Poslovni broj: II Kž-3/2021.-4

Poslovni broj: II Kž-3/2021.-4

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ. spec. crim., predsjednika vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i Marije Balenović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. K. i okrivljenog D. I., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenog A. K. i okrivljenog D. I. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Kv I-17/2021-6 (Kov-1/2021.) od 14. siječnja 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Odbijaju se žalbe okrivljenog A. K. i okrivljenog D. I. kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Kv I-17/2021-6 (Kov-1/2021.) od 14. siječnja 2021., nakon podignute optužnice protiv okrivljenog A. K. i okrivljenog D. I., zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavak 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv okrivljenog A. K. i okrivljenog D. I. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. U istražni zatvor obojici okrivljenika je uračunato vrijeme lišenja slobode od 9. rujna 2020. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja pravodobne žalbe podnijeli su okrivljeni A. K., po branitelju odvjetniku N. S., ne navodeći žalbene osnove te okrivljeni D. I., po branitelju odvjetniku T. P., "iz svih žalbenih razloga". U žalbama predlažu "ukinuti rješenje o produljenju istražnog zatvora uz eventualno određivanje nekih od mjera opreza".

 

Pobijano rješenje sa žalbama je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljeno Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Okrivljeni D. I. osporava postojanje osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti optužnicom, odnosno da nije ispunjen osnovni preduvjet za primjenu mjere istražnog zatvora. Oba žalitelja pak osporavaju  postojanje posebnih pretpostavki iz članka 123. stavka 1. točka 3. ZKP/08.

 

Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio sve okolnosti koje su od utjecaja za donošenje odluke o produljenju istražnog zatvora protiv okrivljenog A. K. i okrivljenog D. I.. To se odnosi na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. i na postojanje posebnih okolnosti koje opravdavaju primjenu mjere istražnog zatvora protiv oba okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Potom je pravilno zaključio da se u ovom stadiju postupka svrha istražnog zatvora ne može postići primjenom blažih mjera. Za tu odluku prvostupanjski sud je dao valjane razloge, koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

 

Suprotno navodima okrivljenog D. I., prvostupanjski je sud zaključio da postoji osnovana sumnja da je taj žalitelj počinio inkriminirano kazneno djelo temeljeći to na dokazima kojima je utvrdio istovjetnost i nabrojao u šestom odlomku odozgo na 2. stranici pobijanog rješenja, a takav zaključak pravilnim nalazi i ovaj drugostupanjski sud. Time je ispunjen osnovni uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08.

 

Za naglasiti je da prigovor žalitelja D. I. kako je nejasno i dvojbeno tko su osobe vidljive na snimkama nadzorne kamere spada u ocjenu dokaza, što je u nadležnosti raspravnog suda nakon provedene rasprave, dok ovaj sud, kao ni prvostupanjski sud u ovom stadiju postupka nisu ovlašteni na to.

 

Nadalje, nisu u pravu okrivljenici A. K. i D. I. kada osporavaju postojanje okolnosti iz kojih proizlazi opasnost od ponavljanja kaznenog djela. Opravdanost primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. protiv obojice okrivljenika prvostupanjski sud s pravom nalazi u činjenici da su oni, prema izvodima iz kaznene evidencije, višekratno pravomoćno osuđivani. Naime, iz izvoda iz kaznene evidencije za okrivljenog A. K. (list 67-68) razvidno je da je u kontinuitetu u razdoblju od 30 godina pravomoćno u tri navrata osuđivan zbog kaznenih djela razbojništva i teške krađe, jednom za kazneno djelo krađe te jednom zbog kaznenog djela ubojstva na mah. Sve osude su na bezuvjetne kazne zatvora. Okrivljeni D. I. je prema izvodu iz kaznene evidencije (list 74-75) u zadnjih 18 godina pravomoćno osuđivan zbog kaznenih djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom, nasilničkog ponašanja u obitelji, teške krađe, zlouporabe opojnih droga te u dva navrata zbog kaznenih djela teške tjelesne ozljede i uništenja i oštećenja tuđe stvari, pri čemu su mu izricane uvjetne osude kao i bezuvjetne kazne zatvora. K tome, okrivljeni A. K. je prema vlastitom kazivanju mjesec dana prije uhićenja izišao iz zatvora u drugom kaznenom predmetu.

 

Navedeni podaci sa sigurnošću pokazuju da je riječ o specijalnim povratnicima u činjenju kaznenih djela na koje izrečene kaznene sankcije očito nisu imale odgovarajući utjecaj da svoje ponašanje usklade sa zakonskim i društvenim normama, s obzirom na to da su osnovano sumnjivi da su počinili kazneno djelo istovrsno onom zbog kojeg su prethodno bili osuđivani. Naime, sada se terete za imovinski delikt kojim su prema navodima optužbe pribavili imovinsku korist u visini 120.000,00 kn, čiji je konstitutivni element i primjena sile odnosno prijetnje, a za takva su kaznena djela okrivljenici već bili pravomoćno osuđivani. Povezujući navedeno s iskazanim visokim stupanjem bezobzirnosti i kriminalne volje u protupravnom ponašanju obojice okrivljenika, činjenicom da su nezaposleni, bez imovine i redovitih prihoda i beskućnici, i po ocjeni drugostupanjskog suda upućuje na postojanje neposredne i razborito predvidive opasnosti da bi okrivljenici svojim boravkom na slobodi mogli ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo pa je pravilno u cilju otklanjanja postojeće opasnosti od ponavljanja kaznenog djela odlučio o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog A. K. i okrivljenog D. I. iz osnove u članka 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

S obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ne može se u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora blažim mjerama. Nezadovoljstvo žalitelja kvalitetom i kvantitetom argumenata prvostupanjskog suda za tu odluku predstavlja u suštini pobijanje ispravnosti utvrđenih činjenica. Naime, narav razloga zbog kojih je prvostupanjski sud utvrdio opstojnost istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. predstavljaju ujedno i argument zbog kojeg za sada svrhu zbog koje je istražni zatvor određen nije moguće postići blažim mjerama.

 

Budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno  kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 27. siječnja 2021.