- 1 -              Rev 1837/2018-2

 

 

 

 

Broj: Rev 1837/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. N. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. E., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. d.o.o., S., V. D., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnice odvjetnice u Zajedničkom odvjetničkom uredu S. M. i S. G. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1540/16-6 od 10. travnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Dugom Selu broj Povrv-6225/15-16 od 16. listopada 2015., u sjednici održanoj 26. siječnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovana revizija tuženika izjavljena protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1540/16-6 od 10. travnja 2018. u dijelu kojim je potvrđena točka I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Dugom Selu broj Povrv-6225/15-16 od 16. listopada 2015.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Odbacuje se kao nedopuštena revizija tuženika izjavljena protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1540/16-6 od 10. travnja 2018. u točkama III. i V. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Dugom Selu broj Povrv-6225/15-16 od 16. listopada 2015.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. L. iz S., poslovni broj Ovrv-305/14 od 6. svibnja 2014. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 275.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama kako je pobliže navedeno u izreci presude suda prvog stupnja kao i troškove ovršnog postupka u iznosu od 10.162,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. I.). Ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. L. iz S., poslovni broj Ovrv-305/14 od 6. svibnja 2014. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 3.475,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama te je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan (toč. II.). Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 22.475,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. III.), odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 5.625,00 kuna (toč. IV.), te je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 31.250,00 kuna (toč. V.).

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja pod točkama I., III. i V. izreke.

 

Protiv presude drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže reviziju prihvatiti i pobijanu odluku preinačiti u skladu s revizijskim navodima, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže odbiti reviziju tuženika, time da tužitelj traži trošak sastava odgovora na reviziju.

 

Revizija tuženika je djelomično neosnovana, a dijelom nije dopuštena.

 

U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud, u slučaju kada je podnesena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 275.000,00 kuna s osnova ugovora o nalogu za obavljene odvjetničke usluge.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da stranke nisu sklopile pisani ugovor o zastupanju,

 

- da iz računa broj R2-29/1/1 od 27. ožujka 2014. proizlazi da je tužitelj ispostavio tuženiku račun za iznos od 275.000,00 kuna s osnove naknade za odvjetničke usluge zastupanja u upravnim postupcima pred Državnom komisijom za kontrolu postupaka javne nabave - u žalbenim postupcima protiv Odluka o odabiru naručitelja H. I. d.o.o. (za sastav dvije žalbe i dva podneska) i u upravnom sporu pred Upravnim sudom u Zagrebu (za sastav tužbe),

 

- da je iz isprave koje je tužitelj podnio uz podnesak od 30. lipnja 2014. i iz preslike spisa Državne komisije za kontrolu postupka javne nabave klasa: UP/II-034-02/13-958 i klasa UP/II-034-0213-011044 vidljivo da je tužitelj, u ime i za račun podnositelja žalbe-zajednice ponuditelja koji čine trgovačka društva: T. G. d.o.o. (kao član zajednice ponuditelja) s ponuditeljima tuženikom i društvom V. O. d.o.o. u smislu odredbe čl. 141. st.1. Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“ broj 90/11, 83/13, 143/13, 13/14 - dalje: ZJB), podnio žalbu od 10. lipnja 2013. koju je Državna komisija zaprimila 11. lipnja 2013. protiv Odluke o odabiru naručitelja H. I. d.o.o. od 27. svibnja 2013. u postupku javne nabave, predmet nabave: radovi na rekonstrukciji željezničkog kolodvora V., peronskih nadstrešnica i otočnih perona donesene povodom objave poziva na nadmetanje broj …, ispravak objave broj …, ispravak objave broj …, a uz žalbu, podnesena je punomoć za zastupanje nositelja ponude T. G. d.o.o. te da je nakon primitka zaključka Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave KLASA: UP/II-034-02/13-01/958 od 21. lipnja 2015. na podnošenje punomoći za zastupanje svih članova zajednice ponuditelja (tuženika i V. O. d.o.o.) tužitelj podnio Državnoj komisiji podnesak od 1. srpnja 2013., koji je Državna komisija zaprimila 4. srpnja 2013. te su dostavljene punomoći od 27. lipnja 2013. izdane od svih članova zajednice ponuditelja i kojim je iznio navode vezane uz očitovanje naručitelja,

 

- da je ovaj žalbeni postupak okončan rješenjem Državne komisije za kontrolu postupka javne nabave KLASA: UO/II-034-02/13-01/953 (novi broj spisa nakon spajanja) od 17. srpnja 2013. kojim je odbijena žalba žalitelja zajednice ponuditelja,

 

- da je vidljivo da je tužitelj, i ime i za račun podnositelja žalbe-zajednice ponuditelja koju čine društva: T. G. d.o.o., tuženik i V. O. d.o.o., podnio i žalbu od 26. lipnja 2013. koji je Državna komisija zaprimila 28. lipnja 2013. protiv Odluke o odabiru naručitelja H. I. d.o.o. od 19. lipnja 2013. u postupku javne nabave: radovi na uklanjanju i izgradnji zamjenskih peronskih nadstrešnica 1. i 2. perona željezničkog kolodvora S. B. povodom objave poziva za nadmetanje broj …, te da je nakon primitka zaključka Državne komisije za kontrolu postupka javne nabave KLASA: UP/II-034-02/13-01/1044 od 5. srpnja 2015. na podnošenje valjane punomoći kojom tuženik i V. O. d.o.o. (članovi zajednice ponuditelja) ovlašćuju tužitelja za zastupanje, tužitelj je podnio Državnoj komisiji podnesak od 12. srpnja 2013. kojim je podnio punomoć od 27. lipnja 2013. izdane od svih članova zajednice ponuditelja i očitovanje na navode naručitelja,

 

- da je ovaj žalbeni postupak okončan donošenjem zaključke Državne komisije KLASA: UP/II-034-02/13-01/1044 od 1. kolovoza 2013. kojim je odbačena kao neuredna žalba žalitelja zajednice ponuditelja,

 

- da je vidljivo da je tužitelj, u ime i račun zajednice ponuditelja T. G. d.o.o., tuženika i V. O. d.o.o. podnio tužbu dana 10. rujna 2013. Upravnom sudu u Zagrebu radi poništenja zaključka Državne komisije KLASA: UP/II-034-02/13-01/1044 od 1. kolovoza 2013.,

 

- da je navedeni upravni spor obustavljen u odnosu na tuženika rješenjem Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl-3525/13 od 21. studenog 2014.,

 

- da tuženik tijekom postupka nije sporio da je on izdao navedene punomoći, a iz njihovog sadržaja vidljivo je da je tuženik opunomoćio tužitelja da ga zastupa u predmetnim žalbenim postupcima pred Državnom komisijom za kontrolu postupka javne nabave i u predmetu pred Upravnim sudom u Zagrebu,

 

- da je na navedenim punomoćima sadržan pečat tuženika, a tuženik nije osporio da je sve te punomoći potpisao zakonski zastupnik tuženika V. D.,

 

- da je vrijednost predmeta spora u postupku pred Državnom komisijom za kontrolu postupka javne nabave KLASA: UP/I-034-02/13-01/958 iznosila 18.750.000,00 kuna (prema procijenjenoj vrijednosti javne nabave u postupku u kojem je donesena pobijana Odluka o odabiru od 27. svibnja 2013., a što je i vidljivo i iz elektroničkog oglasnika javne nabave Republike Hrvatske),

 

- da je vrijednost predmeta spora u postupku pred Državnom komisijom za kontrolu postupka javne nabave KLASA: UP/I-034-02/13-01/0144 iznosila 31.250.000,00 kuna (prema procijenjenoj vrijednosti javne nabave u postupku u kojem je donesena pobijana Odluka o odabiru od 19. lipnja 2013.),

 

- da je vrijednost predmeta spora u upravnom sporu 31.250.000,00 kuna.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi smatraju da potpisivanjem punomoći odvjetnik i stranka zaključuju ugovor o nalogu, kojim se odvjetnik obvezuje za stranku poduzeti određene pravne radnje zastupanja, prema nalogu stranke, a stranka se obvezuje odvjetniku platiti naknadu za pružene odvjetničke usluge i to nakon obavljenog posla, odnosno nakon ispunjenja naloga sukladno odredbama čl. 763. st.1., čl. 765. i čl. 776. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje ZOO).

 

Nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev zbog postojanja ugovornog odnosa tužitelja s tuženikom i činjenice da je izvršen nalog, i to u visini određenoj odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje: Tarifa), obzirom stranke nisu sklopile pisani sporazum u smislu odredbe čl. 19. st. 1. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11 - dalje: ZO).

 

Suprotno navodima revizije tuženika sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava i zapisnika koji se nalaze u spisu.

 

Naime, tuženik ističe da u obrazloženju presuda nižestupanjskih sudova nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, obzirom iz provedenih dokaza proizlazi da stranke nisu u ugovornom odnosu.

 

Tuženiku valja odgovoriti da takva povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP nije počinjena u postupku pred prvostupanjskim sudom, a ni u postupku pred drugostupanjskim sudom, jer su sudovi jasno i argumentirano obrazložili razloge na kojima su utemeljili zaključak o postojanju ugovora o nalogu između tužitelja i tuženika. Navedeni razlozi se ne svode samo na ocjenu spomenute punomoći, već i ocjenu svih ostalih izvedenih dokaza - priležeće dokumentacije, te iskaza tužitelja i saslušanog svjedoka.

 

Revizijski navodi kojima se revident poziva na navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka u većem dijelu se svode na osporavanje utvrđenih činjenica i to kroz ocjenu provedenih dokaza, s kojom tuženik nije zadovoljan. Takvi revizijski navodi nisu uzeti u obzir, jer se njima zapravo pobija činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda, a revizija se ne može podnijeti zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. ZPP).

 

Prihvaćanjem pak ocjene dokaza, koju je izveo prvostupanjski sud, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena ni relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 8. ZPP, jer se ocjena dokaza temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

Valja kod toga imati na umu da je pravo na ocjenu provedenih dokaza pridržano za prvostupanjski sud, kojemu pripada i ovlast odlučivanja koje će predložene dokaze provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP), pa postupanjem prema toj ovlasti, nižestupanjski sudovi nisu počinili postupovnu povredu na koju tuženik ukazuje.

 

Tuženik nadalje ističe da pobijana drugostupanjska odluka nije donesena u skladu sa stavom iskazanim u odluci Europskog suda za ljudska prava u predmetu Ajdarić protiv Hrvatske, ukazujući pri tome sadržajno na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 365. ZPP.

 

Tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 365. ZPP jer je drugostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 365. ZPP. Osim toga u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude ocijenjeni su, u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP, svi žalbeni navodi tuženika koji su odlučni za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.

 

U odnosu na revizijske navode tuženika, kojima ističe da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima došlo do povrede čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda („Narodne novine“, broj 18/97, 6/99 i 8/99 - Međunarodni ugovori, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 - dalje: Konvencija), tuženiku valja odgovoriti da do navedene povrede nije došlo jer je prvostupanjski sud obrazlažući razloge svoje odluke, jasno naznačio kojim je dokazima poklonio vjeru, a kojima nije i iz kojih razloga, a što je drugostupanjski sud prihvatio i obrazložio razloge prihvaćanja činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu.

 

Također, stranke su u ovom postupku bile u potpunosti ravnopravne i omogućeno im je pravo predlaganja dokaza („right to proof“) koje su pravo u ovom postupku i iskoristile, postupak je proveden javno i u razumnom roku, svoju je odluku sud izrekao javno na ročištu za donošenje i objavu presude („public hearing“), ista je dostavljena strankama u postupku, a tuženik je pravovremeno iskoristio i svoje pravo na izjavljivanje pravnog lijeka. Slijedom navedenog, u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do povrede prava iz čl. 6. Konvencije.

 

Neosnovan je i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Punomoć je ovlaštenje za zastupanje nalogodavca. Sukladno odredbi čl. 763. st. 1. ZOO ugovorom o nalogu obvezuje se i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove, dok je sukladno odredbi čl. 765. st. 1. nalogoprimac dužan izvršiti nalog prema primljenim uputama, s pažnjom dobrog gospodarstvenika, odnosno dobrog domaćina, ostajući u njegovim granicama i u svemu skrbiti o interesima nalogodavca i njima se rukovoditi.

 

Sukladno odredbi čl. 768. ZOO o obavljenom poslu nalogoprimac je dužan položiti račun i predati bez odugovlačenja nalogodavcu sve što je primio na temelju obavljanja povjerenih mu poslova, bez obzira je li ono što je primio za nalogodavca bilo dugovano ovome ili ne.

 

S obzirom da je u konkretnom slučaju tužitelj bio nalogoprimac, a tuženik nalogodavac, prema shvaćanju i revizijskog suda, tuženik je kao nalogodavac dužan isplatiti naknadu nakon obavljenog posla, a koji je nesporno izvršen.

 

Polazeći od činjeničnih utvrđenja u postupku koji je prethodio reviziji te imajući na umu citirane zakonske odredbe, tužitelju za izvršene odvjetničke usluge pripada nagrada za obavljeni rad i naknada troškova u vezi s obavljenim radom sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kako to proizlazi i iz sadržaja odredbe čl. 18. st. 1. ZO.

 

Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava na kojeg se tuženik poziva u reviziji.

 

Obzirom iz navedenog proizlazi da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija tuženika izjavljena valjalo je istu odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

U odnosu na reviziju protiv dijela odluke o troškovima postupka valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).

 

Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tuženika u odnosu na odluku o troškovima postupka odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci rješenja.

 

Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

 

Zagreb, 26. siječnja 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v. r.