Poslovni broj Gž R-978/2020-2

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž R-978/2020-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice H. C. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćnici I. B., odvjetnici iz Z., protiv tuženika Udruga iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G., H., Ž. iz Z., radi diskriminacije, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude i rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 4 Pr-2423/2017-44 od 29. lipnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 26. siječnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 4 Pr-2423/2017-44 od 29. lipnja 2020. potvrđuje.

 

r i j e š i o  j e

 

              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 4 Pr-2423/2017-44 od 29. lipnja 2020. potvrđuje.

 

 

Obrazloženje

 

Citiranom presudom u točki I izreke utvrđeno je da je tuženik brisanjem tužiteljice sa međunarodne liste rukometnih sudaca, u vrijeme kada je bila trudna, istoj povrijedio pravo na jednako postupanje, odnosno diskriminirao ju na temelju spola, trudnoće i materinstva.

 

Točkom II izreke naloženo je tuženiku na ime neimovinske štete uzrokovane povredom prava zaštićenih Zakonom o suzbijanju diskriminacije isplatiti tužiteljici iznos od 30.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. lipnja 2017. do isplate, u roku od 8 dana.

 

Točkom III izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 13.125,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 8 dana, dok je točkom IV odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti.

 

Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog radnog suda u Zagrebu.

 

Protiv navedenih odluka tuženik podnosi žalbu u kojoj navodi da istu podnosi protiv presude ali sadržajno istu podnosi i protiv navedenog rješenja pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP). Predlaže da se uvaženjem žalbe pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, podredno ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje i to stvarno nadležnom sudu.

 

Tužiteljica u odgovoru na žalbu poriče osnovanost žalbenih navoda i predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i presuda suda prvog stupnja potvrdi.

 

Žalba nije osnovana. 

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje diskriminacije radnjama tuženika pobliže navedenim u tužbenom zahtjevu te naknada štete.

 

Ispitujući pobijanu presudu i rješenje u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi s čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio da bi u donošenju odluka bila počinjena koja od tih bitnih povreda.

 

Protivno tvrdnjama tuženika činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno te je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev prihvatio. 

 

Sud prvog stupnja utvrđuje slijedeće:

 

-tužiteljica je kao prijašnja sportašica od 2000.-te članica tuženika tako da ima status nacionalne rukometne sutkinje,

 

-od 2008. ima status europske a od 2009. status svjetske rukometne sutkinje i kao takva se vodila na listama međunarodnih sudaca kod tuženika do lipnja 2014., a od 2003. ušla je u program Europske rukometne federacije (dalje: EHF) u sklopu kojeg je sudila na turnirima mlađih dobnih kategorija sve do 2008. kada je uspješno položila ispit za EHF kategoriju, a 2009. ispit za Svjetsku rukometnu federaciju (IHF),

 

-uz tužiteljicu na listi međunarodnih rukometnih sudaca bila je u istom periodu i E. K. R. kao njena sudačka partnerica jer sude u paru, s time da su bile jedini međunarodni rukometni suci ženskog spola u Hrvatskoj,

 

-zbog saznanja za trudnoću tužiteljica je u srpnju 2013. od tuženika zatražila mirovanje obavljanja poslova rukometne sutkinje kojem zahtjevu je udovoljeno,

 

-zbog spontanog pobačaja u srpnju te godine koristila je bolovanje do sredine studenog 2013. o čemu je također obavijestila tuženika,

 

-u prosincu 2013. ona i njena sudačka partnerica prijavile su se za sudjelovanje na seminaru i testiranju u svrhu obavljanja tih poslova za razdoblje od siječnja do lipnja 2014., ali su neposredno prije njihova održavanja obje ustanovile da su trudne te su zatražile mirovanje tako da seminaru i testiranju za obnavljanje sudačke "licence" nisu pristupile,

 

-o tim činjenicama obaviješteni su Europska rukometna federacija i Svjetska rukometna federacija,

 

-testiranje se provodi dva puta godišnje u pravilu u siječnju i lipnju tako da one nisu zbog trudnoće mogle pristupiti testiranju u siječnju te su ponovno zatražile mirovanje njihova statusa,

 

-tužiteljica je rodila 12. rujna 2014. a 9. prosinca 2014. ona i E. K. R. poslale su tuženiku zamolbu za prekidom statusa mirovanja u sezoni 2014/2015, na teren su se vratile u siječnju 2015. kada su njihove djevojčice bile stare pet mjeseci, položile nacionalne ispite i u veljači 2015. saznale da su nominirane za Univerzijadu u K.,

 

-tužiteljici i njenoj sudačkoj partnerici je Komisija za pravila igre i rukometne suce IHF-a 24. veljače 2015. dostavila obavijest da ih je imenovala za vršenje dužnosti na ljetnoj Univerzijadi od 5. do 14. srpnja 2015., koja obavijest je dostavljena i nacionalnim savezima,

 

-Hrvatski rukometni savez (dalje: HRS) je dopis od 25. veljače 2015. uputio IHF-u (a na znanje EHF-u, i D. P. i zakonskom zastupniku tuženika) da ne odobrava imenovanje tužiteljice i njene sudačke partnerice, jer Upravni odbor iste nije ponovno nominirao za kategoriju EHF-a i IHF-a za sezonu 2014/2015, pa mole ispravak te pogreške i izbor drugog para s popisa službenih sudaca,

 

-M. B. iz Ureda EHF-a je e-mailom od 25. veljače 2015. odgovorio kako smatraju da je trudnoća razlog zbog kojeg tužiteljica i njena sudačka partnerica nisu uvrštene na popis od 24. lipnja 2014. pa ne postoji razlog za promjenu statusa, odnosno uklanjanja s popisa sudaca EHF-a uz navode da suci koji nisu aktivni na natjecanjima EHF-a dvije godine ili duže obično trebaju ponovno proći tečaj kandidata za suce, što bi mogao biti slučaj jer da su tužiteljica i njena sudačka partnerica zadnju utakmicu sudile 8. lipnja 2013.,

 

-u daljnjoj korespondenciji HRS je 27. veljače 2015. odgovorio M. B. da je njihov Upravni odbor sa popisa IHF-a i EHF-a uklonio tužiteljicu i E. K. R. i mole da se njihova odluka provede, na koji je odgovoreno na način da ih EHF-a nije spreman isključiti s međunarodne pozornice, a da se prethodno ne utvrdi da li je došlo do neprimjerenog ponašanja, odnosno koja je pozadina problema uz zamolbu da HRS detaljno obrazloži razloge ili će u suprotnom sve suce i delegate smatrati nepouzdanima,

 

-glavni tajnik HRS-a D. P. uputio je 12. ožujka 2015. predsjedniku i glavnom tajniku EHF-a te Uredu EHF-a M. B. dopis u kojem navodi da ih vrijeđa način na koji je sročen, ukazuju da su nominirali međunarodne suce za sezonu 2014/2015, što je zanemareno i unatoč tome na popisu za tu sezonu zadržali međunarodni sudački par C./K., koji protekle dvije godine nije aktivno sudjelovao u rukometu pa da nije potrebno nikakvo dodatno objašnjenje te mole obavijest da li se radi o osobnom stava gospodina B. ili o službenom stavu EHF-a,

 

-daljnjom korespondencijom od 20. ožujka 2015. odgovoreno je glavnom tajniku HRS-a i navedeno da je komunikacija sa EHF-om time usuglašena a da navedeno ne predstavlja stav ili mišljenje pojedinca već EHF-a općenito, ali da je uzeto u obzir da sudački par nije bio niti je trenutačno registriran na popisu međunarodnih sudačkih parova za 2014. i 2015. pa da ih neće imenovati na natjecanja EHF-a do završetka tekuće sezone, ali kako su aktivne u domaćim natjecanjima HRS-a od siječnja 2015. da pretpostavlja da će na međunarodnoj razini biti ponovno registrirane,

 

-u travnju 2015. tužiteljica i njena sudačka partnerica poslale su zamolbu tuženiku da im se omogući ponovno uvrštavanje na međunarodnu listu sudaca jer da su se nakon trudnoće i rodiljnog dopusta aktivirale u radu tuženika, prisustvovale seminaru na kojem su zadovoljile teorijske i fizičke tekstove te sude utakmice u Hrvatskom prvenstvu, položile su ispite za kategorije sudaca EHF-a i IHF-a, nominirane za Univerzijadu te da se smatraju fizički i psihičke spremne nastaviti svoj rad na međunarodnoj razini,

 

-tuženik ih je izvijestio da uvažavajući mišljenje svog strukovnog povjerenstva da njihova trenutna kvaliteta ne zadovoljava potrebe kriterije za uvrštavanje na traženu listu, a u primjeni odredbi Pravilnika o napredovanju članova tuženika, cijene njihov zahtjev neutemeljenim,

 

- tužiteljica i njena sudačka partnerica potom su izvijestile tuženika da im je takvom odlukom oduzeta mogućost nastavka sudačke karijere na međunarodnoj razini i sudjelovanje na Univerzijadi u K. te su zatražile očitovanje o toj odluci, odnosno zašto im nije zadržan isti status kao i prije mirovanja do kojeg je došlo zbog trudnoće, dok su od strane Odjela za natjecanja pri EHF-u zamoljene da izravno stupe u kontakt s HRS-om i zatraže objašnjenje, ali da ih neće moći imenovati za sezonu 2014/2015 dok na njih računaju u idućoj sezoni,

 

-Upravni odbor tuženika svake godine u lipnju predlaže kandidate za međunarodnu listu sudaca Upravnom odboru HRS-a koji donosi konačnu odluku o listi kandidata pa tako i za sezonu 2014/2015 tako da je u lipnju 2014. dostavio prijedlog kandidata za međunarodnu listu sudaca s time da se do 1. rujna mora dostaviti dokaznica o fizičkoj pripremljenosti kandidata i to u DVD obliku za nadolazeću sezonu koja počinje u rujnu s time da se može imenovati par koji zadovoljava uvjete, odnosno da ima položenu međunarodnu kategoriju, dokaz da je položio testove i dokaz o fizičkoj pripremljenosti,

 

-tužiteljica zbog visoke trudnoće nije u kolovozu bila u mogućnosti pristupiti testiranju fizičke spremnosti pa Upravni odbor tuženika nije predložio tužiteljicu i njezinu sudačku partnericu za međunarodnu listu sudaca već je u lipnju 2014. donio Odluku o čemu je sastavljen zapisnik i dostavio prijedlog za drugi sudački par,

 

-prijedlog liste je sastavio tuženik a Upravni odbor HRS-a je tu listu potvrdio odnosno dostavio konačnu odluku, s time da Upravni odbor HRS-a kojem se lista dostavlja na usvajanje može, ali ne mora potvrditi takvu listu već uz listu predloženu po tuženiku može na istu staviti i neku drugu osobu.

 

Protivno tvrdnjama tuženika pravilno sud prvog stupnja rješenjem odbija prigovor stvarne nenadležnosti kod kojeg tuženik ustraje i u žalbi tvrdnjama da tužiteljica nije u radnom odnosu kod tuženika već da je za svaku nacionalnu utakmicu sklapala sa tuženikom ugovor o djelu, da je jedini odnos između njih taj što je tužiteljica bila član Udruge hrvatskih rukometnih sudaca kao neprofitne udruge građana koja ne ostvaruje nikakvu financijsku korist od svih članova za poslove suđenje za koje su sklapaju ugovori o djelu, pa da su neprihvatljive tvrdnje da bi tužiteljica djelovala po uputama tuženika i obavljala ekonomsku i stvarnu aktivnost i za to primala naknadu.

 

Prema odredbi čl.34. st.1. toč.10. ZPP-a općinski sudovi u parničnim postupcima uvijek sude u prvom stupnju u sporovima iz radnih odnosa, pa je za postupanje po tužbi tužiteljice sukladno odredbi čl.2 Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj 67/18) stvarno nadležan sud prvog stupnja.

 

Prema odredbi čl. 16. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj 85/08 i 112/12 – dalje: ZSD) svatko tko smatra da mu je zbog diskriminacije povrijeđeno neko pravo može tražiti zaštitu tog prava u postupku kojim se o tom pravu odlučuje kao o glavnom pitanju, a može tražiti i zaštitu u posebnom postupku propisanom čl. 17. toga Zakona. Prema st. 2. toga članka posebni postupci za zaštitu od diskriminacije u području rada i zapošljavanja smatraju se sporovima iz radnog odnosa. Stoga se protivno stavu tuženika, kao što to pravilno zaključuje sud prvog stupnja, radi o radnom sporu s obzirom na zahtjev tužiteljice na utvrđenje diskriminacije temeljem spola, odnosno trudnoće i materinstva, za vrijeme rada kod tuženika pa su suprotni žalbeni navodi tuženika neosnovani. Navedeno potvrđuje i neosnovanost žalbenih tvrdnji tuženika u odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije.

 

U odnosu na žalbene navode tuženika valja istaći da tužiteljica da bi uopće mogla obavljati sudačke poslove mora biti član tuženika i za to ispunjavati odgovarajuće kriterije, što podrazumijeva i postupanje po odgovarajućim uputama tuženika pa je njen status (kao nacionalne i međunarodne sutkinje) ovisan o tuženiku i njegovim odlukama. Radi nepotrebnog ponavljanja u tom dijelu upućuje se na sveobuhvatnost i detaljno obrazloženje suda prvog stupnja u odnosu na navedeni prigovor te pozivanje na predmete pri sudu Europske unije u Luksemburgu prema kojima u bitnom za dodjeljivanje statusa radnika se ne zahtijeva forma odnosno postojanje pisanog ugovora o radu već je relevantan stvarni sadržaj odnosa tj. da radnik postupa po uputama određene osobe i za istoga obavlja stvarnu i ekonomsku aktivnost a za to prima naknadu, što je kroz sklapanje ugovora o djelu za obavljanje pojedinih poslova sa tuženikom, u konkretnom slučaju u odnosu na tužiteljicu ispunjeno.

 

Tuženik je izostavio, odnosno nije uvrstio tužiteljicu na listu međunarodnih rukometnih sudaca u lipnju 2014. za sezonu 2014/2015 odbivši njen zahtjev, jer zbog očekivanog poroda u rujnu 2014. nije mogla pristupiti testiranju fizičke pripremljenosti krajem kolovoza 2014., niti je zbog trudnoće sudila u razdoblju od kolovoza 2013. do siječnja 2015. Odluke su bile uvjetovane isključivo time što je u tom razdoblju bila trudna i rodila, pa je time i prema mišljenju ovoga suda učinila vjerojatnim postojanje izravne diskriminacije. Tuženik to objašnjava time da se tužiteljica i njena sudačka partnerica nisu mogle nalaziti na njegovoj listi međunarodnih rukometnih sudaca za sezonu 2014/2015 jer da do 1. rujna 2014. kao zadanog roka nije EHF-u mogao poslati dokaznicu o njihovoj fizičkoj spremnosti. Međutim, EHF je bez obzira što do 1. rujna 2014. nije zaprimio dokaz o fizičkoj pripremljenosti tužiteljice istu uvrstio na međunarodnu listu rukometnih sudaca, iz čega pravilno zaključuje sud prvog stupnja da je EHF zbog trudnoće tužiteljice odstupio od pravila o dostavi dokaznice o fizičkoj pripremljenosti kandidata do navedenog datuma te je Komisija za pravila igre i rukometne suce i bez dostave testa brzog izmjeničnog trčanja do 1. rujna 2014. za tužiteljicu i njezinu sudačku partnericu iste imenovala za sudački par Univerzijade u K..

 

Nadalje, proizlazi da EHF i IHF kod kandidiranja sudaca na međunarodne liste od nacionalnih saveza nisu tražili podatke o kvaliteti suđenja predloženih kandidata na nacionalnim natjecanjima s time da tuženik nije dokazao povezanost ocjena sudaca i njihova rangiranja na nacionalnoj listi s uvjetima koje je EHF zahtijevao za kandidaturu za međunarodnu listu sudaca. U navedenom razdoblju Pravilnikom o napredovanju koji je bio na snazi nisu bili propisani kriteriji temeljem kojih se ocjenjuju rukometni suci koji sude na nacionalnim natjecanjima, niti je bilo uređeno ocjenjivanje sudaca čiji je status u mirovanju, slijedom čega pravilno zaključuje sud prvog stupnja da je ocjena Strukovnog povjerenstva tuženika o sudačkoj kvaliteti sudačkog para tužiteljice i njene sudačke partnerice paušalna, s time da Upravni odbor tuženika nije bio vezan mišljenjem Strukovnog povjerenstva. Prema sadržaju e-maila M. B. od 25. veljače 2015. utvrđuje da bi možebitni razlog za polaganje ponovnog tečaja kandidata za suce bio slučaj da je tužiteljica bila izvan suđenja više od dvije godine, što u konkretnom slučaju nije ispunjeno jer zbog trudnoće tužiteljica nije sudila u razdoblju od kolovoza 2013. do siječnja 2015. Kako se radilo o razdoblju koje je za tužiteljicu bilo zbog trudnoće i materinstva jedno od najosjetljivijih razdoblja života, to se navedeno nije moglo koristiti prilikom njena ocjenjivanja za daljnje napredovanje pa je pravilan zaključak da tuženik nije imao opravdanog i objektivnog razloga izostaviti je odnosno brisati s liste međunarodnih rukometnih sudaca za sezonu 2014/2015, a niti odbiti njen zahtjev za naknadnim uvrštavanjem na listu međunarodnih rukometnih sudaca za 2014 i 2015. kao niti za naknadnu sezonu.

 

Naprijed opisana utvrđenja tuženik žalbenim navodima nije doveo u dvojbu pa time nije dokazao da diskriminacije nije bilo niti da je takvo njegovo postupanje imalo legitimni cilj iz čega slijedi da je izravno diskriminirao tužiteljicu s osnova spola, trudnoće i materinstva.

 

Naime, prema odredbi čl. 6. st. 2. Zakona o ravnopravnosti spolova ("Narodne novine" broj 82/08 i 69/17 – dalje: ZRS) nepovoljno postupanje prema ženama po osnovi trudnoće i materinstva smatra se izravnom diskriminacijom temeljem spola.

 

Nadalje, odredbom čl. 1. st. 1. ZSD-a propisano je da se diskriminacijom smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog nasljeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.

 

Prema čl. 8. ZSD-a taj zakon se primjenjuje na postupanje svih državnih tijela, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima te na postupanje svih pravnih i fizičkih osoba, osobito u područjima rada i radnih uvjeta, mogućnosti obavljanja samostalne i nesamostalne djelatnosti, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju te napredovanju, pristup svim vrstama profesionalnog usmjeravanja, stručnog osposobljavanja i usavršavanja te prekvalifikacije, kao i u područjima obrazovanja, znanosti i športa.

 

Prema čl. 2. st. 1. ZSD-a izravna diskriminacija je postupanje uvjetovano nekim iz osnova iz čl. 1. st. 1. toga Zakona kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji.

 

S obzirom na naprijed navedena utvrđenja sud prvog stupnja je pravilnom primjenom citiranih zakonskih odredbi, a uz daljnju primjenu odredbe čl. 20. st. 1. ZSD-a odlučio kao u točki I izreke presude.

 

Prema odredbi čl. 17. st. 1. toč. 3. ZSD-a osoba koja tvrdi da je žrtva diskriminacije može tužbom zahtijevati da joj se naknadi imovina i neimovinska šteta uzrokovana povredom prava zaštićenih ZSD-om, dok je odredbom čl. 103. st. 1. ZR/09, odnosno čl. 111. st. 1. ZR/14 propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

 

Tužiteljica je stekla odnosno postigla status međunarodno priznate rukometne sutkinje i to uvjete za EHF i IHF kategoriju za što je svakako neophodan dugogodišnji trud i zalaganje te kontinuirani rad tako da je konačno bila i nominirana za međunarodnu sutkinju na Univerzijadi u K., a odlukama tuženika nije uvrštena odnosno brisana je s liste međunarodnih rukometnih sudaca, za što je saznala u sedmom mjesecu trudnoće, dakle u jednom izuzetno osjetljivom životnom razdoblju (nakon što je prethodno izgubila jednu trudnoću). Tuženik nije prihvatio njene zamolbe da je ponovno uvrsti i za slijedeću sezonu pa je na vlastiti zahtjev brisana s liste Hrvatskih rukometnih sudaca 18. kolovoza 2015. i istupila iz članstva tuženika, a od rujna 2015. prijavljena na listi rukometnih sudaca Republike Slovenije. Protivno tvrdnjama tuženika njegovim postupanjem počinjena je izravna diskriminacija za tužiteljicu bez obzira što konačnu odluku o listi kandidata za međunarodnu listu sudaca donosi Upravni odbor HRS-a, čime je povrijeđeno njeno dostojanstvo, odnosno pravo osobnosti iz čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje: ZOO) pa joj je na taj način prouzročena i neimovinska šteta. Stoga je pravilnom primjenom odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a sud cijenio kod visine pripadajuće naknade da visina štete mora biti učinkovita i imati odbijajući učinak, osobito zbog temeljnih vrijednosti koju zabrana diskriminacije ima za pravni poredak EU te utvrdio pravo na isplatu pravične novčane naknade u iznosu od 30.000,00 kn, koja je i prema mišljenju ovoga suda s obzirom na navedeno u potpunosti primjerena.

 

Nadalje, pravilnom primjenom odredbe čl. 1103. ZOO-a dosuđuje tužiteljici i zakonsku zateznu kamatu na navedeni iznos od podnošenja odštetnog zahtjeva, cijeneći nadalje neosnovanim i prigovor zastare istaknut po tuženiku, s obzirom da je tužiteljica tužbu podnijela 19. lipnja 2017., a za brisanje odnosno neuvrštavanje na listu saznala u srpnju 2014., tako da je tužba podnesena unutar zastarnog roka od pet godina propisanog odredbom čl. 139. ZR-a u vezi s odredbom čl. 232. st. 2. ZR-a.

 

S obzirom na ovakav ishod postupka sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a te odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) odmjerio tužiteljici pripadajuće troškove parničnog postupka, kako je to odlučeno u točki III izreke.

 

Stoga je žalbu tuženika valjalo odbiti te presudu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

 

 

U Rijeci 26. siječnja 2021.

                                       

 

Predsjednik vijeća

 

Duško Abramović