- 1 -              Revr 313/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 313/2018-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. B. iz P., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik S. Ž., odvjetnik u R., protiv tuženika Sveučilište u R., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici A. S., D. M., A. M. i I. G., odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u R., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-353/2016-2 od 7. prosinca 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-2206/13-26 od 7. lipnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 26. siječnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

»Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da su nedopuštene odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu Klasa: 112-02/13-01/219, Ur. broj: 2170-24-01-13-1 od 21. lipnja 2013. i drugostupanjske odluka tuženika od 22. srpnja 2013., Klasa: 112-02/13-01/219, Ur. broj: 2170-24-01-13-3.

 

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljicu vrati na posao i to na poslove radnog mjesta koje je obavljala do nedopuštenog otkaza - docent na Katedri fakulteta Sveučilišta u R.

 

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak sa zak. zat. kamatama od donošenja presude do isplate, po stopi određenoj sukladno odredbi čl. 29. ZOO."

 

2. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od osam dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva odbija kao neosnovanim.«

 

              Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđena je presuda prvostupanjskog suda. Također je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbe.

 

              Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju te ukine odluke prvostupanjskog i drugostupanjskog suda i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno rješavanje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija nije osnovana.

 

              Revizijski sud je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13, 89/14 - dalje: ZPP) ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

              Iako je u reviziji navedeno da se ista podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, revidentica ne obrazlaže u čemu bi se sastojala navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka, pa sud zbog tog revizijskog razloga nije ispitivao pobijanu presudu.

 

              Nadalje, neosnovan je i revizijski razlozi pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi nedopuštenim izvanredni otkaz ugovora o radu koji joj je 21. lipnja 2013. dao tuženik, da se naloži tuženiku da tužiteljicu vrati na poslove radnog mjesta koje je obavljala do otkaza, a to je docent na Katedri fakulteta sveučilišta u R., kao i da se obveže tuženika na naknadu parničnog troška.

 

              U tijeku postupka pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

-          da je tužiteljica kod tuženika kao poslodavca bila zaposlena na radnom mjestu docenta na Katedri u nastavnoj bazi Klinički bolnički centar R., s nepunim radnim vremenom od 30 sati tjedno i to na temelju ugovora o radu od 5. siječnja 2007. izmijenjenog  aneksima od 4. prosinca 2007. i 17. studenoga 2008.;

-          da je preostali dio radnog vremena 10 sati tjedno tužiteljica bila zaposlena u Kliničkom bolničkom centru R., također na temelju ugovora o radu sklopljenim s  KBC R. ;

-          da je nastavna baza u kojoj je tužiteljica izvodila nastavu tuženika bila u Kliničkom bolničkom centru R.;

-          da je 21. lipnja 2013. tuženik donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici zbog prestanka radnog odnosa u nastavnoj bazi Klinički bolnički centar, bez prava na otkazni rok, s prestankom radnog odnosa s danom 13. lipnja 2013.;

-          da je tužiteljica s Kliničkim bolničkim centrom R. sklopila sporazum o prestanku ugovora o radu od 13. lipnja 2013.;

-          da je u odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu navedeno kako tužiteljici prestaje radni odnos s obzirom da je ista sporazumno raskinula ugovor o radu s KBC R. koji je nastavna baza tuženika, gdje se izvodi nastava, te da ne postoji više mogućnost daljnjeg rada tužiteljice kod tuženika;

-          da se s takvom odlukom suglasio sindikalni povjerenik te da su ispoštovani svi rokovi povodom zahtjeva za zaštitu prava i povodom podnošenja tužbe.

 

Sudovi su također utvrdili da je tužiteljica, kao nastavnica tuženika iz predmeta u kojem se praktični dio nastave izvodi na pacijentima u zdravstvenoj ustanovi, imala i sklopljen ugovor o radu s Kliničkim bolničkim centrom R., dakle uvjet da obavlja posao nastavnice je bio povezan sa sklapanjem ugovora o radu sa zdravstvenom ustanovom.

 

Naime, u aneksima ugovora o radu sklopljenim s tuženikom, tužiteljica se sporazumila da će obavljati poslove u nastavnoj bazi KBC R., te je upravo zbog toga imala s tom bazom sklopljen ugovor o radu za 10 sati tjedno. Nesporno je da je tužiteljica sporazumno raskinula ugovor o radu s KBC R. iz razloga što je imala namjeru ostvariti uvjete za znanstveno-istraživački rad kod tuženika. S obzirom da je ista sporazumno raskinula ugovor kod tuženika, po ocjeni sudova prvog i drugog stupnja ispunili su se uvjeti iz odredbe čl. 108. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 68/05, 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – dalje: ZR), da istoj prestaje ugovor o radu na temelju izvanrednog otkaza.

 

Naime, prema odredbi čl. 108. st. 1. ZR poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka, ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Pritom ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (st. 2.).

 

Drugostupanjski sud u obrazloženju je naveo kako se ne radi o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa kao osnovi za izvanredni otkaz, ali da su se u konkretnom slučaju upravo ispunili uvjeti kada postoji osobito važna činjenica zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Naime, s obzirom da je radni odnos bio moguć jedino uz uvjet da tužiteljica radi i u KBC R. s kojim je imala ugovor o radu, prestankom tog ugovora nastupila je okolnost tj. nastupila je ona važna činjenica zbog koje tužiteljica više nije mogla obavljati svoj posao nastavnika kod tuženika.

 

Navodi revizije da je tuženik tužiteljici neopravdano dao otkaz ugovora o radu iako je imao potrebu i interes za zapošljavanje oralnih kirurga kao nastavnika nisu od odlučnog značaja, budući tužiteljica nije dobila poslovno uvjetovani otkaz, već izvanredni otkaz zbog razloga koji su navedeni u obrazloženju odluke.

 

Također je drugostupanjski sud potpuno jasno i valjano obrazložio žalbeni razlog, u kojem tužiteljica navodi da nije imala uvjete za znanstveni rad u KBC R. jer se nisu poštivale odredbe ugovora o radu od strane kako tuženika, tako i KBC R., u kojem je ta svoja prava tužiteljica mogla ostvarivati zahtjevom za zaštitu prava, odnosno u slučaju neuspjeha tužbom pred nadležnim sudom, a ne sklapanjem sporazuma o prestanku ugovora o radu s KBC R. i dovođenjem tuženika u situaciju da za izvođenje nastave u KBC R. nema predviđeni broj oralnih kirurga, s obzirom na to da  tužiteljica nije mogla nastavu izvoditi izvan ustanova koje za to imaju ovlaštenje.

 

Prema odredbi čl. 111. st. 2. ZR prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

 

Sudovi su složni u tome da tužiteljici od strane tuženika nije omogućeno da pri izvanrednom otkazivanju iznese svoju obranu, no prvostupanjski sud smatra da to pravo tužiteljici nije povrijeđeno s obzirom da je ista u zahtjevu za zaštitu prava, kao i tijekom ovog parničnog postupka, iznijela elemente koji u bitnom ne bi utjecali na donošenje odluke o otkazu ugovora o radu.

 

Pravilni su stavovi sudova da je tužiteljica bila u tzv. kumulativnom radnom odnosu, te da je jedan radni odnos bio uvjetovan postojanjem drugog radnog odnosa, pa su pravilno zaključili da postoje okolnosti iz odredbe čl. 108. st. 1. ZR koji u potpunosti opravdavaju donošenje odluke o izvanrednom otkazu.

 

Navodi revizije da je tuženik trebao tužiteljici dati redoviti otkaz ugovora o radu jer joj je time uskratio pravo na otkazni rok i otpremninu nisu od značaja, budući su poslodavac u svojoj odluci, a i sud u svojoj presudi, obrazložili zbog čega smatraju da je izvanredni otkaz zakonit.

 

Ostali navodi se tiču ocjene dokaza u provedenom postupku i kao takvi sadržajno predstavljaju razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog kojeg se revizija ne može podnijeti (čl. 385. ZPP).

 

S obzirom da se nije ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je reviziju tužiteljice na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 26. siječnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.