- 1 -              Revr 1013/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 1013/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. D., OIB: ...., kojeg zastupa punomoćnik A. V., odvjetnik u K., protiv tuženika SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE, Eparhija zagrebačko-ljubljanska, Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik I. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G., G., P. i p. d.o.o. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1355/17-2 od 19. rujna 2017. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2659/16-13 od 9. lipnja 2017., u sjednici održanoj 26. siječnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Ukidaju se rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1355/17-2 od 19. rujna 2017. i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2659/16-13 od 9. lipnja 2017. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.

 

 

Obrazloženje

 

Rješenjem suda prvog stupnja taj sud oglasio se nenadležnim te su ukinute sve provedene radnje u postupku i tužba je odbačena.

 

Rješenjem drugostupanjskog suda potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja tužitelj podnosi reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) jer smatra da odluka o sporu ovisi o rješenju spornog postavljenog pravnog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni uz tvrdnju da je drugostupanjsko rješenje doneseno suprotno shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači nižestupanjske odluke, podredno da ih ukine i vrati drugostupanjskom sudu na daljnji postupak.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je dopuštena i osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju iz stavka 1. toga članka (redovna revizija), reviziju protiv drugostupanjske presude mogu podnijeti ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Prema stavku 3. tog članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose (čl. 392.a st. 2. ZPP).

 

U tom smislu revident naznačuje slijedeće pitanje:

 

"Da li se u ovom postupku radi o radnom sporu između tužitelja kao svećenika Srpske pravoslavne crkve, Eparhija zagrebačko-ljubljanska i crkve, a u pogledu isplate plaće."

 

Kao razlog važnosti postavljenog pitanja revident se poziva na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1079/01 od 3. travnja 2002. u kojoj je izraženo shvaćanje "da tužbeni zahtjev radi isplate plaća ne spada u pitanja iz Ugovora o pitanjima od zajedničkog interesa i crkvenih sudova, već se radi o građanskopravnom sporu za čije je rješavanje nadležan Općinski radni sud u Zagrebu, a ne institucije Katoličke crkve."

Stoga je postavljeno pitanje važno u smislu čl. 387. st. 3. ZPP, pa je revizija dopuštena i osnovana.

 

U konkretnom slučaju predmet spora je zahtjev za isplatu naknade za obavljanje dužnosti paroha u V. B. s filijalnim hramom Svetog apostola T. u D. i parohije u V. V. za razdoblje od 25. svibnja 2007. do 31. prosinca 2008. u mjesečnom iznosu od po 5.000,00 kuna sa zateznim kamatama.

 

Nižestupanjski sudovi oglašavaju se nenadležnim, ukidaju provedene radnje i odbacuju tužbu uz obrazloženje da navedeni tužbeni zahtjev prema Ustavu Srpske pravoslavne crkve spada u spada u nadležnost crkvenog suda u sporu zbog parohijskog prihoda.

 

Ocijenili su da se radi o zahtjevu koji nije u nadležnosti sudova Republike Hrvatske, zbog čega su se oglasili apsolutno nenadležnim, ukinuli provedene radnje u postupku i tužbu odbacili, sve pozivom na odredbu čl. 16. st. 3. ZPP, a za što uporište nalaze u odredbi čl. 134.a toč. 4. Ustava Srpske pravoslavne crkve, a prema kojoj je za rješavanje sporova zbog parohijskih prihoda nadležan Eparhijski crkveni sud.

 

Osporavajući pravilnost takvog pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova, tužitelj u reviziji ustraje na stajalištu da je predmet spora imovinskopravni zahtjev tužitelja kojim on od tužene potražuje isplatu novčane naknade za obavljane vjerske dužnosti koje je u spornom razdoblju izvršavao kao paroh Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj.

 

Odredbama ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Srpske pravoslavne crkve u Republici Hrvatskoj o pitanjima od zajedničkog interesa ("Narodne novine" broj 196/2003 od 15. prosinca 2003.) uz ostalo je i baš čl. 4. propisano da Srpska pravoslavna crkva odnosno njezina nadležna tijela obavlja sve vlastite vjerske izbore, imenovanja i dodjelu službi prema odredbama svojih propisa te da izbor i imenovanje, premještaj i smjena episkopa su u isključivoj nadležnosti Svetog arhijerejskog sabora.

 

U skladu s tom odredbom je tužena upravo imenovala tužitelja u paroha i dodijelila mu službu, a koji status je tužitelj nesporno imao u spornom razdoblju od 25. svibnja 2007. do 31. prosinca 2008., a za koje razdoblje potražuje isplatu utuženog iznosa s osnova naknade za obavljanje dužnosti paroha.

 

Pravni položaj vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj uređen je odredbama Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica ("Narodne novine" broj 83/02), u koje spada i Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj, a koja je upisana u Evidenciju vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj.

 

Odredbom čl. 18. tog Zakona uređena su socijalna prava, uz ostalo i vjerskih službenika.

 

Odredbom st. 2. tog članka propisano je da radi obavljanja vjerskih poslova vjerska zajednica može stupiti u pravne odnose i sklopiti ugovor o radu s vjerskim službenicima i namještenicima. Vjerski službenici i namještenici s kojima je vjerska zajednica sklopila ugovor o radu ostvaruju pravo iz radnog odnosa i po osnovi rada jednako kao i drugi zaposlenici.

 

Među strankama nije sporno da je tužitelj imenovan od tužene za paroha, te takav je vjerski službenik kojem je tužena, povjerila obavljanje odgovarajućih vjerskih poslova.

 

Tužitelj tužbom kojom je pokrenuo ovaj spor upravo s tog osnova i potražuje utuženi iznos, smatrajući da mu tužena nije isplatila ono što ga pripada s osnova obavljanja povjerenih mu vjerskih poslova.

 

Takav zahtjev tužitelja po svojoj pravnoj naravi je imovinskopravni zahtjev, koji se temelji na međusobnim odnosima stranaka vezano za obavljanje vjerske službe tužitelja povjerene mu od strane tužene i kao takav jest u nadležnosti općinskog suda, sve u smislu odredbe čl. 34. ZPP. Je li pak takav zahtjev tužitelja osnovan ili ne, u postupku tek treba raspraviti.

 

Pritom ovaj sud ne dijeli mišljenje nižestupanjskih sudova o nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj za odlučivanje o tužbi tužitelja pozivanjem na odredbu čl. 134.a toč. 4. Ustava Srpske pravoslavne crkve. Ovo stoga što je tužbom kojom je pokrenut ovaj spor ne radi se o sporu zbog parohijskih prihoda kako to pogrešno zaključuje drugostupanjski sud. Naprotiv radi se o zahtjevu za isplatu novčanog iznosa, prema vjerskoj zajednici s osnova službe vjerskog službenika, a koji zahtjev nije u nadležnosti Eparhijskog crkvenog suda u smislu odredbe čl. 134.a toč. 4. Ustava Srpske pravoslavne crkve (tako i ovaj sud u Rev 727/2008-2 od 23. srpnja 2019.).

 

Stoga su nižestupanjska rješenja utemeljena na shvaćanju koje je suprotno shvaćanju ovog suda izraženom u odluci Rev 1079/2001 od 3. travnja 2002. i Rev 727/2008-2 od 23. srpnja 2019. pa je valjalo prihvatiti reviziju i ukinuti nižestupanjska rješenja jer je takvim postupanjem nižestupanjskih sudova počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 34. i čl. 16. st. 1. ZPP na koju se u reviziji ukazuje te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno rješavanje (čl. 394. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 26. siječnja 2021.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.