- 1 -              Rev-x 181/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 181/2017-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. K., iz Sv. I. Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica S. B. J., odvjetnica u Z., protiv tuženice B. K., iz Sv. I. Z., koju zastupa punomoćnica A. H., odvjetnica u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1338/15-2 od 21. travnja 2015. kojim je ukinuta presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Sv. Ivanu Zelini poslovni broj P-831/14 od 27. studenog 2014., u sjednici održanoj 26. siječnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Ukida se rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1338/15-2 od 21. travnja 2015. i predmet se vraća tom sudu na ponovno rješavanje.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I/              Utvrđuje se da u korist čkbr.1400 oznake zemljišta KUĆA, BR.10 I DVORIŠTE, površine 611m2 upisane u z.k.ul.3490 k.o.P. u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba Sv.Ivan Zelina, kao povlasne nekretnine, koja je u vlasništvu tužitelja S. K. iz Sv.I. Z., ...., postoji pravo služnosti kolnika na teret čkbr.1398/5 oznake zemljišta KUĆA BR.8 SA DVOR. površine 403m2, te čkbr.1401/2 oznake zemljišta VRT U D.P. površine 388m2, obje upisane u z.k.ul.2354 k.o.P., u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba Sv.Ivan Zelina kao poslužne nekretnine koja je u suvlasništvu tužene B. K. iz Sv.I. Z., ..., a što je tužena dužna priznati i trpjeti.

 

II/              Utvrđuje se da si je tužitelj S. K. iz Sv.I. Z., ..., kao vlasnik povlasne nekretnine čkbr.1400 oznake zemljišta KUĆA, BR.10 I DVORIŠTE, površine 611m2 upisane u z.k.ul.3490 k.o.P. u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba Sv.Ivan Zelina, radi ostvarenja prava služnosti kolnika iz točke I/ izreke ove presude, na poslužnoj nekretnini u suvlasništvu tužene B. K. iz Sv.I. Z., ..., čkbr.1398/5 oznake zemljišta KUĆA BR.8 SA DVOR. površine 403m2, te čkbr.1401/2 oznake zemljišta VRT U D.P. površine 388m2, obje upisane u z.k.ul.2354 k.o.P., u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba Sv.Ivan Zelina, ovlašten iskolčiti put čije su točke određene prema nalazu i mišljenju vještaka B. K. od 31.01.2005.godine i skici lica mjesta mjernika Ž. L., kojom je putna površina određena točkama J-K-L-M-N-O-P-R skice lica mjesta očevida od 13.01.2005.godine, zaprimljene dana 18.01.2005.godine, tako da udaljenost između točaka J-K iznosi 4,50 metara, između točaka K-L iznosi 12.80 metara, točaka L-M iznosi 21.50 metara, između točaka M-N iznosi 3,90 metara, između točaka N-O iznosi 6,20 metara, između točaka O-P iznosi 3,30 metara, između točaka P-R iznosi 3,00 metra, između točaka R-J iznosi 13,30 metara, a kojim putem će tužitelj nesmetano osobno prolaziti, te prolaziti osobnim vozilom, dostavnim vozilom, traktorom s prikolicom ili priključnim strojem, a što je tužena B. K. iz Sv.I. Z., ..., dužna dozvoliti i trpjeti.

 

III/              Nalaže se tuženoj da podmiri tužitelju trošak iskolčenja puta u roku od 15 dana od dana nastanka troškova tužitelju.

 

IV/              Nalaže se tuženici da tužitelju plati trošak postupka u iznosu od 7.185,58 kuna u roku 15 dana."

 

Rješenjem suda drugog stupnja u stavku I izreke ukinuta je prvostupanjska presuda i tužba je odbačena te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 18.472,00 kune, dok je u stavku II izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženici trošak žalbenog postupka u iznosu od 750,00 kuna.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja tužitelj podnosi reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni o kojem Vrhovni sud Republike Hrvatske još nije zauzeo pravno shvaćanje, a o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, odnosno o kojem je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem. Stoga predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na prvo postavljeno pitanje na temelju odredbe čl. 394. st. 4. i čl. 385. st. 1. i toč. 2. ZPP ukine drugostupanjsko rješenje te predmet vrati na ponovni postupak drugostupanjskom sudu s uputom da drugostupanjski sud odbije žalbu tuženice kao neosnovanu, te potvrdi prvostupanjsku presudu, odnosno u odnosu na drugo postavljeno pitanje da ukine drugostupanjsko rješenje i prvostupanjsku presudu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovljeni postupak s uputom da tužitelja pozove na dopunu tužbe sukladno čl. 109. ZPP. Potražuje trošak revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je nedopuštena u odnosu na prvo postavljeno pitanje, dok je u odnosu na drugo pitanje dopuštena i osnovana.

 

U slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 2. ZPP).

 

Prema stavku 3. tog članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose (čl. 392.a st. 2. ZPP).

 

U tom pravcu tužitelj naznačuje slijedeća pitanja:

 

"1. Da li se u parnici radi utvrđenja prava stvarne služnosti stečenog originarnim načinom stjecanja (dosjelošću), tužbom na pasivnoj strani moraju obuhvatiti svi zemljišnoknjižni suvlasnici poslužne nekretnine kao jedinstveni i nužni suparničari?

 

2. Da li propust tužitelja da tužbom ubuhvati sve jedinstvene i nužne suparničare na pasivnoj strani, ima za posljedicu odbacivanje tužbe, ili je obveza suda da tužitelja pozove na dopunu tužbe na temelju odredbe čl. 109. i čl. 83. st. 1. ZPP?"

 

Kao razlog važnosti prvog postavljenog pitanja revident se poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-633/10 od 22. travnja 2010. te rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 955/2010-2 od 30. listopada 2012., presudu Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž 442/75 od 13. ožujka 1979. i presudu u Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-969/09-2 od 15. siječnja 2010. uz tvrdnju da je drugostupanjska odluka utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjem iz navedenih odluka.

 

U konkretnom slučaju na temelju utvrđenih činjenica da je prema stanju zemljišne knjige tuženica samo jedna od suvlasnica predmetne zkčbr. 1398/5 i zkčbr. 1401/2 k.o. P. drugostupanjski sud ocjenjuje da je u konkretnoj pravnoj stvari tužitelj tužbom trebao obuhvatiti sve suvlasnike poslužne nekretnine na pasivnoj strani pa kako to nije učinio to je zbog nedostatka procesnopravne legitimacije u postupku radi utvrđenja postojanja prava stvarne služnosti, a posljedično tome i sadržaj izvršenja te služnosti ukinuo nižestupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 201. ZPP i odbacio tužbu.

 

U odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-633/10 od 22. travnja 2010. i rješenju ovog suda poslovni broj Rev-x 955/2010-2 od 30. listopada 2012. upravo je izraženo shvaćanje da kad stranke imaju status jedinstvenih suparničara prema kojima se spor može riješiti samo na jednak način, odsutnost nekog od suparničara na pasivnoj strani predstavlja nedostatak procesnopravne legitimacije za vođenje parnice, pa u konkretnoj pravnoj situaciji kada tužitelj nije obuhvatio sve suvlasnike poslužnog dobra, a presuda je donesena samo u odnosu na jednog od suvlasnika kojem se utvrđuje pravo služnosti ima nedostatke procesnopravne legitimacije.

 

Kako je u ovom konkretnom predmetu donesena presuda kojom je odbačena tužba jer tužbom radi utvrđenja prava suvlasništva nisu obuhvaćeni svi suvlasnici sporne čestice zkčbr. 1398/5 i zkčbr. 1401/2 k.o. P. to je pravilno shvaćanje drugostupanjskog suda da tužitelj mora tužbom obuhvatiti sve suvlasnike poslužne nekretnine na pasivnoj strani, u skladu sa odredbom čl. 201. ZPP.

 

Stoga je odluka drugostupanjskog suda u tom dijelu utemeljena na shvaćanju koje je podudarno sa shvaćanjem ovog suda izraženim u odluci Rev-x 955/10 od 30. listopada 2012. te u ustavnoj odluci broj U-III-633/10 od 22. travnja 2010.

 

Kako je dakle drugostupanjska odluka u odnosu na prvo postavljeno pitanje utemeljena na shvaćanju koje je podudarno sa shvaćanjem ovog suda to postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa je isto na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP valjalo odbaciti kao nedopušteno.

 

Međutim, u odnosu na drugo postavljeno pitanje "Ima li propust tužitelja da tužbom obuhvati sve jedinstvene i nužne suparničare na pasivnoj strani, za posljedicu odbacivanje tužbe, ili je obveza suda da tužitelja pozove na dopunu tužbe na temelju odredbe čl. 109. i čl. 83. st. 1. ZPP", revizija je dopuštena i osnovana.

 

Imajući u vidu činjenična utvrđenja u konkretnoj pravnoj situaciji kada tužitelj nije obuhvatio sve suvlasnike poslužnog dobra drugostupanjski sud nije mogao ukinuti prvostupanjsku presudu i odbaciti tužbu bez da je prethodno postupio prema odredbi čl. 109. ZPP. Naime, sud je dužan na temelju odredbe čl. 109. ZPP pozvati tužitelja da dopuni tužbu vodeći računa o pasivnoj legitimaciji tuženika.

 

Kako je takvim postupanjem drugostupanjskog suda učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 109. ZPP to je rješenje drugostupanjskog suda valjalo ukinuti i predmet vratiti tom sudu na ponovno rješavanje.

 

U novoj odluci sud će pozvati tužitelja da dopuni tužbu u skladu sa odredbom čl. 109. ZPP, kako bi mogao donijeti novu i na Zakonu osnovanu odluku.

 

U svezi sa navedenim valjalo je ukinuti odluku o troškovima parničnog postupka o kojim troškovima će se odlučiti u konačnoj odluci, na temelju odredbe čl. 166. st. 4. ZPP.

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 26. siječnja 2021.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.