- 1 -              Rev 1487/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1487/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski-Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. S. (OIB: ... ) iz Z., kojeg zastupa punomoćnica M. H., odvjetnica u Z., protiv tuženika Grada Zagreba (OIB: ... ), kojeg zastupa punomoćnica A. H., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5673/2015-2 od 2. listopada 2015., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2693/2013-32 od 31. ožujka 2015., u sjednici održanoj 27. siječnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

r i j e š i o  j e:

 

I. Odbacuje se revizija tuženika u odnosu na odluku o troškovima postupka.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova revizije.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev upravljen na isplatu iznosa od 11.500,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke). Odlučeno je o troškovima postupka (točka II. izreke).

 

Presudom suda drugoga stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda za iznos od 7.185,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, dok je preinačena za iznos od 4.315,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama i naloženo je tuženiku isplatiti taj iznos. Odlučeno je i o troškovima parničnog postupka.

 

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog svih zakonom predviđenih razloga. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i potvrditi presudu suda prvoga stupnja. Izričito osporava i odluku o troškovima postupka. Traži trošak sastava revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana, dok je u odnosu na odluku o troškovima postupka nedopuštena.

 

Drugostupanjski je sud svoju odluku donio temeljem odredbe čl. 373. a ZPP-a pa je revizija dopuštena bez obzira na vrijednost predmeta spora (čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a).

 

Revidentu, prije svega, valja ukazati da se jedan dio sadržaja revizije odnosi na osporavanje činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova. Kako se revizija ne može podnijeti zbog pogrešnog utvrđenja činjeničnog stanja, tako takvi navodi nisu mogli biti uzeti u obzir pri odlučivanju.

 

Pri donošenju pobijane odluke nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je pobijana presuda posve razumljiva, neproturječna i sadrži sasvim razumljive i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama. Nisu počinjene niti relativno bitne povrede postupka na koje se revizijom ukazuje jer redoslijed izvođenja dokaza ovisi o odluci suda.

 

Predmet ovoga spora jest naknada štete koju je pretrpio tužitelj padom na neodržavanom dijelu kolnika za koje održavanje je odgovoran tuženik. Uzročna sveza između ozljeda koje je zadobio tužitelji i takvog oštećenja je utvrđena očevidom i saslušanjem stranke i svjedoka. Stoga njeno osporavanje opet seže u utvrđenje činjeničnog stanja što u reviziji nije dopušteno.

 

Nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj pao na rupi uz tramvajsku tračnicu koja nije bila sanirana i za koju je odgovoran tuženik. Isto je tako nedvojbeno da je tužitelj pretrpio tjelesne i duševne povrede koje se ogledaju kao povrede prava osobnosti. Za takvu je povredu odgovoran tuženik, a što je utvrđeno i u odluci suda prvoga stupnja i u odluci suda drugoga stupnja.

 

Revizijom se osporava primjena materijalnog prava iz odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, dalje ZOO).

 

Potpuno je pravilno drugostupanjski sud dosudio tužitelju pravičnu novčanu naknadu radi povrede prava osobnosti u iznosu od 4.315,00 kuna jer ta naknada s obzirom na sve okolnosti slučaja predstavlja pravičnu novčanu naknadu za pretrpljena prava osobnosti. Takve povrede ipak predstavljaju povrede u fizičkoj i duševnoj naravi radi čega se, suprotno navodima revizije, ne radi o neznatnoj šteti.

 

Slijedom navedenoga i materijalno pravo je u dosudi visine pravične novčane naknade pravilno primijenjeno.

 

Stoga je materijalno pravo iz navedenih odredaba posve pravilno primijenjeno i revizija nije osnovana, pa ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP-a) i odlučiti kao u presudi.

 

U odnosu na dio revizije u odnosu na troškove postupka revidentu valja ukazati da rješenje o troškovima postupka prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP-a nije rješenje kojim se pravomoćno završava postupak (u odnosu na odluku o troškovima postupka pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-19/15-15 od 16. studenoga 2015), pa se u tom dijelu revizija ukazuje nedopuštena radi čega ju je valjalo odbaciti (čl. 392.b st. 1. ZPP-a). Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ovoga rješenja.

 

Kako tuženik nije uspio s revizijom, tako je valjalo odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova revizije (čl. 155. st. 1. ZPP-a) i odlučiti kao u točki II. izreke rješenja.

 

Zagreb, 27. siječnja 2021.