- 1 -              Revd 158/2021-2

Broj: Revd 158/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja  Z. Ž. iz V., J. 154, OIB … i drugotužiteljice S. Ž. iz V., J. 154, OIB …, koje oboje zastupa punomoćnica A. G. C., odvjetnica u Z., protiv tuženika P. b. e. iz R. A., K., P. 5-7, OIB …, kojeg zastupa punomoćnik M. K. odvjetnik u O. društvu K. i partneri u Z., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o prijedlogu obaju tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola poslovnog broja Gž-220/2019-2 od 14. rujna 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovnog broja P-352/17-37 od 1. kolovoza 2018. ispravljena rješenjem tog suda poslovnog broja P-352/17-50 od 2. siječnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 26. siječnja 2021.

r i j e š i o   j e :

I. Prijedlog prvotužitelja Z. Ž. i drugotužiteljice S. Ž. za dopuštenje revizije se odbacuje.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.

Tuženik je podnio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije, predlažući taj prijedlog odbaciti, zahtijevajući trošak sastava tog podneska.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije postavljeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz praksu.

Naime, ovdje je za naglasiti da je utvrđenje nižestupanjskih sudova takvo da je ugovor o kreditu (koji se propituje postavljenim pitanjem) sklopljen u Republici Austriji.

Mjesto sklapanja ugovora se ne problematizira pravnim pitanjem postavljenim u prijedlogu za dopuštenje revizije, pa je ovaj sud u tom smislu prihvatio takvo utvrđenje nižestupanjskih sudova. Uostalom, potonje predstavlja činjenično utvrđenje, koje u ovom stupnju postupka niti ne može biti predmetom preispitivanja.

Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci na koju se u samom pitanju tužitelji pozivaju (vidi toč. 9. obrazloženja odluke U-I-4455/2015 od 4. travnja 2017.), a u kojoj je ocjenjivao suglasnost sa Ustavom Republike Hrvatske predmetne odredbe dijela članka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15), a kojim je dodana relevantna i sporna odredba čl. 19.j st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 – dalje: ZPK) i sam izrazio pravno shvaćanje da:

„Ustavni sud prihvaća navedeno obrazloženje dosega članka 19.j. stavka 1. ZPK-a. Iz osporene odredbe razvidno je da se ništetnost odnosi na ugovore o potrošačkom kreditiranju koje je sklopio vjerovnik bez valjanog odobrenja prema ZPK-u odnosno u kome je posredovao kreditni posrednik bez valjanog odobrenja prema ZPK-u, a sve se primjenjuje na teritoriju Republike Hrvatske.“.

Uzimajući u obzir izneseno pravno shvaćanje izraženo u ustavnosudskoj odluci, koja se u postavljenom pitanju zapravo navodi kao razlog važnosti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a, za zaključiti je da taj sud to pravno shvaćanje nije izrazio u odnosu na činjeničnu situaciju podudarnu s ovopredmetnom (u pogledu utvrđenog mjesta sklapanja ugovora), te je dalje za zaključiti i da tužitelji u postavljenom pravnom pitanju u potpunosti ispuštaju iz vida relevantno utvrđenje mjesta sklapanja predmetnog ugovora o kreditu (koje je izvan Republike Hrvatske).

Niti u Zaključku (3.2.) sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 11. i 12. travnja 2016. (broj: Su-IV-155/16 – a na kojeg se pozivaju tužitelji) nije izraženo pravno shvaćanje u okviru prethodno iznese činjenično-pravne problematike – mjesta sklapanja ugovora o kreditu.

Slijedom svega navedenog, nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje podnošenja revizije određene odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pa je valjalo, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješiti kao u izreci ovoga rješenja, pod točkom I.

Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona, da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke povodom prijedloga.

Zagreb, 26. siječnja 2021.