- 1 -              I Kž 25/2021-4

Broj: I Kž 25/2021-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. V., zbog kaznenog djela iz čl. 110. u vezi čl. 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi branitelja optuženog T. V., odvjetnika A. I., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 16. prosinca 2020. broj Kv-I-162/2020 (K-68/2017), u sjednici održanoj 26. siječnja 2021.,

r i j e š i o   j e:

Žalba branitelja optuženog T. V., odvjetnika A. I. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu je, na temelju čl. 402. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.), odlučeno da će se optuženom T. V. zbog kaznenog djela iz čl. 110. u vezi čl. 34. KZ/11. suditi u odsutnosti.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio branitelj optuženika T. V., odvjetnik A. I., bez navođenja zakonske žalbene osnove, no suštinski zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Spis je, sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Branitelj optuženika žalbom dovodi u pitanje ispunjenje zakonske pretpostavke za suđenje u odsutnosti i to u pogledu osobito važnih razloga za suđenje. Tvrdi da u ovom trenutku nema opasnosti od zastare kaznenog progona, pa je odluka o suđenju u optuženikovoj odsutnosti, preuranjena.

Suprotno ovakvoj žalbenoj tvrdnji, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice koje su od značaja kod odlučivanja o suđenju u odsutnosti te s pravom zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonske pretpostavke iz čl. 402. st. 3. ZKP/08. da se optuženom T. V. sudi u odsutnosti.

Prvenstveno, i ovaj drugostupanjski sud drži, suprotno stavu žalitelja, kako, neovisno o činjenici što ne prijeti zastara kaznenog progona, postoje osobito važni razlozi da se optuženiku sudi u odsutnosti za kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz čl. 110. u vezi čl. 34. KZ/11. počinjenog na štetu M. Ž. Kako to ispravno utvrđuje i iznosi prvostupanjski sud, to je interes brzog i učinkovitog procesuiranja kaznenih djela, posebice ovako teških. Osim toga, postoji i jasan interes žrtve da počinitelj kaznenog djela počinjenog na njegovu štetu, bude kažnjen.

Nadalje, u pogledu ostalih zakonskih pretpostavki za suđenje u odsutnosti, a koje branitelj optuženika žalbom niti ne dovodi u pitanje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se optuženik nalazi u bijegu i nije dostupan državnim tijelima Republike Hrvatske. Ispravno je prvostupanjski sud ukazao da je nedvojbeno kako optuženik zna da se protiv njega vodi ovaj kazneni postupak jer je u povodu kaznenog djela ispitan, kada je i upozoren da je dužan odazivati se sudskim pozivima i odmah priopćiti svaku promjenu adrese ili namjeru promjene adrese. Te okolnosti, kao i činjenica da je određen istražni zatvor, raspisane tuzemna i međunarodna tjeralica, te Europski uhidbeni nalog u odnosu na optuženika, koje nisu dale rezultata, nedvojbeno ukazuju da je optuženik nedostižan tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske te da izbjegava sudjelovati u ovom postupku.

Kako se, dakle, optuženi T. V. nalazi u bijegu, nije dostižan tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske, a postoje i osobito važni razlozi za suđenje u njegovoj odsutnosti, ispunjeni su svi zakonom predviđeni razlozi iz čl. 402. st. 3. ZKP/08. da se optuženiku sudi u odsutnosti. Prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju za takav svoj stav iznio jasne i nedvosmislene razloge o odlučnim činjenicama, na kojima je pravilno utemeljio svoju odluku, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

Slijedom navedenog, kako navodima žalbe branitelja optuženika nije dovedeno u pitanje pobijano rješenje, te budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom čl. 494. st. 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 26. siječnja 2021.