- 1 -              Rev 12/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 12/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja I. Ž. iz S. B., (OIB: …), protiv ovršenika P. – p. i. - T. d.d. u stečaju iz Đ., (OIB: …), koga zastupa punomoćnica M. T., odvjetnica iz Z., radi ovrhe pljenidbom novčane tražbine, odlučujući o reviziji ovršenika protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž Ovr-666/2015-2 od 10. prosinca 2015. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Đakovu posl. br. Ovr-1279/2015-2 od 8. svibnja 2015., u sjednici održanoj 26. siječnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prihvaća se revizija ovršenika povodom u njoj naznačenog pitanja: „da li Sporazum radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja na nekretninama protivnika osiguranja zasnivanjem založnog prava na nekretnini, a koji je sklopljen u obliku javnobilježničkog akta, ima učinak sudske nagodbe sukladno odredbi članka 307. stavka 1. u svezi s odredbom članka 301. stavka 2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14). Odnosno...da li je vjerovnik po sporazumu sklopljenom u obliku javnobilježničkog akta kojim se zasniva založno pravo na nekretninama ovlašten protiv dužnika i dužnikovog dužnika pokrenuti postupak ovrhe na novčanim sredstvima ili se ovršni zahtjev može odnositi isključivo na nekretninu?“,

 

te se preinačuje rješenje Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž Ovr-666/2015-2 od 10. prosinca 2015. tako da se prihvaća žalba ovršenika i preinačuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Đakovu posl. br. Ovr-1279/2015-2 od 8. svibnja 2015. tako da se prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja odbija kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Đakovu posl. br. Ovr-1279/2015-2 od 8. svibnja 2015. kako glasi:

 

„Na temelju pravomoćnog i ovršnog Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja (ovrhovoditelja) na nekretninama protivnika osiguranja (ovršenika) od 12. prosinca 2013., ovjerenog po javnom bilježniku M. B. iz S. B., dana 12. prosinca 2014. pod brojem OV-17614/13, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 900.347,80 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5% poena od 15. ožujka 2010. pa do isplate, te troška parničnog postupka u iznosu od 16.250,00 kn i troška ovog ovršnog postupka u iznosu prema određenju suda

 

o d r e đ u j e  s e  o v r h a

 

- pljenidbom novčane tražbine ovršenika prema njegovu dužniku B. d.o.o. (OIB: …), V., …, tako da se zabranjuje dužnikovu dužniku da tu tražbinu ispuni ovršeniku, a ovršeniku se zabranjuje da tu tražbinu naplati ili da inače raspolaže njome i zalogom koji je dan za njeno osiguranje. Pljenidba je provedena s danom dostave rješenja o ovrsi ovršenikovom dužniku.

 

- Tražbina se prenosi na ovrhovoditelja radi naplate.

 

- Ovrhovoditelj pljenidbom stječe založno pravo na ovršenikovoj tražbini.

 

- Ovršenikov dužnik nema pravo žalbe protiv rješenja o pljenidbi.

 

- Sud poziva ovršenikovog dužnika da se u roku od 8 dana računajući od dana dostave prijepisa ovog rješenja, očituje o tome priznaje li zaplijenjenu tražbinu i u kojem novčanom iznosu, te je li voljan namiriti je, kao je li njegova obveza da namiri tu tražbinu uvjetovana ispunjenjem neke druge obveze.

 

- Ovršenikov dužnik odgovara ovrhovoditelju za štetu koju mu je nanio time što se nije očitovao ili što se neistinito ili nepotpuno očitovao.

 

- Poziva se ovršenikov dužnik da dužni iznos položi na žiro-račun Općinskog suda u Đakovu broj … (pozivom na broj predmeta) i da o tome obavijesti ovaj sud, sve u roku 8 dana.“.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja ovršenik je izjavio reviziju - i to kao izvanrednu, pozivom na odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a. Predlaže da revizijski sud ukine osporeno rješenje i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da ga preinači i odbije odnosno odbaci prijedlog za ovrhu.

 

              Na reviziju nije odgovoreno.

 

              Revizija je osnovana.

 

U ovome predmetu prijedlog za ovrhu podnesen je 24. prosinca 2014., tako da pitanje dopuštenosti podnesene revizije valja raspraviti u smislu odredbe čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12 i 25/13 - dalje: OZ-a) prema kojoj je u ovršnom postupku dopuštena samo revizija iz članka 382. stavka 2. ZPP-a.

 

Odredbama čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP-a) propisano je: "U slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.".

 

U izvanrednoj reviziji stranka treba (prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a) određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Osporenim je rješenjem potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je određena ovrha radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja na novčanim sredstvima ovršenika „pljenidbom novčane tražbine ovršenika prema njegovu dužniku“: sve na temelju (kako se to određeno navodi u rješenju) Sporazuma od 12. prosinca 2013. „radi osiguranja novčane tražbine ovrhovoditelja zasnivanjem založnog prava na nekretninama ovršenika“, ovjerenog po javnom bilježniku M. B. iz S. B. pod brojem OV-17614/13, kao solemnizirane ovršne isprave - a uz osnovno i odlučno shvaćanje:

 

- da se na „temelju Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja na nekretninama protivnika osiguranja zasnivanjem založnog prava zasniva založno pravo na navedenim nekretninama u tom sporazumu, međutim to ne znači da svoju novčanu tražbinu iz Sporazuma, koja je utvrđena u Sporazumu ne može ovrhovoditelj naplatiti od dužnikovog dužnika“,

 

- da „naime“ navedenim „Sporazumom je utvrđeno da na temelju platnog naloga koji je izdan na temelju računa ovršenik duguje iznos od 900.347,80 kn sa pripadajućom kamatom i troškovima, da je ta tražbina dospjela i da će je ovršenik platiti, te da se zasniva založno pravo radi isplate ovog duga na nekretninama ovršenika navedenim u Sporazumu i da ovrhovoditelj na temelju navedenog ugovora i Sporazuma može neposredno provesti ovrhu protiv pristupatelja“, s time da njime stranke „izričito ugovaraju primjenu odredaba Ovršnog zakona i Zakona o obveznim odnosima“,

 

- da „ovo sve ukazuje da ovrha nije ograničena samo na nekretnine iz Sporazuma već te nekretnine služe kao založno pravo, međutim ovrhovoditelj se može i na druge načine naplatiti neposredno od ovršenika, pa tako i od dužnikovog dužnika“.

 

Ovršenik je reviziju podnio pozivom na odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a i u njoj naznačio pitanje:

 

„da li Sporazum radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja na nekretninama protivnika osiguranja zasnivanjem založnog prava na nekretnini, a koji je sklopljen u obliku javnobilježničkog akta, ima učinak sudske nagodbe sukladno odredbi članka 307. stavka 1. u svezi s odredbom članka 301. stavka 2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14). Odnosno...da li je vjerovnik po sporazumu sklopljenom u obliku javnobilježničkog akta kojim se zasniva založno pravo na nekretninama ovlašten protiv dužnika i dužnikovog dužnika pokrenuti postupak ovrhe na novčanim sredstvima ili se ovršni zahtjev može odnositi isključivo na nekretninu?“.

 

Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a, dakle samo u dijelu u kojem se pobija - i zbog postavljenog pravnog pitanja, revizijski sud ocjenjuje da je u reviziji postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a sve budući da je pobijana odluka posljedica stava drugostupanjskog suda u odnosu na to pravno pitanje - u odgovoru na koje postoji nejasna i neujednačena praksa drugostupanjskih sudova, pa i u shvaćanju suprotnom onome na kojem je temeljeno osporeno rješenje, i to u primjeni OZ-a:

 

- odredaba čl. 301., prema kojima: (stavak 1) „Na prijedlog jedne ili obiju stranaka sud će odrediti ročište, na kojem će u zapisnik utvrditi sporazum stranaka o postojanju tražbine predlagatelja osiguranja i vrijeme njezina dospijeća te njihovu suglasnost da se radnjama osiguranja iz članka 300. ovoga Zakona, u ovisnosti o predmetu osiguranja, osigura ta novčana tražbina zasnivanjem založnoga prava. U sporazumu stranke mogu utvrditi i vrijednost predmeta osiguranja koja će u ovršnom postupku biti osnova za utvrđivanje vrijednosti predmeta osiguranja radi njegova unovčenja.“, (stavak 2) „Potpisani zapisnik o sporazumu stranaka iz stavka 1. ovoga članka ima snagu sudske nagodbe.“, (stavak 3) „Novčana tražbina iz stavka 1. ovoga članka može biti izražena i u kunskoj protuvrijednosti određenoga iznosa utvrđenoga u stranoj valuti.“,

 

- u svezi sa odredbom čl. 307. stavak 1., prema kojoj: „Sporazum vjerovnika i dužnika koji se po svom sadržaju podudara sa sporazumom stranaka iz članka 301. stavka 1. ovoga Zakona, sklopljen u obliku javnobilježničkoga akta ili solemnizirane privatne isprave, koji sadrži i izjavu dužnika da je suglasan da se, radi osiguranja određene novčane tražbine vjerovnika, na nekom njegovu predmetu može zasnovati založno pravo radnjama iz članka 300. točaka 2. do 12. ovoga Zakona koje će umjesto suda poduzeti javni bilježnik, izjednačeni su po svom učinku sa zapisnikom iz članka 301. stavka 2. ovoga Zakona.“

 

Međutim, o tome je pitanju u svijetlu tih odredaba - te odredbe čl. 23. toč. 1. OZ-a (prema kojoj ovršna isprava je i ovršna sudska nagodba), u suštini po sadržaju istovjetnih još i odredbi čl. 251.c Zakona o izvršnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92) - ali i odredbama čl. 269. i 263. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 i 139/10), revizijski sud svoje shvaćanje izrazio u odluci posl. br. Rev-2578/2011-2 od 5. rujna 2012., a prema kojoj:

 

„...U reviziji revident postavlja pitanje da li sporazum o zasnivanju založnog prava sklopljen na temelju čl. 251.c Zakona o izvršnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, dalje ZIP) predstavlja ovršnu ispravu na osnovi koje se može tražiti ovrha na nekretninama tužitelja ili ne.

 

...Prema pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda Sporazum o zasnivanju založnog prava nije ovršna isprava na temelju koje se može tražiti ovrha na nekretninama tužitelja, jer u sporazumu nije navedeno da dužnici dozvoljavaju vjerovniku da temeljem tog Sporazuma može tražiti prodaju nekretnine, već bi tuženik ostvarenje svog prava mogao tražiti samo podnošenjem hipotekarne tužbe.

 

...Sporni Sporazum o zasnivanju založnog prava radi osiguranja novčane tražbine tuženika bio je sklopljen u vrijeme važenja ZIP, gdje je u odredbi čl. 251.c st. 1. bilo propisano da će na prijedlog stranaka sud odrediti ročište na kojem će se u zapisniku utvrditi sporazum stranaka o postojanju potraživanja i vremenu njegova dospijeća i suglasnost da se uknjižbom založnog prava na nekretnini dužnika odnosno popisom založnog prava na pokretnim stvarima dužnika osigura novčano potraživanje. U st. 2. istog članka bilo je propisano da potpisani sporazum stranaka iz st. 1. ovog članka ima snagu sudske nagodbe.

 

Prema odredbi čl. 21. toč. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, dalje OZ) ovršnom ispravom se smatra i ovršna sudska nagodba, pri čemu se prema odredbi čl. 22. st. 1. OZ sudskom nagodbom smatra nagodba sklopljena u postupku pred sudom.

 

Kako je u konkretnom slučaju bilo propisano da potpisani sporazum o zasnivanju založnog prava ima značaj i snagu sudske nagodbe, to navedeni sporazum, suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda, predstavlja ovršnu ispravu na temelju koje se može pokrenuti ovrha na nekretnini dužnika....“

 

To je ujedno i odgovor na u reviziji postavljeno pitanje: sporazum (ugovor) o osiguranju zasnivanjem založnog prava na nekretnini koji je sklopljen u obliku solemnizirane privatne isprave ima značaj ovršne sudske nagodbe i time ovršne isprave na temelju koje se može odrediti ovrha na nekretnini založnog dužnika iz ugovora - a ne i na drugim predmetima ovršenika To stoga što valja uzeti da su stranke sporazuma (nagodbe) njegovim sadržajem ograničile mogućnost postupanja (naplate potraživanja) po (ovdje bitno) takvom sporazumu i glede predmeta osiguranja i (time) naplate, i to samo na u sporazumu određen predmet zaloga - a ovdje to nije novčana tražbina ovršenika prema svome dužniku.

 

Jednostavno, takvo shvaćanje proizlazi iz samog smisla ili same prirode takvog sporazuma (ugovora) sa značajem nagodbe: nagodba je uvijek izraz postignute suglasnosti volja onih koji je sklope o sadržaju njihovog odnosa glede onog što njome žele urediti - i u postignutom sadržaju (ovdje glede predmeta osiguranja i predmeta ovrhe) ona ih obvezuje i moraju je poštivati.

 

Slijedom izloženog, a kako je drugostupanjski sud propustio predmet spora razmotriti polazeći od takvog pravnog shvaćanja - i zbog toga, ograničen pogrešnim pravnim shvaćanjem, pogrešno primijenio materijalno pravo - na (inače) neosporno činjenično stanje, to je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a valjalo (postupajući samo u granicama prijedloga revidenta) prihvatiti reviziju ovršenika te preinačiti drugostupanjsko rješenje, odlukom kao u izreci ovoga rješenja - te u konačnom, a jer ga temelji na pogrešnom pravnom shvaćanju, odbiti ovrhovoditeljev prijedlog za ovrhu.

 

Zagreb, 26. siječnja 2021.