- 1 -              Rev 819/2020-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 819/2020-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja D. V. iz Z., OIB … koga zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. e. t. d.o.o., Z., OIB …, koga zastupa punomoćnik K. K., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja i prijedlogu za dopuštenje tuženika, protiv presude Županijskog suda u Splitu, br. Gž R-199/20-2 od 20. veljače 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-1969/19-104 od 30. prosinca 2019., u sjednici od 26. siječnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu, br. Gž R-199/20-2 od 20. veljače 2020. te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

O troškovima postupka odlučit će se konačnom odlukom.

 

Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenjem revizije kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je nedopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 10. lipnja 2014. i da rani odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, kao i zahtjev za vraćanje na radno mjesto poslovođe u Interventnoj ekipi te zahtjev za isplatom naknade plaće od 290.794,52 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku na točno određene mjesečne iznose od dospijeća pa do isplate. Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku isplati trošak parničnog postupka od 100.625,00 kn (toč. II izreke), dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka od 17.820,00 kn (toč. III izreke).

 

              Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I izreke s time da je preinačena u dijelu odluke o trošku postupka (toč. II izreke) na način da je tuženiku dosuđen trošak od 2.500,00 kn dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troška preko iznos od 98.125,00 kn.

 

              Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti nižestupanjske presude i prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje uz naknadu troškova sastava revizije.

 

              U odgovoru na reviziju tuženik ističe da revizija nije osnovana te je predlaže odbiti.

 

              Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na odluku u pogledu troška postupka.

 

              Revizija je osnovana.

 

              Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu i utvrđenje da radni odnos nije prestao uz zahtjev za vraćanje na posao i naknadu plaće.

 

              Nižestupanjski su sudovi utvrdili da je odlukom o izvanrednom otkazu 10. lipnja 2014. otkazan ugovor o radu u kojoj je naznačeno da se ugovor otkazuje zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa. U obrazloženju odluke je navedeno da je tužitelj na temelju lažne svjedodžbe na svoje ime o završnom ispitu C. „...“ Z., ..., ishodio upis srednje stručne spreme za zanimanje automehaničar u svoju radnu knjižicu i da je time na prijevaran način pokušao dovesti tuženika u zabludu da povjeruje kako je stekao srednju stručnu spremu.

 

              Nadalje, sudovi su utvrdili da iz preslike matičnog arka tužitelja, na kojem su naznačeni tužiteljevi osobni podaci, proizlazi kako je upisanu završnu fazu obrazovanja 1977. s time što se na kraju matičnog arka nalazi napomena od 26. lipnja 1989. o tome da je kandidat položio završni ispit 6. lipnja 1989. s dobrim uspjehom te je stekao ranije navedeno zanimanje 4.stupnja srednje stručne spreme a da iz preslike radne knjižice tužitelja proizlazi da je navedena svjedodžba od 26. lipnja 1989. upisana u tužiteljevu radnu knjižicu, dok je prije bila upisana svjedodžba o završenom drugom razredu pripremnog stupnja srednjoškolskog obrazovanja Školskog centra za … od 16. travnja 1977. Iz dopisa Elektroobrtničke škole od 27. svibnja 2014. proizlazi da svjedodžba izdana tužitelju nije vjerodostojna jer nema podataka o ponovnom upisu tužitelja u matične knjige, pri čemu tuženik ne spori da je tužiteljeva svjedodžba izdana na originalnom obrascu i da je ovjerena originalnim pečatom.

 

              Utvrđeno je da iz dopisa nadležnog ministarstva proizlazi da školske ustanove vode evidenciju o izdanim svjedodžbama i da je ravnatelj kao poslovodni i stručni voditelj školske ustanove ovlašten na traženje službene osobe koja vodi postupak davati potvrde o tome je li osoba čija svjedodžba se provjerava naznačena kao polaznik školske ustanove koja je svjedodžbu i izdala, je li osoba doista pohađala i završila program obrazovanja naveden u svjedodžbi i odgovaraju li podaci navedeni u svjedodžbi podacima iz službene evidencije školske ustanove.

 

              Sukladno navedenom, budući da postoji dopis obrazovne ustanove da svjedodžba nije vjerodostojna, sudovi ističu da je na tužitelju bio teret dokaza činjenice da je na valjan i zakonit način stekao stručnu spremu koja je upisana u radnu knjižicu, što da tužitelj tijekom postupka nije dokazao pa da je uslijed upisivanja nevjerodostojne svjedodžbe u radnu knjižicu tužitelja, kod tuženika došlo do gubitka povjerenja u tužitelja jer je svojim postupanjem doveo tuženika u zabludu o činjenici posjedovanja srednje stručne spreme koju ne posjeduje.

 

              Tužitelj u reviziji ističe da u pobijanoj odluci nije odgovoreno na niz žalbenih prigovora koje je istaknuo. Tako ističe da mu nije odgovoreno na žalbene navode pa da prvostupanjska presuda nije jasna budući da se na jednom mjestu (str. 5) govori da je tužitelju otkazan ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa dok se na drugom mjestu (str. 3.) govori da je ugovor otkazan zbog druge osobito važne činjenice zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć; nadalje, u tom smislu da nije ni odgovoreno na žalbeni navod da se iz prvostupanjske presude ne vidi zbog koje osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa nastavak radnog odnosa nije moguć premda iz izreke odluke o otkazu proizlazi da je ugovor otkazan upravo zbog tog razloga; također da nisu u prvostupanjskoj presudi izneseni razlozi u pogledu gubitka povjerenja u radnika; zatim da nije odgovorio na žalbene prigovore koji se odnose na iskaze saslušanih svjedoka i drugi prigovori na koje uopće nije odgovoreno.

 

Budući da iz žalbe proizlazi da je tužitelj istaknuo niz prigovora na koje se drugostupanjski sud u svojoj odluci nije očitovao, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 375. st. 1. ZPP pa je na temelju čl. 394. st. 1. ZPP valjalo ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu kako bi otklonio navedenu povredu, odnosno odgovorio na žalbene navode tužitelja iznijete protiv prvostupanjske presude.

 

Na temelju čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je da se o trošku postupka odluči konačnom odlukom.

 

Obzirom da tuženik u prijedlogu za dopuštenje nije određeno naznačio pravno pitanje zbog kojeg prijedlog podnosi kako to nalaže odredba čl. 387. st. 3. ZPP, to je na temelju čl. 392. ZPP valjalo odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije kao nedopušten.

 

Zagreb, 26. siječnja 2021.