- 1 -              II-4 Kr 7/2021-4

Broj: II-4 Kr 7/2021-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijaliste Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. S. T. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 222. st. 4. u vezi čl. 215. st. 2. i 3. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br.  125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak i 101/17. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o prijedlogu okr. S. T. od 16. rujna 2020. i okr. B. C. od 14. rujna 2020., za prenošenje mjesne nadležnosti u predmetu Općinskog suda u  Bjelovaru broj Kov-234/2020, u sjednici održanoj 25. siječnja 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbijaju se prijedlozi za prenošenje mjesne nadležnosti.

Obrazloženje

Okrivljenici S. T. po branitelju S. B. i B. C. po braniteljima dr. sc. L. V. i A.-M. G., odvjetnicima iz Z., su podnijeli prijedlog za prenošenje mjesne nadležnosti u kaznenom postupku koji se protiv njih vodi pred Općinskim sudom u Bjelovaru zbog kaznenog djela iz čl. 222. st. 4. u vezi čl. 215. st. 2. i 3. KZ/11., po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru od 7. kolovoza 2020. br. KO-DO-1177/2020-1.

Prijedlozi nisu osnovani.

U podnesenim prijedlozima za prenošenje mjesne nadležnosti okrivljenici suglasno navode da im je prebivalište u Z., od kuda su im i branitelji te da postoji mogućnost predlaganja svjedoka iz Z., što bi znatno poskupilo postupak njihovim putovanjem u B..

Navedene okolnosti, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ne predstavljaju opravdane razloge za prenošenje mjesne nadležnosti, jer za sada iz stanja spisa ne proizlazi da bi se kazneni postupak lakše i ekonomičnije proveo pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu nego pred Općinskim sudom u Bjelovaru. Naime, u optužnici je predloženo saslušanje četiri svjedoka, A. B., D. H. i J. M. s prebivalištem u B., te Z. P. iz N., naselja pokraj B.. Na području B. prebiva i vještak za zaštitu na radu i strojarstvo, V. V.. Stoga bi prenošenje mjesne nadležnosti bilo isključivo pogodovanje okrivljenicima, a to nije smisao ovog instituta.

Eventualni svjedoci obrane koji bi bili iz Z. i čiji identitet i podaci, za sada, nisu poznati, ne opravdavaju prihvaćanje prijedloga obrane. S obzirom na dobru prometnu povezanost Z. i B., putovanje svjedoka iz Z. u B. ne predstavlja posebnu zapreku, a što se tiče ekonomičnosti postupka, ne ukazuje se realnim da bi putovanje svjedoka i vještaka iz B. u Z. bilo lakše i ekonomičnije nego obrnuto, ukoliko uopće obrana predloži saslušanje svjedoka, pa stoga nije prihvatljivo da bi Općinski kazneni sud u Zagrebu lakše i ekonomičnije proveo ovaj postupak nego Općinski sud u Bjelovaru, već naprotiv, to bi bilo samo pogodovanje okrivljenicima što nije intencija ovog instituta, kako je već naprijed rečeno.

Iz navedenih razloga, na temelju čl. 28. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.), odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 25. siječnja 2021.