- 1 -              II Kž 21/2021-4

Broj: II Kž 21/2021-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene Đ. K., zbog počinjenja u stanju neubrojivosti protupravnog djela iz članka 230. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljene Đ. K., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 1. prosinca 2020. broj Kov-iz-21/2020, o određivanju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 26. siječnja 2021.,

r i j e š i o   j e :

Žalba okrivljene Đ. K. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, nakon podignute optužnice protiv okrivljene Đ. K., zbog počinjenja u stanju neubrojivosti protupravnog djela iz članka 230. stavaka 1. i 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi stavka 551. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), toj je okrivljenici određen istražni zatvor koji se ima računati od trenutka uhićenja te može trajati najdulje dva mjeseca.

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela okrivljena Đ. K. po branitelju, odvjetniku N. J. bez izričitog navođenja zakonskih osnova podnošenja žalbe, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba okrivljene Đ. K. nije osnovana.

Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da na strani okrivljene Đ. K. postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08., a za svoju odluku dao je jasne i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za primjenu te mjere.

Navedeno ne osporava ni žaliteljica. Međutim, smatra da se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju mogla postići izricanjem mjere opreza liječenja na slobodi zbog okolnosti da nije ni kazneno osuđivana ni prekršajno kažnjavana, da se o njoj brine i s njom stanuje njezin brat kao osoba od povjerenja, da je umirovljenica i majka jednog djeteta te da se nakon počinjenja djela za koje se ovdje tereti ne pojavljuje kao počiniteljica bilo kojeg protupravnog djela.

Premda su sve činjenice navedene u žalbi okrivljenice istinite, iste ne dovode u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o opravdanosti i nužnosti primjene mjere istražnog zatvora protiv nje iz osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08. te nemogućnosti njegove zamjene mjerom opreza liječenja na slobodi.

Naime, iz rezultata provedenog psihijatrijskog vještačenja okrivljenice po prof. dr. sc. D. B., spec. psihijatru, a na kojima je prvostupanjski sud utemeljio pobijanu odluku, proizlazi da je riječ o višegodišnje duševno bolesnoj osobi koja se liječi zbog smetnji iz psihotičnog kruga dijagnosticiranih kao nespecificirana psihoza (F 29), koja je dovela do propadanja ličnosti, dezorganizacije i potpune disfunkcionalnosti. U odnosu na bolest okrivljenica je potpuno nekritična te smatra da joj lijekovi i liječenje nisu potrebni. S obzirom na prirodu inkriminiranog joj djela u kojemu je okrivljenica iskazala agresivno ponašanje, prijetnju nožem motiviranu potrebom za cigaretama, odnosno da je prisutan potpuni nesrazmjer između povoda i načina reagiranja, vještakinja je mišljenja da je djelo dominantno psihopatološki motivirano, odnosno da proizlazi iz duševne bolesti te da kod okrivljenice tempore criminis nije postojala mogućnost shvaćanja značenja postupaka i upravljanja njima. Zbog opasnosti od počinjenja težeg kaznenog djela, po mišljenju vještakinje, potrebno je provesti obvezno psihijatrijsko liječenje u ustanovi za čuvanje i liječenje.

Okrivljenica u svojoj žalbi nadalje ističe da je vještačenjem propušteno postupiti sukladno odredbi članka 551. stavka 3. ZKP/08. u smislu izjašnjenja o eventualnoj opravdanosti izricanja mjere opreza liječenja na slobodi, zbog čega da je određivanje istražnog zatvora iz prethodno citirane osnove preuranjeno dok se vještakinja psihijatrica ne očituje i o tome.

Žaliteljica ni u navedenom nije u pravu. Naime, odredbom članka 551. stavka 3. ZKP/08. na koju se ona poziva, propisano je da se istražni zatvor iz osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08. može zamijeniti mjerom opreza liječenja na slobodi ako sud, nakon provedenog vještačenja, utvrdi da je za otklanjanje okrivljenikove opasnosti iz članka 551. stavka 1. ZKP/08. dostatno njegovo liječenje na slobodi.

Iz izričaja te zakonske odredbe jasno proizlazi da ocjenu o mogućnosti zamjene istražnog zatvora iz osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08. mjerom opreza liječenja na slobodi donosi sud, u konkretnom slučaju optužno vijeće prvostupanjskog suda, a ne vještak, kako to pogrešno smatra žaliteljica. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je svoju odluku o određivanju mjere istražnog zatvora protiv okrivljenice iz osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08. utemeljio upravo na nalazu i mišljenju vještakinje psihijatrice koji sadrži sve bitne elemente potrebne za donošenje takve odluke, dok je ocjena o mogućnosti zamjene istražnog zatvora iz citirane osnove u nadležnosti suda.

Uvažavajući sve prethodno izneseno u pogledu psihičkog stanja okrivljenice, i prema ocjeni ovoga suda nisu ispunjeni uvjeti za zamjenu istražnog zatvora koji joj je određen iz osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08. mjerom opreza liječenja na slobodi.

Kako, dakle, pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u pitanje žalbenim navodima okrivljene Đ. K. niti su u pobijanom rješenju ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 26. siječnja 2021.