REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
ex. Vojarna Sveti Križ
Dračevac, Split

P 1880/20

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja pod
1) J. J., OIB: …, pod 2) A. P. Ž., OIB:
…, pod 3) R. C., OIB: …, i pod 4) B.
C., OIB: …., svi iz S., i svi zastupani po pun. M.
B., odvj. u S. protiv tuženika pod 1) R. H., OIB:
…, zastupanog po O. u S. i pod 2) V.
D., OIB: …, iz S., radi proglašenja da osiguranje
nije dopušteno, nakon održane glavne i javne rasprave dana 27. listopada 2020. g. u
prisutnosti zamjenika pun. tužitelja od 1) do 4), z.z. tuženika pod 1) i odsutnosti uredno
pozvanog tuženika pod 2), dana 25. siječnja 2021. g.,

p r e s u d i o j e

I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

''Proglašava se da osiguranje u predmetu Općinskog suda u Splitu broj Ovr-839/08
(radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 136.356,32 kn sa zakonskim zateznim
kamatama koje na navedeni iznos teku od 20. studenog 2007. g. do isplate te troškova
postupka, koje je određeno uknjižbom založnog prava u korist predlagatelja osiguranja-
tuženika pod 1) na nekretnini označenoj kao 10/24 dijela čest. zem. 378/8 z.u. 13992 k.o.
S.), a određeno rješenjem o osiguranju Općinskog suda u Splitu broj Ovr-839/08 od 22.
travnja 2008. g., nije dopušteno.''

II.Dužni su tužitelji od 1) do 4) u roku od 15 dana naknaditi tuženiku pod 1) parnični
trošak u iznosu od 2.000,00 kn.

Obrazloženje

2 P 1880/20

Tužitelji od 1) do 4) su dana 20. svibnja 2019. g. podnijeli ovom sudu tužbu protiv
tuženika pod 1) i 2), koja je evidentirana pod poslovnim brojem P 2259/19, navodeći da su
rješenjem ovog suda broj Ovr-839/08 od 18. travnja 2019. g. tužitelji od 1) do 4) kao treće
osobe upućeni u roku od 15 dana pokrenuti parnicu radi proglašenja da nije dopušteno
osiguranje određeno rješenjem o osiguranju ovog suda broj Ovr-839/08 od 22. travnja 2008.
g. koje je rješenje pravomoćno od 18. travnja 2019. g. Svi dokazi, isprave, navodi i prigovori
koje su treće osobe, ovdje tužitelji, iznosili u predmetu ovog suda broj Ovr-839/08 da se imaju
smatrati sastavnim dijelom tužbe. Predloženo je donošenje presude kojom će se osiguranje
(radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 136.356,32 kn sa zakonskim zateznim
kamatama koje teku od 20. studenog 2007. g. do isplate te troškova postupka određeno
uknjižbom založnog prava u korist predlagatelja osiguranja-tuženika pod 1) na nekretnini
označenoj kao 10/24 dijela čest. zem. 378/8 z.u. 13992 k.o. Split), a određeno rješenjem o
osiguranju Općinskog suda u Splitu broj Ovr-839/08 od 22. travnja 2008. g. proglasiti
nedopuštenim.

U odgovoru na tužbu tuženik pod 1) se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći
da je u ovršnom postupku temeljem valjanih ovršnih isprava predložio uknjižbu založnog
prava na nekretnini u vlasništvu tadašnjeg vlasnika V. D.-tuženika pod 2), te je
ovaj sud donio rješenje broj Ovr-839/08 od 22. travnja 2008. g. kojim određuje osiguranje
uknjižbom založnog prava u korist predlagatelja osiguranja-tuženika pod 1) na nekretnini u
vlasništvu protivnika osiguranja-tuženika pod 2). Na temelju navedenog rješenja ovaj sud,
Odjel za zemljišne knjige da je svojim rješenjem broj Z-6578/08 od 4. srpnja 2008. g.
dozvolio uknjižbu prava zaloga na nekretnini u iznosu od 136.356,32 kn s pripadajućim
kamatama. U odnosu na podnesak tužitelja kao trećih osoba od 8. siječnja 2018. g. navedeno
je da se o prigovoru zastare tuženik pod 1) u cijelosti očitovao u podnesku od 5. travnja 2018.
g. te da u cijelosti ostaje pri navodima iz navedenog podneska.

Tuženik pod 2) nije odgovorio na tužbu.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom izvatka iz zemljišne knjige za z.u. 13992
k.o. S., rješenja ovog suda, O. za zemljišne knjige broj Z-6578/08 od 4. srpnja 2008. g.,
i predmeta ovog suda broj Ovr-839/08.

Nakon ovako provedenog postupka sud je donio presudu pod brojem P 2259/19 od 13.
prosinca 2019. g. kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja od 1) do 4). Odlučujući
o žalbi tužitelja od 1) do 4) drugostupanjski sud je rješenjem broj Gž-874/20 od 27. svibnja

2020. g. ukinuo pobijanu presudu u cijelosti i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.
Predmet je dobio novi poslovni broj P 1880/20.

U nastavku postupka sud je pregledao već izvedene dokaze.

Tužitelji i tuženik pod 1) su popisali parnični trošak.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet postupka predstavlja zahtjev tužitelja od 1) do 4) za proglašenje
nedopuštenim osiguranja određenog uknjižbom založnog prava u korist tuženika pod 1) kao
predlagatelja osiguranja na nekretnini označenoj kao 10/24 dijela čest. zem. 378/8 z.u. 13992

3 P 1880/20

k.o. S., a određenog rješenjem o osiguranju Općinskog suda u Splitu broj Ovr-839/08 od 22. travnja 2008. g.

Prema odredbi čl. 55. i 56. Ovršnog zakona (NN broj 57/96, 29/99,
42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08, dalje OZ), koji Zakon je bio u primjeni
u vrijeme odlučivanja o prigovoru tužitelja od 1) do 4) kao trećih osoba u predmetu Ovr-
839/08, ako treća osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje
sprječava ovrhu podnese prigovor protiv ovrhe te ako se ovrhovoditelj u ostavljenom roku ne
očituje o prigovoru ili ako se jedna stranka usprotivi prigovoru, sud će podnositelja prigovora
rješenjem uputiti da protiv stranaka u roku od petnaest dana pokrene parnicu radi proglašenja
ovrhe nedopuštenom, osim ako podnositelj ne dokaže opravdanost prigovora pravomoćnom
presudom ili drugom javnom ispravom, ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, odnosno
ako činjenice na kojima se temelji prigovor treće osobe nisu općepoznate ili se mogu utvrditi
primjenom pravila o zakonskim predmnijevama.

U postupku koji je proveden pred ovim sudom prije donošenja drugostupanjskog
ukidnog rješenja ovaj sud je utvrdio da iz pribavljenog predmeta ovog suda broj Ovr-839/08
proizlazi:

-da je u prijedlogu za osiguranje novčanog potraživanja zasnivanjem založnog prava
na nekretnini od 20. ožujka 2008. g. tuženik pod 1), kao predlagatelj osiguranja, naveo da je
tuženik pod 2), kao protivnik osiguranja, suvlasnik nekretnine označene kao čest. zem. 378/8
z.u. 13992 k.o. S., koja u naravi predstavlja dvor, garažu, kuću i zgradu površine 328 m2 za
½ dijela pa je predložena uknjižba založnog prava u korist predlagatelja osiguranja na
nekretnini u vlasništvu tuženika pod 2), kao protivnika osiguranja, za ½ idealnog dijela cjeline
označene nekretnine,

-da je rješenjem ovršnog suda broj Ovr-839/08 od 22. travnja 2008. g. na temelju
ovršnih rješenja i ovršnog prekršajnog naloga MF,  PU, PU S., I.S., pobliže navedenih u izreci rješenja, radi osiguranja
novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od 136.356,32 kn s pripadajućim
kamatama te troškova postupka, određeno osiguranje uknjižbom založnog prava u korist
predlagatelja osiguranja na nekretnini u vlasništvu protivnika osiguranja i to na ½ idealnog
dijela cjeline označene kao čest. zem. 378/8 z.u. 13992 k.o. S., u naravi dvor, garaža, kuća i
zgrada površine 328 m2,

-da je na temelju rješenja ovršnog suda broj Ovr-839/08 od 22. travnja 2008. g. Odjel
za zemljišne knjige ovog suda donio rješenje broj Z-6578/08 od 4. srpnja 2008. g. kojim se
dozvoljava uknjižba prava zaloga u iznosu od 136.356,32 kn s pripadajućim kamatama, na
teret čest. zem. 378/8 z.u. 378/8 z.u. 13992 k.o. S. vlasništva tuženika pod 2) za 10/24
dijela u korist tuženika pod 1),

-da je protiv rješenje Ovr-839/08 kojim se određuje osiguranja uknjižbom založnog
prava ovršenik-tuženik pod 2) izjavio žalbu navodeći da se založno pravo ne može osnovati
na nekretnini koju je davno prodao trećim osobama, koju je drugostupanjski sud rješenjem
broj Gž-7041/08 (Gžovrv-396/08) od 14. travnja 2009. g. odbio kao neosnovanu navodeći da
je iz izvatka iz zemljišnih knjiga koji je javna isprava, a koji je prvostupanjski sud izdao 24.
siječnja 2008. g., odnosno nešto više od dva mjeseca prije podnošenja prijedloga za
osiguranje, proizlazilo da je tuženik pod 2) kao protivnik osiguranja suvlasnik sporne
nekretnine za ½ dijela,

4 P 1880/20

-da je u spis zaprimljen prijedlog tužitelja od 1) do 4) kao trećih osoba od 14. prosinca

2009. g. u kojem je navedeno da je predmetna nekretnina u njihovom suvlasništvu, da tuženik
pod 2) kao protivnik osiguranja već dugi niz godina na navedenoj nekretnini nema nikakvih
stvarnih prava jer je prodao trećim osobama, o čemu da tuženik pod 1) ima saznanja, radi
čega je predloženo proglasiti nedopuštenom ovrhu na dijelu nekretnine koji nije u
suvlasništvu tuženika pod 2) kao protivnika osiguranja nego trećih osoba-tužitelja u ovom
predmetu,

-da je, povodom prigovora trećih osoba, ovršni sud na ročištu od 11. svibnja 2010. g.
zaključkom pozvao predlagatelja osiguranja u ostavljenom roku izvijestiti sud ustraje li u
osiguranju onako kako je određeno rješenjem od 22. travnja 2008. g., a obzirom na rješenje Z-
6578/08 od 4. srpnja 2008. g. te je pozvan dostaviti u spis najnoviji z.k. izvadak za predmetnu
nekretninu,

-da je uz podnesak od 16. studenog 2010. g. tuženik pod 1) kao predlagatelj osiguranja
dostavio u ovršni predmet povijesni z.k. izvadak,

-da je rješenjem Ovr-839/08 od 8. rujna 2011. g. obustavljeno osiguranje određeno
rješenjem o osiguranju od 22. travnja 2008. g. doneseno u tom predmetu za 14/24 dijela, a što
se odnosi na nekretninu označenu kao čest. zem. 378/8 z.u. 13992 k.o. Split, uz ukidanje
provedenih radnji u tom dijelu. Ovo je rješenje postalo pravomoćno.,

-da je zaključkom od 18. studenog 2011. g. pun. tužitelja kao trećih osoba pozvan
izvijestiti sud ustraje li u prigovoru od 14. prosinca 2009. g., a s obzirom na stanje u spisu pa
je pun. obavijestio sud u podnesku od 4. siječnja 2012. g. kako ustraje u izjavljenom
prigovoru, nakon čega su tužitelji kao treće osobe rješenjem od 18. travnja 2019. g. upućeni
na pokretanje parnice radi proglašenja nedopuštenim osiguranja određenog rješenjem o
osiguranju od 22. travnja 2008. g.

S obzirom da je rješenjem ovršnog suda broj Ovr-839/08 od 22. travnja 2008. g.
određeno osiguranje uknjižbom založnog prava u korist predlagatelja osiguranja na nekretnini
u vlasništvu protivnika osiguranja i to na ½ idealnog dijela cjeline, a što odgovara 12/24
idealnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. 378/8 z.u. 13992 k.o. S., u naravi dvor,
garaža, kuća i zgrada površine 328 m2, a rješenjem broj Ovr-839/08 od 8. rujna 2011. g.
obustavljeno osiguranje određeno rješenjem o osiguranju od 22. travnja 2008. g. doneseno u
tom predmetu za 14/24 dijela (što je više od ½ odnosno 12/24 idealnog dijela), a što se odnosi
na nekretninu označenu kao čest. zem. 378/8 z.u. 13992 k.o. S., uz ukidanje provedenih
radnji u tom dijelu, ovaj sud je u ranijoj ukinutoj presudi zaključio kako proizlazi da je
osiguranje određeno rješenjem broj Ovr-839/08 od 22. travnja 2008. g. u cijelosti
obustavljeno, da se nakon obustavljanja osiguranja nema više što proglasiti nedopuštenim, pa
je donesen zaključak da zahtjev tužitelja od 1) do 4) da se proglasi nedopuštenim osiguranje
koje je pravomoćnim rješenjem u cijelosti obustavljeno nije osnovan.

Opisani zaključak nije prihvatio drugostupanjski sud te je u ukidnom rješenju
navedeno da nije jasno na čemu prvostupanjski sud temelji shvaćanje da se 14/24 dijela
nekretnine, na kojem je dijelu rješenjem poslovni broj Ovr-839/08 od 8. rujna 2011. g.
obustavljeno osiguranje, odnosi upravo na ½ dijela nekretnine na kojem je određeno
osiguranje rješenjem o osiguranju poslovni broj Ovr-839/08 od 22. travnja 2008. g., a to stoga
što se u obrazloženju rješenja od 8. rujna 2011. g. navodi da je rješenjem o osiguranju,

5 P 1880/20

osiguranje određeno na ½ dijela nekretnine, da je upis prisilnog zasnivanja založnog prava
dozvoljen na 10/24 dijela, pa da stoga osiguranje nije moguće na 14/24 dijela, pa je nejasno
na koji dio nekretnine se odnosi dio od 14/24 dijela, za koji je osiguranje obustavljeno, unatoč
sadržaja izreke rješenja od 8. rujna 2011. g.

Tužitelji su u žalbi od 23. prosinca 2019. g. objasnili da je izvanparnični sud pogriješio
donoseći rješenje o obustavi jer je ''zaboravio da se osiguranje ne odnosi na cijelu nekretninu
nego samo na ½ nekretnine te da treba obustaviti osiguranje za razliku od 10/24 dijela do ½
dijela, a ne do cijele nekretnine'', radi čega da je u izreci rješenja naveden razlomak kao da se
osiguranje odnosilo na nekretninu u cijelosti. Rješenje o obustavi da se trebalo odnositi samo
na 1/12 (2/24) dijela nekretnine. Sukladno objašnjenju iz žalbe, tužitelji su na ročištu za
glavnu raspravu od 27. listopada 2020. g., koje je održano nakon ukidnog rješenja, naveli da u
predmetu osiguranja postoji greška u rješenju o obustavi postupka te da je zatražen ispravak
rješenja o obustavi.

Sud, međutim, donosi odluku prema činjeničnom stanju u trenutku zaključenja glavne rasprave.

Pravomoćnim rješenjem broj Ovr-839/08 od 8. rujna 2011. g., treba opet ponoviti,
obustavljeno je osiguranje određeno rješenjem o osiguranju od 22. travnja 2008. g. doneseno
u tom predmetu za 14/24 dijela, a što se odnosi na nekretninu označenu kao čest. zem. 378/8
z.u. 13992 k.o. S., uz ukidanje provedenih radnji u tom dijelu. Rješenjem broj Ovr-839/08
od 22. travnja 2008. g. određeno je osiguranje uknjižbom založnog prava u korist
predlagatelja osiguranja na nekretnini u vlasništvu protivnika osiguranja i to na ½ idealnog
dijela cjeline. Zahtjev tužitelja od 1) do 4) da se proglasi nedopuštenim osiguranje koje je
pravomoćnim rješenjem još 2011. g. u cijelosti obustavljeno nije osnovan.

Okolnost na koju tužitelji ukazuju: da je to rješenje pogrešno jer je u izreci pogrešno
izračunat idealni dio nekretnine za koji se obustavlja osiguranje, za odluku u ovoj pravnoj
stvari nije odlučna, jer je sud vezan pravomoćnim rješenjem izvanparničnog suda.

Kad je riječ o idealnim, a ne fizički točno određenim dijelovima nekretnine i kad je
osiguranje bilo određeno na ½ dijela nekretnine, a obustavljeno na 14/24 dijela nekretnine,
nema mjesta utvrđivanju o kojem se točno idealnom dijelu radi.

Stoga je trebalo ponoviti odluku iz ranije ukinute presude i odlučiti kao u izreci ove presude.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom
postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08,
123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP), budući da su tužitelji
u cijelosti izgubili ovaj spor, zbog čega je tuženiku pod 1), koji je popisao trošak postupka,
valjalo obračunati zatraženi trošak.

Tuženiku pod 1) je, tako, trebalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu od 100
bodova i zastupanja na ročištima od 29. listopada 2019. g. i 27. listopada 2020. g. po 50
bodova (ukupno 200 bodova) što je trebalo pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 50. Tarife o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj 142/12, 103/14, 118/14
i 107/15). Iznos koji se dobije na opisani način (2.000,00 kn) predstavlja trošak kojem je bio

6 P 1880/20

izložen tuženik pod 1) sudjelujući u ovoj parnici i kako je trebala glasiti odluka o troškovima
postupka iz točke II. izreke ove presude.

Tuženiku pod 1) nije priznat trošak sastava podneska od 26. lipnja 2020. g. jer taj
trošak, po ocjeni suda, nije bio potreban za vođenje parnice, a u smislu odredbe čl. 155. st. 1.
ZPP-a.

U Splitu, 25. siječnja 2021. g.

S U D A C :

SANDI PETRIČIĆ,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:Protiv ove presude nezadovoljna stranka može
podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom
županijskom sudu, a putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude
obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije
bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava
presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).