- 1 -              Revd 285/2021-2

Broj: Revd 285/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice D. I. iz B., ..., OIB: ..., 2. tužitelja S. M. iz B., ..., OIB: ..., 3. tužiteljice V. Š. iz D. M., ..., OIB: ... i 4. tužitelja T. M. iz Č., ..., OIB: ..., zastupanih po odvjetnicima iz Odv. društva P. J. i M. J. j.t.d. O., ..., protiv tuženika C. o. d.d. Z., ..., OIB: ..., Podružnice O., zastupanog po pun. Ž. B., dipl.iur, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-934/2018-3 od 25. kolovoza 2020., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj Pn-334/2016-23 od 4. prosinca 2017., u sjednici održanoj 26. siječnja 2021.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-934/2018-3 od 25. kolovoza 2020., se odbacuje.

Obrazloženje

Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-934/2018-3 od 25. kolovoza 2020., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj Pn-334/2016-23 od 4. prosinca 2017.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno postavljena četiri pravna pitanja za koja predlagatelj smatra da su važna, tvrdeći da je pravno shvaćanje zauzeto u pobijanoj drugostupanjskoj presudi u suprotnosti s dosadašnjom praksom revizijskog suda (presude VSRH, broj Rev-2459/12 od 30. 03. 2016., broj Rev-532/09 od 16. 03. 2011.), a i drugih drugostupanjskih sudova (presuda Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-2163/12 od 28. 05. 2012.).

Obrazlažući prva dva pitanja navodi da je sud u pobijanoj presudi pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 22. st. 3., a u svezi sa st. 1. istoga članka Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 39/09), obvezavši tuženika na naknadu štete nastale na mjestu koje nije pokriveno ugovorom o osiguranju, te da je izneseno pravno shvaćanje protivno pravnom shvaćanju iznesenom u citiranim odlukama.

U odnosu na preostala dva pitanja ne poziva se ni na jednu odluku revizijskog suda niti nekog višeg suda, koje bi tim pitanjima dali značaj važnosti za pravilnost primjene materijalnog prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, već navodi da je preinačenjem prvostupanjske presude i utvrđivanjem pravične novčane naknade po novim okvirnim mjerilima, drugostupanjski sud tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti utvrdio osnovanim, iako je utvrdio doprinos prednika tužitelja, dok vezano za kamatu, navodi da je dosuđenjem kamata na povećane iznose naknade štete, tuženiku nametnuta obveza naknade štete u iznosu većem od svih nabrojanih "indeksa porasta", navedenih u pravnom shvaćanju revizijskog suda.

Ističe da u odnosu na ta pitanja, za sada ne postoji pravno shvaćanje revizijskog suda, te ista smatra bitnim za osiguranje jedinstvene primjene važećih zakonskih propisa i osiguranja ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prvo postavljeno pitanje nije važno jer u odnosu na njega nisu navedeni odgovarajući razlozi važnosti, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer se u prijedlogu tuženik ne poziva ni na jednu odluku VSRH, niti višeg suda u kojem bi bilo izneseno pravno shvaćanje koje bi bilo drugačije od pravnog shvaćanja iznesenog u predmetnoj odluci, već se samo osporavaju iznesena pravna shvaćanja nižestupanjskih sudova, a u odlukama na koje se poziva nisu iznesena pravna shvaćanja u kojima bi bilo odgovoreno na to pitanje.

Izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je drugo postavljeno pitanje važno nisu dostatni za intervenciju ovoga suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer se odluka broj Rev-532/09 od 16. 03. 2011. odnosi na pomicanje automobila unutar garaže, pa se ne radi i istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, dok je u odluci broj Rev-2459/12 od 30. 3. 2016., izneseno pravno shvaćanje prema kojem na pitanje u čemu se sastoji razlika između javne ceste, ulice u naselju i nerazvrstane ceste na kojima se obavlja promet i javne ceste i ostalih površina na kojima se odvija promet i je li samim time pokriveno ugovorom o osiguranju, nije moguće jednoznačno odgovoriti jer se radi o pravnom standardu čiji sadržaj će sud određivati od slučaja do slučaja ovisno o utvrđenim okolnostima.

U odnosu na preostala dva pitanja predlagatelj se u prijedlogu ne poziva ni na jednu odluku VSRH, niti na bilo koju odluku nekog višeg suda u kojem bi bilo izneseno pravno shvaćanje o navedenom pitanju koje bi bilo drugačije od pravnog shvaćanja iznesenog u predmetnoj odluci.

Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 26. siječnja 2021.