvoj ljudskih potencijala (dalje: Odjel) na radnom mjestu stručnog suradnika za kadrovsku administraciju,

 

- da su u tom Odjelu uz radno mjesto tužiteljice postojala radna mjesta Voditelja Odjela, voditelj obračuna plaća i stručni suradnik obračuna plaća, HR business i Voditelj kadrovske administracije,

 

- da je tužitelj donio Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji poslova od 24. rujna 2013., kojom je utvrdio novu organizacijsku strukturu Odjela u kojem su utvrđena dva radna mjesta i to Voditelj i HR stručni administrator na koji način je u tom Odjelu smanjen broj radnih mjesta sa 6 na 2,

 

- da je tužiteljici ponuđeno novo radno mjesto u Odjelu financija i računovodstva, u kojem se sistematizacijom povećao broj izvršitelja sa 8 na 10,

 

- da je tužiteljica odbila prihvatiti ponudu izmijenjenog Ugovora o radu.

 

Prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan zahtjev tužiteljice cijeneći da je tužiteljici otkazan ugovor o radu zbog organizacijskih razloga jer je, donošenjem novog Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji poslovanja za radom tužiteljice na ranijem radnom mjestu prestala potreba (radno mjesto tužiteljice kod tuženika više ne postoji). Tako je prema ocjeni prvostupanjskog suda riječ o dopuštenom otkazu u smislu odredbe čl. 107. st. 1. t. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – u daljnjem tekstu: ZR). Prema daljnjim utvrđenjima prvostupanjskog suda tuženik kao poslodavac vodio je računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnicu (čl. 107. st. 3. ZR-a) te je o namjeri otkazivanja obavijestio sindikalnog povjerenika (čl. 149. ZR-a).

 

Prihvativši navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu, uz obrazloženje da iz nove organizacijske strukture proizlazi da radno mjesto stručnog suradnika za kadrovsku administraciju ne postoji više niti u opsegu i vrsti poslova kao ranije u Odjelu za razvoj ljudskih potencijala, budući da su poslovima kadrovske administracije nadodani i poslovi obračuna plaće i isti se obavljaju u Odjelu financija i računovodstva za koje radno mjesto je tuženik obučavao tužiteljicu i na koje se odnosi ponuda izmijenjenog ugovora koji tužiteljica nije prihvatila. Prema shvaćanju tog suda ispunjena je pretpostavka da je novom organizacijom prestala potreba za obavljanjem poslova po vrsti i u opsegu koje je tužiteljica obavljala temeljem otkazanog Ugovora o radu, odnosno ne radi se o pukom premještanju poslova iz jedne organizacijske jedinice u drugu, već o organizacijskim promjenama koje je proveo tuženik kao poslodavac s ciljem povećanja efikasnosti i boljih poslovnih rezultata.

 

Kraj utvrđenja da je donošenjem novog Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji poslovanja za radom tužiteljice na ranijem radnom mjestu prestala potreba jer radno mjesto tužiteljice ne postoji više niti u opsegu i vrsti poslova kao ranije, a kojima je ovaj sud vezan (arg. iz odredbi čl. 385. ZPP-a), neosnovano tužiteljica osporava pravilnost zaključka o opravdanosti razloga za odluku o otkazu iz čl. 107. st. 1. ZR-a.

 

Glede navoda tužiteljice da je u postupku broj Pr-422/15 koji se vodio pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu tuženik dostavio Aneks ugovora o radu radnice N. H. B. od 31. listopada 2013. iz kojeg je vidljivo da je ista preuzela pretežiti dio poslova koje je prije otkazivanja obavljala tužiteljice, kao i navoda kojima tužiteljica iznosi ocjenu iskaza svjedoka danom u tom postupku na ročištu održanom 29. rujna 2016. valja istaknuti da se radi o novim činjenicama koje su nastale nakon zaključenja glavne rasprave, a koje činjenice se više ne mogu isticati u žalbenom (čl. 352. st. 1. ZPP-a) pa time niti u revizijskom postupku (čl. 387. ZPP-a). U tom smislu kao novi dokazi nisu cijenjeni zapisnici s tog ročišta i podnesak tuženika s prilozima od 1. srpnja 2016.

 

S obzirom na to da tužiteljica tijekom postupka nije osporavala zakonitost predmetne Odluke o otkazu odnosno, nije osporavala da bi tuženik vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnicu, kao i da je o namjeri otkazivanja obavijestio sindikalnog povjerenika (kako je to naznačeno u Odluci o otkazu i utvrđeno od strane nižestupanjskih sudova), navedene okolnosti ne može s uspjehom osporavati u revizijskoj fazi postupka.

 

Slijedom iznesenog, a budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu.

 

Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na reviziju odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban radi vođenja postupka u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

 

Zagreb, 27. siječnja 2021.