Baza je ažurirana 02.06.2025.
zaključno sa NN 76/25
EU 2024/2679
- 1 - Rev-x 366/2018-3
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. K. iz Z., OIB …, koju zastupa punomoćnik R. I., odvjetnik u Z., protiv tuženice Đ. Š. iz Z., OIB …, koju zastupa punomoćnik M. U., odvjetnik u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženice Z. B. iz Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik Z. P., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-155/15-3 od 12. prosinca 2017., kojima je preinačena presuda i potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7075/11-33 od 28. listopada 2014., u sjednici održanoj 26. siječnja 2021.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužiteljice podnesena protiv drugostupanjske presude odbija se kao neosnovana.
Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu troškova odgovora na reviziju.
r i j e š i o j e :
Revizija tužiteljice podnesena protiv drugostupanjskog rješenja odbacuje se kao nedopuštena.
Odbija se zahtjev tuženice za nadoknadu troškova odgovora na reviziju.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je ništav i bez pravnog učinka Kupoprodajni ugovor zaključen 2. prosinca 1992., ovjeren 1. lipnja 1993. između tužiteljice i tuženice, kojim je tužiteljica prodala stan kako je opisano kao pod toč. I. izreke, pod toč. II. izreke naloženo je tuženici nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 25.312,50 kn, dok je rješenjem odbačena tužba u dijelu kojim tužiteljica traži da se naloži tuženici izdavanje tabularne isprave podobne za upis predmetne nekretnine na ime tužiteljice u zemljišnim knjigama, a što će u protivnom zamijeniti presuda.
Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda u toč. I. i II. izreke na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je ništav i bez pravnog učinka predmetni kupoprodajni ugovor (toč. I. izreke) te je naloženo tužiteljici da tuženici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 30.439,22 kn, a umješaču na strani tužiteljice u iznosu od 23.125,00 kn (toč. II. izreke), dok je rješenjem odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje (toč. I. izreke), odbijeni su zahtjevi tužiteljice i tuženice za nadoknadom troškova žalbenog postupka (toč. II. i III. izreke) te je naloženo tužiteljici da umješaču na strani tuženice nadoknadi trošak žalbe u iznosu od 1.562,50 kn.
Protiv drugostupanjske presude i rješenja tužiteljica je izjavila reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud pobijanu drugostupanjsku presudu i rješenje preinači na način da prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice, a podredno da ukine pobijanu presudu i rješenje te predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
U odgovoru na reviziju tuženica je osporila revizijske navode te predložila odbiti reviziju kao neosnovanu uz nadoknadu troška sastava odgovora na reviziju.
Revizija tužiteljice je neosnovana i nedopuštena.
U odnosu na reviziju protiv drugostupanjske presude:
Odredbom čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je donesena prema odredbama čl. 373. a i 373. b ZPP. Drugostupanjska presuda donesena je na temelju odredbe čl. 373. a. st. 1. i 3. ZPP te je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija tužiteljice iz čl. 382. st. 1. ZPP.
Tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništavosti kupoprodajnog ugovora prvostupanjski sud je prihvatio pozivajući se na odredbu čl. 16. st. 1. Zakona o deviznom poslovanju („Narodne novine“ br. 53/91, dalje: ZDP) i čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje: ZOO), smatrajući da je predmetni kupoprodajni ugovor ništav, jer su ugovorne stranke usmeno ugovorile i ispunile plaćanje kupoprodajne cijene u devizama (DEM), iako je u pisanom ugovoru navedena cijena u domaćoj valuti (HRD) kao i da bi predmetni ugovor bio ništav i u slučaju da nije bio na snazi ZDP, jer da je kod ugovora o prodaji cijena bitan sastojak, pa da je u slučaju ništavosti odredbe ugovora o cijeni ništav i cijeli ugovor (čl. 454. st. 1. ZOO u vezi s čl. 105. st. 1. ZOO).
Međutim drugostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništavim kupoprodajnog ugovora konstatirajući da je prvostupanjski sud, počinivši bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, pogrešno na temelju iskaza svjedoka i tužiteljice zaključio da je sklopljen usmeni kupoprodajni ugovor za cijenu u stranoj valuti, jer da suprotno proizlazi iz sadržaja spisa u kojem se nalazi pisani kupoprodajni ugovor za cijenu u domaćoj valuti. Pritom je drugostupanjski sud izrazio shvaćanje da u slučaju da je usmeno ugovorena kupoprodajna cijena u stranoj valuti ne čini kupoprodajni ugovor kako je označen u izreci ništavim (kojim je ugovorena cijena u domaćoj valuti) već da je tužiteljica trebala tužbeni zahtjev uskladiti s činjeničnim tvrdnjama o usmeno ugovorenoj i isplaćenoj kupoprodajnoj cijeni u stranoj valuti, a što tužiteljica nije učinila.
Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).
U reviziji, uz tvrdnju da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP tužiteljica osporava utvrđenje drugostupanjskog suda da je kupoprodajna cijena ugovorena u domaćoj valuti, a što proizlazi iz sadržaja spisa odnosno predmetnog kupoprodajnog ugovora.
Postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP tuženik obrazlaže navođenjem zakonskog opisa navedene povrede, pri čemu određeno ne navodi konkretne nedostatke pobijane presude zbog kojih se ona ne bi mogla ispitati.
Stoga revizijski razlozi o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. nisu uzeti u obzir.
Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
Revidentica kao razlog pogrešne primjene materijalnog prava navodi da zbog navedene počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka drugostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbu materijalnog prava čl. 16. st. 1. i 2. ZDP.
Radi revidentice se ističe da eventualna pogrešna primjena materijalnog prava kada i postoji, sama po sebi ne znači postojanje apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, ako je unatoč pogrešnom pravnom pristupu pobijanu presudu moguće ispitati.
Polazeći od pravilnog utvrđenja drugostupanjskog suda za koje je sud dao dostatne razloge (da je pisanim kupoprodajnim ugovorom ugovorena cijena u domaćoj valuti) revizijski navodi o pogrešnoj primjeni materijalnog prava su neodlučni.
Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci presude.
U odnosu na reviziju protiv drugostupanjskog rješenja:
Prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP stranka može izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude. Rješenje drugostupanjskog suda kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je dijelom odbačena tužba (u odnosu na zahtjev za izdavanje tabularne isprave) je rješenje kojim postupak pravomoćno završava.
Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP.
Prema odredbi čl. 40. st. 2. ZPP u slučajevima kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi.
S obzirom da je u predmetnoj pravnoj stvari tužiteljica u tužbi naznačila vrijednost predmeta spora u iznosu od 110.000,00 kn, znači da vrijednost predmeta spora u tužbi ne prelazi iznos 200.000,00 kn, odnosno vrijednosni limit za dopuštenost revizije propisan je odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.
Kako pobijano rješenje nije doneseno na temelju odredbe čl. 373.a i čl. 373.b ZPP, već je donesena na temelju odredbe čl. 380. st. 2. ZPP, proizlazi da revizija protiv pobijanog rješenja nije dopuštena.
Predmetna revizija tužiteljice nije razmatrana kao izvanredna revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP, budući da tužiteljica u reviziji nije određeno naznačila materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
Slijedom navedenoga valjalo je na temelju članka 392. st.1. u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP odbaciti reviziju tužiteljice i riješiti kao u izreci.
Tuženici nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP).
|
|
Predsjednik vijeća: Ivan Vučemil, v.r. |
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.