- 1 -              II Kž 28/2021-4

Broj: II Kž 28/2021-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. C., zbog kaznenog djela iz članka 231. stavka 2. u vezi stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog D. C. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 23. prosinca 2020. broj Kov-iz-24/2020 o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 26. siječnja 2021.,

r i j e š i o   j e :

Žalba optuženog D. C. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, nakon podignute optužnice protiv optuženog D. C., zbog dva kaznena djela razbojničke krađe iz članka 231. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. i jednog produljenog kaznenog djela krađe iz članka 228. st. 1. u vezi čl. 52. stavka 4. KZ/11., protiv optuženog D. C. produljen je istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. C. po braniteljici, odvjetnici A. Č., ne navodeći izrijekom žalbene osnove te predlažući da se pobijano rješenje preinači na način da mu se istražni zatvor ukine.

Žalba nije osnovana.

Osnovana sumnja da je optuženi D. C. počinio dva kaznena djela razbojničke krađe iz članka 231. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. i jedno produljeno kazneno djelo krađe iz članka 228. st. 1. u vezi čl. 52. stavka 4. KZ/11. proizlazi iz dokaza na kojima se temelji optužnica koja je u međuvremenu i potvrđena. Kako je time ispunjena opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., nije osnovana žalbena tvrdnja optuženika da za "navodno počinjeno kazneno djelo razbojničke krađe naprosto nema dovoljno dokaza na osnovu kojih bi se moglo pravilno zaključiti da postoje osnove sumnje."

Osporavajući postojanje iteracijske opasnosti kao posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., optuženi D. C. u svojoj žalbi ističe da sama činjenica da je on "navodno počinio nekoliko kaznenih  djela ne predstavlja opravdanje za takozvane osobite okolnosti" u smislu citirane zakonske odredbe, pri čemu je te kazne zatvora na koje je osuđen izdržao, dok da je ovdje riječ o "pasivnom" počinitelju kojemu uporaba sile nije obrazac ponašanja.

Istaknutim žalbenim navodima, međutim, nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o opravdanosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. C. iz prethodno citirane zakonske osnove. Prije svega, optuženik je prema izvatku iz kaznene evidencije višestruko osuđivana osoba za raznovrsna kaznena djela. Do sada je osuđen u šest navrata, i to zbog kaznenih djela zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12. – dalje: KZ/97.), razbojništva u pokušaju iz članka 218. stavka 2. u vezi članka 33. KZ/97., dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 263. stavka 1. KZ/97. i prijetnje iz članka 129. stavka 2. KZ/97., zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavka 2. KZ/97., napada na službenu osobu iz članka 318. stavka 3. KZ/97. te razbojništva iz članka 218. stavka 2. KZ/97. Iz izloženoga, dakle, proizlazi da je optuženik osuđivan i za istovrsna kaznena djela za koja je ovdje osnovano sumnjiv. Imajući u vidu da su za ta kaznena djela optuženiku izricane i kazne zatvora koje je, kako to i sam potvrđuje u svojoj žalbi, izdržao, očito je da te ranije osude na njega nisu utjecale na način da osvijesti pogibeljnost činjenja kaznenih djela i ubuduće uskladi svoje postupanje s pravnim poretkom. Optuženikovo je protupravno postupanje, naprotiv, progrediralo budući da se potvrđenom optužnicom u ovom predmetu tereti za počinjenje čak triju novih kaznenih djela, među kojima su i istovrsna onima za koja je već ranije pravomoćno osuđen te je izdržao kazne zatvora. S obzirom na to da je prilikom počinjenja kaznenih djela iz članka 231. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., prema činjeničnim navodima optužnice, optuženik izvadio nož i oštricu usmjerio prema prodavačicama, a sve kako bi zadržao ukradenu kavu, potpuno je neprihvatljiva njegova žalbena tvrdnja da je riječ o "pasivnom" počinitelju kojemu uporaba sile nije obrazac ponašanja.

Nadalje, provedenim psihijatrijskim vještačenjem kod optuženika su dijagnosticirani poremećaj osobnosti dissocijalnih značajki te ovisnost o alkoholu i opijatima. Budući da, prema utvrđenju vještakinje, postoji veza između počinjenih kaznenih djela te ovisnosti o alkoholu i opijatima te da su djela počinjena pod odlučujućim djelovanjem navedenih ovisnosti, ocjena je vještakinje da postoji opasnost da razlozi za takvo stanje mogu i u budućnosti poticajno djelovati za počinjenje težeg kaznenog djela, slijedom čega su ispunjeni uvjeti za izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu i drogama.

Kada se uz sve navedeno uzme u obzir i to da je riječ o osobi nepovoljnih materijalnih prilika jer je nezaposlen te bez primanja i imovine, kao i način ovdje mu inkriminiranog postupanja, koji upućuje na upornost u njegovom protupravnom postupanju, i po ocjeni ovoga suda, primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. C. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i nadalje je nužna i jedina prikladna mjera otklanjanja iteracijske opasnosti.

Uzevši, dakle, u obzir brojnost i značaj te međusobnu povezanost svih prethodno izloženih okolnosti, svrha primjene istražnozatvorske mjere protiv optuženika se za sada ne bi mogla uspješno ostvarivati primjenom bilo koje druge blaže mjere, pa tako ni u žalbi optuženika predloženom mjerom opreza obveze redovitog javljanja u policijsku postaju.

Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nužnosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz prethodno citirane osnove nije s uspjehom dovedena u pitanje ni žalbenim tvrdnjama optuženika da živi s majkom koja brine o njemu dok nastoji izliječiti svoju bolest ovisnosti te srediti svoje životne prilike.

Imajući na umu razmjer između težine kaznenih djela za koja se optuženik tereti, kazne koja se prema podacima kojima sud raspolaže može očekivati u slučaju osuđujuće presude te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora s obzirom na prethodno izložene okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti na strani žalitelja, za sada nije povrijeđeno ni načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08., na čiju povredu optuženik također upire tvrdnjom da je "ovo već treće produljenje istražnog zatvora."

Slijedom izloženoga te kako ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 26. siječnja 2021.