- 1 -              Revr 483/2018-3

 

 

 

 

 

 

Broj: Revr 483/2018-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika D. Š. iz O., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik K. A., odvjetnik u O., protiv tuženika-protutužitelja O. d.d. O., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici M. i V. B., odvjetnici u O., radi utvrđenja nedopuštenosti izvanrednog otkaza Ugovora o radu i vraćanja radnika na rad, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-1068/17-2 od 8. veljače 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-215/17-19 od 6. studenog 2017., u sjednici održanoj 27. siječnja 2021.,

 

r i j e š i o  j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-1068/17-2 od 8. veljače 2018. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I/ Utvrđuje se da je ništetna Odluka tuženika O. d.d. O., OIB: …, kojom se izvanredno otkazuje Ugovor o radu tužitelju D. Š. iz O., OIB: …, te da prema tome radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

 

II/ Utvrđuje se da radni odnos tužitelja D. Š. iz O., OIB: …, prestaje sudskim raskidom Ugovora o radu s danom 6.listopad 2017. kao danom zaključenja glavne rasprave.

 

 

 

III/ Nalaže se tuženiku O. d.d. O., OIB: …, da tužitelju D. Š. iz O., OIB: …, isplati na ime naknade štete 8 prosječnih plaća u iznosu od 30.123,92 kn (slovima: tridesettisućastodvadesettrikunedevedesetdvijelipe), uz zakonsku zateznu kamatu tekuću od 6. studenog 2017. kao dana presuđenja do isplate, sve u roku od 8 dana.

 

IV/ Preostali dio tužbenog zahtjeva odbija se kao neosnovan.

 

V/ Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

 

Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

 

„O d b i j a se prijedlog tužitelja za donošenjem privremene mjere koji glasi:

 

"Nalaže se protivniku osiguranja O. d.d. O., OIB: …, da predlagatelja osiguranja D. Š. iz O., OIB: …, odmah po primitku ovog rješenja, privremeno vrati na posao i prizna mu kontinuitet svih radnih prava kao da prestanka radnog odnosa nije niti bilo, sve do pravomoćnosti presude u postupku radi utvrđenja ništetnosti/ nedopuštenosti izvanrednog otkaza Ugovora o radu i vraćanje radnika na posao, koji postupak se redovno vodi pred Općinskim sudom u Osijeku pod brojem Pr-215/2017 ili do drugačije odluke suda, ako se okolnosti na temelju kojih je određena privremena mjera kasnije promijene, tako da mjera više nije potrebna.

 

Žalba protiv ovog rješenja kojim je određena privremena mjera ne odgađa provedbu rješenja.

 

Nalaže se protivniku osiguranja O. d.d. O., OIB: …, da predlagatelju osiguranja D. Š. iz O., OIB: …, plati parnične/ ovršne troškove prema odmjeri suda uz zakonsku zateznu kamatu tekući počam od dana donošenja prvostupanjskog rješenja pa do isplate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.“

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja-protutuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. II., III., IV. i V. izreke.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. t. 2. (podredno čl. 382. st .2.) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) podnio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se nižestupanjske odluke preinače, podredno ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je ništetna Odluka tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu i zahtjev vraćanje na rad. Tuženik je podnio protutužbeni zahtjev za sudski raskid Ugovora o radu.

 

U revizijskoj fazi postupka, kao i u žalbenoj fazi, sporna je odluka sudova o protutužbenom zahtjevu tužitelja-protutuženika.

 

Prvostupanjski sud prihvatio je protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja za sudskim raskidom Ugovora o radu i odbio dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim traži vraćanje na poslove predprodavača, utvrdivši u bitnom da radno mjesto predprodavača ne postoji prema Katalogu radnih mjesta tuženika od 6. veljače 2017.; da tužitelj od 2012. na poslu nije ništa radio; da je tužitelju ponuđeno zasnivanje radnog odnosa na neodređeno vrijeme kod trgovačkog društva P. O. d.o.o. u istovjetnom zanimanju i s jednakom plaćom, što tužitelj nije prihvatio; da se tužitelju nije moglo pronaći drugo radno mjesto kod tuženika koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima, a obzirom na to da je cijeli radni vijek kod tuženika radio kao predprodavač. Pri tome izražava shvaćanje da nije od važnosti činjenica da u Katalogu radnih mjesta tuženika iz 2017. postoje neka radna mjesta za koja se traži srednja stručna sprema koju ima tužitelj, budući da tužitelj tužbom traži vraćanje na konkretno radno mjesto predprodavača, koje radno mjesto je ukinuto.

 

Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu navodeći da postojanje visokog stupnja animoziteta između tužitelja i rukovodećeg osoblja tuženika predstavlja valjan razlog za sudski raskid ugovora o radu jer takvi odnosi jesu jamstvo da se ne može ostvariti svrha ugovora.

 

Međutim, revident sadržajem revizije osnovano ističe da su u drugostupanjskoj presudi izostali jasni i prihvatljivi razlozi koji bi opravdavali takvo izloženo shvaćanje i ocjenu drugostupanjskog suda.

 

Pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano je za nižestupanjske sudove koji prema svojem uvjerenju i na osnovu savjesne i brižljive ocjene odlučuju koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP-a). Međutim, kod ocjene dokaza sud je ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se mogla provjeriti. Sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i onda kad sud nije obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitima i na čemu zasniva tu svoju odluku ili kad su u obrazloženju navedeni samo izvedeni dokazi i drugi procesni materijal, a izostali su zaključak i ocjena tih dokaza, kao i onda kad ne postoje razlozi o tome kojim je dokazima sud poklonio vjeru, a kojima nije te iz kojih razloga je tako postupio.

 

U konkretnom slučaju kada se u drugostupanjskoj presudi iznosi ocjena o postojanju animoziteta između stranaka kao razloga za sudski raskid ugovora o radu nedostaju baš takvi razlozi na kojim dokazima je stvoren predmetni zaključak, a sve pored drugačijih utvrđenja navedenih u obrazloženju prvostupanjske odluke (da vraćanje tužitelja-protutuženika na radno mjesto predprodavač nije moguće jer je isto ukinuto).

 

Stoga, a budući se propuštanjem iznošenja navedenih razloga nižestupanjska presuda ne može ispitati – čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a – valjalo je temeljem odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Ukinuta je i odluka o troškovima postupka jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu, a o trošku revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

U ponovnom postupku drugostupanjski sud će ponovno odlučiti o žalbi tužitelja protiv prvostupanjske presude na način da će postupiti u skladu s prethodno iznijetim shvaćanjem ovog suda i razmotriti ono na što je u ovoj odluci ukazano.

 

Zagreb, 27. siječnja 2021.