- 1 -              I Kž 130/2017-6

Broj: I Kž 130/2017-6

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. M. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 337. stavka 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11, 125/11. i 143/12. - dalje u tekstu: KZ/97.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 23. prosinca 2016. broj K-75/15, u sjednici održanoj 26. siječnja 2021., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženog A. M., odvjetnika V. M.,

r i j e š i o   j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda u odnosu na optuženog A. M. i optuženog S. R. i kazneno djelo iz članka 337. stavka 4. u svezi stavka 1. i 3. KZ/97. te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu optuženi A. M. i optuženi S. R. su na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) oslobođeni od optužbe da bi na način i pod okolnostima opisanim u izreci presude počinili kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavku 4. u svezi stavka 1. i 3. KZ/97.

Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika, kao i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Odgovore na žalbu državnog odvjetnika podnijeli su obojica optuženika po svojim braniteljima, i to optuženi A. M. po odvjetniku V. M., a optuženi S. R. po odvjetniku M. D., sa prijedlozima da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana te da se potvrdi presuda suda prvog stupnja. Optuženi A. M. je u odgovoru na žalbu zatražio je da se o održavanju sjednice vijeća izvijesti osobno, kao i njegov branitelj, odvjetnik V. M.

Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Postupajući prema zahtjevu branitelja optuženog A. M. u odgovoru na žalbu, u smislu članka 475. stavak 2. ZKP/08., o sjednici vijeća izviješteni su optuženi A. M. i njegov branitelj odvjetnik V. M., kao i državni odvjetnik. Sjednici je bio nazočan odvjetnik V. M., dok uredno izviješteni optuženi A. M. i državni odvjetnik sjednici nisu nazočili, pa je u odnosu na njih, sukladno članku 475. stavak 4. ZKP/08., sjednica održana u njihovoj odsutnosti.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, za sada se čini da je u pravu državni odvjetnik kada dovodi u sumnju utvrđenje suda prvog stupnja da na temelju provedenog dokaznog postupka nije našao dovoljno dokaza koji bi nedvojbeno upućivali na zaključak da bi optuženi A. M. i optuženi S. R. počinili kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavku 4. u svezi stavka 1. i 3. KZ/97., kako im je optužnicom stavljeno na teret.

Naime, s pravom državni odvjetnik u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud nije sa dostatnom pažnjom cijenio provedene dokaze, kao i da nije dovoljno detaljno analizirao obrane optuženika, ponajprije optuženog A. M. Pri tome upućuje kako je sud prvog stupnja nekritički prihvatio obrane optuženika koji nezakonitosti u radu trgovačkog društva koje je predmet ovog kaznenog postupka, pripisuju danas pokojnom S. D. Naime, u svojim obranama obojica optuženika i za podizanje novca sa računa trgovačkog društva, a očito i prisvajanje tog novca pa i prikazivanje dokumentacije temeljem koje su se sastavljali blagajnički izvještaji, terete pokojnog S. D.

Iznoseći svoje razloge za oslobađajuću presudu uslijed nedostatka dokaza, prvostupanjski sud zaključuje da su za vođenje trgovačkog društva A. I. d.o.o. bili ovlašteni kako optuženi A. M. i optuženi S. R., tako i danas pokojni S. D. Utvrđuje, također, da su sva trojica bili i ovlašteni potpisnici pri tadašnjem Zavodu za platni promet (ZAP), koji su dokumente platnog prometa mogli potpisivati pojedinačno i samostalno. Kako nema dostatne knjigovodstvene dokumentacije, pa niti originala čekova kojima se sa računa pri ZAP-u podizala gotovina koja se prikazivala kao da je za potrebe locco vožnji i terenskog dodatka, prvostupanjski sud zaključuje da nema dovoljno dokaza da su novac podizali optuženici jer da je to mogao učiniti i danas pokojni S. D., i to bez znanja optuženika. Osim toga, prvostupanjski sud ostavlja mogućnost da je S. D. bez osnova predavao navodne evidencije za radnike temeljem kojih su se podizala sredstva sa računa te je ta sredstva preuzimao, no da novac nije predavao djelatnicima za koje se navodi da su novce primili. Također, prvostupanjski sud utvrđuje i kako nema dovoljno dokaza za zaključak da su optuženici imali dogovor da će novac, koji je sukcesivno u iznosu od 8.201.244,11 kuna preko četiri godine prikazivan u blagajničkim izvještajima i poslovnim knjigama poduzeća kao locco vožnja i terenski dodatak, zadržati za sebe, a niti da su taj novac doista i zadržali.

No, iako iz provedenog prvostupanjskog postupka nesporno proizlazi kako u konkretnom slučaju nema dostatne relevantne knjigovodstvene dokumentacije, s pravom žalitelj upućuje da se već iz obrane optuženog A. M. može zaključiti kako je većinom on podizao novac s računa trgovačkog društva, pa i za namjenu prijevoza i terenskog dodatka. Da je tome tako može se zaključiti ne samo iz njegove obrane, već posredno i iz provedenog grafološkog vještačenja, kojeg se mora uzeti s određenom rezervom, no iz kojeg ipak proizlazi da je tekst „evidencija za locco vožnju i dodatak“ kao i potpis na spornim čekovima vrlo vjerojatno pisan od strane optuženog A. M. Kada se, potom, uzme u obzir da je nedvojbeno novac sa računa dignut, i to u ukupnom iznosu od čak 8.201.244,31 kuna u razdoblju preko četiri godine, pa ukoliko je to i bilo prema zahtjevu S. D., čini se neuvjerljiva obrana optuženog A. M. da se novac isplaćivao radnicima, koji su potpisivali potvrde, koje se su se prikupljale u uredu te naknadno slale knjigovodstvu, kad je nedvojbeno da radnici novce uopće nisu primili, niti su potvrde potpisivali. Iako optuženici u svojim obranama upućuju da je gotovo isključivo pokojni S. D. komunicirao s radnicima na terenu, nedvojbeno je kako su sva trojica bili ovlašteni u vođenju poslova trgovačkog društva, u donošenju poslovnih odluka i u raspolaganju imovinom društva, koje su činili, kako navode, sva trojica zajedno. Očito je, a što apostrofira žalitelj, kako su optuženi A. M. i optuženi S. R. bili upoznati da se u trgovačkom društvu novac isplaćuje sa pokrićem „za locco vožnje i terenski dodatak“, unatoč tome što to nije bilo predviđeno niti Pravilnikom o plaćama i drugim primanjima zaposlenika niti je o tome postojala odluka Uprave trgovačkog društva, jer su i sami taj novac primili, kako ih se to i tereti optužnicom, a u blagajničkim izvještajima je to prikazano kao locco vožnja i terenski dodatak.

Slijedom navedenog, u pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je za sada preuranjen i za sada pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako nema dovoljno dokaza iz kojih bi se moglo zaključiti da optuženi A. M. i optuženi S. R. nisu počinili kazneno djelo za koje ih se tereti.

Stoga je žalbu državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja trebalo prihvatiti te temeljem članka 483. stavak 1. ZKP/08. pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak koji će, u smislu članka 484. stavak 1. ZKP/08., novu raspravu održati pred potpuno izmijenjenim vijećem.

U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud voditi računa o okolnostima na koje mu je ovdje ukazano, te će provesti sve do sada izvedene dokaze, ali i nove ukoliko ih ocijeni opravdanim. Stoga će prvostupanjski sud tek nakon provedene svestrane analize i ocjene rezultata dokaznog postupka iznova ocijeniti ima li pouzdanih dokaza o učinu terećenog kaznenog djela te će donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu koju će, potom, sukladno odredbi članka 459. stavka 5. ZKP/08., i valjano obrazložiti.

Slijedom navedenog, a na temelju članka 483. stavak 1. i članka 484. stavak 1. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 26. siječnja 2021.