- 1 -              Revd 1759/2020-2

Broj: Revd 1759/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Š. iz J., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik B. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika B. M. d.o.o. Z. (ranije B. K. d.o.o. Z.), OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik A. V., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-35/2019-2 od 16. siječnja 2020.,  kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2405/2017-21 od 8. studenoga 2018., u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2021.,

r i j e š i o  j e :

I/              Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

II/              Zahtjev tuženika za naknadom troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se, kao neosnovan.

Obrazloženje

Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-35/2019-2 od 16. siječnja 2020.,  kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2405/2017-21 od 8. studenoga 2018.

Tuženik je u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predložio ovom sudu prijedlog tužitelja odbaciti te ga obvezati da nadoknadi tuženiku trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da materijalnopravna  pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, s obzirom na to da osporena drugostupanjska presuda nije utemeljena na činjeničnom utvrđenju kojeg tužitelj postavljenim pitanjima sugerira prihvatiti, onome utvrđenju na kojemu pitanje i gradi: da je odredba članka 3. Sporazuma o raskidu Ugovora o radu od 1. veljače 2006. bila jasna, odnosno da ju je (ako je već bila nejasna) trebalo istumačiti u korist tužitelja, budući da se radi o tipskom ugovoru. 

Konkretno, sud je utvrdio da se radi o nejasnoj odredbi koju je tumačio, u smislu odredbe članka 319. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO), istraživanjem zajedničke namjere ugovaratelja, pri čemu nije utvrđeno da bi se radilo o tipskom ugovoru, već o ugovoru (sporazumnom raskidu radnog odnosa) koji je predložio (inicirao) sam tužitelj.

Stoga niti razlog važnosti na koji se podnositelj u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva  odnosu na ova pitanja (odluka ovog suda poslovni broj Revr-580/11 od 8. siječnja 2013.; u kojoj je izraženo shvaćanje o načinu tumačenja dvosmislenog i nejasnog obrazloženja odluke o otkazu ugovora o radu koji je predložio i pripremio poslodavac) nije u dovoljnoj mjeri komparabilan s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.

U odnosu na postupovnopravna pitanja, tužitelj istima u bitnome preispituje počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 375. ZPP, sugerirajući svojim pitanjima da je sud u pobijanoj odluci propustio ocijeniti odlučne žalbene navode pozivajući se na obrazloženje prvostupanjske presude iako je odredbom članka 65. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19 – dalje: ZID ZPP/19) u članku 375. brisan stavak 5., koji je omogućavao drugostupanjskom sudu, u slučaju kad prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, kao i primjenu materijalnog prava, da u presudi kojom žalbu odbija ne obrazlaže posebno svoju presudu.

Osim što sud u pobijanoj odluci nije koristio ovlaštenje iz brisane odredbe članka 375. stavak 5. ZPP, jer je obrazložio svoju presudu, cijeneći one žalbene navode koji su bili od odlučnog značaja, označavajući i razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, valja reći i da eventualno  počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju se odnosi postupovnopravno pitanje, osim ukoliko nije riječ o kakvim očito grubim povredama postupovnog prava koje bi ugrožavale pravnu sigurnost, nije samo po sebi dovoljno za dopuštenje revizije, već bi se takvo pitanje moralo odnositi na pravno shvaćanje izraženo o počinjenju takve bitne postupovne povrede, a što je također u ovom slučaju izostalo.

Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 387. stavak 5. ZPP, riješeno kao pod stavkom I. izreke.

Odluka sadržana pod stavkom II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. u vezi članka 155. ZPP.

Zagreb, 27. siječnja 2021.