- 1 -              Revd 174/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 174/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. M. (OIB:...) iz N., koga zastupa punomoćnica B. T., odvjetnica u V., protiv tuženika A. b. d.d. (OIB:...), Z., koga zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u Odvjetničkom društvu - K. &P. iz Z. radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1601/2020-2 od 8. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-610/2019-17 od 20. srpnja 2020., u sjednici održanoj 26. siječnja 2021.

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

Obrazloženje

 

Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1601/2020-2 od 8. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-610/2019-17 od 20. srpnja 2020. radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.

 

Tužitelj nije odgovorio na prijedlog.

 

Postupajući po odredbi 385.a i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije.

 

Pobijanom presudom je utvrđena ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi po jednostranoj odluci Banke sadržana u čl. 2. i čl. 3.4. Ugovora o kreditu broj 5140230452-20010425469/2007, sklopljenom između stranaka 13. srpnja 2007., a kojim je ugovorena valutna klauzula vezana uz CHF te je odlučeno o tužbenom zahtjevu za povrat preplaćenog iznosa po osnovi ugovorenih kamata obračunatih primjenom ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

 

Prvo pitanje kojim tuženik u bitnom pita je li sud u posebnim parnicama radi povrata stečenog bez osnove vezan činjeničnim utvrđenijima iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa i prava, bez da je u posebnoj parnici utvrđivao da je činjenično stanje istovjetno onom iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa i prava, nije važno za rješenje ovog spora jer polazi od pogrešne pretpostavke da sud nije u ovom postupku utvrđivao činjenično stanje. Naime sud je i u ovoj parnici utvrđivao odlučne činjenice te je upravo na temelju njih zaključio da se predmet deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva u ovoj individualnoj parnici odnosi na istu kategoriju pravnih odnosa (ugovora o kreditu s ugovorenom valutnom klauzulom vezanom uz CHF), o kojima pravnim odnosima je sud odlučivao u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, pa se stoga samo u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva pozvao na pravno shvaćanje zauzeto u presudi ovoga suda poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.

 

Drugo postavljeno pitanje kojim tuženik u bitnom pita da li je sud bio dužan izvesti dokaz saslušanjem svjedoka koje je tuženik predložio na okolnost jesu li stranke prilikom zaključenja ugovora pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi u valutnoj klauzuli u CHF, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer odgovor na tako postavljeno pitanje proizlazi iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP kojom je propisano da sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica.

 

Treće pitanje, kojim tuženik u bitnome pita je li pokretanje spora po tužbi radi zaštite kolektivnih interesa potrošača prva radnja kojom se u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima prekida zastara u individualnim parnicama u kojima tužitelji potražuju isplatu stečenog na temelju ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o potrošačkom kreditu, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

Riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja ne odstupa od prakse revizijskog suda (Rev-2245/17-2, i dr.), a o kojemu je i Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje (1/20) na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. koje glasi:

 

"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

 

Četvrto postavljeno pitanje kojim tuženik u bitnom pita ima li se banku, u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, smatrati poštenim stjecateljem, u smislu čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005) tako da je dužna vratiti stečeno sa zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja zahtjeva, nije važno za rješenje ovog spora jer polazi od utvrđenja suprotnog od stanja u spisu u kojem su sudovi utvrdili da je tuženik bio nepošten stjecatelj.

 

Nadalje, u odnosu na peto i šesto postavljeno pitanje u prijedlogu nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da su pitanja važna u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP.

 

Stoga nisu ispunjeni propisani kriteriji za dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 26. siječnja 2021.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.