- 1 -              II Kž 25/2021-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 25/2021-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog L. P., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 28. prosinca 2020. broj Kv I-77/2020 (K-44/20) o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 25. siječnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog L. P.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog L. P., zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 3. KZ/11. na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.) protiv optuženog L. P. produljen je istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. koji se računa od dana uhićenja 21. srpnja 2020.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi L. P. po branitelju, odvjetniku V. G., s prijedlogom da se ukine istražni zatvor, odnosno ukine istražni zatvor uz određivanje mjere opreza koja bi zamijenila istražni zatvor.

 

Žalba optuženika nije osnovana.

 

Žalbom se osporava osnovana sumnja kao osnovni uvjet za primjenu istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. na način da se analiziraju dokazi, izvode stavovi u odnosu na pojedine okolnosti iz činjeničnog opisa te se zaključuje da optužni akt sadrži niz kontradiktornosti i nelogičnosti. Međutim, ovaj sud, kao i prvostupanjski sud, nije ovlašten razmatrati optužnicu na način kako to žalba predlaže jer bi se time prejudicirala kaznena odgovornost optuženika. Obrana će imati prilike na raspravi ponoviti ove svoje činjenične i pravne prigovore gdje će biti podvrgnuti ocjeni od strane raspravnog vijeća.

 

Žalitelj smatra da nema opasnosti od ponavljanja kaznenog djela jer se ne radi o "visokoj razini kriminalne aktivnosti" i jer "je u pitanju samo marihuana" za koju smatra da je "laka" droga za koju postoje brojne inicijative za dekriminalizaciju.

 

Ovi žalbeni navodi za sada nisu prihvatljivi budući da ne dovode u pitanje argumente na kojima se temelji zaključak o postojanju osobitih okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. koje upućuju na bojazan da će optuženik počiniti kazneno djelo. Naime, zaključak o toj okolnosti se prvenstveno temelji na činjenici ranije osuđivanosti optuženika (list 40. spisa) u dva navrata zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavka 2. Kaznenog zakona  („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. i 71/06.) i kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11., što znači da se radi o specijalnom povratniku, a ovdje se tereti za kazneno djelo istovrsno onima zbog kojih je ranije osuđivan. Kod takvog stanja stvari se može zaključiti da ranije osude nisu utjecale na optuženika da se kloni postupanja za koje je osnovano sumnjiv u ovom predmetu. Osim toga, psihijatrijskim vještačenjem je kod optuženika nađeno da je ovisnik o marihuani u blažem stupnju (list 113. spisa), a isti je u svojim osobnim podacima naveo da nema zaposlenje, primanja, niti imovinu, što znači da ima motiva za činjenje kaznenih djela sa ciljem stjecanja prihoda radi udovoljenja svojoj ovisnosti. Dakle, sve ove okolnosti u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o postojanju opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a neovisno što je predmet inkriminirane prodaje bila vrsta droge, koja ne ostavlja najteže posljedice na zdravlje ljudi i bez obzira na njezin budući zakonski tretman.

 

Neprihvatljivi su žalbeni navodi koji se pozivaju na opasnost od zaraze koronom zbog boravka u istražnom zatvoru budući da ta okolnost ne može biti odlučna za pitanje nužnosti mjere istražnog zatvora, a osim toga, rizik od zaraze u pritvorskim uvjetima, nije veći nego bilo gdje drugdje.

 

Imajući u vidu visoku razinu opasnosti od činjenja kaznenih djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. KZ/11. koja je prethodno opisana, niti u žalbi predložene mjere opreza se ne pokazuju kao adekvatna zamjena lišenju slobode. 

 

Stoga žalbenim navodima optuženog L. P. nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ispitivanjem rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Slijedom navedenog i na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 25. siječnja 2021.