- 1 -              II Kž 20/2021-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 20/2021-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. Ć. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženika V. M., S. T. i D. Č. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 29. prosinca 2020. broj K-Us-7/2020-33, o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 25. siječnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbijaju se kao neosnovane žalbe optuženog V. M., optuženog S. T. i optuženog D. Č.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog D. Ć. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv optuženog V. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) te protiv optuženog S. T. i optuženog D. Č. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. Optuženicima je u istražni zatvor uračunato vrijeme uhićenja i lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to za optuženog V. M. od 6. studenog 2018. pa nadalje, za optuženog S. T. od 30. srpnja 2019. pa nadalje i za optuženog D. Č. od 24. rujna 2019. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu su podnijeli optuženici V. M., S. T. i D. Č.

 

Optuženi V. M. je žalbu podnio po branitelju, odvjetniku D. O. Predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Optuženi S. T. žali se po branitelju, odvjetniku A. J. te predlaže da se pobijano rješenje ukine.

 

Okrivljeni D. Č. se žali po branitelju, odvjetniku D. P. te predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi na ponovno odlučivanje.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog V. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te protiv optuženog S. T. i optuženog D. Č. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorske svrhe.

 

Budući da je za svoju odluku, u svim njezinim segmentima, iznio jasne, valjane i dostatne razloge, bez proturječja, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, neosnovani su žalbeni navodi optuženog D. Č. kojima, upirući na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. tvrdi da su razlozi o odlučnim činjenicama izneseni u pobijanom rješenju nejasni kao i žalbeni prigovori optuženog S. T. i V. M. kojima u istom pravcu upiru na nedostatnost i nevaljanost razloga iznesenih u pobijanom rješenju.

 

Naime, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja da su optuženici V. M., S. T. i D. Č. počinili terećena im kaznena djela, proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se potvrđena optužnica temelji, a osobito rezultata provedenih posebnih dokaznih radnji te sadržaja obrana pojedinih optuženika. Time je i, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora.

 

Stoga, pritom imajući na umu da je optužno vijeće u predmetom kaznenom postupku nakon proučavanja spisa utvrdilo da iz dokaza koji se nalaze u spisu predmeta proizlazi relevantan stupanj osnovane sumnje da su optuženici počinili terećena kazna djela na način kako im se to optužnicom stavlja na teret proizlazi te rješenjem od 20. srpnja 2020. broj Kov-Us-13/2019-131 potvrdilo optužnicu, pravilnost takvog zaključka nije dovedena u pitanje žalbenim prigovorima optuženog S. T. da u odnosu na njega iz u dosadašnjem tijeku rasprave izvedenih dokaza ne proizlazi dokazanost terećenog kaznenog djela kao niti žalbenim tvrdnjama optuženog D. Č. da se dokazi koji su pobrojani u obrazloženju pobijanog rješenja ne odnose na kazneno djelo za koje se on osnovano sumnjiči u ovom kaznenom postupku.

 

Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da su počinili terećena kaznena djela, što je ovdje i ostvareno, dok će odluku o kaznenoj odgovornosti optuženika i o stupnju njihove krivnje, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka.

 

Nadalje, prvostupanjski je sud, pravilno utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog S. T. i optuženog D. Č. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.

 

Naime, optuženici S. T. i D. Č. su tijekom istrage bili nedostupni pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, zbog čega je protiv njih rješenjem suca istrage Županijskog suda u Osijeku od 12. ožujka 2019. određen istražni zatvor iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. te je 14. ožujka 2019. naloženo izdavanje međunarodne tjeralice, dok je 4. travnja 2019. izdan i europski uhidbeni nalog te su nakon uhićenja u Bosni i Hercegovini izručeni Republici Hrvatskoj i to optuženi S. T. 30. srpnja 2019., a optuženi D. Č. 24. rujna 2019.

 

Kada se pri tome ima na umu težina kaznenog djela za koje se optuženici potvrđenom optužnicom u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiče, ali i visina kazne propisana za to djelo, iznesene okolnosti, neovisno o žalbom istaknutoj činjenici optuženog S. T. da je njegova majka vlasnica nekretnine u Republici Hrvatskoj na adresi na kojoj je, doduše bezuspješno, pokušao prijaviti boravište, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženici boravkom na slobodi pobjeći te tako ponovno postati nedostupni nadležnim tijelima Republike Hrvatske. Time je opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženog S. T. i optuženog D. Č. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., dok se ista svrha, za sada, ne bi s uspjehom mogla ostvariti mjerama opreza iz članka 98. ZKP/08. odnosno jamstvom, kako se to neosnovano predlaže žalbom optuženog D. Č.

 

Pravilnost takvog zaključka nije dovedena u sumnju žalbenim tvrdnjama optuženog D. Č. da prebiva na sudu poznatoj adresi na kojoj nikada nije dobio nikakvo pismeno vezano uz ovaj kazneni postupak, zbog čega nije ni mogao znati da se isti vodi te da se njegova prisutnost u postupku može osigurati pozivom, kao ni žalbenim navodima optuženog S. T. da je uhićen nakon raspisane međunarodne tjeralice jedino iz razloga što ga niti jedno službeno tijelo progona nije pokušalo redovitim putem izvijestiti o vođenju postupka te potrebi odazivanja tijelima progona.

 

Nadalje, prvostupanjski sud s pravom zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog V. M., S. T. i D. Č. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., prije svega, utemeljuje na načinu počinjenja kaznenih djela počinjenih u sastavu zločinačkog udruženja za koja se u ovom kaznenom postupku terete.

 

Naime, iz inkriminiranog postupanja optuženika navedenog u činjeničnom opisu potvrđene optužnice proizlazi da se optuženici terete da su djelovali u sastavu dobro organizirane međunarodne kriminalne skupine udružene radi kontinuirane nabave, krijumčarenja i daljnje prodaje na ilegalnom tržištu droge marihuana i tvari namijenjenih proizvodnji droge heroin, i to krijumčarenjem droge marihuana iz Bosne i Hercegovine s odredištem u Saveznoj Republici Njemačkoj te krijumčarenjem prekursora za proizvodnju droge heroin iz Poljske s odredištem u Turskoj, a sve kroz jasno smišljen plan optuženog V. M., jednog od organizatora navedene kriminalne aktivnosti, i podjelu uloga ostalih sudionika kriminale aktivnosti. Pri tome se optuženom V. M., konkretno, stavlja na teret da je financirao nabavu droge i kupnju vozila za prijevoz i daljnju distribuciju droge, a optuženicima S. T. i D. Č. da su u okviru navedenog zločinačkog udruženja nabavljali drogu marihuana na području Bosne i Hercegovine koju su predavali angažiranim vozačima, suoptuženicima T. B. i M. B., kod kojih je ta droga zatečena.

 

Izneseno, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ukazuje na iznimnu organiziranost i koordiniranost svih optuženika te njihovu međusobnu povezanost unutar zločinačkog udruženja s precizno podijeljenim ulogama radi realizacije dogovorene kriminalne aktivnosti, kroz pomno planiranje i poduzimanje brojnih radnji. Također, velika količina krijumčarene droge marihuana (preko 50 kilograma) i tvari namijenjene za proizvodnju droge heroina (5.000,00 litara), ukazuje na njihovu upornost te odlučnost u protupravnom postupanju, a time i izuzetno visok stupanj njihove kriminalne volje. Ovo osobito kada se ima na umu da su s protupravnim postupanjem nastavili i nakon zaticanja pojedinih suoptuženika od strane carinskih službenika u krijumčarenju i zapljeni droge marihuana i tvari namijenjenih za proizvodnju droge heroin.

 

Stoga, prvostupanjski sud s pravom nalazi da na strani optuženog V. M., S. T. i D. Č. postoji konkretna i neposredna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela, a pravilnost takvog zaključka nije dovedena u pitanje žalbenim prigovorima optuženog D. Č. da je neosuđivana osoba, dobrog imovnog stanja, protiv koje nije u tijeku nikakav drugi kazneni postupak.

 

Također, činjenica da su optuženici S. T. i D. Č. već kazneno osuđivani, dakle, da dosadašnje ponašanje tih okrivljenika nije bilo usklađeno sa zakonom i pozitivnim propisima društva niti su dosadašnje osude na njih djelovale na način da se suzdrže od daljnjeg protupravnog postupanja, neovisno o tome što se ne radi o istim ili istovrsnim kaznenim djelima, što se osobito apostrofira žalbama optuženika S. T. i D. Č., i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, dodatno pojačava već utvrđenu iteracijsku opasnost na strani tih optuženika.

 

Slijedom navedenog, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da je neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženog V. M., optuženog S. T. i optuženog D. Č. iz osnove u članku 123. stavku 1. točke 3. ZKP/08., kao za sada jedine prikladne mjere u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela.

 

              Žalbom optuženog V. M. istaknuta činjenica da se pojedini suoptuženici u ovom kaznenom predmetu, nakon ukidanja istražnog zatvora brane sa slobode, ne utječe na pravilnost pobijanog rješenja jer se postojanje zakonskih uvjeta za primjenu istražnog zatvora utvrđuje in concreto, dakle, u odnosu na svakog pojedinog optuženika zasebno.

 

Također, s obzirom na stadij postupka u kojem se ovaj kazneni predmet nalazi, zbog čega nije za očekivati pronalazak novih činjenica i dokaza ni postojanje novonastalih okolnosti koje bi dodatno pojačavali postojanje osnovane sumnje, a time i dodatno opravdavali primjenu istražnog zatvora protiv optuženika, pri tome osobito imajući na umu sveobuhvatnost razloga iznesenih u obrazloženju pobijanog rješenja, zakonitost prvostupanjske odluke nije dovedena u pitanje žalbenim prigovorima optuženog V. M. da ,,svaka nova odluka traži sve jaču ili još čvršću osnovu koja bi pokazala ili kojom bi se dokazalo ne samo da postoji osnovana sumnja već i da postoje drugi bitni razlozi za produljenje istražnog zatvora koji bez obzira na presumpciju nevinosti, pretežu nad pravom na slobodu“.

 

Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 25. siječnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v. r.