1              Poslovni broj: II Kž-1/2021-5

Poslovni broj: II Kž-1/2021-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim. predsjednika vijeća, te Snježane Hrupek-Šabijan i Marije Balenović članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. B. zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 1. i 2. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog D. B., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci, broj Kv-I-7/2021 (K-32/2020) od 13. siječnja 2021. o produljenju istražnog zatvora u postupku nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 27. siječnja 2021.

r i j e š i o  j e:

Odbija se žalba optuženog D. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, nakon podignute i potvrđene optužnice, rješenjem Kov-25/2020 od 15. prosinca 2020. protiv optuženog D. B., zbog dva kaznena djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., dva kaznena djela utaje poreza ili carine iz članka 256. stavka 1. KZ/11., dva kaznena djela povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 248. KZ/11., kaznenog djela prouzročenja stečaja iz članka 249. stavka 1. točke 4. i stavaka 3. i 6. KZ/11., te dva kaznena djela povrede dužnosti u slučaju gubitka, prezaduženosti ili nesposobnosti za plaćanje iz članka 626. stavka 1. točke 2. Zakona o trgovačkim društvima (,,Narodne novine“ broj 111/93., 34/99., 118/03., 146/08., 137/09., 152/11. – pročišćeni tekst, 111/12., 68/13. i 110/15.), pod točkom 1. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog D. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te mu je, pod točkom 2. izreke, u istražni zatvor uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 1. kolovoza 2020. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. B. po branitelju, odvjetniku I. P., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Žalba nije osnovana.

U žalbi podnesenoj bez navođenja posebne žalbene osnove optuženi D. B. u bitnome osporava pravilnost pobijanog rješenja, navodeći da obrazloženje pobijanog rješenja ne sadrži potpuno utvrđene i obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, odnosno razloge zbog kojih sud poseže za ovom teškom mjerom osiguranja nazočnosti optuženika. Predložio je pobijano rješenje ukinuti, a podredno isto preinačiti na način da se istražni zatvor, zamijeni nekom od mjera opreza.

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud na strani optuženog D. B. pravilno utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., za koju je iznio jasne, valjane i dostatne razloge. Osim toga pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je navedena mjera, nužna i jedina prikladna mjera kojom će se s uspjehom ostvariti svrha istražnog zatvora u svim njezinim segmentima.

Prvenstveno, prvostupanjski sud postojanje osnovane sumnje ispravno temelji na potvrđenoj optužnici protiv optuženika te dokazima na kojima se ista temelji, što je detaljno i obrazložio u pobijanom rješenju.

Osporavajući zaključak prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na njegovoj strani, kao posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz te osnove, optuženik nije doveo u pitanje ocjenu drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno zaključio i valjano obrazložio da dosadašnja kaznena osuđivanost optuženog D. B. predstavlja onu osobitu okolnost koja upućuje na postojanje konkretne i realno predvidive opasnosti od ponavljanja kaznenog djela kod optuženika.

Naime, iz izvatka iz kaznene evidencije, utvrđeno je da je optuženi D. B. u razdoblju od 2003. do 2018. višekratno osuđivan poglavito zbog kaznenih djela s elementima nasilja (prijetnja, nasilničko ponašanje) te kaznenih djela protiv imovine (krađa, teška krađa, prijevara uništenje ili oštećenje tuđe stvari, razbojništvo), ali i zbog drugih kaznenih djela (zlouporaba opojnih droga), pri čemu su mu čak u petnaest navrata izricane kazne zatvora. Izneseno, uz činjenicu da je optuženik u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiv da je u višegodišnjem razdoblju počinio čak devet kaznenih djela, i prema ocjeni drugostupanjskog suda, upućuje, ne samo na zaključak da se radi o osobi sklonoj činjenju kaznenih djela na koju dosadašnje osude nisu utjecale da se kloni daljnjeg protupravnog postupanja, već i na jasan zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na strani optuženika.

Imajući na umu navedeno, drugostupanjski sud smatra da prvostupanjski sud s pravom zaključuje i sasvim dostatno obrazlaže da značaj i kvaliteta naprijed iznesenih okolnosti ukazuju da će se u konkretnoj situaciji jedino daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog D. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao najstrožom mjerom osiguranja prisutnosti optuženika, s uspjehom ostvariti svrha istražnog zatvora. Prema svim navedenim okolnostima, po stavu drugostupanjskog suda, svrha istražnog zatvora u odnosu na optuženika ne bi se mogla za sada ostvariti nikakvim blažim mjerama, kako to upire optuženik u žalbi jer se u konkretnoj situaciji ne radi o dostatnoj garanciji za prevenciju od ponavljanja djela.

Neosnovano optuženik žalbenim navodima nastoji umanjiti značaj dosadašnje osuđivanosti, ističući da se ne radi o istim ili istovrsnim kaznenim djelima već o djelima koja nemaju ,,gospodarski“ karakter i nemaju nikakve veze s obavljanjem trgovačke djelatnosti, kao i da od inkriminiranog perioda nije osnovao nikakvo novo društvo, obrt ili obavljao bilo kakvu gospodarsku djelatnost. Iznesenim žalbenim prigovorima optuženik nije s uspjehom doveo u pitanje pravilnost pobijanog rješenja.

Jednako tako, razmatrajući žalbenu tvrdnju optuženika da je prvostupanjski sud trebao prema načelu razmjernosti ocijeniti prikladnost, nužnost i primjerenost zadržavanja u istražnom zatvoru, drugostupanjski sud ocjenjuje da dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora koji teče od dana uhićenja 1. kolovoza 2020. nije dovedeno u pitanje načelo razmjernosti iz članka 122. ZKP/08, imajući u vidu razmjer između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku, potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora kao i maksimalnog trajanja istražnog zatvora što u konkretnom slučaju iznosi 2 (dvije) godine sukladno članku 133. stavku 1. točki 5. ZKP/08.

U odnosu na pitanje dinamičkog principa kojeg žalba sadržajno problematizira navodeći da se protekom vremena istražni zatvor mora obrazložiti postojanjem "jačih" i kvalitetnijih razloga za produljenje istražnog od onih koji su postojali u trenutku određivanja istražnog zatvora, napominje se da protek vremena od uhićenja žalitelja 1. kolovoza 2020. do donošenja pobijanog rješenja nije doveo u pitanje aktualnost i značaj relevantnih okolnosti, koje su spomenute u prethodnom dijelu ove odluke. Međutim, prvostupanjskom sudu se napominje da u daljnjem tijeku postupka s posebnom pozornošću pazi na to da je sud u postupcima u kojima je određen istražni zatvor dužan postupati posebno žurno jer je ustavno pravo optuženika koji su lišeni slobode da sud u najkraćem roku odluči o optužbi protiv njih, zbog čega se od suda u takvim predmetima traži posebna marnost u radu.

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 27. siječnja 2021.