Pristupanje sadržaju
- 1 - Revr 218/2018-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. D. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik H. Z., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Institut iz Z., OIB: ..., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R 2297/14-2 od 19. svibnja 2015., kojim je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-988/12-29 od 29. rujna 2014., u sjednici vijeća održanoj 26. siječnja 2021.
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi da je nedopuštena Odluka tuženika o otkazu Ugovora o radu od 18. siječnja 2014., kojom je tuženik otkazao tužitelju Ugovor o radu na neodređeno vrijeme br. 02-699/1-2008 od 23. siječnja 2008., da se utvrdi da je radni odnos tužitelja prestao kod tuženika s danom 1. prosinca 2012., te da se naloži tuženiku da isplati tužitelju naknadu plaće u iznosu od 45.876,33 kn sa zakonskom zateznom kamatom i parničnim troškom.
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju, preinači pobijanu presudi na način da prihvati tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka, podredno da ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
U odgovoru na reviziju tuženik predlaže da se revizija tužitelja odbije kao neosnovana.
Revizija tužitelja nije osnovana.
Revizijski sud je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, te ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koje su potpuno jasne i neproturječne.
Obrazlažući navedeni revizijski razlog revident iznosi ocjenu provedenih dokaza u parničnom postupku i time ukazuje na razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog kojeg se revizija ne može podnijeti (čl. 385. ZPP).
Nadalje, neosnovan je i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je nedopušten otkaz ugovora o radu od 18. siječnja 2014., kojim je tuženik otkazao tužitelju ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj 02-699/1-2008 od 23. siječnja 2008.; zatim da se utvrdi da je radni odnos tužitelja prestao kod tuženika s danom 1. prosinca 2012., kao i da se naloži tuženiku da tužitelju isplati naknadu plaće u iznosu od 45.876,33 kn.
U tijeku postupka pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:
- da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu broj 02-699/1-2008 od 23. siječnja 2008. za radno mjesto stručnog suradnika u sustavu znanosti i visokog obrazovanja;
- da je tuženik odlukom broj 01-11044/4-2011 od 18. siječnja 2012. otkazao tužitelju ugovor o radu zbog kršenja obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika), s obrazloženjem da se ugovor otkazuje zbog razloga koji se kvalificirao kao kršenje obveze iz radnog odnosa;
- da je u tijeku postupka kod poslodavca utvrđeno da je tužitelj u razdoblju od 2. prosinca 2011. do 30. prosinca 2011. bez opravdanog razloga izostao s posla, da o razlozima izostanka nije izvijestio poslodavca;
- da je time povrijedio obvezu iz radnog odnosa – neopravdani izostanak s posla i samovoljno napuštanje posla koje je opisano u čl. 5. st. 1. toč. 3. Pravilnika o odgovornosti radnika za povredu obveze iz radnog odnosa;
- da je tužitelj protiv navedene odluke podnio zahtjev za zaštitu prava koji je odbijen;
- da je tužitelj bio na bolovanju do 30. studenoga 2011. koje mu je zaključeno prema dopisu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje;
- da za razdoblje od 1. prosinca pa nadalje Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje nema podatke o bolovanju;
- da je tuženik dobio suglasnost sindikalnog povjerenika za davanje otkaza tužitelju, s obzirom da se radi o osobi starijoj od 60 godina;
- da je tužitelj tražio u više navrata da mu se odobri neplaćeni dopust u svrhu liječenja, koje je tuženik odbio;
- da tužitelj unatoč tome što mu nije bilo odobreno bolovanje, u prosincu 2011. nije dolazio na rad niti je ikada poslodavcu dostavio potvrdu ili izvješće o nesposobnosti za rad u tom razdoblju.
S obzirom na tako utvrđene činjenice, prvostupanjski i drugostupanjski sud zaključili su da su se ispunili svi uvjeti iz odredbe čl. 109. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09 i 61/11 – dalje: ZR) iz čl. 107. st. 1. toč. 3., te je valjano odbijen tužbeni zahtjev.
Naime, prema odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine" broj 150/08), Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 150/08 i izmjene), te Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 116/09 i izmjene), nadležni liječnik, odnosno komisija procjenjuje opravdanost bolovanja, te su u slučaju opravdanosti dužni izdati potvrdu o nesposobnosti za rad, odnosno izvješće o bolovanju.
Odredbom čl. 77. ZR propisano je sljedeće:
- u st. 1. da je radnik dužan što je moguće prije obavijestiti poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad, a najkasnije u roku od tri dana dužan mu je dostaviti liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i njezinom očekivanom trajanju,
- u st. 2. da je ovlašteni liječnik dužan radniku izdati potvrdu iz st. 1.,
- u st. 3. da ako zbog opravdanog razloga radnik nije mogao ispuniti obveze iz st. 1., dužan je to učiniti što je moguće prije, a najkasnije tri dana od dana prestanka razloga koji ga je u tome onemogućavao,
- u st. 4. da će ministar, uz suglasnost ministra nadležnog za poslove zdravstva u pravilniku propisati sadržaj i način izdavanja potvrde iz st. 1.
S obzirom na naprijed navedeno, odnosno čl. 77. ZR, radnik je dužan dostaviti poslodavcu liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i njezinom očekivanom trajanju. Okolnost da je tužiteljeva liječnica obiteljske medicine uputnicom izvijestila Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje o daljnjoj potrebi za bolovanjem, kao i činjenici da daljnje bolovanje nije odobreno, ukazuje da je tužitelj svoju zaštitu mogao ostvarivati jedino u upravnom postupku, kako bi dokazao da ima opravdan razlog za izostanak s posla zbog bolesti.
Kako to tužitelj nije učinio, a niti je dokazao da je zbog svoje zdravstvene nesposobnosti bio u nemogućnosti dolaziti na rad u razdoblju od 30 dana, to je pravilno ocijenjeno da isti nije dokazao svoju zdravstvenu nesposobnost, dok je tuženik dokazao da postoji opravdani razlog za redoviti otkaz ugovora o radu.
U pogledu revizijskog navoda da je tuženik trebao odobriti neplaćeni dopust tužitelju, valja istaknuti da je to samo ovlast, a ne i obveza da tuženik odobri radniku korištenje neplaćenog dopusta (čl. 66. ZR).
S obzirom da se nisu ostvarili revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka, kao i pogrešne primjene materijalnog prava, revizijski sud je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbio reviziju tužitelja kao neosnovanu i presudio kao u izreci.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v. r.
