- 1 -              Rev 4895/2019-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 4895/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. O., OIB: ..., B., O., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika Grad Obrovac, O., radi utvrđenja prava vlasništva i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-2087/2018-2 od 9. svibnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj Ps-22/17-21 od 13. lipnja 2018., u sjednici održanoj 26. siječnja 2021.,

 

p r e s u d i o   i   r i j e š i o   j e:

 

I. Revizija protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-2087/2018-2 od 9. svibnja 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj Ps-22/17-21 od 13. lipnja 2018. u dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadu štete tužitelju, se odbija kao neosnovana.

 

II. Revizija protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-2087/2018-2 od 9. svibnja 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj Ps-22/17-21 od 13. lipnja 2018. u odbijajućem dijelu zahtjeva za utvrđenje da je tužitelj vlasnik stana u O., .... ulaz III, treći kat površine 55 m2 u zgradi sagrađenoj na čest. zem. 294 k.o. O., što je tuženik dužan priznati i predati tužitelju stan sa stvarima u vlasništvu, se odbacuje kao nedopuštena.

 

III. Revizija tužitelja – dopuna od 22. srpnja 2019. i revizija tužitelja od 20. rujna 2019. odbacuju se kao nedopuštene.

 

Obrazloženje

 

Presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-2087/2018-2 od 9. svibnja 2019. potvrđena je presuda Općinskog suda u Zadru  broj Ps-22/17-21 od 13. lipnja 2018. kojom je odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da je on vlasnik stana u O., ..., ulaz III, na trećem katu, površine 55 m2 u zgradi sagrađenoj na čest. zem. 294 k.o. O., što mu je tuženik dužan priznati te mu ga predati sa stvarima u vlasništvu tužitelju, kao i zahtjev da se tuženiku naloži isplatiti tužitelju na ime naknade štete zbog nekorištenja tog stana počev od 31. kolovoza 1998. do pravomoćnosti te presude mjesečno iznos 825,00 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je zastupan po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z. podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći kao sporno pravno pitanje:

 

"Je li ustavna kategorija zaštite prava vlasništva subordinirana Zakonu o davanju u najam stanova na oslobođenom teritoriju ("Narodne novine", broj 73/95, 101/98), koji je u ovom slučaju lex specialis, i to u uvjetima ratnog stanja u kojima bi po slovu zakona trebali biti prekinuti svi postupci s posebnim naglaskom na tužitelja kao pripadnika nacionalne manjine – konkretno Srbina, kojemu je bilo čak po život opasno vratiti se na oslobođeni teritorij u grad Obrovcu, uslijed čega mu je onemogućeno zaštiti svoje pravo vlasništva nad predmetnim stanom u roku određenom Zakonom o davanju u najam stanova na oslobođenom teritoriju, premda je nesporno kako je u tom stanu živio u kontinuitetu više od 15 godina kao pošteni posjednik koji je u vrijeme mira stekao stanarsko pravo na predmetnom stanu?"

 

smatrajući da o rješenju istog ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a koje i da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, predloživši njezino preinačenje prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukidanje obje nižestupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Podneskom od 21. srpnja 2019. tužitelj je protiv drugostupanjske presude osobno podnio reviziju (dopunu), pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku te podneskom od 20. rujna 2019. također osobno podnio reviziju protiv drugostupanjske presude.

 

Na revizije nije odgovoreno.

 

Revizija tužitelja podnesena 17. srpnja 2019. djelomično je neosnovana, a djelomično nedopuštena, dok su revizije tužitelja od 21. srpnja 2019. i 20. rujna 2019. nedopuštene.

 

Naime odredbom čl. 91.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 1. u vezi s odredbom čl. 10. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje: ZID ZPP) primjenjuje na ovaj spor, propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju preko opunomoćenika koji je odvjetnik.

 

Prema odredbi stavka 2., iznimno od stavka 1. tog članka stranka može sama podnijeti reviziju ako ima položen pravosudni ispit, odnosno za nju može reviziju podnijeti kao opunomoćenik osoba koja ju je prema odredbama tog ili kojeg drugog zakona ovlaštena zastupati u tom svojstvu iako nije odvjetnik – ako ima položen pravosudni ispit.

 

Prema odredbi stavka 3. tog članka stranka, odnosno njezin opunomoćenik iz stavka 2. tog članka dužni su uz reviziju priložiti izvornik ili presliku potvrde o položenom pravosudnom ispitu, ako takva potvrda u izvorniku ili preslici već prije nije podnesena sudu u istom postupku.

 

Iz stanja spisa predmeta razvidno je da je 17. srpnja 2019. protiv pobijane drugostupanjske presude podnesena revizija od strane novoimenovanog punomoćnika tužitelja odvjetnika M. K., čija punomoć prileži spisu (list 110), dok su druge dvije revizije i baš ona podnesena 21. srpnja 2019. nazvana "dopuna revizije", te ona podnesena 20. rujna 2019. podnesene od samog tužitelja.

 

Kako uz ove dvije revizije podnesene od samog tužitelja nije priložena potvrda za tužitelja o položenom pravosudnom ispitu, a niti je takva potvrda već prije podnesena sudu u ovom postupku, ocijeniti je da su revizije podnesene od samog tužitelja nedopuštene, jer su izjavljene od neovlaštene osobe, zbog čega ih je trebalo odbaciti, sve na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 2. i čl. 392.b st. 1. ZPP-a, a koje odredbe se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa čl. 77. i čl. 79. ZID ZPP primjenjuju na ovaj spor. Stoga je u odnosu na ove revizije odlučeno kao u toč. III. izreke ove odluke.

 

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da je vlasnik stana u O., ..., ulaz III, treći kat, površine 55 m2 u zgradi sagrađenoj na čest. zem. 294 k.o. O., što je tuženik dužan priznati i predati ga tužitelju sa stvarima u njegovom vlasništvu, te zahtjev da se tuženiku naloži isplati tužitelju na ime naknade štete zbog nekorištenja tog stana u razdoblju od 31. kolovoza 1998. do pravomoćnosti te presude u mjesečnom iznosu 825,00 kn.

 

Prema odredbi čl. 37. st. 2. ZPP-a ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog zahtjeva.

 

Polazeći od citirane odredbe te sadržaja zahtjeva tužitelja o kojima je odlučeno pobijanom presudom, ocijeniti je da se radi o zahtjevima koji proizlaze iz raznih osnova (prvi je upravljen na utvrđenje vlasništva na stanu i predaju stana, a drugi na isplatu s osnova naknade štete zbog nekorištenja stana), što znači da se vrijednost predmeta spora u odnosu na svaki pojedini zahtjev određuje prema njegovoj vrijednosti.

 

Tužitelj je već u tužbi vrijednost predmeta spora označio iznosom 49.661,28 kn, čime je označena vrijednost predmeta spora tužbenog zahtjeva upravljenog na utvrđenje predaje stana.

 

U odnosu na pak zahtjev upravljen na isplatu na ime naknade štete, a koji zahtjev se odnosi na novčanu svotu, u smislu odredbe čl. 40. ZPP-a, ta novčana svota ujedno i označava vrijednost predmeta spora tog zahtjeva. Kako je zahtjevom zatražena isplata s osnova naknade štete zbog nekorištenja stana u razdoblju od rujna 1998. do pravomoćnosti presude, a kod činjenice da je pobijana presuda postala pravomoćna 9. svibnja 2019., proizlazi da novčani iznos koji je tužitelj potraživao od tuženika na ime naknade štete zbog nemogućnosti korištenja spornog stana u mjesečnom iznosu 825,00 kn, a za razdoblje ukupno 248 mjeseci iznosi 204.600,00 kn, što dakle jest vrijednost predmeta spora tog novčanog zahtjeva tužitelja.

 

Prema odredbi čl. 382. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi s odredbom čl. 67. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor, i baš stavka 1., stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude: 1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, 2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, 3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP.

 

Polazeći od citirane odredbe, te vrijednosti predmeta spora svakog pojedinog zahtjeva tužitelja, ocijeniti je da protiv pobijane presude u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za naknadu štete je dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a, tzv. redovna revizija, dok u odnosu na zahtjev upravljen na utvrđenje prava vlasništva i predaju stana nema pretpostavki za dopuštenost tzv. redovne revizije.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Dakle u smislu citirane odredbe za dopuštenost tzv. izvanredne revizije potrebno je da su u njoj kumulativno ispunjene pretpostavke navedene u st. 2. i 3. čl. 382. ZPP-a.

 

U skladu s prethodno navedenim, reviziju tužitelja podnesenu protiv pobijane presude u dijelu koji se odnosi na odbijeni tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje vlasništva na stanu i njegovu predaju, potrebno je sagledati i s njom postupiti kao sa revizijom podnesenom na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a, a kako je to i naznačeno u reviziji, dok je u dijelu koji se odnosi na odbijen novčani zahtjev za naknadu štete, je podnesenu reviziju trebalo sagledati i s njom postupiti kao da se radi o reviziji iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a (tzv. redovna revizija).

 

Pravilnost pobijane presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje da je tužitelj vlasnik spornog stana u O., ...., ulaz III na trećem katu, površine 55 m2 i njegovu predaju, tužitelj pokušava problematizirati pitanjem naznačenim u reviziji, a koje pitanje međutim ovaj sud ocjenjuje nevažnim za odluku u ovoj pravnoj stvari. Naime ovako postavljeno pitanje polazi od stajališta da je tužitelj vlasnik predmetnog stana, a što međutim ne odgovara činjenično pravnom supstratu spisa ovog predmeta. Naime kako niti u tužbi, a niti tijekom postupka tužitelj nije tvrdio niti dokazao da je vlasnik spornog stana, a niti je tijekom postupka utvrđeno da su se u odnosu na tužitelja ostvarile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na spornom stanu, to je bespredmetno postavljenim pitanjem problematizirati zaštitu prava vlasništva na tom stanu, a kada to pravo tužitelj nikada nije imao, niti u tom pravcu stekao valjanu pravnu osnovu.

 

Kada se ovome doda činjenica da tužitelj u reviziji nije ni naznačio razloge važnosti tog pitanja sa aspekta osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ukazujući na navodnu suprotnu sudsku praksu o tom pitanju, onda se nameće ocjena kako ovako podnesena revizija ne ispunjava pretpostavke iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a za njezinu dopuštenost, zbog čega je istu trebalo odbaciti sve na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi s odredbom čl. 79. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor.

 

Kako je tužitelj u reviziji naveo da ju podnosi protiv pobijane drugostupanjske presude, a kojom je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je uz ostalo odbijen i tužbeni zahtjev za isplatu tužitelju s osnova naknade štete, proizlazi da je revizija upravljena i na taj dio drugostupanjske presude.

 

Već prethodno je obrazloženo zašto u odnosu na taj dio se podnesena revizija ima smatrati revizijom iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a.

 

Prema odredbi čl. 386. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi s odredbom čl. 71. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor, u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnesena. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi s  odredbom  čl. 78. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Postupajući u skladu s citiranim odredbama, ispitujući pobijanu presudu u dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadu štete tužitelju zbog nekorištenja stana u promatranom razdoblju, ocjena je ovog suda da kod utvrđenja nižestupanjskih sudova:

 

- da je tužitelju prestalo stanarsko pravo na predmetnom stanu po sili zakona i to utvrđeno pravomoćnom presudom,

 

- da tužitelj nije stekao status najmoprimca na tom stanu, zbog čega

 

- da je tuženik bio ovlašten raspolagati predmetnim stanom dodjelom ovog trećoj osobi,

 

je pravilno odbijen zahtjev tužitelja za naknadu mu štete zbog nemogućnosti korištenja tog stana, a kada nije dokazano da bi u postupanju tuženika vezano za raspolaganje tim stanom i onemogućavanja tužitelja u njegovom korištenju bilo protupravnosti na strani tuženika, kao jedne od pretpostavki iz čl. 154. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 11/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) odnosno čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11) za odgovornost za štetu.

 

Slijedom navedenog reviziju tužitelja iz čl. 382. st. 1. ZPP-a trebalo je odbiti, sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

 

Zagreb, 26. siječnja 2021.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.