U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sutkinji Marici Bićanić, u parnici tužiteljice J. M. iz S., M. G., s boravištem u S., D. , OIB:, koju zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik iz S., protiv tuženika J. M. iz S., M. G., sada na izdržavanju kazne u Kaznionici G., OIB:, koga zastupa punomoćnik T. D., odvjetnik iz S., uz sudjelovanje mldb. D. M. iz S., M. G., OIB:, koga zastupa posebna skrbnica M. M., dipl. pravnica, zaposlenica Centra za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica O., i Centra za socijalnu skrb S., OIB:, radi razvoda braka i lišenja roditeljskog prava J. M. nad mldb. sinom D. M., nakon glavne rasprave održane 21. siječnja 2021., u nazočnosti punomoćnika tužiteljice, punomoćnika tuženika, posebne skrbnice i Centra za socijalnu skrb S., 25. siječnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Razvodi se brak tužiteljice J. M., OIB:, i tuženika J. M., OIB:, koji brak je zaključen 5. listopada 2015., u S. i upisan u maticu vjenčanih matičnog područja S., pod rednim brojem 83 za 2015.

 

              Zajedničko dijete stranaka, mldb. D. M., OIB:, stanovat će s majkom J. M., na adresi: S., M. G., i majka će isključivo vršiti roditeljsku skrb nad mldb. D. M..

 

              J. M., OIB:, je dužan na ime naknade za uskraćeno uzdržavanje svoga mldb. sina D. M., OIB:, za razdoblje od 1. srpnja 2018., do 31. listopada 2018., platiti iznos od 1.400,00 kn na račun majke i zakonske zastupnice mldb. djeteta, J. M., IBAN: , koji se vodi kod Addiko Bank d.d., u roku od 15 dana.

 

              J. M., OIB:, dužan je, počevši od 1. studenog 2018., pa ubuduće dok za to postoje zakonski uvjeti i dok se prilike ne izmjene, doprinositi za uzdržavanje mldb. sina D. M., OIB:, iznos od po 350,00 kn mjesečno i to dospjele obroke odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate, na račun majke i zakonske zastupnice mldb. djeteta, J. M., IBAN:, koji se vodi kod Addiko Bank d.d.

 

J. M., OIB:, lišava se prava na roditeljski skrb nad mldb. sinom D. M., OIB:. Pravo na roditeljsku skrb će se vratiti na temelju odluke suda, ako prestanu razlozi zbog kojih je to pravo oduzeto.

 

Zabranjuje se odvijanje osobnih odnosa između J. M., OIB:, i mldb. D. M., OIB:.

 

              Svaka stranka snosi svoje troškove.

 

Obrazloženje

 

Tužiteljica navodi da su tuženik i ona roditelji mldb. D. M., rođenog 20. travnja 2010., da su stranke zaključile brak 5. listopada 2015., u S., da su sa strankama živjele i tužiteljičine kćerke iz prethodnog braka i to M. T., rođena 4. ožujka 2020., i K. T., rođena 28. listopada 2003., da je tužiteljica, skupa sa svojih troje djece, napustila bračnu zajednicu zbog sumnje da je tuženik na štetu njezinih kćeri počinio kazneno djelo iz čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 158. st. 5. u vezi st. 1. Kaznenog zakona, da je protiv tuženika pokrenut kazneni postupak i isti je lišen slobode, da je proveden postupak obveznog savjetovanja pred Centrom za socijalnu skrb Slatina, te predlaže da sud presudom razvede brak stranka, da odluči da mldb. Domagoj stanuje s majkom u S., M. G., da odluči o odvijanju osobnih odnosa između oca i mldb. sina, te da obveže tuženika da doprinosi za uzdržavanje mldb. djeteta i plati naknadu za uskraćeno uzdržavanje djeteta.

 

Tuženik se ne protivi razvodu braka, niti obvezi plaćanja uzdržavanja za mldb. sina, no ističe da zbog činjenice da je lišen slobode, trenutno nije u mogućnosti plaćati uzdržavanje za dijete, te predlaže da se susreti i druženja između njega i mldb. D. odvijaju u dane i sate kada su dopušteni posjeti djeci u Istražnom zatvoru u B..

 

Posebna skrbnica mldb. djeteta, se očitovala da je u najboljem interesu djeteta da roditelji, rukovodeći se dobrobiti svoga sina, postignu sporazum o roditeljskoj skrbi.

 

Centar za socijalnu skrb Slatina se očitovao da nije u interesu djeteta izlagati ga susretima s ocem, da na strani oca ima više značajnih okolnosti srednjeg ili visokog intenziteta koje mogu ugrožavati dječakov psihofizički i socijalni razvoj, te da bi bilo oportuno majci odobriti samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi nad sinom.

 

Tijekom postupka, nakon provedenog psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja mldb. djeteta, tužiteljica je podnijela prijedlog da se tuženik liši prava na roditeljsku skrb nad mldb. D. M., nalazeći da tuženik zloupotrebljava i grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnost i prava, a što proizlazi i iz nalaza i mišljenja Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba, gdje vještaci tvrde da je kod tuženika negacija glavni mehanizam obrane, da za svoju pravomoćnu osudu i boravak u zatvoru krivi djetetovu majku i sestre, da tuženik vjeruje da mu drugi žele otežati ili onemogućiti ostvarenje ciljeva, i da se s njim ne postupa pravedno, da krivnju za svoje neuspjehe pripisuje drugima, zatim, da iz očevih pisama sinu proizlazi da tuženik ne razumije stanje dječaka, njegove emocionalne kapacitete i njegovu nemogućnost da se nosi s postojećom situacijom, da je evidentna očeva manipulativnost prema dječaku, što aktualno i ubuduće ne može pomoći dječaku, nego pogoršati i produbiti psihotraumatizaciju već traumatiziranog mldb. djeteta, te vještaci ukazuju na očevu sklonost da sebe stavlja ispred svoga djeteta, kao i na očevo ograničenje roditeljskih kapaciteta i emocionalnu nezrelost, te da je kod mldb. D. prisutan strah za sebe, majku i sestre, da je jasno izražena ambivalencija spram oca uz elemente psiho traumatiziranosti.

 

Tužiteljica navodi da u postupku obveznog savjetovanja pred Centrom za socijalnu skrb tuženik nije sudjelovao i da su sve njegove aktivnosti svedene na angažiranje punomoćnika, da od dana uhićenja ni tuženik, niti itko od članova njegove šire obitelji nije doprinosio za uzdržavanje mldb. D., da se tuženik ni na koji se način nije interesirao o zdravstvenom stanju i/ili školskim uspjesima svoga mldb. sina, već je, naprotiv, činjenjem i propuštanjem činjenja praktički sabotirao povratak svog sina u koliko toliko normalan život, te na primjer, iako radno sposoban, tuženik nije podnio zahtjev za rad u Kaznionici G. gdje izdržava kaznu, pa stoga nije radno raspoređen i ne ostvaruje novčanu naknadu, što svjedoči o odsutnosti tuženikove namjere da na bilo koji način sudjeluje u uzdržavanju djeteta. Tužiteljica ističe da na opisane načine tuženik zloupotrebljava i grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnosti i prava i time grubo narušava psihofizičko zdravlje i razvoj mldb. D. M., što se reflektira na sve aspekte djetetovog života.

 

Imajući u vidu karakteristike tuženikove ličnosti i preporuku vještaka da se u svakom slučaju izbjegavaju osobni odnosi između D. i oca, tužiteljica drži da nije realno očekivati da bi D. roditelji mogli postići dogovor o bilo čemu glede ostvarivanja roditeljske skrbi, te da bi se djetetov život praktički sveo na prečesto „sudovanje“ kad god bi se zamjena tuženikove suglasnosti morala tražiti u sudskom postupku. Ne čini dvojbenim da sud u izvanparničnom postupku odlučuje o lišenju prava na roditeljsku skrb, no ističe da je pri primjeni Obiteljskog zakona, sud u obvezi rukovoditi se pravima i interesima i dobrobiti mldb. djeteta, a dobrobit mldb. D. M. nikako ne može biti vođenje još jednog postupka, uz već postojeći brakorazvodni postupak u kojem postoji zajedničko maloljetno dijete, i u kojoj parnici je sud dužan odlučiti o vršenju roditeljske skrbi, sve u skladu s najboljim interesima djeteta.

 

S obzirom na to da tuženik ne štiti prava, potrebe i interese mldb. sina, uopće ne doprinosi za uzdržavanje djeteta, ne raspituje se o djetetovom zdravlju, potrebama i interesima, uspjehu u školi, već stavlja vlastitu dobrobit ispred dobrobiti mldb. sina, te cijeneći da je tužiteljica još uvijek supruga tuženika i majka mldb. D. M., K. i M. T., da je tuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedanaest godina za počinjena kaznena djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa na štetu D. sestara M. i K., da za tu činjenicu tuženik ne krivi sebe, već tužiteljicu i njezine mldb. kćeri, tužiteljica smatra očitim da je nemoguće zajedničko vršenje roditeljske skrbi nad mldb. D., kao i da je opisana činjenična situacija školski primjer kojim se zakonodavac vodio kod donošenja odredbe čl. 170. Obiteljskog zakona.

 

Tuženik se protivi prijedlogu tužiteljice za lišenje roditeljskog prava, obrazlažući da je se o tom prijedlogu odlučuje u izvanparničnom postupku, da u brakorazvodnoj parnici dijete nije stranka, te da čl. 486. Obiteljskog zakona određuje da su u postupku radi lišenja roditeljskog prava stranke roditelji i dijete.

 

Posebna skrbnica mldb. D. M. se očitovala da je tužba podnesena radi razvoda braka, da su od značaja kompetencije roditelja i kako će na mldb. dijete utjecati kontakt s ocem, te da je postupak lišenja roditeljskog prava zaseban i vodi se po pravilima izvanparničnog postupka.

 

Centar za socijalnu skrb S. se ne protivi prijedlogu tužiteljice da se tuženika u ovom postupku liši prava na roditeljsku skrb u odnosu na zajedničko dijete stranaka, navodi da tuženik svojim postupcima grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnosti i prava prema mldb. D., jer manipulirajući mldb. sina dodatno inducira sinovljeve negativne emocije prema majci i polusestrama s kojima živi, jer doprinosi unutarnjem konfliktu dječaka, što je rizično za dječakov emocionalni razvoj i vodi njegovoj dodatnoj traumatizaciji, te jer unatoč tome što je radno sposoban, ne doprinosi za uzdržavanje djeteta i ne pokazuje interes za takvo što. Također, navodi da Sud po osnovi čl. 413. st. 2. t. 3. Obiteljskog zakona može po službenoj dužnosti u postupcima radi rješavanja pitanja o roditeljskoj skrbi, ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem i uzdržavanja djeteta, kakav je i predmetni bračni spor, izreći mjeru za zaštitu prava i dobrobiti djeteta kad je to prema okolnostima slučaja potrebno, kao i da se vraćanje prava na roditeljsku skrb može zatražiti sukladno odredbama čl. 176. Obiteljskog zakona.

 

U dokaznom postupku sud je saslušao tužiteljicu kao stranku, pročitao je vjenčani list i rodni list Matičnog ureda S., list 3 i 4, Izvješće o obveznom savjetovanju prije razvoda braka u kojem postoji zajedničko maloljetno dijete i Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi Centra za socijalnu skrb S. od 1. kolovoza 2018., i Očitovanje od 5. prosinca 2019., list 5 do 15, 93 i 94, Izvješće Zatvora u B. od 16. siječnja 2019. i od 13. kolovoza 2019., list 38 i 76, Izvješće, nalaz i mišljenje multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih G. Z. od 17. siječnja 2019., i od 1. veljače 2019., list 39 do 41 i 43, Nalaz i mišljenje Poliklinike za zaštitu djece i mladih G. Z., doc.dr.sc. D. C. stalnog sudskog vještaka medicinske struke-psihijatrija, i prof.dr.sc. G. B. F., stalnog sudskog vještaka za psihologiju od 4. srpnja 2019., i očitovanje od 26. studenog 2020., list 54 do 65, 171 do 173, Nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka doc.dr.sc. D. K. za psihologiju i dr. S. H. za psihijatriju i forenzičnu psihijatriju iz Neuropsihijatrijske bolnice Dr. I. B. P. od 25. lipnja 2020., list 111 do 136, izvješće Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Kaznionice u G. od 11. studenog 2020., list 164., na temelju čega je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

 

              Tužiteljica J. M. je iskazala da je s tuženikom zaključila brak 5. listopada 2015., da su njih dvoje roditelji sina D., rođenog 20. travnja 2010., da su s njima troma živjele i njezine kćerke iz prethodnog braka M. T. rođena 2002., i K. T. rođena 2003., da je bračna zajednica stranaka prestala 7. svibnja 2018., kada je policija uhitila tuženika, da je D. posljednji put vidio oca narednog dana pri službenom pretresu kuće, da otada D. ide na psihoterapiju u Polikliniku za zaštitu djece i mladih G. Z., da je tretman prekinut u veljači 2020., zbog Covid-19, da se tuženik nikada ne interesira za mldb. sina, da sinu od prošle godine ne šalje pisma, da tuženikova majka i brat, ne viđaju D., niti pitaju za istog, ne čestitaju mu rođendan i slično, zatim, da stricu i baki (tužiteljica) nikada nije priječila viđanje i druženje s D., da baka pri slučajnom susretu s unukom, istom prenese očeve pozdrave, da D. razgovara o ocu samo s psihoterapeutima i s majkom, da je tuženik pravomoćno osuđen na jedanaest godina zatvora, da od tuženikovog uhićenja do danas, njih dvoje kao D. roditelji nisu imali pisani, niti usmeni kontakt, da je isključena bilo kakva njihova komunikacija, da je pročitala tuženikova pisma upućena mldb. D. i da je iz istih razvidno da tuženik za svoju sudbinu okrivljuje nju, njezine kćerke i još neke osobe izvan kruga obitelji, da je tuženik u postupku obveznog savjetovanja pred Centrom bio izričit da je bolje da D. završi kod njegovih roditelja ili u Domu, nego da se majka skrbi o djetetu, da tuženikovom bratu Tomislavu, nedugo nakon što je tuženik uhićen, nije dopustila da vodi D. u posjet ocu i to stoga što je T., kao i tuženik, na dan pretresa kuće, D. govorio protiv sestara i majke, da se D. osjećao jako loše i u početku je mrzio sestre, te da je uvjerena da bi tuženik uskratio svoju suglasnost ako bi D. trebao promijeniti adresu, školu, ishoditi osobnu iskaznicu i slično.

 

              Iz iskaza tužiteljice također proizlazi da s troje djece živi kao podstanar, da mjesečno plaća najam 1.150,00 kn i režije oko 1.200,00 kn, da je zaposlena na određeno vrijeme i ima plaću oko 3.200,00 kn, da kada nije zaposlena radom u nadnicu zarađuje novac za troškove života i dobiva pomoć Centra za socijalnu skrb u iznosu od 1.600,00 kn mjesečno, da za troje djece prima dječji doplatak koji je do prošlog mjeseca iznosio ukupno 1.250,00 kn i da je sada smanjen na ukupno 600,00 kn mjesečno, potom, da za D. uzdržavanje, od uhićenja tuženika, niti jednu lipu nisu pridonijeli tuženik, njegova majka i/ili brat, da D. ima pravo na besplatne udžbenike, da ne može opredijeliti koliko je mldb. sinu mjesečno potrebno za hranu, dok trošak njegovih higijensko-kozmetičkih i školskih potrepština, te odjeće i obuće mjesečno iznosi najmanje 1.000,00 kn, da je kćerka M. ove godine završila srednju školu i planira naredne godine upisati fakultet, da je K. učenik trećeg razreda srednje škole i da njihov otac mjesečno doprinosi za uzdržavanje iznos od 1.500,00 kn, zatim, da je prosječno tri puta mjesečno vodila djecu na terapiju u Polikliniku, da je stvarni trošak svakog odlaska u Zagreb bio veći za najmanje 300,00 kn u odnosu na iznos isplaćen po putnom nalogu HZZO, da se ta razlika odnosi na trošak hrane i/ili pića, jer su vlakom u Zagreb stizali oko 9,30 sati, a povratno je vlak u Slatinu dolazio oko 20,00 sati, te su u Zagrebu morali jesti i tijekom zime se od hladnoće skloniti u neki kafić.

 

              Da su J. M. i J. T. sklopili brak 5. listopada 2015., i oboje uzeli prezime M., da je brak upisan u maticu vjenčanih matičnog područja S. za 2015., pod rednim brojem 83, te da su njih dvoje roditelji D. M., rođenog 20. travnja 2010., u V., utvrđeno je iz vjenčanog i rodnog lista M. ureda S. (list 3 i 4).

 

Da je postupak obveznog savjetovanja proveden, da je tužiteljica bila prisutna na dva susreta, da se tuženik tada nalazio u istražnom zatvoru i po Upravi za zatvorski sustav i probaciju je dostavio Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, prema kojem predlaže da mldb. D. stanuje kod njegovih roditelja ili da se privremeno udomi, jer je „dijete sudionik u postupku“, kao i da obveznik uzdržavanja bude tužiteljica i to u iznosu koji sud odredi, utvrđeno je iz Izvješća o obveznom savjetovanju prije razvoda braka u kojem postoji zajedničko maloljetno dijete i Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi Centra za socijalnu skrb S. od 1. kolovoza 2018. (list 5 do 15).

 

Iz Očitovanje Centra za socijalnu skrb S. od 5. prosinca 2019., proizlazi da je primjenom Liste za procjenu razvojnih rizika mldb. D. M. utvrđeno da na strani oca J. M. postoji veći broj značajnih okolnosti srednjeg ili visokog intenziteta koje mogu ugrožavati dječakov psihofizički i socijalni razvoj i imati negativan utjecaj na njegov emocionalni razvoj, da je Centar suglasan s nalazom i mišljenjem Poliklinike za zaštitu djece i mladih G. Z., prema kojem nije u interesu djeteta izlagati ga susretima s ocem ni u kojem obimu, niti se preporuča izlaganje djeteta sadržaju očevih pisama, te da bi bilo oportuno majci odobriti samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi nad sinom. (list 93 i 94)

 

Iz izvješća Zatvora u B. od 16. siječnja 2019., i od 13. kolovoza 2019., proizlazi da je tuženik presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Kzd-2/2018 od 28. studenog 2018., koja je preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kžzd-4/2019 od 4. srpnja 2019., proglašen krivim zbog počinjenih kaznenih djela iz čl. 165. st. 2. u vezi s čl. 158. st. 5. i dr. Kaznenog zakona, te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedanaest godina, u koju kaznu se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 8. svibnja 2018., pa nadalje, da tijekom istražnog zatvora, sukladno Pravilniku o kućnom redu u zatvorima za izvršavanje istražnog zatvora, maloljetna djeca zatvorenika u dobi do 14 godina, posjećuju zatvorenika u pratnji drugog roditelja ili skrbniku posebno opremljenoj prostoriji u kojoj je moguć neposredni kontakt i uz nadzor pravosudne policije, da su posjeti srijedom, prvom i trećom nedjeljom u mjesecu i blagdanom, te da traju najmanje 15 minuta a najdulje sat vremena, od 11,00 do 13,00 sati (list 38 i 76).

 

Iz nalaza i mišljenje multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih G. Z. od 17. siječnja 2019., i od 1. veljače 2019., utvrđeno je da je D. dječak globalno urednog razvoja s indikatorima nezrelosti, da se ne nalazi simptoma psihijatrijskog poremećaja, da je dječak doživio zastrašujući događaj: očevo lišavanje slobode, da je svjedočio nasilnom ponašanju oca prema majci i sestri, da odrasta u stresnim uvjetima opterećen obiteljskim događajima koje ne može u cijelosti razumjeti, da je aktualno otac lišen slobode, da očevo ponašanje (pisma) za dječaka predstavlja pritisak i doprinosi razvoju unutarnjeg konflikta lojalnosti, što je rizično za dječakov emocionalni razvoj, da se preporuča uključivanje u podršku psihologa, uz dogovoreno savjetovanje majke, te dodatno psihologijsko ispitivanje u rujnu 2019., kao i kontrola psihijatra prema indikacijama psihologa, te da se preporuča poduzimanje mjera zaštite dječaka od pritisaka od strane oca, te voditi računa o dobrobiti dječaka, uz podršku i pomoć obitelji (list 39 do 41 i 43).

 

Provedenim vještačenjem po Poliklinici za zaštitu djece i mladih G. Z., doc.dr.sc. D. C. stalnom sudskom vještaku medicinske struke-psihijatrija, i prof.dr.sc. G. B. F., stalnom sudskom vještaku za psihologiju od 4. srpnja 2019., i očitovanjem od 26. studenog 2020., utvrđeno je da otac J. M. ne udovoljava kritičnošću i relevantnim kriterijima koji bi omogućili njegove susrete s mldb. dječakom, da kontraindikaciju za odvijanje osobnih odnosa mldb. D. i njegovog oca J. predstavlja nemogućnost preuzimanja psihološke odgovornosti od strane oca, da na kontraindiciranost susreta s ocem upućuje i neprorađena trauma kod dječaka s posljedičnim teškoćama na emocionalnom planu, da zbog navedenog nije u interesu mldb. D. M. izlagati ga susretima s ocem, ni u kojem obimu, jer isto predstavlja rizik za njegov daljnji emocionalni razvoj, te se snažno preporuča ne izlagati dječaka ni sadržaju očevih pisama, koja imaju negativan utjecaj na dječakov emocionalni razvoj.

 

Nadalje je provedenim psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem utvrđeno i da je mldb. D. M. introvertiran dječak, prosječnih intelektualnih kapaciteta, opterećen obiteljskom situacijom, kod kojeg je izražena tjeskoba vezana za razlog očeve penalizacije, kao i strah za sebe samog, te za majku i sestre, te blaža anksiozna simptomatologija, da je dječak iznosio čestu izloženost roditeljskim konfliktima uz nasilna ponašanja, da u trenucima razgovora o ocu mldb. D. postaje vidno potišten, psihomotorno blaže eleviran, vegetativno stigmatiziran (ne može mirno sjediti na stolici, nemiran je, pogleda usmjerenog u stranu, crven u licu, povremeno suznih očiju), da je prema ocu izražena ambivalencija uz uočljive znake psihotraumatiziranosti, da dječak ima konflikt lojalnosti između oca koji je lišen slobode s jedne, te majke i sestara s kojima živi, s druge strane, zatim, da je iz očevih pisama sinu nesporno da otac zauzima ulogu žrtve i de facto traži od dječaka da brine o njemu i njegovim potrebama, da dijete kontinuirano dovodi u konflikt lojalnosti što kod dječaka izaziva sram, krivnju, anksioznost i disocijativne simptome, da otac ne uvažava važnost majke i sestara u dječakovom životu, izlaže ga razvojno neprimjerenim informacijama, da je otac isključivo usmjeren na sebe i svoje osjećaje i da u potpunosti zanemaruje emocionalne potrebe i procese dječaka, da nema uvid u vlastitu odgovornost, niti uvid u poziciju dječaka, da ne pokazuje razumijevanje za potrebe i osjećaje dječaka, već je fokusiran na vlastite i time opterećuje dječaka, da je vidljiva i očeva manipulacija prema dječaku, da takvo što nikako ne može pomoći dječaku, kako aktualno tako i ubuduće, ali može pogoršati i produbiti psihotraumatizaciju već ionako traumatizirano dijete.

 

Vještačenjem je, također, utvrđeno da je za fizički, emocionalni, intelektualni, socijalni i moralni razvoj djeteta važna stabilnost i neprekinuta podrška obitelji i okoline, da mldb. D. u ovom trenu tu stabilnost i podršku percipira od strane sestara i majke, da vještaci nemaju uvid u dječakovo stanje nakon obavljenog temeljnog vještačenja u srpnju 2019., niti u pokazatelje eventualnih mjera i praćenja dječakovog oca, slijedom čega nije moguće decidirano dati odgovor glede vremenskog limita neodvijanja kontakata mldb. dječaka s ocem (list 54 do 65, 171 do 173).

 

Iz nalaza i mišljenje stalnih sudskih vještaka doc.dr.sc. D. K. za psihologiju i dr. S. H. za psihijatriju i forenzičnu psihijatriju iz Neuropsihjatrijske bolnice D. I. B. P. od 25. lipnja 2020., proizlazi da su roditeljske kompetencije J. M. dijelom smanjene zbog osobina ličnosti, da se ne nalaze ograničenja u njegovim mentalnim sposobnostima, da vještaci ne raspolažu s dovoljno stručnih argumenata na temelju kojih bi dovodili u pitanje potpunu sposobnost J. M. da izvršava sadržaje roditeljske skrbi prema mldb. sinu D., potom, da tuženik J. M. ne boluje od trajne duševne bolesti i ne zaostaje u duševnom razvoju, da je prosječnih intelektualno mnestičkih sposobnosti, uz dominaciju crta emocionalne nezrelosti, da je usmjeren na kontakte sa sinom, da je sklon prikazivanju u socijalno poželjnijem svjetlu, da je negacija glavni mehanizam njegove obrane, da ga karakterizira percepcija da mu socijalni odnosi pružaju malo potpore, kao i vjerovanje da mu drugi žele otežati ili onemogućiti ostvarivanje ciljeva, da je naglašenog osjećaja da se s njim ne postupa pravedno, a krivnju za neuspjehe pripisuje drugima, da je aktualno skloniji somatizaciji, a zaključno je mišljenje vještaka da su roditeljske kompetencije J. M. dijelom smanjene zbog osobina ličnosti, no da ne nalaze ograničenje u njegovim mentalnim sposobnostima, budući da ne raspolažu s dovoljno stručnih argumenata na temelju kojih bi dovodili u pitanje potpunu sposobnost J. M. da izvršava sadržaje roditeljske skrbi prema mldb. sinu D. (list 111 do 136).

 

Da se zatvorenik J. M. nalazi na izdržavanju kazne, da nije radno raspoređen i zato ne ostvaruje novčanu naknadu, utvrđeno je iz Izvješća Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Kaznionice u G. od 11. studenog 2020. (list 164).

 

Iskazu tužiteljice J. M. je sud povjerovao kao uvjerljivom, razložnom i sukladnom drugim provedenim dokazima.

 

Provedena psihijatrijsko-psihologijska vještačenja mldb. D. M. i njegovog oca J. M., sud je prihvatio, cijeneći da su dani objektivno i nepristrano, u skladu s pravilima struke. Sud ističe da je neutemeljena primjedba tuženika na nalaz i mišljenje vještaka B. F. i C. u dijelu gdje vještaci navode da je mldb. D. nazočio nasilnom postupanju oca prema majci i sestrama. Ovo stoga, što je takvu tvrdnju mldb. D. M. iznio u okviru svoga redovitog tretmana pred multidisciplinarni timom Poliklinike za zaštitu djece i mladih G. Z. - nalaz i mišljenje od 17. siječnja 2019., (list 39 do 41), a vještaci B. F. i C. su u ovoj parnici kao relevantnu i vjerodostojnu cijenili i raspoloživu dokumentaciju multidisciplinarnog tima. Nadalje, nije prihvatljiva ni primjedba tuženika da je mldb. D. lojalan prema majci samom činjenicom što živi s majkom a otac je na izdržavanju kazne. Jer, konflikt lojalnosti kod djeteta je posljedica neprimjerenih pritisaka oca na dijete, budući da je otac u pismima sinu zauzeo ulogu žrtve i faktički tražio od sina da brine o ocu i očevim potrebama, da otac ne uvažava važnost majke i sestara u dječakovom životu, da izlaže mldb. sina razvojno neprimjerenim informacijama i da je isključivo usmjeren na sebe i svoje osjećaje, a u potpunosti zanemaruje emocionalne potrebe i procese dječaka, te da takav konflikt lojalnosti kod mldb. D. izaziva sram, krivnju, anksioznost i disocijativne simptome.

 

Ostale pročitane pisane dokaze, na koje ni stranke nemaju primjedbi, sud je prihvatio kao vjerodostojne.

 

Cijeneći provedene dokaze u smislu čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19), sud je odlučio kao u izreci.

 

Nesporno je suglasje J. i J. M. da se njihov brak razvede, slijedom čega je sud razveo njihov brak, sukladno čl. 51. t. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19).

 

Sporno je među strankama s kojim će roditeljem mldb. D. M. stanovati nakon razvoda roditelja, tko će izvršavati roditeljsku skrb, je li utemeljen prijedlog tužiteljice za lišenje roditeljskog prava oca nad mldb. sinom, kao i određivanje obveznika uzdržavanja i naknade za uskraćeno uzdržavanje.

 

              Rukovodeći se zaštitom najboljeg interesa mldb. D. M., sud je na osnovi čl. 413. t. 1. u svezi s čl. 414. i 416. Obiteljskog zakona i čl. 3. Konvencije o pravima djeteta (Narodne novine, Međunarodni ugovori 12/93, 20/97) odlučio da će mldb. dijete stanovati s majkom na adresi: S., M. G. i da će isključivo majka vršiti roditeljsku skrb nad mldb. D. M., zabranio je odvijanje osobnih odnosa između J. M. i mldb. D. M., te je na temelju čl. 170. Obiteljskog zakona J. M. lišio prava na roditeljsku skrb nad mldb. sinom.

 

              Prije svega, apsolutno je neprihvatljiv prijedlog tuženika, sadržan u Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, da mldb. D. stanuje s bakom i djedom po ocu ili da se privremeno udomi „jer je dijete svjedok u postupku“. Tuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedanaest godina i ne pokazuje nikakav interes za mldb. sina, zbog čega je mldb. dijete upućeno u svemu na majku. Tužiteljica raspolaže potrebnim i adekvatnim roditeljskim kompetencijama i vještinama, mldb. D. M. već stanuje s majkom, koja je motivirana za skrb o sinu, te je i prijedlog Centra za socijalnu skrb da mldb. dijete nakon razvoda nastavi stanovati s majkom. Stoga je odlučeno da će mldb. D. stanovati s majkom i da će majka isključivo vršiti roditeljsku skrb nad mldb. D. M..

 

S obzirom na to da je provedenim vještačenjem po Poliklinici za zaštitu djece i mladih G. Z. utvrđeno da kontraindikacije za odvijanje osobnih odnosa između mldb. D. i njegovog oca J. predstavljaju nemogućnost preuzimanja psihološke odgovornosti od strane oca i neprorađena trauma kod dječaka s posljedičnim teškoćama na emocionalnom planu, da nije u interesu mldb. djeteta izlagati ga susretima s ocem ni u kojem obimu, jer isto predstavlja rizik za njegov daljnji emocionalni razvoj, te imajući u vidu da se snažno preporuča ne izlagati dječaka ni sadržaju očevih pisama, koja imaju negativan utjecaj na dječakov emocionalni razvoj, te uvažavajući nalaz vještaka da je za fizički, emocionalni, intelektualni, socijalni i moralni razvoj djeteta važna stabilnost i neprekinuta podrška obitelji i okoline, da mldb. D. u ovom trenu tu stabilnost i podršku percipira od strane sestara i majke, sud je zabranio odvijanje osobnih odnosa između oca i mldb. sina. Nije dvojbeno da vještaci nisu mogli decidirano odgovoriti glede vremenskog limita neodvijanja kontakata mldb. dječaka s ocem, ali tuženik može tražiti izmjenu ove odluke kada se promijene okolnosti, u smislu da susreti i druženje sina s ocem ne traumatiziraju dodatno mldb. D..

Neprijeporno je da je ovaj parnični postupak inicirala tužiteljica, podnošenjem tužbe za razvod braka, te da se u brakorazvodnoj parnici odlučuje s kojim će roditeljem dijete stanovati, o načinu ostvarivanja roditeljske skrbi, o ostvarivanje osobnih odnosa djeteta i roditelja s kojim dijete neće stanovati i o visini uzdržavanja djeteta. Jednako tako je odredbom čl. 170. Obiteljskog zakona propisano da će sud roditelja lišiti prava na roditeljsku skrb u izvanparničnom postupku kad utvrdi da roditelj zloupotrebljava ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnost i prava.

Stajalište je prvostupanjskog suda da ne postoji procesna zapreka da se u ovom postupku odluči i o prijedlogu tužiteljice da se J. M. liši roditeljskog prava nad mldb. sinom D. M.. Ovo stoga, što je parnični postupak daleko formalniji u odnosu na izvanparnični postupak, što se u parničnom postupku ne limitiraju prava nijedne stranke, uz naznaku da su stranke u postupku lišenja prava na roditeljsku skrb roditelji, dijete, koje ovdje zastupa posebna skrbnica, te Centar za socijalnu skrb. Opravdani razlozi za donošenje jedne odluke kako o elementima propisanim odredbama čl. 56., odnosno 413. Obiteljskog zakona, tako i o prijedlogu tužiteljice iz čl. 170. Obiteljskog zakona, jesu prioritetno zaštita dobrobiti mldb. djeteta, kao i svrsishodnost i ekonomičnost postupka. Tužiteljica je prijedlog za lišenje roditeljskog prava J. M. nad mldb. sinom podnijela nakon provedenog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja po vještacima B. F. i C.. Sud prihvaća navod tužiteljice da najbolji interes mldb. djeteta nikako ne može biti vođenje još jednog postupka, izvanparničnog, budući da je već u tijeku aktualni brakorazvodni postupak u kojem postoji zajedničko maloljetno dijete, i u kojem je sud dužan odlučiti o vršenju roditeljske skrbi, u skladu s najboljim interesima djeteta, te da ovaj parnični postupak traje od studenog 2018., zbog opterećenosti vještaka, zbog činjenice da je tuženik premješten iz Zatvora u B. u Kaznionicu u G., zbog pandemije uzrokovane COVID-19.

Sadržaj roditeljske skrbi je skrb za zdravlje, život, materijalne potrebe, prehranu, obuću, odjeću i obrazovanje djeteta, i takav sadržaj ne ispunjava J. M. prema svome mldb. sinu. Otac nije dokazao brigu i skrb o zadovoljenju interesa djeteta, te djetetovih prava i dobrobiti. Naprotiv, zaključak je ovoga suda da otac J. M. zloupotrebljava ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnost i prava, što je razvidno iz više manifestacija tuženika i propusta u činjenju istog. Naime, u zajedničkom kućanstvu su živjeli J. i J. M., mldb. D., te D. sestre po majci M. i K. T.. Sud je stajališta da je J. M. zloporabio i grubo kršio roditeljsku odgovornost prema mldb. sinu D., time što je počinio više kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa na štetu svojih pokćerki i D. maloljetnih sestara K. i M., čime je izravno uzrokovao traumatiziranost i narušenje ukupnog psihičkog zdravlja svoga mldb. sina. Nastavno, zloporaba ili grubo kršenje roditeljske odgovornosti, dužnosti i prava se manifestira očevom manipulacijom mldb. D., jer iz provedenog psihijatrijsko psihologijskog vještačenja proizlazi da otac zauzima ulogu žrtve i faktički traži od dječaka da se isti brine o njemu i njegovim potrebama, da dijete kontinuirano dovodi u konflikt lojalnosti što kod dječaka izaziva sram, krivnju, anksioznost i disocijativne simptome, da otac ne uvažava važnost majke i sestara u dječakovom životu, da izlaže dijete razvojno neprimjerenim informacijama, da je otac isključivo usmjeren na sebe i svoje osjećaje i da u potpunosti zanemaruje emocionalne potrebe i procese dječaka, da nema uvid u vlastitu odgovornost, niti uvid u poziciju dječaka, da ne pokazuje razumijevanje za potrebe i osjećaje dječaka, već je fokusiran na vlastite i time opterećuje dječaka. Nadalje, tuženik ne doprinosi za uzdržavanje svoga mldb. sina, a iz činjenice da nije ni tražio da bude radno raspoređen u Kaznionici G., što bi mu omogućilo zaradu, explicite pokazuje da nema ni namjeru pridonositi uzdržavanju sina.

 

Činjenica jest da je lišenje roditeljske skrbi najteža obiteljska pravna mjera koja se može izreći prema roditelju, jer je na taj način roditelj onemogućen u skrbi za dijete. No, takva mjera se donosi, prioritetno, radi zaštite dobrobiti i interesa samog djeteta, što je u skladu s odredbom čl. 3. Konvencije o pravima djeteta, koja propisuje da u svim akcijama koje se odnose na djecu, najbolji interes djeteta mora imati prednost. Institut vraćanja prava na roditeljsku skrb je propisan odredbama čl. 176. Obiteljskog zakona, čime je roditelju zakonom pružena mogućnost i prilika da vrati roditeljsku skrb ukoliko prestanu razlozi zbog kojih je bio lišen prava na roditeljsku skrb, odnosno ukoliko stvore uvjete za izvršavanje roditeljske skrbi.

Obiteljski zakon propisuje da obveznici uzdržavanja doprinose uzdržavanju prema svojim mogućnostima i potrebama uzdržavane osobe (čl. 282.), da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta (čl. 288. st. 1.), da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu (čl. 309.), da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, pri čemu se svakodnevna skrb o djetetu smatra se jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja (čl. 310. st. 1. i 2.), da se ukupne materijalne potrebe djeteta odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta i da se iste određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (čl. 311.), da se ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja odnose na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje, uključujući i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja (čl. 313. st. 1. i 4.), pri tome, uzimajući u obzir minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj, koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom, a koje jednom godišnje propisuje odlukom ministar nadležan za poslove socijalne skrbi (čl. 314.), da je roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete, dužan isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe, da se smatra da je obveza uzdržavanja za pojedini mjesec nastala krajem mjeseca za koji je uzdržavanje trebalo dati, a u visini koja se može odrediti prema članku 314. Zakona, da tražbina zastarijeva za vrijeme od pet godina od dana nastanka obveze (čl. 289).

Mldb. D. M. je bez prihoda, i bez imovine iz koje može ostvariti prihode, te je u dobi od nepunih jedanaest godina. Tuženik je radno sposoban.

 

Sukladno odredbama čl. 282., 290., 309., 310., 311., 313. i 314. Obiteljskog zakona, te Odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (Narodne novine broj 39/20), tuženik je obvezan doprinositi mjesečno za uzdržavanje mldb. sina s kojim ne živi u iznosu od 350,00 kn. Dosuđeni iznos od 350,00 kn je znatno ispod propisanog donjeg limita prosječnih mjesečnih potreba mldb. djeteta u dobi od nepunih jedanaest godina isključivo zbog činjenice da je tuženik na izdržavanju kazne.

 

S obzirom na to da tuženik nije doprinosio za uzdržavanje mldb. sina D. u razdoblju od četiri mjeseca, počevši od 1. srpnja 2018., do 31. listopada 2018., obvezan je platiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje u ukupnom iznosu od 1.400,00 kn.

 

Odluka o kamati, zasnovana je na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18).

 

              Stranke ne potražuju trošak postupka, te je riješeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

 

              Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci.

 

U Slatini 25. siječnja 2021.

 

Sutkinja

 

Marica Bićanić

 

 

 

 

 

 

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu, u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u četiri istovjetna primjerka.

 

              DNA:

1. Punomoćnik tužiteljice: I. S., odvjetnik iz S.,
2. Punomoćnik tuženika: T. D., odvjetnik iz S.,
3. Posebna skrbnica: M. M.,
4. Centar za socijalnu skrb u S.,
5. Matični ured S., po pravomoćnosti.