Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-78/21-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i mr. sc. Mirjane Juričić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice Z. B. B. iz Z., zastupane po opunomoćenici Ž. K., odvjetnici u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi utvrđivanja poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2846/19-7 od 21. rujna 2020., u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2021.
p r e s u d i o j e
- Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu,
poslovni broj: UsI-2846/19-7 od 21. rujna 2020.
- Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
Pobijanom prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništavanje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/18-01/171, URBROJ: 513-04-19-2 od 8. srpnja 2019. Točkom II. izreke pobijane presude odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan u cijelosti.
Pobijanim rješenjem tuženika od 8. srpnja 2019. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija-Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave S., KLASA:UP/I-410-20/2016-001/14804, URBROJ: 513-007-01-09-2017-0004 od 22. studenog 2017., kojim je, točkom 1. izreke, tužiteljici utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 656.950,00 kn i porez na promet nekretnina u iznosu od 32.847,50 kn, dok je točkom 2. izreke odbijen zahtjev tužiteljice za oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina.
Tužiteljica je protiv pobijane presude podnijela žalbu iz svih razloga propisanih odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS). U žalbi ponavlja ranije navode i u bitnom ističe da je ona, a ne njena majka stekla vlasništvo predmetne nekretnine iz Ugovora o kupoprodaji od 18. srpnja 2016. te da je upisana kao vlasnica navedene nekretnine. Navodi da se Zakon o porezu na promet nekretnina, koji je vrijedio u trenutku sklapanja navedenog ugovora, jednako odnosi i na maloljetne i na punoljetne osobe te ne isključuje oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina u slučaju kada nekretninu stječe maloljetnik, ako su kumulativno ispunjene ostale pretpostavke propisane zakonom te ponavlja da ima prijavljeno prebivalište na adresi kupljene nekretnine jer živi u navedenoj nekretnini. Smatra da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pogrešno primijenio materijalno pravo budući da pogrešno smatra majku tužiteljice članom uže obitelji tužiteljice jer smatra da je, sukladno odredbi članka 11. a stavka 5. Zakona o porezu na promet nekretnina, tužiteljica član uže obitelji svoje majke, ali da majka tužiteljice nije član uže obitelji tužiteljice u smislu navedene odredbe jer majka tužiteljice nije ni bračni drug ni dijete tužiteljice. Ističe da po logici iz pobijane presude gotovo nitko ne bi mogao biti oslobođen od plaćanja poreza na promet nekretnina jer većina stjecatelja ima roditelje koji već imaju u vlasništvu nekretninu. Ističe da je ratio odredbi Zakona o porezu na promet nekretnina da se mladim ljudima omogući što manje porezno opterećenje prilikom kupnje prve nekretnine, što smatra da bi bilo nemoguće kada bi se prihvatio stav suda da ni roditelj osobe koja se osamostaljuje ne može imati u vlasništvu nekretninu. Stoga tužiteljica predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu tužiteljice, poništi pobijanu presudu te samostalno riješi stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice. Ujedno, tužiteljica potražuje trošak sastava žalbe u ukupnom iznosu od 3.906,25 kn.
Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
Žalba nije osnovana.
Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći na ništavost po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud je utvrdio da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
Iz spisa predmeta dostavljenog ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je prvostupanjskim rješenjem poreznog tijela od 22. studenog 2017. tužiteljici utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 656.950,00 kn i porez na promet nekretnina u iznosu od 32.847,50 kn, radi stjecanja nekretnine upisane kao kč.br. 5329/1, k.o. V., u naravi stan/apartman, Z., ukupne površine 63,52 m2.
Tužiteljica je navedenu nekretninu stekla na temelju Ugovora o kupoprodaji od 18. srpnja 2016., sklopljenog između maloljetne tužiteljice, zastupane po zakonskoj zastupnici A. B. (majci tužiteljice), kao stjecatelja te M. i B. G., kao prodavatelja.
Istim rješenjem, točkom 2. izreke, odbijen je zahtjev tužiteljice za oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina, uz obrazloženje da je u provedenom postupku utvrđeno da je majka tužiteljice na temelju Ugovora o kupoprodaji od 28. siječnja 2009. stekla u ½ dijela vlasništvo nekretnine, upisane u zk.ul. 406, k.o. V., u naravi stan površine 89,13 m² na adresi Z., te da je u postupku utvrđivanja poreza na promet nekretnina iskoristila pravo na oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina temeljem odredbe članka 11. točke 9. i 10. Zakona o porezu na promet nekretnina. Ujedno, ugovorom o diobi bračne stečevine od 19. listopada 2015. majka tužiteljice stekla je i preostalu ½ dijela opisane nekretnine, stana u Z. ukupne površine 89,13 m², zbog čega je utvrđeno da majka tužiteljice, kao zakonska zastupnica tužiteljice, već ima u vlasništvu nekretninu veće vrijednosti i veće površine od vrijednosti i površine za koju je tužiteljica zatražila oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina.
Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda jer žalbenim navodima tužiteljice nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući u vidu i utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.
Prema ocjeni ovog Suda, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio i protumačio relevantne odredbe materijalnog prava, i to odredbe članka 4., članka 6. stavka 1., članka 11. a i članka 11 a stavka 5. Zakona o porezu na promet nekretnina (Narodne novine, broj: 69/97., 26/00., 153/02., 22/11. i 143/14., dalje: ZPPN).
Naime, osnovano prvostupanjski sud zaključuje da je, sukladno odredbi članka 6. stavka 1. ZPPN-a, obveznik poreza na promet nekretnina stjecatelj nekretnine, odnosno u konkretnom slučaju tužiteljica, pri čemu ZPPN ne pravi razliku je li stjecatelj maloljetan ili punoljetan, već je za oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina važno ispunjava li stjecatelj zakonske uvjete iz članka 11.a ZPPN-a.
Odredbom članka 11.a ZPPN-a propisano je da porez na promet nekretnina ne plaćaju građani koji na temelju sklopljenog ugovora o kupoprodaji stječu prvu nekretninu (stan ili kuću) kojom rješavaju vlastito stambeno pitanje ako su kumulativno ispunjeni slijedeći uvjeti: 1. da imaju hrvatsko državljanstvo, 2. da građanin i članovi njegove uže obitelji prijave prebivalište i borave u mjestu i na adresi gdje se nekretnina (koju stječe) nalazi, 3. da površina nekretnine, ovisno o broju članova uže obitelji građanina, ne prelazi površinu za 1 osobu do 50 m2 građevine, za 2 osobe do 65 m2 građevine, za 3 osobe do 80 m2 građevine, za 4 osobe do 90 m2 građevine, za 5 osoba do 100 m2 građevine, za 6 osoba do 110 m2 građevine, za 7 i više osoba do 120 m2 građevine, 4. da građanin te članovi njegove uže obitelji nemaju, u tuzemstvu ili inozemstvu, u vlasništvu, suvlasništvu ili zajedničkom vlasništvu: 4.1. građevine (stan i/ili kuću) čija je ukupna (zbrojena) površina svih građevina jednaka ili do najviše 10 m2 manja od površine građevine iz točke 3. ovoga članka ili 4.2. nekretnine (osim poljoprivrednog zemljišta i poslovnog prostora u kojem građanin i član njegove uže obitelji obavlja registriranu djelatnost) čija je ukupna (zbrojena) vrijednost svih nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze jednaka ili veća od tržišne vrijednosti nekretnine koju građanin stječe pri čemu se u izračun uzimaju vrijednosti građevina iz točke 4.1. ovoga članka.
Kako je utvrđeno da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjete iz članka 11. a ZPPN-a za oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina jer je u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora majka tužiteljice, koja je sukladno odredbi članka 11. a stavka 5. ZPPN-a, član uže obitelji tužiteljice, već u svom vlasništvu imala nekretninu čija je vrijednost i površina veća od vrijednosti i površine nekretnine za koju tužiteljica može ostvariti oslobođenje, a za koju je ujedno majka tužiteljice ostvarila oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina, ovaj Sud nalazi da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev tužiteljice na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a.
Pritom ovaj Sud ocjenjuje kako nije osnovan prigovor tužiteljice da prvostupanjski sud pogrešno tumači odredbu članka 11. a stavka 5. ZPPN-a, o tome tko se smatra članovima uže obitelji.
To stoga što pravilno prvostupanjski sud obrazlaže kako je oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina namijenjeno građanima koji kupnjom prve nekretnine rješavaju vlastito stambeno pitanje, kao i stambeno pitanje članova uže obitelji, pri čemu maloljetno dijete (tužiteljica je bila maloljetna u trenutku sklapanja predmetnog ugovora) pripada užoj obitelji kao član te obitelji. Stoga se pravo na oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina u slučajevima kada maloljetno dijete kupuje nekretninu za rješavanje stambenog pitanja može postići samo ako cijela uža obitelj stjecatelja kumulativno udovoljava uvjetima navedenim u ZPPN-u. Takvo tumačenje podupiru i odredbe Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj: 103/15., dalje: OBZ), sukladno kojima maloljetno dijete nema poslovnu sposobnost te ima prebivalište na adresi svojih roditelja, iz čega proizlazi da je roditelj nesumnjivo dio uže obitelji maloljetnog djeteta.
Slijedom svega navedenog, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio kako je u konkretnom slučaju tužiteljica stekla nekretninu, za koje stjecanje nisu ispunjene pretpostavke za oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina, slijedom čega je tužiteljici zakonito i pravilno utvrđena obveza poreza na promet nekretnina te je odbijen njezin zahtjev za oslobođenje od predmetne porezne obveze.
Kako tužiteljica razlozima navedenima u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je stoga temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu odbiti kao neosnovanu.
S obzirom da žalba tužiteljice nije uvažena, tužiteljici nije priznat trošak sastava žalbe sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, radi čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
Boris Marković, v.r.