Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
- 1 - II Kž 27/2021-4
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. O., zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 24. prosinca 2020. broj Kv I-88/2020-6 (K-25/2020), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 25. siječnja 2021.,
r i j e š i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba optuženog M. O.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. O. zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog M. O. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. O. po branitelju, odvjetniku D. Z., bez navođenja prijedloga u kojem pravcu postupiti s pobijanim rješenjem.
Žalba nije osnovana.
Nasuprot žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio postojanje svih zakonskih uvjeta za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog M. O. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., za koju odluku je iznio jasne i dostatne razloge, bez proturječja, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
Prije svega, s obzirom na to da se ovaj kazneni postupak, uslijed ukidanja prvostupanjske presude te upućivanja predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku nalazi u stadiju rasprave, osnovana sumnja da je optuženi M. O. počinio terećeno kazneno djelo proizlazi iz potvrđene optužnice te materijalnih i personalnih dokaza na kojima se ista temelji, a koji su pobrojani u obrazloženju pobijanog rješenja. Time je ispunjena opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud.
Stoga, budući da je prilikom odlučivanja o postojanju opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, dostatno postojanje relevantnog stupnja osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret u ovom postupku, a koja je u konkretnom slučaju ostvarena, dok će analizu i ocjenu svih dokaza, a potom i odluku o kaznenoj odgovornosti optuženika donijeti raspravno vijeće tek nakon provedene rasprave, pravilnost takvog zaključka nije dovedena u sumnju žalbenim tvrdnjama optuženika da ,,ni jedan jedini materijalni ni personalni dokaz ne upućuje na okrivljenika kao počinitelja ovog kaznenog djela“ te da su, upravo suprotno, tri očevica iskazala da je druga osoba sjekirom zadala udarac oštećeniku.
Nasuprot daljnjim žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud s pravom postojanje onih osobitih okolnosti koje u svojoj ukupnosti ukazuju na to da kod optuženika postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo ili dovršiti pokušano kazneno djelo, nalazi u dosadašnjoj kaznenoj i prekršajnoj osuđivanosti optuženika.
Naime, prema podacima u spisu predmeta, optuženi M. O. je višekratno kazneno osuđivan zbog kaznenih djela krađe i teške krađe te u više navrata prekršajno kažnjavan, između ostalog i zbog prekršaja protiv javnog reda i mira. Navedeno ukazuje da se radi o osobi na koju dosadašnje sankcije nisu utjecale na način da uskladi svoje ponašanje sa zakonom i općeprihvaćenim društvenim normama te se kloni daljnjeg protupravnog postupanja, već je, upravo suprotno, njegovo ponašanje progrediralo s obzirom na to da se u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiči zbog kaznenog djela ubojstva.
Kada se uz navedeno imaju na umu okolnosti počinjenja terećenog kaznenog djela, odnosno narušeni međusobni odnosi obitelji optuženika i obitelji oštećenika koji žive u neposrednoj blizini, a koji odnosi su zbog banalnog povoda (nalet automobila na psa) rezultirali teškom posljedicom – smrću oštećenika, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je protiv optuženog M. O. i dalje neophodna primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao nužne i za sada jedine prikladne mjere za otklanjanje opasnosti od ponavljanja djela. Naime, prvostupanjski sud, uzimajući u obzir značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu istražnog zatvora protiv optuženika, s pravom zaključuje da se istražnozatvorska svrha ne bi mogla uspješno osigurati mjerama opreza, kako se to neosnovano predlaže žalbom optuženika.
Opravdanje za zamjenu istražnog zatvora mjerama opreza iz članka 98. ZKP/08. optuženi M. O. nalazi i u povredi načela razmjernosti, a s obzirom na vrijeme koje je do sada proveo u istražnom zatvoru (tri godine). Međutim, kod ocjene povrede tog načela treba voditi računa, ne samo o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku, već i o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora. Stoga, pritom imajući na umu i rokove maksimalnog trajanja istražnog zatvora u konkretnoj situaciji (članak 133. stavci 1., 3. i 4. ZKP/08.), načelo razmjernosti za sada nije povrijeđeno.
Budući da ni ostali žalbeni navodi optuženika da je atipična osoba za romsku zajednicu, da nije agresivan niti sklon vršenju kaznenih djela te da je do uhićenja bio zaposlen i radio, ne dovode u pitanje pravilnost prvostupanjske odluke, niti je ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., utvrđeno da bi bila ostvarena neka povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 25. siječnja 2021.
Vesna Vrbetić, v. r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.