- 1 -              Revd 267/2021-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Revd 267/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. D. iz C., (OIB: …), kojeg zastupa punomoćnik B. Z., odvjetnik iz P., protiv tuženice Đ. G. iz P., (OIB: …), koju zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik iz U., radi utvrđenja pravnog temelja za stjecanje prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. Gž-752/2020-3 od 30. rujna 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu posl. br. P-1292/2019-31 od 9. ožujka 2020., u sjednici održanoj 26. siječnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kako glasi:

 

„I. Utvrđuje se da tužitelj ima pravni temelj za stjecanje prava vlasništva k.č. 4545 k.o. G. na osnovi ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog između stranaka 22. kolovoza 2013., naslovljenog kao ugovor o zajmu, ovjerenog kod javnog bilježnika M. B. br. OV 5513/13 dana 19. rujna 2013., pa se nalaže tuženici da tužitelju prizna pravo vlasništva na toj nekretnini na način da mu izda valjanu tabularnu ispravu za upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi u njegovu korist u roku 15 dana, a u suprotnom će tabularnu ispravu zamijeniti ova presuda.

 

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove postupka isplatom iznosa od 1.875,00 (tisućuosamstosedamdesetpet) kuna sa zateznim kamatama koje na tu svotu teku od 9. ožujka 2020. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena u roku 15 dana.

 

III. U preostalom dijelu tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka se odbija.

 

              IV. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u cijelosti.

 

Tuženica je podnijela prijedlog da joj se dopusti revizija protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja kojeg (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu - sve obzirom da o tome pitanju ne postoji praksa revizijskog suda.

 

Tužitelj je odgovorio na taj prijedlog i predložio da se odbaci kao nedopušten.

 

Prijedlog tuženice da joj se revizija dopusti nije dopušten.

 

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 30. rujna 2020., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona...",

 

- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“,

 

odnosno, imajući na umu:

 

- da navedene odredbe čl. 385.a i čl. 387. st. 3. ZPP-a predviđaju postojanje:

 

a) u prijedlogu za dopuštenje revizije: određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi, i to važnog za odluku u konkretnom sporu - ali i (ovdje bitno) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, te

 

b) u osporenoj odluci: pravnog (dakle: ne činjeničnog) shvaćanja koje je suprotno postojećoj ili nekoj očekivanoj sudskoj praksi i time nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse,

 

- da Vrhovni sud Republike Hrvatske nije ovlašten sam kreirati sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije u navedenom smislu te spomenutog pitanja i spomenutih razloga - budući da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po tome prijedlogu sam doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da pritom eventualno čak i pogoduje jednoj stranki.

 

Tek bi u takvoj situaciji Vrhovni sud Republike Hrvatske mogao ujednačavati primjenu prava i imao obvezu preispitati sudsku praksu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“) - i reviziju dopustiti.

 

U konkretnom slučaju tuženica je predložila da joj se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija - ali nije ispunila sve pretpostavke za dopuštenost svoga prijedloga: predlagateljica u prijedlogu za dopuštenje revizije nije naznačila niti jedno pitanje koje bi bilo važno za odluku u konkretnom pravnom odnosu i (ujedno, kumulativno potrebno) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a nije naznačila niti određene razloge zašto bi trebalo odgovoriti na pitanje iz njezinog prijedloga:

 

„da li sklopljeni ugovor o zajmu ima značaj prividnog ugovora koji pokriva ugovor o kupoprodaji iz razloga što mu ugovor o zajmu nije naznačen rok vraćanja zajma?“

 

kada:

 

- to pitanje, prije svega, nije niti dovoljno određeno i obrazloženo, toliko - da bi se na njega mogao dati jasan i konkretan odgovor relevantan za odluku o predmetu spora, takav - da ne bi ovisio od činjeničnih okolnosti svakog konkretnog slučaja,

 

- u prijedlogu postavljenim pitanjem samo preocijenjuje provedene dokaze i nameće prihvatiti istinitim i pravilnim samo ono što u pitanju navodi, konkretno - shvaćanje da je kod odlučivanja o predmetu spora odlučnim uzeto samo to “što u ugovoru o zajmu nije naznačen rok vraćanja zajma...“ - prema činjeničnim okolnostima kako ih ona vidi, iako se osporena presuda ne temelji na toj (ili samo na toj) činjeničnoj okolnosti - već na drugom činjeničnom utvrđenju (kojeg revizijski sud nema ovlasti preispitivati: obzirom na ograničenja iz odredaba čl. 385. ZPP-a i vezan samo formuliranim pitanjem),

 

- u biti, pitanjem sugerira prihvatiti samo ono što ona nalazi: da je u postupku, opet u okolnostima samo ovoga slučaja, počinjena postupovna povreda i pogrešno primijenjeno materijalno pravo - te njime u biti traži samo odgovor na pitanje je li ovdje o zahtjevu tužitelja odlučeno u pravilno vođenom postupku, k tome još i prema činjeničnome stanju kojeg ona ocjenjuje pravilnim i potpunim (makar takvo nije utvrđeno u postupku),

 

- prijedlog u svezi postavljenog pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge za zaključiti: da o tom pitanju zaista i postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njemu može očekivati takva (neujednačena ili nesigurna) praksa - tako da bi ipak i zbog toga bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (za ujednačavanje sudske prakse).

 

Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti i daljnje:

 

- da pitanje iz prijedloga tuženice nije važno za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: obzirom na to kako je formulirano i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

 

- da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

To pogotovo kada podneseni prijedlog revizijski sud može razmatrati samo u granicama postavljenog pitanja i razloga kojima ga predlagateljica obrazlaže (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a), pa sukladno tome ne može u svezi u prijedlogu postavljenog pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava).

 

Stoga je prijedlog tuženice za dopuštenje revizije valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - jer je riječ samo o pravilnoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. - ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

 

Zagreb, 26. siječnja 2021.