- 1 -              Rev 168/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 168/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. G., iz M., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku I. B., odvjetniku iz Z., protiv tuženika 1. H. d.d. Z., ..., OIB: ... i 2. H. ... d.o.o. Z. (H. d.o.o.), ..., OIB: ..., oba zastupana po punomoćniku M. M., odvjetniku iz S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja i 2. tuženika, protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1111/2015 od 19. travnja 2016., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Makarskoj broj P-750/09 od 26. veljače 2015., ispravljena rješenjem toga suda broj P-750/09 od 27. ožujka 2015., u sjednici održanoj 26. siječnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Revizija tužitelja podnesena protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1111/2015 od 19. travnja 2016., odbacuje se kao nedopuštena.

 

II. Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1111/2015 od 19. travnja 2016., u odnosu na 2. tuženika, u dijelu u kojem je odbijena njegova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda i presuda Općinskog suda u Makarskoj broj P-750/09 od 26. veljače 2015., ispravljena rješenjem toga suda broj P-750/09 od 27. ožujka 2015., te se u odnosu na toga tuženika predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

III. Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja obvezani su tuženi solidarno platiti tužitelju iznos od 34.308,00 kuna s pripadajućim kamatama počev od 18. travnja 2009. do isplate (točka I. izreke), i iznos od 5.020,00 kuna s zakonskim zateznim kamatama od 15. prosinca 2008. (točka II. izreke), te su obvezani naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 14.962,50 kuna s pripadajućim kamatama koje teku od 26. veljače 2015.(točka III. izreke).

 

Presudom suda drugog stupnja:

 

- u točki I. izreke potvrđena je navedena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu u točki I. izreke u dijelu u kojem su tuženici obvezani solidarno naknaditi tužitelju iznos od 34.308,00 kuna s pripadajućim kamatama od 26. veljače 2015. do isplate.

- točki II. izreke djelomično je preinačena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu u točki I. izreke glede dosuđenih kamata i to na način da je zahtjev tužitelja za isplatu kamate, a za razdoblje od 18. travnja 2009. do 25. veljače 2015. odbijen kao neosnovan.

- u točki III. izreke djelomično je preinačena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu u točkama II. i III. izreke glede dosuđenog iznosa od 5.020,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškova parničnog postupka u iznosu od 14.962,50 kuna na način da je naloženo tuženicima da naknade tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 19.982,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom preciznije navedenom u toj presudi počev od 26.veljače 2015. do isplate sve u roku od 15 dana, dok je zahtjev tužitelja za više zatraženi trošak u iznosu od 2.820,12 kuna odbijen.

- u točki IV. izreke potvrđena je prvostupanjska presuda u točki III. izreke, te je

- u točki V. izreke odbijen zahtjev tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj i 2.tuženik pravovremeno podnose reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja za koje smatraju da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tužitelj i 2.tuženik predlažu da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu, s tim da tužitelj predlaže u cijelosti prihvati njegov tužbeni zahtjev, a 2.tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, a tužitelj podredno predlaže i ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovori na podnesene revizije nisu podneseni.

 

Revizija tužitelja je nedopuštena, a revizija 2.tuženika osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koja mu je nastala na maslinama, trešnjama i smokvama na području V. B. pokraj M., a čiji maslinici i voćke su po tvrdnji tužitelja izgorjeli u požaru koji je harao područjem makarske rivijere u razdoblju od 19. rujna do 21. rujna 2008., uslijed električnog luka i padanja užarenih čestica sa čeličnog stupa dalekovoda K.-M. u vlasništvu 1.tužitelja, a kojeg održava 2.tuženik.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Prema odredbi st. 3. toga članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Navedene pretpostavke iz čl. 382. st. 3. ZPP-a moraju biti kumulativno ispunjene.

 

U postupku koji je prethodio reviziji nižestupanjski sudovi su utvrdili:

 

- da je tužitelju u požaru na području V. B. pokraj M. koji je trajao od 19. rujna do 21. rujna 2008. uništeno 34 stabala maslina, dva stabla smokve i tri stabla trešnje,

 

- da je tužitelj nekretnine na kojim su se nalazile te masline, koje su identificirane po vještaku mjerniku, stekao nasljeđivanjem, i one ne predstavljaju bračnu stečevinu tužitelja i njegove supruge koja mu je zajedno sa djecom pomagala u obrađivanju tih maslina,

 

- da je uzrok požara stvaranje električnog luka i padanje užarenih čestica sa čeličnog stupa dalekovoda K.-M.,

 

- da je 1.tuženik vlasnik tog dalekovoda, a da je taj dalekovod prenio na upravljanje 2.tuženiku,

 

- da tuženici nisu dokazali postojanje pretpostavki koje bi ih oslobodile od odgovornosti za štetu, a tužitelju je uslijed požara na navedenim voćkama nastala šteta, utvrđena po sudskom vještaku poljoprivredne struke, u iznosu od 34.308,00 kuna.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 1063. i čl. 1067. te čl. 1108. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO) obvezao tuženike da solidarno isplate tužitelju iznos od 34.308,00 kuna.

 

Navedena činjenična utvrđenja i pravno shvaćanje prihvatio je i drugostupanjski sud i u tom dijelu glede glavnice i kamata za razdoblje od 26. veljače 2015., potvrdio prvostupanjsku presudu primjenjujući čl. 368. i čl. 375. st. 5. ZPP-a.

 

Cijeneći da se visina naknade za nenovčanu imovinsku štetu utvrđuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, drugostupanjski sud smatra da i zatezna kamata na dosuđenu naknadu pripada od donošenja sudske odluke, pri čemu za tijek kamata nije odlučna okolnost da je visina naknade utvrđena prema trenutku prije donošenja sudske odluke (članak 1089. ZOO-a). Nadalje smatra da tužitelju pripada i iznos od 5.020,00 kuna na ime troškova postupka osiguranja dokaza ali sukladno odredbi čl. 168. st. 2. ZPP-a kao trošak postupka, a ne kao glavni zahtjev, zbog čega je u tom dijelu preinačio pobijanu odluku i taj iznos dosudio tužitelju na ime troškova postupka (uz utvrđene troškove postupka u iznosu od 14.962,50 kuna), i tuženike obvezao na plaćanje parničnog troška u iznosu od 19.982,50 kuna, te mu na taj iznos dosudio kamatu od dana donošenja prvostupanjske presude, pozivom na odredbu čl. 373. toč. 3. i čl. 380. st. 3. ZPP-a.

 

U odnosu na reviziju tužitelja:

 

Tužitelj je u reviziji postavio sljedeća pitanja:

 

1.“Pripadaju li tužitelju u smislu čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 125/11.) kamate na glavnicu kod nenovčane materijalne štete koja je reparirana od dana utuženja ili bi istom pripadale zakonske zatezne kamate na glavnicu od dana presuđenja?“

 

2.“Moraju li u smislu čl. 168. Zakona o parničnom postupku troškovi osiguranja dokaza biti zbirno navedeni u izreci presude kao dio parničnih troškova, ili trošak osiguranja dokaza može biti zahtijevan i dosuđen u izreci presude kao sastavni dio troška, pri čemu sud dosuđuje parnični trošak u jednom stavku, a trošak osiguranja dokaza u drugom stavku izreke presude?“

 

3.“Predstavljaju li parnične troškove u smislu čl. 151. i čl. 159. st.2. ZPP-a, izdaci koje je imao tužitelj kao oštećenik podnošenjem odštetnog zahtjeva tuženiku kao štetniku odgovornom za štetu prije pokretanja ove parnice?“

 

Obrazlažući razloge važnosti za naznačena pitanja tužitelj se pozvao na odluku ovog suda broj Rev-25/06 od 8. ožujka 2007., odluku Ustavnog suda RH broj U-III-3395/2007 od 15. ožujka 2012., te odluke Županijskog suda u Splitu broj Gžnš-106/15. od 9. ožujka 2015., Gžnš-136/15 od 9. ožujka 2015., i Gžnš-89/11 od 18. srpnja 2013.

 

U odnosu na pitanje o početku tijeka zatezne kamate ističe se da se odštetna tražbina (nenovčana materijalna-imovinska šteta) sudskom odlukom pretvara u novčanu tražbinu, zbog čega zatezne kamate na odštetnu tražbinu počinju teći od dana kada je postala novčanom tražbinom (tako i u Rev-2219/11 od 17. lipnja 2015., Rev-3054/1995 od 10. lipnja 1998. i Rev-x-926/16-2 od 5. travnja 2017.), a visina naknade za nenovčanu imovinsku štetu utvrđuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, pa i zatezna kamata na dosuđenu naknadu pripada od donošenja sudske odluke, a kako se ovdje radi o nenovčanoj imovinskoj šteti njezino se dospijeće sukladno odredbi čl. 1086. i 1089. st. 2. ZOO-a vezuje uz presuđenje (tako i u Rev-638/2020-2 od 12. siječnja 2021., Rev-3116/1994-3 od 24. studenoga 1994). Stoga zatezna kamata na naknadu nenovčane imovinske štete dosuđene u novcu prema cijenama u vrijeme presuđenja (čl. 1089. st. 2. ZOO-a) teče od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je visina naknade određena, osim ako je oštećenik sam otklonio štetu prije donošenja sudske odluke (a o čemu se u ovom slučaju ne radi) u kojem slučaju zatezna kamata teče od dana kad jer šteta otklonjena, odnosno kad su učinjeni troškovi radi otklanjanja štete.

 

Vezano za pitanje parničnih troškova ističe se da je na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Su-IV-19/15-19 od 16. studenog 2005. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem pravomoćno odluka o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg je dopuštena revizija. Prema navedenom shvaćanju rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka (jednako kao i odluka o troškovima postupka sadržana u presudi) nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP-a protiv kojeg je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškova postupak niti počinje niti se dovršava. Samo u odnosu na predmet spora određen tužbom počinje teći parnica, ispituje se litispedencija, objektivna kumulacija tužbenog zahtjeva i objektivno preinačenje tužbenog zahtjeva, i samo u odnosu na predmet spora se postupak dovršava pojedinačnim aktom bilo presudom ili rješenjem, a osim toga u tom dijelu je suđeno sukladno odluci ovog suda broj Rev-25/06 od 8. ožujka 2007.

 

Slijedom navedenog, ne radi se o pitanjima koja su važna za pravilnost primjene materijalnog prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

 

Iz navedenih razloga reviziju tužitelja je nedopuštena, te je istu valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP-a.

 

U odnosu na reviziju 2.tuženika:

 

Drugotuženik je u reviziji postavio sljedeća pravna pitanja:

 

1.“Može li sud odbiti izvođenje dokaznih prijedloga stranaka u svrhu utvrđivanja odlučnih činjenica za rješenje predmetnog spora i je li pri tome ograničen čl. 220. st. 1. ZPP-a?“

2.“Može li sud temeljiti presudu na zapisniku o vještačenju koje nije određeno u sudskom postupku te je li na takav način postupljeno protivno odredbama čl. 251. i 259. ZPP-a?

3.“ Može li sud temeljiti presudu na vještačenju koje nije provedeno u sudskom postupku, ukoliko je suprotna strana prigovarala takvom vještačenju, te predlagala izvođenje dokaza vještačenjem u sudskom postupku, te je li na takav način postupljeno protivno odredbama čl. 250. i 259. ZPP-a?“

 

4.“Može li sud temeljiti presudu na zapisniku o vještačenju koje nije provedeno od strane ovlaštenog sudskog vještaka te je li na takav način postupljeno protivno odredbama čl. 250. i 259. ZPP-a?“

 

5.“ Može li sud temeljiti presudu na zapisniku o vještačenju koje vještačenje nije izvedeno od strane odgovarajuće struke te je li na takav način postupljeno protivno odredbama čl. 250. i 259. ZPP-a?“

 

6.“ Može li sud temeljiti presudu na zapisniku o vještačenju čiji potpisnik nije saslušan u predmetnom sporu, iako je suprotna strana takvom zapisniku prigovarala, te je li na takav način postupljeno protivno odredbama čl. 260. ZPP-a?“

 

7.“Može li prvostupanjski sud donijeti presudu bez navođenja iznijetih činjenica, dokaznih prijedloga stranaka, bez navođenja razloga odbijanja dokaznih prijedloga i bez razloga neutvrđivanja činjenica, te je li takvo postupanje protivno odredbi čl. 338. ZPP-a?“

 

8.“Može li sud drugog stupnja odbiti žalbu protiv takve presude bez ocjene žalbenih navoda stranke koje se žalila, te je li takvo postupanje protivno odredbi čl. 375. ZPP-a?“

 

9.“Predstavljaju li plodovi i koristi bračnu stečevinu, ukoliko su isti plodovi i koristi stečeni zajedničkim radom supružnika?“

 

10.“Je li tužitelju trebalo dosuditi cijeli iznos naknade štete, te je li takvo postupanje protivno odredbama čl. 248. i 249. Obiteljskog zakona?“

 

Obrazlažući razloge važnosti za prvo naznačeno pitanje revident se pozvao na odluku ovog suda broj Revr-1428/11-2., Rev-x-776/10-2., i Gzz-1661/04-2., a kao razloge važnosti za 2. do 6. naznačenog pitanja revident se pozvao na odluke ovog suda broj Rev-118/04-2, Rev-608/04-2, Rev-2542/10-2, te Rev-1208/07-2 i Rev-424/09-2.

 

Navedena pitanja pojašnjava tvrdnjama da se pobijane presude zasnivaju na zapisniku o vještačenju N. P. od 6. studenoga 2008., vještaka analitičara za strojarsko tehnološka vještačenja, Odjela traseoloških vještačenja-Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ sačinjenog po zahtjevu PUSD od 23. rujna 2008., te zapisniku o očevidu Splitsko-Dalmatinske županije, da su tuženici te dokaze osporavali i tvrdili da nemaju dokaznu snagu sudskog vještačkog nalaza i mišljenja i predlagali provesti vještačenje po sudskom vještaku zaštite od požara i po vještaku elektrostruke, koji dokazi nisu provedeni, da su smatrali da navedeni vještak nije kompetentan za predmetno vještačenje, da su predlagali njegovo neposredno saslušanje u sudu, da su sudovi odbili provesti navedene dokaze predložene po tuženicima, a da sudovi nisu naveli razloge takvog postupanja. Smatra da su time počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Obrazlažući razloge važnosti za sedmo i osmo naznačeno pitanje revident se pozvao na odluke ovoga suda broj Rev-76/81, Rev-248/81 i Revx-142/10-2.

 

Tvrdi da prvostupanjski sud nije valjano obrazložio svoju presudu, a drugostupanjski sud nije cijenio žalbene navode tuženika koji su od odlučnog značaja već je navedenu presudu samo paušalno potvrdio.

 

Obrazlažući razloge važnosti za deveto i deseto naznačeno pitanje revident se pozvao na odluku ovoga suda broj Rev-1657/86.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

U odlukama ovoga suda broj Rev-118/04, Rev-608/04, Rev-2542/10, Rev-1208/07, Rev-424/09, Rev-2542/10-2 u bitnom su izražena shvaćanja da se vještačenje provodi u parničnom postupku, da ga obavljaju vještaci odgovarajuće specijalizacije, koje odredi sud, te da je vještak dužan svoj nalaz i mišljenje iznijeti u usmenoj raspravi.

 

Pitanja koja se svode na to može li sud temeljiti presudu na vještačenju koje nije provedeno u sudskom postupku, je li vještak dužan usmeno izložiti na raspravi svoj nalaz mišljenje ukoliko je suprotna strana prigovarala takvom vještačenju, te predlagala izvođenje dokaza vještačenjem u sudskom postupku od strane vještaka odgovarajuće struke i je li na takav način postupljeno protivno odredbi čl. 250., čl. 251. i 259. i 260. ZPP-a, prema ocjeni ovoga suda su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer su shvaćanja, glede postavljenih pitanja, izražena u prvostupanjskoj presudi u suprotnosti sa shvaćanjem ovog suda izraženim u citiranim odlukama, kao i u drugim odlukama (npr. Rev-2277/2018, Rev-367/04, Rev-797/01, itd.) pa je u odnosu na ta pitanja revizija dopuštena.

 

Naime, prema odredbama čl. 251. st. 1. - 4. ZPP-a vještačenje obavljaju vještaci koje određuje sud, na prijedlog stranaka, a kad je radi utvrđenja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Sud rukovodi vještačenjem, označuje vještaku predmet koji će se razgledati, postavlja mu pitanja i, prema potrebi, traži objašnjenja u vezi s danim nalazom i mišljenjem (čl. 259. st. 1. ZPP-a), sud će odrediti hoće li vještak iznijeti svoj nalaz mišljenje samo usmeno na raspravi ili će ga podnijeti i pismeno prije rasprave, a vještak uvijek mora obrazložiti svoje mišljenje (čl. 260. st. 1. i 2. ZPP-a).

 

Značaj sudskog nalaza i mišljenja, u smislu citiranih propisa, ima samo nalaz i mišljenje vještaka kojeg je u tom svojstvu odredio sud. Premda nalaz i mišljenje na zahtjev neke od stranaka mogu izraditi također stalni sudski vještaci, njihov pisani nalaz i mišljenje nije zatražio sud. Stoga, takav nalaz i mišljenje, kao i eventualne kasnije izmjene i dopune, nemaju jednaku dokaznu snagu kao nalaz i mišljenje vještaka koje je odredio sud i koje je provedeno u smislu propisa ZPP-a kojim je uređeno izvođenje tog dokaza, već predstavlja ispravu pribavljenu od strane pojedine stranke u postupku, koja jest dokazno sredstvo ali ju kao takvu treba vrednovati i ocijeniti u sklopu svih ostalih provedenih dokaza. U tom smislu, tek u slučaju da je spomenuti pisani nalaz i mišljenje pribavljen izvan sudskog postupka dostavljen protivnoj stranci i da ona nije prigovarala njegovom sadržaju, kao niti eventualnim naknadnim izmjenama i dopunama, niti predložila vještačenje u sudskom postupku, prvostupanjski sud bi ga mogao prihvatiti kao dokaz čija valjanost nije dovedena u pitanje i tek potom na njemu utemeljiti pobijanu odluku.

 

Stoga odgovor na postavljena pitanja glasi:

 

„Sud ne može temeljiti presudu na vještačenju koje nije provedeno u sudskom postupku, ukoliko nije provedeno po vještaku odgovarajuće struke (specijalizacije), ukoliko vještak nije saslušan u postupku ukoliko je suprotna strana prigovarala takvom vještačenju te predlagala izvođenje dokaza vještačenjem u sudskom postupku, pa je postupajući na takav način postupljeno protivno odredbama čl. 250., čl. 251., čl. 259. i čl. 260. ZPP-a“

 

Kako u konkretnom slučaju sud nije tako postupio, već je utvrđenja odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari utemeljio na iskazu vještakinja angažiranih izvan ovog sudskog postupka usprkos tome što je tuženik iznio prigovore i zatražio provođenje vještačenja po vještacima koje će odrediti sud, a što je sud otklonio, na opisani način počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 220. st. 2. i čl. 251. st. 1. ZPP, a koju nije otklonio ni drugostupanjski sud jer obrazloženje presude drugostupanjskog suda ne sadrži ocjenu tih žalbenih navoda tuženika, posljedično čemu je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 375. ZPP-a pred drugostupanjskim sudom.

 

U odluci ovoga suda broj Rev-1657/86., a vezano za posljednja dva pitanja, izneseno je pravno shvaćanje prema kojem „kada su u obrađivanju imanja osim oštećenog sudjelovali i drugi članovi obitelji, izgubljenu zaradu oštećenoga treba utvrditi imajući u vidu njegov udio u obrađivanju imanja i ostvarivanju prihoda“. Navedenom shvaćanju protivno je izneseno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, u dijelu u kojem tužitelj traži naknadu štete izgubljenog prihoda (plodova) od uništenih maslina i drugih voćaka, te su i navedena pitanja važna za pravilnost primjene materijalnog prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

 

Naime, čl. 248. Obiteljskog zakona (ObZ) određeno je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok je čl. 249. istog zakona određeno da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drugačije ugovorili (stavak 1.) a prema čl. 250. ObZ –a određeno je da se na bračnu stečevinu primjenjuju odredbe stvarnog i obveznog prava, ako tim zakonom nije drugačije određeno.

 

Imajući u vidu navedeno shvaćanje ovoga suda u kojem je dan odgovor na ta pitanja, ukoliko je predmetnu nekretninu tužitelja obrađivala i njegova supruga, kako tvrdi tuženik, (a što zbog pogrešnog shvaćanja nižestupanjski sudovi nisu utvrđivali) tada tužitelju ne pripada cjelokupni iznos štete već ½ štete, pri čemu nije bitan način stjecanja nekretnine jer se radi o plodovima koji daje nekretnina i šteti zbog uništenja i neostvarivanja-neubiranja plodova. Stoga je i u tom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer pobijanu presudu nije moguće ispitati, kao i bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 248. i 249. ObZ.

 

Zbog iznesenih je razloga valjalo ukinuti obje nižestupanjske presude u pobijanom dijelu na temelju odredbi čl. 394. st. 4. ZPP, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

U ponovljenom postupku sud će otkloniti ukazanu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, imajući u vidu navedeno te donijeti novu zakonitu presudu.

 

U odnosu na odluku o troškovima postupka nastalih u povodu revizije ovaj sud je primjenom odredbe čl. 166. st. 3. ZPP ostavio da se o troškovima postupka nastalih u povodu revizije odluči u konačnoj odluci.

 

Zagreb, 26. siječnja 2021.