- 1 -              Revt 492/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Revt 492/2016-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. d.o.o., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik G. K., odvjetnica u Z., protiv tuženika Z. H. d.o.o., OIB ..., P. Z. c., Z., kao pravni slijednik Z. C. d.o.o., Z., kojeg zastupa punomoćnik D. D., odvjetnik u Z., radi isplate iznosa od 1.095.540,00 kn, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-8752/15-2 od 5. srpnja 2016. kojom je preinačena presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-3041/14 od 4. studenoga 2015. u sjednici vijeća održanoj 26. siječnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

              Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3041/14 od 4. studenoga 2015. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.095.540,00 kn sa zateznim kamatama od dospijeća pojedinačno određenih novčanih iznosa do isplate po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora (točka I. izreke), kao i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 255.990,80 kn sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate po istoj stopi (točka II. izreke), sve u roku od osam dana, dok je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 85.409,20 kn odbijen kao neosnovan (točka III. izreke), a točkom IV. izreke presude u cijelosti je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

 

              Rješenjem donesenim pod istim poslovnim brojem utvrđeno je da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 28.500,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

 

Drugostupanjskom presudom odlučeno je:

 

„Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3041/14 od 4. studenog 2015. u točkama I., II. i IV. njene izreke i sudi:

 

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da mu tuženik plati iznos od 1.095.540,00 kn sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 231.990,00 kn od 31. prosinca 1998., na iznos od 370.500,00 kn od 31. prosinca 1999., na iznos od 370.500,00 kn od 31. prosinca 2000. i na iznos od 122.550,00 kn od 30. travnja 2001. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2007. određivala prema članku 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

 

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 205.373,89 kn (dvjestopettisućatristosedamdesettri kune i osamdesetdevet lipa) u roku od osam dana.

 

3. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 273.753,61 kn (dvjestosedamdesettritisućesedamstopedesettri kune i šezdesetjedna lipa).“

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud uvaži reviziju, te preinači pobijanu odluku, podredno da ju ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

U odgovoru na reviziju tuženik osporava revizijske navode te predlaže reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu. Potražuje trošak sastava odgovora na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz st. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP obzirom suprotno navodima tužitelja, pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, koje međusobno nisu u proturječju, te izreka presude nije u kontradikciji sa obrazloženjem. Sud je obrazložio i dao razloge za ocjenu provedenih dokaza.

 

Drugostupanjski sud je obrazložio i razloge primjene odredbe iz čl. 373. a ZPP koja propisuje:

 

„Drugostupanjski će sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe:

1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili

2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.

Prigodom donošenja odluke iz stavka 1. ovoga članka, drugostupanjski je sud ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio.

U slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz stavka 1. ovoga članka, drugostupanjski sud može je donijeti i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ovoga Zakona.“

              Prema tome drugostupanjski nije počinio bitnu povredu parničnog postupka zato što je primijenio odredbu čl. 373. a ZPP-a i preinačio prvostupanjsku presudu, obzirom je tu svoju odluku obrazložio i za nju dao valjane razloge, a ovlaštenje za takvu odluku drugostupanjskog suda proizlazi iz samog zakona. Sama činjenica da je drugostupanjski sud donio odluku kojom tužitelj nije zadovoljan obzirom je njegov tužbeni zahtjev odbijen, ne znači da je time sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

 

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja kojim potražuje isplatu najamnine na temelju Ugovora o proizvodnji asfaltne smjese broj 39 A.

 

U tijeku postupka pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da su stranke 3. ožujka 1997. sklopile Ugovor o proizvodnji asfaltne smjese broj 39 A,

- da se navedenim ugovorom tužitelj obvezao dati u najam tuženiku rad kotla za proizvodnju i transport lijevanog asfalta postavljenog na pokretnoj autoplatformi a tuženik se obvezao tužitelju na ime naknade plaćati 285,00 kuna po satu rada,

- da je kotao zadnji puta bio na tehničkom pregledu 19. kolovoza 1997.,

- da je u ovom predmetu Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom i rješenjem broj Pž-4356/14 od 28. listopada 2014. djelomično odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za raskid predmetnog Ugovora od 3. ožujka 1997., djelomično je preinačio prvostupanjsku presudu te naložio tuženiku vratiti tužitelju predmetni kotao za proizvodnju i transport lijevanog asfalta postavljen na pokretnoj autoplatformi iz ugovora, te je ukinuta prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu predmetne zakupnine.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan, te je naložio tuženiku platiti tužitelju iznos 1.095.540,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama. Prvostupanjski sud obrazlaže da tuženik tijekom postupka nije dokazao da je postupio sukladno odredbi čl. 570. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 112/99, 88/01 – dalje: ZOO), odnosno da nije dokazao da je pozvao tužitelja da preuzme kotao zbog neispravnosti, te stoga tužitelj ima pravo tražiti isplatu utuženog iznosa.

 

Drugostupanjski sud preinačio je navedenu prvostupanjsku odluku i odbio tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći da je sukladno odredbi čl. 570. ZOO tužitelj bio u obvezi održavati kotao u ispravnom stanju, te stoga i dokazati da je kotao zajedno s pokretnom autoplatformom na kojoj je postavljen, bio u ispravnom stanju i nakon 31. svibnja 1998. do kada je tuženik dostavljao tužitelju podatke o radu stroja, a tužitelj ispostavljao račune na temelju njih.

 

Odluku drugostupanjskog suda ocjenjuje pravilnom i ovaj sud.

 

Sukladno odredbi čl. 570. ZOO zakupodavac je dužan održavati stvar u ispravnom stanju za trajanja zakupa i radi toga obavljati potrebne popravke na njoj, kao i naknaditi zakupcu troškove što ih je ovaj učinio za održavanje stvari, a koje bi on sam bio dužan učiniti.

 

Odredbom čl. 2. Ugovora o proizvodnji asfaltne smjese broj 39A ugovoreno je da izvoditelj odnosno tužitelj preuzima na svoj teret izvršiti godišnju registraciju s osiguranjem, tekuće i investicione troškove te periodične tehničke preglede.

 

U postupku je utvrđeno da je predmetni kotao sa pokretnom autoplatformom na kojoj je postavljen nije bio registriran i zadnji puta bio je na tehničkom pregledu 19. kolovoza 1997.

 

Tužitelj je i kao vlasnik i kao zakupodavac predmetnog vozila tu činjenicu morao znati i sukladno odredbi čl. 570. ZOO i sukladno preuzetoj obvezi iz čl. 2. Ugovora o proizvodnji asfaltne smjese broj 39A.

 

Iz navedenog slijedi da tužitelj vozilo nije održavao u ispravnom stanju za trajanja zakupa i nije izvršavao ugovorenu obvezu godišnje registracije s osiguranjem, odnosno postupao je suprotno odredbi čl. 570. ZOO i čl. 2. Ugovora, te stoga nema pravo od tuženika tražiti da isti ispuni svoju ugovornu obvezu i plati ugovorenu naknadu za najam predmetnog kotla.

 

Prema tome, nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci.

 

Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 26. siječnja 2021.

 

                                                                                                                Predsjednica vijeća:

                                                                                                                Katarina Buljan, v. r.