- 1 -              Rev 4083/2019-2

 

 

 

 

Broj: Rev 4083/2019-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. M. M. OIB: ..., J. C., N. J., koju zastupa punomoćnica G. V., odvjetnica u Z., protiv tuženika M. S., OIB: ..., tuženice I. S., OIB: ..., tuženika R. S., OIB: ..., svih iz Z., koje zastupa punomoćnica I. M., odvjetnica u Z., i po protutužbi tuženika, radi brisanja uknjižbe, odlučujući o reviziji tuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-7913/2016-3 od 21. svibnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1637/13-93 od 27. rujna 2016., u sjednici održanoj 26. siječnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

              U dijelu kojim je odlučeno o protutužbenom zahtjevu (toč. II. izreke prvostupanjske presude) i u odluci o troškovima postupka ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-7913/2016-3 od 21. svibnja 2019. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1637/13-93 od 27. rujna 2016. i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za brisanje uknjižbe prava vlasništva treće tuženika R. S. izvršene na temelju ugovora o darovanju nekretnina od 23. siječnja 1997., M. i V. S. te brisanje uknjižbe prava vlasništva M. i V. S., izvršene na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju koji su sklopili 20. rujna 1994. sa S. B., u odnosu na nekretninu upisanu u podulošku 13118 z.k.ul. br. 16707 k.o. G. Z., pobliže opisanu u izreci presude, uz istovremeni upis prava vlasništva tužiteljice temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Zagrebu broj Ps-2731/95 od 7. lipnja 2002., i dopunskog rješenja Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove broj Klasa ... Urbroj: ...od 3. rujna 2004 (toč. I. izreke); odbijen je kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika za brisanje uknjižbe prava vlasništva tužiteljice provedene pod brojem Z-24201/13 a na temelju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4889/10 od 5. svibnja 2011., i rješenja poslovni broj P-4889/10 od 7. studenog 2012., dopunskog rješenja Grada Zagreba GUIPP klasa: ..., ur broj: ... od 3. rujna 2009., i presude i rješenja Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-2731/95 od 7. lipnja 2002., na nekretnini pobliže određenoj u izreci presude i za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije izvršenog upisa Z-24201/13 (toč. II. izreke) te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove (toč. III. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe stranaka i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

              Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tuženici pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14  - dalje: ZPP) predlažu da ovaj sud preinači pobijanu presudu sukladno njihovim navodima odnosno da je ukine i vrati na ponovno odlučivanje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

              U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je

 

- da je rješenjem Kotarskog suda III Zagreb od 24. prosinca 1949., na listu 49 spisa, određena konfiskacija cjelokupne imovine T. J. i T. V. (roditeljima tužiteljice) s posljednjim prebivalištem u Z., između ostalog nekretnine upisane u ul. br. 16707 p.o. grada Z., te je na tim nekretninama određena zabilježba konfiskacionog postupka koju je proveo Kotarski sud I kao zemljišno knjižni sud;

 

- da je Skupština općine Č., Komisija za stambene odnose, 6. prosinca 1990., donijela Odluku o priznavanju stanarskog prava u pogledu predmetnog stana S. B.;

 

- da su Grad Zagreb, kao prodavatelj i S. B., kao kupac 1. travnja 1993., sklopili Ugovor o kupoprodaji istog stana, na listu 26 i 27 spisa,

 

- da su S. B., kao primateljica uzdržavanja i M. i V. S., kao davatelji uzdržavanja sklopili 20. rujna 1994., ugovor o doživotnom uzdržavanju, predmet kojeg ugovora je bio sporni stan;

 

- da su M. i V. S. darovali isti stan svom sinu R. S. 23. siječnja 1997., koji se na temelju tog ugovora u zemljišnim knjigama upisao kao vlasnik stana;

 

- da je presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-2731/95 od 7. lipnja 2002., ugovor o kupoprodaji predmetnog stana sklopljen 1. travnja 1993., između Grada Zagreba, kao prodavatelja i S. B., kao kupca, utvrđen ništavim te je određeno brisanje zemljišno-knjižnog stanja nastalog na temelju tog ugovora i uspostava zemljišno-knjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe tog ugovora, tako da se briše pravo vlasništva s imena S. B. uz istovremeni upis na ime i vlasništvo Grada Zagreba,

 

- da se pravomoćnim dopunskim rješenjem Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove, Odjel za upravne poslove, Prvi područni odsjek, klasa: ... Ur.br. ... od 3. rujna 2004, na listu 114-118 spisa, daje tužiteljici u vlasništvo odgovarajući suvlasnički dio nekretnine i to zgrade u Z., sagrađene na z.k.č. br. 5231/21, površine 250 m2, upisane u z.k. ul 16707 k.o. G. Z., s kojim je neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine, u naravi: dvoipolsobni stan s ostalim prostorijama na III katu, površine 73,68 m2-ranija stanarka, pokojna S. B.,

 

s time te da će sukladno tome Zemljišno knjižni odjel Općinskog suda u Zagrebu, nakon pravomoćnosti rješenja provesti po službenoj dužnosti promjenu zemljišnoknjižnog stanja,

 

- da je rješenjem Ministarstva pravosuđa, Uprava za građansko pravo klasa: ..., URBROJ: ... od 18. travnja 2006., na listu 120-121 spisa, odbijena žalba ovdje prvo tuženika, drugo tuženice i treće tuženika izjavljena protiv naprijed navedenog dopunskog rješenja,

 

- da je presudom Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-10326/2006-8 od 11. ožujka 2010., na listu 145-147 spisa, odbijena tužba u tom predmetu tužitelja M., R. i V. S., podnesena protiv naprijed navedenog rješenja.

 

Neosnovanost protutužbenog zahtjeva, prihvaćajući izraženo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, drugostupanjski sud temelji na odredbi čl. 129. stavak 1., 2. i 3. Zakona o zemljišnim knjigama, Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126710), prema kojoj

 

"Nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu to povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno.

 

Brisovnoj tužbi ne može se udovoljiti protiv osobe koja je postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, a u dobroj vjeri, uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz uknjiženoga, ali neistinitoga (nevaljaloga) prava prednika, osim:

 

- ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. ovoga članka kojemu je bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe u roku za žalbu na taj upis zatražio zabilježbu da je sporan te podnio brisovnu tužbu u roku od šezdeset dana od isteka roka za tu žalbu,

 

- ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. ovoga članka kojemu nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe podnio brisovnu tužbu u roku od tri godine od kad je ta uknjižba zatražena.

 

Na zabilježbu brisovne tužbe primjenjuju se pravila o zabilježbi spora, s time da tko ishodi zabilježbu brisovne tužbe, a bez opravdanoga razloga propusti podnijeti tu tužbu, odgovara za štetu koja je zbog toga pretrpjela osoba u čiju korist je provedena uknjižba.".

 

Smatra drugostupanjski sud da „u  okolnostima prema kojima je treće tuženik bio upisan kao vlasnik predmetnog stana temeljem ugovora o darovanju od 23. siječnja 1997., činjenice da je nakon toga dopunskim rješenjem Grad Zagreb Gradski ured za imovinsko pravne poslove od 3. rujna 2004., predmetni stan dao u vlasništvo tužiteljici i prema kojem je sukladno tome Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Zagrebu, nakon pravomoćnosti tog rješenja trebao provesti po službenoj dužnosti promjenu zemljišnoknjižnog stanja u korist tužiteljice koja svoje pravo izvodi iz uknjiženog i istinitog upisa prava vlasništva svojih prednika prije provedenog postupka konfiskacije, su takve činjenice na temelju kojih bi treće tuženiku to povrijeđeno pravo i tako trebalo prestati pa treće tuženik nije ovlašten tražiti brisanje uknjižbe tužiteljice dopuštene rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel broj Z-24201/13 od 2. rujna 2013., protiv kojeg je odbijena žalba ovdje prvo, drugo i treće tuženika rješenjem Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1786/2014 od 23. ožujka 2015.“.

 

              Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni

 

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno označeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

              Smatrajući ih važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tuženici naznačuju tri pitanja od kojih za pitanja

 

              „Da li je moguće da sukladno čl. 40. ZZK tužiteljica uknjiži svoje pravo vlasništva temeljem dopunskog rješenja Grada Zagreba od 03.09.2004., a bez prethodnog brisanja prava vlasništva tuženika iz zemljišne knjige?“

 

              „Da li u konkretnom predmetu egzistiranje valjanog knjižnog prava vlasništva tuženika R. S. i prava stečenog odlukom upravne vlasti, u određivanju koje je pravo jače, trebalo odrediti primjenom čl.127 ZVDSP?“,

 

pozivajući se na odluke Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1343/10 od 16. veljače 2011., Ustavnog suda RH broj U-III/7300/2014 od 21. listopada 2015. i odluku ovog suda broj Rev-1822/2010 od 29. prosinca 2010. daju i dostatne razloge važnosti.

 

Po ocjeni ovog suda naznačena pitanja važna su za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Upisi u zemljišnu knjigu dopušteni su samo protiv osobe koja je u času podnošenja prijedloga za upis u toj zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik zemljišta ili nositelj prava, glede kojega se upis zahtijeva, ili koja je bar istodobno kao takva uknjižena ili predbilježena (knjižni prednik) (čl. 40. ZZK).

 

Prema odredbi čl. 108. st. 1. ZZK zemljišnoknjižni sud će, nakon što je pregledao prijedlog za upis i priloge, dopustiti upis ako:

 

- iz zemljišne knjige nije vidljivo da bi glede predmeta upisa postojala zapreka tom upisu,

 

- nema osnove za sumnju u to jesu li osobe protiv kojih se zahtijeva upis sposobne raspolagati predmetom na koji se upis odnosi, niti u to je li osoba koja je prijedlog podnijela na to ovlaštena,

 

- utemeljenost prijedloga proizlazi iz sadržaja podnesenih isprava i

 

- isprave imaju potrebni oblik.

 

dakle, sud dopušta upis na temelju isprave u kojoj je jasno navedeno protiv koje osobe se upis zahtijeva (čl. 44. st. 2. ZZK) i koja osoba je u času podnošenja prijedloga za upis u toj zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik zemljišta ili nositelj prava, glede kojega se upis zahtijeva, ili koja je bar istodobno kao takva uknjižena ili predbilježena.

 

U sudskim i upravnim odlukama na temelju kojih je provedena sporna uknjižba tuženik R. S. nije bio naveden kao osoba protiv koje bi trebalo provesti upis (obveznik vraćanja bio je Grad Zagreb), dakle, nije bio naveden kao knjižni prednik, slijedom čega nisu bile ostvarene pretpostavke za dopuštanje upisa.

 

Zbog pogrešnog pravnog pristupa u primjeni odredbe čl. 40. ZZK nižestupanjski sudovi osnovanost zahtjeva propustili su u svjetlu odredbe čl. 129. ZZK raspraviti jesu li nastupile činjenice na temelju kojih bi povrijeđeno knjižno pravo R. S. i tako trebalo prestati.

 

Slijedom navedenog, budući da ne postoje pretpostavke za preinaku presuda valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Zagreb, 26. siječnja 2021.