1

Poslovni broj: II Kž-2/2021-6

Poslovni broj: II Kž-2/2021-6

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog H. B. i okrivljenog G. B., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenog H. B. i okrivljenog G. B., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku, broj Kov-1/2021 od 7. siječnja 2021. o produljenju istražnog zatvora u postupku nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 26. siječnja 2021.

 

r i j e š i o  j e:

 

Odbijaju se žalbe okrivljenog H. B. i okrivljenog G. B. kao neosnovane.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, broj Kov-1/2021 od 7. siječnja 2021. u postupku nakon podignute optužnice protiv okrivljenog H. B. i okrivljenog G. B., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog H. B. i okrivljenog G. B. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08 te im je u istražni zatvor na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08 uračunato vrijeme lišenja slobode.

 

Protiv tog rješenja žalbu su podnijeli okrivljeni H. B. te okrivljeni G. B.

 

Okrivljeni H. B. žali se po branitelju odvjetniku D. O. bez navođenja posebne žalbene osnove s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se ukine istražni zatvor i okrivljenika pusti na slobodu, podredno da se istražni zatvor zamijeni blažim, zakonom predviđenim mjerama opreza.

 

Okrivljeni G. B. žalbu je podnio po branitelju odvjetniku  D. P. te predlaže da se pobijano rješenje preinači na način da se protiv okrivljenika ukine istražni zatvor odnosno da se isto ukine i predmet uputi na ponovno odlučivanje.

 

Pobijano rješenje sa žalbama je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljeno Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog H. B. i  okrivljenog G. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

 

Budući da je za svoju odluku, u svim njezinim segmentima za svakog okrivljenika, iznio jasne, valjane i dostatne razloge, bez proturječja, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, neosnovani su žalbeni navodi okrivljenog H. B. i  okrivljenog G. B. da su u pobijanom rješenju izostali razlozi o odlučnim činjenicama koje se odnose na postojanje osnovane sumnje, čime u biti upiru na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

Tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja da su okrivljenici H. B. i G. B. počinili kazneno djelo koje im se podignutom optužnicom stavlja na teret u ovom kaznenom postupku, proizlazi iz dokaza na kojima se ista temelji, a osobito iz sadržaja iskaza oštećenice-žrtve K. I. i svjedoka D. P., D. M. i I. D., zapisnika o očevidu, zapisnika o pretrazi doma i drugih prostora za okrivljenog G. B., potvrde o privremenom oduzimanju predmeta. Time je i prema ocjeni drugostupanjskog suda, ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora.

 

Pravilnost takvog zaključka nije dovedena u pitanje žalbenim prigovorima kojima okrivljeni G. B. poriče postojanje osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo, a okrivljeni H. B. postojanje osnovane sumnje nastoji osporiti navodima da iz rezultata provedenog istražnog postupka ne proizlazi postojanje dostatnog i relevantnog stupnja osnovane sumnje.

 

Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da su okrivljenici počinili kazneno djelo za koje se terete u ovom postupku, što je ovdje i ostvareno, kako je prethodno utvrđeno, dok će odluku o kaznenoj odgovornosti okrivljenika i o stupnju njihove krivnje, u slučaju potvrđivanja optužnice, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka.

 

Nadalje, nasuprot žalbenim navodima okrivljenog H. B. i okrivljenog G. B., prvostupanjski sud s pravom zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora pravilno temelji na činjenici kako su okrivljeni H. B. i okrivljeni G. B. višestruko pravomoćno osuđivane osobe zbog različitih kaznenih djela imovinskog karaktera kao i drugih kaznenih djela, te ih niti uvjetne niti bezuvjetne kazne zatvora nisu odvratile od daljnjeg činjenja kaznenih djela.

 

Tako je okrivljeni H. B. u dva navrata pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela iz članka 218. stavak 1. i članka 218. stavak 1. u vezi s člankom 33. Kaznenog zakona („Narodne novine'' broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. - dalje: KZ/97.), kao i zbog kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11., dok je okrivljeni G. B. pravomoćno osuđivan zbog različitih imovinskih delikata, i to sedam puta zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 217. stavak 1. KZ/97., šest puta zbog kaznenog djela krađe iz članka 216. stavak 1. KZ/97., šest puta zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavak 1. i 2. KZ/97., zatim zbog kaznenog djela iznude iz članka 243. stavka 1. i 3. KZ/11, kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavka 2. KZ/11. te kaznenog djela razbojništva iz članka 218. stavak 1. i 2. KZ/97. u čak šest navrata, dakle istovrsnog kaznenog djela koje mu se optužnicom u ovom predmetu stavlja na teret.

 

Slijedom svega izloženog, očito je kako su okrivljeni H. B. i okrivljeni G. B. višestruki specijalni povratnici, a kada se tome pridoda težina kaznenog djela koje im se stavlja na teret u vidu zapriječene kazna i prouzročene materijalne štete u visini od najmanje 1.100.000,00 kuna kao i iskazani visok stupanj upornosti, bezobzirnosti i kriminalne volje u načinu počinjenja djela, sve navedene okolnosti predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela na strani oba okrivljenika.

 

Stoga, prvostupanjski sud s pravom nalazi da na strani okrivljenog H. B. i okrivljenog G. B. postoji konkretna i neposredna opasnost da će oni boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela, slijedom čega je neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv navedenih okrivljenika, kao za sada jedine prikladne mjere u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela.

 

Naime, nasuprot žalbenim navodima okrivljenog H. B. i okrivljenog G. B. prvostupanjski sud s pravom zaključuje da kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv navedenih okrivljenika upućuju na zaključak da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji ne može ostvariti njegovom zamjenom blažim mjerama opreza.

 

Slijedom prethodno navedenog, pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju žalbenim navodima okrivljenog H. B. da ,,treba uzeti u obzir činjenicu da posljednja pravomoćna presuda datira prije više od šest godina“, potom žalbenim tvrdnjama okrivljenog da G. B. da ,,njegova ranija osuđivanost ne može upućivati na zaključak o postojanju osobitih okolnosti koje bi upućivale na opasnosti da bi isti nastavio s počinjenjem kaznenih djela, jer drži da je u pravomoćno izrečenim i izdržanim kaznama ostvarena svrha kaznenopravnih sankcija, naročito specijalna prevencija u sklopu iste.''

 

Slijedom iznesenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 26. siječnja 2021.