- 1 -              Poslovni broj: Usž-318/20-2

Poslovni broj: Usž-318/20-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te sudske savjetnice Alme Beganović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice S. I., iz Z.,  koju zastupa opunomoćenik D. L., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Z., Stručne službe gradonačelnika, Z., radi komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbama tuženika i zainteresirane osobe protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1737/18-9 od  30. rujna 2019., na sjednici održanoj 22. siječnja 2021.

p r e s u d i o   j e 

1. Žalbe se odbijaju i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1737/18-9 od  30. rujna 2019. godine
2. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog upravnog suda je poništeno rješenje tuženika, KLASA: UP/II 363-03/18-04/7, URBROJ: 531-05-2-2-2-18-2 od 11. travnja 2018. i rješenje Grada Z., Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I 363-02/17-08/7988, URBROJ: 251-13-1/009-17-2-MM od 9. listopada 2017. godine. Ujedno je presudom  tuženiku naloženo da tužiteljici plati trošak upravnog spora.

Tuženik pravodobnom žalbom pobija naznačenu presudu, u bitnom, zato što je stava da se obveza plaćanja komunalnog doprinosa treba utvrditi vlasniku građevine koja je legalizirana pa je tako, u konkretnom slučaju tužiteljici, kao vlasnici etažne jedinice ozakonjene zgrade pravilno utvrđena obveza. Osporava stav prvostupanjskog suda da se ta obveza može utvrditi alternativno, dakle, i podnositelju zahtjeva za ozakonjenje, u čemu nalazi povredu pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže poništiti presudu i usvojiti žalbu, a posljedično poništiti i odluku o troškovima spora.

U svojoj žalbi, zainteresirana osoba ponavlja stav tuženika te se poziva na odredbu članka 22. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („narodne novine“, broj 86/12, 143/13, 65/17, 14/19).

U odgovoru na žalbu tužiteljica predlaže odbiti žalbu jer stav žalitelja smatra pogrešnim. Potražuje trošak zastupanja u vidu troška za sastav odgovora na žalbu.             

Žalba nije osnovana.

Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbama, ovaj Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud nije povrijedio zakon na štetu tuženika i zainteresirane osobe, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

Naime, u konkretnoj stvari zainteresirana osoba je tužiteljici, kao suvlasniku ozakonjene zgrade utvrdila razmjerni dio novčane obveze komunalnog doprinosa za ozakonjenu zgradu. Taj razmjerni dio, koji odgovara suvlasničkom udjelu tužiteljice, iznosi 3.232,71 kn. Tuženik je odbio žalbu tužiteljice zaključivši da joj je komunalni doprinos, kao suvlasnici ozakonjene zgrade, pravilno utvrđen.

Tužiteljica je osporila takvo rješavanje upravnih tijela tvrdnjom da je zahtjev za ozakonjenje stambene zgrade u Z., III. P. 1, na kčbr. 466 k.o. M., podnijela druga osoba- D. L., koji nije suvlasnik u zgradi, s ciljem legalizacije bespravno izgrađenih podrumskih prostorija jednog od suvlasnika zgrade, a u kojem postupku tužiteljica uopće nije sudjelovala.

Ističe da su suvlasnici zgrade također inicirali postupak ozakonjenja sukladno odredbama Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj 86/12, 143/13, 65/17, dalje: ZoPNIZ) i da se Arhitektonski projekti u oba postupka legalizacije razlikuju pa, prema Snimci izvedenog stanja društva S. d.o.o., tužiteljica, po osnovi komunalnog doprinosa u postupku legalizacije po zahtjevu suvlasnika, duguje drugi iznos.

Uvažavajući okolnosti konkretnog slučaja, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjska presuda u cijelosti zakonita i valjano obrazložena.

Naime, odredba članka 22. stavka 1. ZoPNIZ-a propisuje obvezu bilo podnositelja zahtjeva bilo vlasnika ozakonjene zgrade da po izvršnosti rješenja o izvedenom stanju plate vodni i komunalni doprinos. Iz sadržaja ove odredbe jasno proizlazi da se obveza može utvrditi podnositelju zahtjeva, a može se utvrditi i vlasniku odnosno suvlasniku ozakonjene građevine. Sud nalazi da se ova odredba mora tumačiti na način da će utvrđenje obveze ovisiti o tome tko je inicirao postupak ozakonjenja, jer se obveza vezuje prvenstveno uz podnositelja zahtjeva koji sukladno odredbama ZOPNIZ-a može biti osoba koja nije ni vlasnik ni suvlasnik niti nositelj ikakvih prava na građevini koja je predmet ozakonjenja.

Stoga, u situaciji u kojoj su za istu građevinu podneseni zahtjevi za legalizaciju, utvrđenje obveze plaćanja doprinosa će ovisiti o tome tko je podnio zahtjev i o sadržaju rješenja o izvedenom stanju (što je legalizirano). U konkretnom slučaju obveza je utvrđena suvlasnici u zgradi koja nije podnijela zahtjev za legalizaciju podrumskih prostorija, već je supodnositelj, drugog, različitog, zahtjeva za ozakonjenje u istoj zgradi, a povodom kojeg postupka joj je utvrđena obveza plaćanja doprinosa. Stav Suda u pogledu obveznika plaćanja doprinosa povodom legalizacije bespravne građevine, a u odnosu na osobu podnositelja zahtjeva, već je izražen u praksi, na što je prvostupanjski sud pravilno ukazao u obrazloženju svoje presude.

Slijedom navedenog, žalbeni prigovori tuženika i zainteresirane osobe ne mogu utjecati na drugačije rješavanje ovog upravnog spora pa su žalbe ocijenjene neosnovanima.

Tužiteljica, zastupana po odvjetniku, potražuje trošak za sastav odgovora na žalbu, čiji sadržaj, po ocjeni ovog Suda, nije pridonio zaštiti njezinih prava i interesa te ga Sud nalazi neopravdanim troškom, slijedom čega je taj zahtjev odbijen pozivom na odredbu članka 79. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17, dalje: ZUS).

Obzirom na sve navedeno, valjalo je, pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 22. siječnja 2021.

Predsjednica vijeća

                                                                                                                Evelina Čolović Tomić, v.r.