1

Poslovni broj:Gž Ovr-26/2021-2

                                                                      

Poslovni broj:Gž Ovr-26/2021-2

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R  J  E  Š  E  N  J  E

 

 

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja P. b. Z. d.d., Z., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicama D. G. i J. P., odvjetnicama iz Z. o. u. D. G. i J. P., odvjetnicama iz V., protiv ovršenika T. S. iz P. ..., OIB: ..., radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja ovrhom na nekretninama ovršenika, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj: Ovr-314/2020-2 od 28. rujna 2020., 26. siječnja 2020.,

 

 

r i j e š i o    j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj: Ovr-314/2020-2 od 28. rujna 2020.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda, na prijedlog ovrhovoditelja, a temeljem ovršne isprave – Ugovora o kreditu broj: ..., od 31. ožujka 2006., solemniziranog kod javnog bilježnika M. D. iz V. 31. ožujka 2006. pod poslovnim brojem: OU-..., koji je postao ovršan 19. listopada 2010., protiv ovršenika je određena ovrha radi prisilne naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 38.661,49 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tečajne liste P. b. Z. d.d. na dan isplate, i to s osnove glavnice iznos od 21.101,72 CHF, s osnove redovitih kamata iznos od 6.539,86 CHF, s osnove zateznih kamata iznos od 9.375,56 CHF, s osnova sudskih troškova iznos od 1.193,19 CHF, te s osnova odvjetničkih troškova iznos od 451,16 CHF, sve u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tečajne liste P. b. Z. d.d. na dan isplate, te daljnjim zakonskim zateznim kamatama na glavnicu i redovne kamate, sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, i to na iznos 21.101,72 CHF plativo u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tečajne liste P. b. Z. d.d. na dan isplate, tekuća od 17. siječnja 2020. godine, te na iznos od 6.539,86 CHF plativo u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tečajne liste P. b. Z. d.d. na dan isplate, tekuća od dana podnošenja ovog prijedloga, sve do konačne naplate, kao i naknade troškova ovog ovršnog postupka u iznosu od 9.590,41 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kako je to pobliže određeno u izreci navedenog rješenja na nekretninama ovršenika upisanim u z.k.ul.br. ..., k.o. ..., I. i to na k.č.br. ..., kuća i dvorište P. površine 654 m2 zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama prvostupanjskog suda, utvrđivanjem vrijednosti navedenih nekretnina, njihovom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.

 

Protiv  navedenog rješenja o ovrsi žalbu, pravovremeno, podnosi ovršenik. U žalbi ne navodi zbog kojeg zakonskog žalbenog razloga podnosi žalbu, već osporava da bi on, kao korisnik kredita sklopio navedeni ugovor o kreditu sa ovrhovoditeljem te ukazuje na činjenicu da je ovrha u konkretnom slučaju nedopuštena jer predmetna nekretnina predstavlja jedinu nekretninu u njegovom vlasništvu koja služi za zadovoljavanje njegovih osnovnih životnih potreba. Pri tome ukazuje na odredbu čl. 75. st. 2. i 5. te čl. 50. st. 5. i čl. 241. st. 2. OZ. Ujedno ističe da je navedeni ugovor o kreditu ništetan sukladno odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje o ovrsi ukine i njega uputi u parnicu budući da on nije stvarni dužnik ove novčane tražbine tužitelja.

 

U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj predlaže odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu.

 

Žalba ovršenika nije osnovana.

 

Tijekom ovog ovršnog postupka utvrđeno je da je prvostupanjski sud na prijedlog ovrhovoditelja, a temeljem ovršne isprave – Ugovora o kreditu broj: ..., od 31. ožujka 2006., solemniziranog kod javnog bilježnika M. D. iz V. 31. ožujka 2006. pod poslovnim brojem: OU-..., koji je postao ovršan 19. listopada 2010., protiv ovršenika odredio ovrhu radi prisilne naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 38.661,49 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tečajne liste Privredne banke Zagreb d.d. na dan isplate, i to s osnove glavnice iznos od 21.101,72 CHF, s osnove redovitih kamata iznos od 6.539,86 CHF, s osnove zateznih kamata iznos od 9.375,56 CHF, s osnova sudskih troškova iznos od 1.193,19 CHF, te s osnova odvjetničkih troškova iznos od 451,16 CHF, sve u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tečajne liste Privredne banke Zagreb d.d. na dan isplate, te daljnjim zakonskim zateznim kamatama na glavnicu i redovne kamate, sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, i to na iznos 21.101,72 CHF plativo u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tečajne liste Privredne banke Zagreb d.d. na dan isplate, tekuća od 17. siječnja 2020. godine, te na iznos od 6.539,86 CHF plativo u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tečajne liste P. b. Z. d.d. na dan isplate, tekuća od dana podnošenja ovog prijedloga, sve do konačne naplate, kao i naknade troškova ovog ovršnog postupka u iznosu od 9.590,41 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kako je to pobliže određeno u izreci navedenog rješenja na nekretninama ovršenika upisanim u  z.k.ul.br. ..., k.o. ... I. i to na k.č.br. ..., kuća i dvorište P. površine 654 m2 zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama prvostupanjskog suda, utvrđivanjem vrijednosti navedenih nekretnina, njihovom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.

 

Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi ovršnog postupka (čl. 365. uvezi odredbe čl. 381. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13,  28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP, a sve u vezi odredbe čl. 21. st. 1. i čl. 50. st. 5. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17  – dalje: OZ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je da je pobijano rješenje o ovrsi pravilno i zakonito.

 

Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba ovršnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju navedenih zakonskih odredbi, radi čega po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba ovršnog postupka.

 

U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

 

Naime, kako je tijekom ovog postupka utvrđeno je da je novčana tražbina ovrhovoditelja utvrđena  temeljem ovršne isprave – Ugovora o kreditu broj: ... od 31. ožujka 2006., solemniziranog kod javnog bilježnika M. D. iz V. 31. ožujka 2006. pod poslovnim brojem: OU-..., koji je postao ovršan 19. listopada 2010. i da tijekom postupka ovršenik nije dostavio nikakav dokaz da je istu namirio, a da je osiguranje ove njegove novčane tražbine upisano založno pravo na predmetnim nekretninama upisanim u  z.k.ul.br. ... k.o. ... I. i to na k.č.br. ..., kuća i dvorište P. površine 654 m2 sada u vlasništvu ovršenika, to je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je protiv ovršenika odredio ovu ovrhu pravilnom primjenom odredbe čl. 39., čl. 41., te čl. 79., 80. i 84. OZ.

 

Ovršenik, ističući da sa ovrhovoditeljem, kao davateljem kredita nije sklopio navedeni ugovor o kreditu, temeljem kojeg ovrhovoditelj zahtjeva ovu ovrhu, odnosno da je takav Ugovor o kreditu ništetan sukladno odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (ne navodi koje) o ništetosti ugovora o kreditu sklopljenih između potrošača i banaka u Republici Hrvatskoj u valuti CHF, zapravo, sadržajno ukazuje na zakonske žalbene razloge iz odredbe čl. 50. st. 1. točke 3. OZ.

 

Međutim, po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda ovi zakonski žalbeni razlozi nisu ostvareni.

 

Naime, odredbom čl. 50. st. 1. točke 3. OZ propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka.

 

Obzirom da u konkretnom slučaju ovršenik nije dostavio nikakav dokaz da je navedene ovršna isprava, temeljem koje ovrhovoditelj zahtjeva prisilnu naplatu ove svoje novčane tražbine ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka, ukazujući pri tome paušalno na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog iz ove zakonske odredbe čl. 50. st. 1. točke 3. OZ na koju sadržajno ukazuje žalitelj.

 

Osim toga, ovaj zakonski žalbeni razlog nije ostvaren niti u dijelu u kojem ukazuje da sa ovrhovoditeljem nije sklopio navedeni ugovor o kreditu temeljem kojeg ovrhovoditelj u ovom postupku zahtjeva prisilno namirenje svoje novčane tražbine.

 

Naime, nije sporno da ovršenik, kao dužnik nije sa ovrhovoditeljem, kao davateljem kredita (vjerovnikom) sklopio navedeni ugovor o kreditu, već je to učinio njegov pravni prednik I. S., a nije sporno niti da je navedenim ugovorom o kreditu, a radi osiguranja novčane tražbine ovrhovoditelja na predmetnim nekretninama upisano založno pravo u korist ovrhovoditelja (čl. 8. Ugovora o kreditu) te da je nakon sklapanja navedenog ugovora o kreditu ovršenik postao vlasnik predmetnih nekretnina na temelju Ugovora o darovanju od 21. lipnja 2010., sklopljenim sa prednikom ovršenika I. S..

 

Na temelju odredbe čl. 83. OZ propisano je da ako se promijeni osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik nekretnine nakon što je ovrhovoditelj na nekretnini upisom u zemljišnu knjigu stekao založno pravo ili koje drugo pravo koje ga ovlašćuje da namiri određenu tražbinu njezinom prodajom, ovrhovoditelj ima pravo, na temelju ovršne isprave protiv osobe koja je bila vlasnik nekretnine u vrijeme kad je stekao to pravo i izvatka iz zemljišne knjige kojim se dokazuje prijenos vlasništva s prijašnjeg vlasnika na novog vlasnika, zatražiti ovrhu izravno protiv novog vlasnika radi naplate osigurane tražbine.

Stoga, cijeneći sadržaj ove zakonske odredbe i nesporno činjenično utvrđenje da je ovrhovoditelj na predmetnim nekretninama upisom u zemljišnu knjigu stekao založno pravo koje ga ovlašćuje da namiri određenu tražbinu njezinom prodajom prije nego je ovršenik stekao pravo vlasništva na tim nekretninama, ovrhovoditelj po pravnom shvaćanju ovog suda ima pravo, na temelju ovršne isprave protiv osobe koja je bila vlasnik nekretnine u vrijeme kad je stekao to pravo i izvatka iz zemljišne knjige kojim se dokazuje prijenos vlasništva s prijašnjeg vlasnika na novog vlasnika, zatražiti ovrhu izravno protiv novog vlasnika, ovdje žalitelja, a sve radi naplate osigurane tražbine, radi čega je žalba žalitelja neosnovana i u ovom dijelu.

U odnosu na žalbene navode žalitelja u kojima ukazuje na činjenicu da predmetna nekretnina mora biti izuzeta iz ovrhe budući je ona nužna  za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati (čl. 75. st. 1. OZ), valja istaknuti da ni ovaj njegov žalbeni navod nije osnovan.

Naime, na temelju odredbe čl. 77. st. 1. OZ propisano je da ako je ovrhovoditelj na temelju pravnoga posla s ovršenikom stekao na nekoj stvari ili pravu založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži, ovršenik se ne može protiviti takvoj ovrsi pozivajući se na razloge iz članka 75. stavka 1. i članka 76. stavka 1. ovoga Zakona te na druge odredbe ovoga Zakona o izuzimanju od ovrhe ili o ograničenju ovrhe, osim na odredbe članka 4. stavaka 4., 5. i 6. ovoga Zakona.

Stoga, cijeneći sadržaj ove zakonske odredbe i nesporno činjenično utvrđenje da je ovrhovoditelj na temelju pravnoga posla s ovršenikom, odnosno njegovim pravnim prednikom stekao na predmetnim nekretninama založno pravo radi osiguranja novčane tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži, to po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, predmetna nekretnina ne može biti izuzeta iz ove ovrhe, kako to pogrešno smatra žalitelj, pa je njegova žalba neosnovana i u ovom dijelu.

Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud u svemu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, kako je pravilno primijenio materijalno pravo, a pri tom nije počinio ni bitne povrede odredaba ovršnog na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu žalitelja odbiti, kao neosnovanu te sukladno odredbi čl. 380. točke 2. ZPP u vezi odredbe čl. 21. st. 1. OZ riješiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Pula - Pola, 21. siječanj 2021.

 

 

S u d a c:

 

Bruno Franković, v.r.