REPUBLIKA HRVATSKA Pr-1173/2020

Općinski sud u Splitu
ex. Vojarna sv. Križ
D r a č e v a c

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Snježani Cvitanović u pravnoj stvari tužitelja M.
P. B. iz S., P. F. 53, OIB: ……………… zastupana po odvjetničkom društvu
V., J., Š., S., J.&J., odvj. iz R., protiv tuženika K.
bolničkog centra Split, S., S. 1, OIB ………………., radi isplate, nakon održane
glavne i javne rasprave zaključene dana1. listopada 2019., u nazočnosti zamj. pun. tužitelja
D. U., odvj. vježb. u OD H. i partneri te pun. tuženika I. B.,
zaposlenice tuženika, te po objavi dana 25. siječnja 2020.,

p r e s u d i o j e

I.Nalaže se tuženiku K. B. C. S., Split, S. 1,
OIB ……………… da tužiteljici M. P. B. dr. med. iz Splita, P. F. 53, OIB:
……………………. isplati iznos od 46.547,61 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama
tekućima na iznose kako slijedi:

- na iznos od 954,51 kn od 16.01.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.826,01 kn od 16.02.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 1.574,94 kn od 16.03.2014. godine pa do isplate
- na iznos od 1.704,62 kn od 16.04.2014. godine pa do isplate
- na iznos od 1.410,56 kn od 16.05.2014. godine pa do isplate
- na iznos od 2.148,03 kn od 16.06.2014. godine pa do isplate
- na iznos od 2.590,06 kn od 16.07.2014. godine pa do isplate
- na iznos od 2.547,10 kn od 16.08.2014. godine pa do isplate
- na iznos od 2.666,80 kn od 16.09.2014. godine pa do isplate
- na iznos od 1.506,24 kn od 16.10.2014. godine pa do isplate
- na iznos od 2.073,37 kn od 16.11.2014. godine pa do isplate
- na iznos od 2.761,44 kn od 16.12.2014. godine pa do isplate
- na iznos od 2.401,25 kn od 16.01.2015. godine pa do isplate
- na iznos od 2.510,40 kn od 16.02.2015. godine pa do isplate
- na iznos od 2.661,32 kn od 16.03.2015. godine pa do isplate
- na iznos od 2.520,23 kn od 16.04.2015. godine pa do isplate
- na iznos od 2.520,91 kn od 16.05.2015. godine pa do isplate
- na iznos od 2.806,01 kn od 16.06.2015. godine pa do isplate
- na iznos od 2.846,25 kn od 16.07.2015. godine pa do isplate

2 Pr-1173/2020

- na iznos od 2.270,46 kn od 16.08.2015. godine pa do isplate - na iznos od 2.713,09 kn od 16.09.2015. godine pa do isplate - na iznos od 2.208,24 kn od 16.10.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 1.681,22 kn od 16.11.2015. godine pa do isplate,

po stopi koja za razdoblje od 15.01.2014.g. do 31.07.2015.g. teče po eskontnoj stopi Hrvatske
Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih bodova, a za razdoblje od 01.08.2015.g. do isplate po
stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u
roku od 15 dana, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu
na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, jer je isto neosnovano traženje
tužitelja pa se kao takvo odbija.

II. Nalaže se tuženiku K. B. C. S., Split, S. 1,
OIB ……………., da tužiteljici M. P. B. dr. med. iz Splita, P. F. 53, OIB:
……………… naknadi prouzročeni parnični trošak od 10.750,00 kn s pripadajućom
zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove presude pa do isplate po
stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u
roku od 15 dana, dok se sa više zatraženim iznosom od 7.500,00 kuna ovo traženje tužiteljice
odbija kao neosnovano.

Obrazloženje

U ovoj pravnoj stvari Rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj GžR-577/2019-2 od

01. rujna 2020. ukinuta je presuda Općinskog suda u Splitu br. Pr 12/19 od 04.studenog 2019.
i predmet se vratio na ponovno suđenje. Iz obrazloženja ukidnog rješenja višeg suda u
bitnome proizlazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka
iz čl. 354.st.2.toč.11. Zakona o parničnog postupka (Narodne Novine broj 53/91, 91/92,
112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 ( pročišćeni tekst) - dalje
ZPP i 25/13, 89/14, 70/19) iz razloga što je izreka presude u suprotnosti sa obrazloženjem
iste, jer da sud u izreci presude je tužiteljici prihvatio u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice a da
iz obrazloženja proizlazi da je odbijen dio tužbenog traženje koje se odnosi na zakonske
zatezne kamate na utuženi dio bruto razlike plaće koji se odnosi na iznos poreza na dohodak i
prireza porezu na dohodak.

U nastavku postupka tužiteljica je 28.12.2018. navodi kao u tužbi koju je podnijela te
navodi da je u razdoblju od 01.12.2013. do podizanja tužbe bila zaposlena kod tuženika na
radnom mjestu doktora medicine specijaliste na Odjelu za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i
reumatologiju, time a je tužiteljica od listopada 2014. bila voditelj Poliklinike za fizikalnu
medicinu, rehabilitaciju i reumatologiju a od kolovoza 20105. pročelnik Zavoda za fizikalnu
medicinu, rehabilitaciju i reumatologiju te da joj rad bio organiziran u 24-satnim dežurstvima.
Zbog takve organizacije rada, tužiteljica je u svakom mjesecu u spornom razdoblju ostvarila velik
broj prekovremenih sati. U odredbama čl. 37., 51., 57. i 59. Kolektivni ugovor za djelatnost
zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 143/13., dalje KU), te u odredbi čl. 54.
Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne
novine" br. 141/12., dalje TKU), propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju i
koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti tog sata. Sukladno
tim odredbama KU i TKU, tužiteljici se ima za svaki odrađeni sat isplatiti osnovna plaća i ona
uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvarila pravo (za svaki sat odrađen noću osnovna

3 Pr-1173/2020

vrijednost tog sata uvećava se za 40%, za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima osnovna
vrijednost sata uvećava se za 25%, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata 10% ili
12% itd.). U razdoblju od 1. 12. 2013. do podizanja tužbe, tužiteljica je kao doktora medicine
specijaliste na Odjelu za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i reumatologiju, time a je tužiteljica od
listopada 2014. bila voditelj Poliklinike za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i reumatologiju a od
kolovoza 2015. pročelnik Zavoda za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i reumatologiju, radila u
otežanim uvjetima rada pa joj prema čl. 86. Zakona o radu ("Narodne novine" br.149/09) i čl. 94.
Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14.), pripadalo pravo na povećanu plaću. U to vrijeme na
snazi je KU koji u čl. 57. propisuje da se doktora medicine specijaliste osnovna plaća uvećava za
25%. U spornom razdoblju tuženik tužiteljici dodatak od 25% zbog otežanih uvjeta rada da nije
plaćao na sve sate koje je tužiteljica odradio već samo na dio odrađenih sati, iako da je tužiteljica
cijelo vrijeme radio kao doktora medicine specijaliste, čime da je ostvario pravo na uvećanje plaće
po ovoj osnovi za svaki sat koji je radila.

Nadalje, Dodatkom I. KU 96/15 (koji je na snazi od 1.10.2015. godine do podizanja ove
tužbe) propisano je u čl. 59.a, da iznimno od članka 59., zbog iznimne odgovornosti za život i
zdravlje ljudi, i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu
dijagnostike i liječenja, ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće. Međutim,
tuženik u razdoblju od 1.10.2015. tužiteljici ne isplaćuje dodatak za iznimnu odgovornost za život
i zdravlje ljudi za sve sate koje je tužiteljica odradila već samo na dio odrađenih sati, iako je
tužiteljica svaki sat rada (redovnog i prekovremenog) radila na poslovima doktora medicine
specijaliste i u svakom trenutku rada imala odgovornost za živote i zdravlje pacijenata. Dakle,
tuženik da je tužiteljici isplatio umanjene plaće za razdoblje od 1.12.2013. do dana podizanja ove
tužbe, i to na način da: od 1.12.2013. do podizanja tužbe, nije plaćao dodatak za otežane uvjete
rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužitelj odradio, a od 01.10.2015. do podizanja tužbe,
nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za
vrijeme prekovremeno rada, kao što joj je pogrešno izračunao naknadu za godišnji odmor i
bolovanje i radni staž sukladno čl. 60 KU-a. Zbog navedenih povreda tužitelju je u spornom
razdoblju i po navedenim osnovama isplaćena umanjena plaća. Tužiteljica je podnijela stupnjevitu
tužbu budući nije imala podatke o evidenciji radnog vremena, isplatnim listama itd., te je
predložila da sud obveže tuženika na dostavu sve zatražene dokumentacije i provođenje
financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, a kako bi mogla konačno postaviti tužbeni zahtjev dok
je podnijela i podredni tužbeni zahtjev kojim je predložila sudu da joj tuženiku naloži isplatu

100.001,00 kn sa zz kamatom sve za utuženo razdoblje.

Tuženi u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik da je
tijekom utuženog razdoblja plaću tužitelju obračunavao i isplaćivao u skladu s važećim pravnim
propisima pa tako i u skladu s KU i TKU. Tužitelj pogrešno tumači odredbe čl. 47., 51., 57. i 59.
KU i odredbe čl. 50. i 54. TKU. Naime, dodatak na otežane uvjete rada i dodatak na odgovornost
za život i zdravlje ljudi, da se ne obračunavaju na prekovremene sate već na osnovnu plaću. Stoga
tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan.

Podneskom od 30.08.2019. tužiteljica je konačno postavila tužbeni zahtjev na temelju
nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i knjigovodstvo Ivana Buljana pa je
zatražila, da joj tuženik na ime razlike manje isplaćene plaće za razdoblje od prosinca 2013. do
listopada 2015. isplati ukupan iznos od 46.547,61 kn sa zateznom kamatom tekućom na svaki
pojedinačni dio iznosa do isplate.

Tužiteljica nakon ukidnog rješenja višeg suda podneskom od 23.11.2020. postavlja
tužbeni zahtjev kao i u podnesku od 30.08.2019. osim što točkom II istoga predlaže sudu odbiti
tužbeni zahtjev u odnosu na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu
na dohodak sadržanim u bruto iznosima iz točke I tužbenog zahtjeva kao neosnovan.

Tijekom postupka izvedeni su dokazi čitanjem obračunskih lista tužiteljice, plana rada i
evidencija o radnom vremenu, naloga za obračun plaće, pregleda evidencije radnog vremena,
čitanjem spisu priložene druge dokumentacije, te je izveden dokaz financijsko-knjigovodstvenim
vještačenjem na okolnost izračuna pripadajućih razlika po osnovama koje tužiteljica potražuje.

4 Pr-1173/2020

Parnične stranke su popisale parnični trošak.

Tuženi zahtjev tužiteljice je osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu:

- razlike manje isplaćene plaće za razdoblje od 1.12.2013. do 30.10.2015. s osnove neisplaćenog dodatka za otežane uvjete rada,

- razlike manje isplaćene plaće za razdoblje od 1.10.2015. do 30.10.2015.. s osnove
neisplaćenog dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i dodatak za staž u
zdravstvu,

- razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene
nesposobnosti za rad koju bi tužitelj ostvario u razdoblju od 1.12.2013. do 30.10.2015.

U provedenom dokaznom postupku nesporno je utvrđeno, da je tužiteljica kroz utuženo
razdoblju kod tuženika radila na radnom mjestu na radnom mjestu doktora medicine specijaliste
na Odjelu za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i reumatologiju, time a je tužiteljica od listopada

2014. bila voditelj Poliklinike za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i reumatologiju a od kolovoza

20105. pročelnik Zavoda za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i reumatologiju i da joj tuženik za
to razdoblje, nije isplaćivao dodatak za otežane uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za
život i zdravlje ljudi, za nesporno odrađene prekovremene sate kao i dodatak za radni staž u
zdravstvu. Naime, tuženik je za predmetno razdoblje tužiteljici obračunao i isplatio navedene
dodatke na osnovnu plaću, ali ne i na ostvarene sate prekovremenog rada. Isto tako, je kao
nesporno utvrđeno kako joj je tuženik pogrešno izračunao naknadu plaće za vrijeme godišnjeg
odmora i privremene nesposobnosti za rad ( bolovanje).

Izvedenim dokazom vještačenjem po financijsko-knjigovodstvenom vještaku I.
B. utvrđeno je da razlika neisplaćenog dijela plaće po navedenim dodatcima u utuženom
razdoblju ukupno iznosi 46.547,61 kn , kako je to vještak prikazao u tablicama svoga vještava
(list 165-167 spisa). Vještak je svoj nalaz i mišljenje izradio prema pravilima struke i sukladno
spisu priloženoj dokumentaciji.

Članak 57. st. 1. KU propisuje, da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog
osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada,
pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećat
radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na Popisu (čl. 58. KU), a na kojem Popisu je
navedeno radno mjesto i posao tužiteljice.

Nadalje, dana 1.10.2015. na snagu stupa Dodatak I. KU-a ("Narodne novine" br. 96/15.,
dalje KU/15) koji odredbom čl. 59.a propisuje, da dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za
život i zdravlje ljudi, ostvaruju i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici (a ne samo, kao je to do
tada bilo, doktori medicine i dentalne medicine), koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja.
Stoga, kako tužitelju KU i KU/15 daju istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka,
tužitelj ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57. KU i čl. 59. a KU/15,
zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad, ne
isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po osnovama čl. 57. KU i čl. 59. a KU/15 budući, da
tužiteljica i kad radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim,
posebnim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 57. KU te u svojstvu radnika sa položajnim
dodatkom definiranim odredbom čl. 59. a KU/15. Nelogično bi bilo tumačenje tuženika, da
tužiteljici utuženi dodaci pripadaju samo za redovan rad jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada,
tada oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu. Ovo pravo tužiteljice je utvrđeno i KU i
čl. 86. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09., 61/11. i 73/13., dalje ZR/09), odnosno 94.
Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., dalje ZR/14). Kod toga valja naglasiti da je osnovna
plaća prema KU umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik
raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža.

5 Pr-1173/2020

Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, te dodaci i uvećanja
plaće. Stoga, po mišljenju ovoga suda, utuženi dodaci tužiteljici pripadaju za efektivno odrađene
sate rada, bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremene sate. Ovaj
stav suda potvrđuje i Odluka Vrhovnog suda RH br. Revr-206/12 od 2.4.2014. povodom
postavljenog pitanja dodataka u prekovremenom radu, kojom odlukom je utvrđeno da se prava
radnika na dodatke kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se na kako na plaću za redovno radno
vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad.

Nastavno, obzirom na korekciju izračuna naknada plaća tužiteljici tijekom bolovanja i
godišnjeg odmora valjalo je uzeti u obzir odredbu članka 36 KU/13 i članka 59.TKU/12. Vještak
je u tablici broj 2 (list 167-168 spisa) prikazao i u istu uvrstio sve utužene a pripadajuće dodatke
na plaću, dakle dodatka za otežane uvjete rada, za odgovornost, za staž u zdravstvu te izračunao i
razliku naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja.

Na dosuđene iznose tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl.

29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br.: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.) koje
teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa, petnaestog dana u idućem mjesecu do
isplate (čl. 84. st. 3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st. 3. ZR/14) koje kamate se ne dosuđuju na
pripadajući iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji je sadržan u bruto iznosu od

46.547,61 kn temeljem odredbe članka 45. st.1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ( Narodne
novine broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11 , 22/11, 144/12, 120/13,125/13, 148/13, 83/14, 143/14,
36/15), čl. 61.st.1.t.9., Pravilnika o porezu na dohodak ( Narodne novine broj : 95/05, 96/06,
68/07, 146/08, 2/19, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14) radi čega je valjalo za taj dio
tužbeno traženje tužiteljice odbiti kao neosnovano, kako je to ista zatražila tijekom postupka.
Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku
(„Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. i
89/14., drugdje u tekstu ZPP-a). Tužitelju bi tako, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i
popisani trošak, valjalo priznati sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika
("Narodne novine“ br. 69/93., 87/93., 16/94., 11/96., 91/04., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.,
dalje Tarifa) kako slijedi: za sastav tužbe, za sastav dva obrazložena podneska za svaku radnju
iznos od 1.000,00 kn, za zastupanje na 4 ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari za
svako od po 1.000,00 kn što sve zbrojeno i uvećano za PDV iznosi 8.750,00 kn koje uvećano za
nužan trošak vještačenja (2.000,00 kn) daje ukupan iznos od 10.750,00 kn, dok se sa više
zatraženim iznosom od 7.500,00 kuna ovo traženje tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovano.
Na dosuđeni iznos parničnog trošak tužitelja pripadaju i zatražene zakonske zatezne
kamate temeljem odredbe članka 29.st.2. ZPP-a koje teku od presuđenja pa do isplate temeljem
odredbe članka 30.st.2. Ovršnog zakona ( Narodne novine broj 112/12, 25/13,93/14, 55/16,
73/17).

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Splitu, 25.siječnja 2021.

SUDAC

Snježana Cvitanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana
prijema pismenog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, u tri
primjerka.

6 Pr-1173/2020

DNA: - tužitelju
- tuženiku

- u spis