U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Kutini, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Draženku Stanušiću, u pravnoj stvari tužiteljice A. A. iz P., OIB: …, zastupanog po punomoćniku odvjetniku D. P. iz P., protiv tužene P. b. Z. d.d. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćnicima iz O. d. L. i P. iz Z., radi utvrđivanja ništetnosti u isplate, nakon održane javne glavne rasprave 11. prosinca 2020., u nazočnosti punomoćnika stranaka, te objave presude, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 22. siječnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

1. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 9011469401 koji su dana 31. svibnja 2006. godine sklopili tužiteljica A. A. iz P., OIB: …, kao korisnik kredita i tuženik P. b. Z. d.d., OIB: …, kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

 

2. Nalaže se tuženiku P. b. Z. d.d. Z., OIB: …, da tužitelju A. A., P., OIB: …, isplati iznos od 3.259,81 kn sa zakonskom zateznom kamatom i to:

-          na iznos od    0,30 kn počam od 31. kolovoza 2006.g.,

-          na iznos od   1,99 kn počam od 30. rujna 2006.g.,

-          na iznos od  79,97 kn počam od 31. listopada 2008.g.,

-          na iznos od  85,75 kn počam od 31. prosinca 2008.g.,

-          na iznos od 99,76 kn počam od 31. siječnja 2009.g.,

-          na iznos od 105,91 kn počam od 28. veljače 2009.g.,

-          na iznos od  86,60 kn počam od 31. ožujka 2009.g.,

-          na iznos od  89,67 kn počam od 30.travnja 2009.g.,

-          na iznos od  64,51 kn počam od 31. svibnja 2009.g.,

-          na iznos od  43,04 kn počam od 30. lipnja 2009.g.,

-          na iznos od 47,85 kn počam od 31. srpnja 2009.g.,

-          na iznos od 60,22 kn počam od 31. kolovoza 2009.g.,

-          na iznos od 58,84 kn  počam od 30. rujna 2009.g.,

-          na iznos od 47,03 kn počam od 31. listopada 2009.g.,

-          na iznos od 69,11 kn počam od 30. studenog 2009.g.,

-          na iznos od 85,23 kn počam od 31. prosinca 2009.g.,

-          na iznos od 111,14 kn počam od 31. siječnja 2010.g.,

-          na iznos od 104,39 kn počam od 28. veljače 2010.g.,

-          na iznos od 137,85 kn počam od 31. ožujka 2010.g.,

-          na iznos od 1.880,63 kn počam od 20. travnja 2010.g.

 

sve do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

 

3. Nalaže se tuženiku P. b. Z. d.d., Z., OIB: …, da naknadi tužiteljici A. A. iz P., OIB: …, troškove parničnog postupka u iznosu od 12.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom počam od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Tužiteljica je dana 18. studenog 2019. podnijela tužbu ovom sudu protiv tužene, radi preplate zbog ugovorene valutne klauzule u CHF po ugovoru o kreditu od 31. svibnja 2006. (list 5 spisa). Tužiteljica smatra da su odredbe iz članka 6. navedenog Ugovora ništetne, jer je ugovorena valutna klauzula, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo. U tijeku postupka tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 3. lipnja 2020. (list 86 spisa), sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka.

 

              U odgovoru na tužbu tužena je osporila osnovanost tužbenog zahtjeva, te je uložila i prigovor zastare.

 

              Nije sporno da su stranke zaključile ugovor o kreditu 31. svibnja 2006. (list 5 spisa), temeljem kojeg ugovora je tužitelj ostvario kredit u švicarskim francima u iznosu od 16.259,02 CHF. U članku 6. ovog Ugovora, ugovorena je valutna klauzula, te otplata kredita u 60 mjesečnih rata. Provedenim financijskim vještačenjem, po vještaku mr. sc. J. F., utvrđeno je da razlika u otplati kredita koja se odnosi na rast tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita iznosi 3.259,81 kunu. To je prikazano u koloni broj 8 u pismenom nalazu vještaka na strani 3 nalaza (list 80 spisa). 

 

              Stranke su zaključile predmetni ugovor o kreditu 31. svibnja 2006., što znači da se na pitanje ništetnosti primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03, dalje: ZZP). U tijeku ovog postupka utvrđeno je da je tuženik kao banka odredbu o valutnoj klauzuli sadržao u članku 6. Ugovora, koji je tužitelju predočen na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, pa tužitelju tom prilikom nije omogućeno utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu.

 

              Po pitanju valutne klauzule u ugovoru nije se pojedinačno pregovaralo, budući da je riječ o sadržaju odredbi koje je tuženik unaprijed formulirao u standardnom ugovoru, a tužitelj kao korisnik kredita nije upozoren o mogućim posljedicama takvog ugovaranja. Ovako ugovorena odredba glede valutne klauzule dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama kreditora i korisnika kredita, jer omogućuje jednoj ugovornoj strani, tj. banci da primjena valutne klauzule bude ovisna isključivo o volji banke, bez ikakve mogućnosti tužitelja kao ugovorne strane da utječe na to. Jedno od osnovnih načela obveznog prava i samog ugovaranja, predstavlja odredivost cijene, prema kojoj sama cijena proizvoda mora biti određena ili odrediva. Odredbom članka 81. stavak 1. i 2. ZZP ("Narodne Novine" 96/03), a koja je u osnovi identična odredbi članka 96. stavak 1. i 2. ZZP ("Narodne Novine" 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13), propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

 

              Na temelju svega iznijetog valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev, kako je to naznačeno pod točkom 2. izreke, a imajući u vidu da je tužitelj precizirani tužbeni zahtjev, u cijelosti uskladio sa nalazom i mišljenjem financijskog vještaka mr. sc. J. F..

 

              Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka, jer je isti izrađen na temelju dokumentacije tuženika, koja i nije sporna. Vještak se i usmeno očitovao na prigovore tuženika na ročištu od 11. prosinca 2020. na način da je u cijelosti ostao kod svojeg pismenog nalaza i mišljenja.

 

              Nije osnovan prigovor zastare tuženika, jer se u konkretnom slučaju radi o potraživanju tužitelja po osnovi stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05 i 48/08), te se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina. Potraživanje tužitelja zastarijeva protekom 5 godina od pravomoćnosti odluke Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. Pokretanje parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare na temelju članka 241. Zakona o obveznim odnosima (ZOO/2005), te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudskih odluka donesenih u povodu kolektivne tužbe za zaštitu potrošača.

 

              Tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev sukladno nalazu financijskog vještaka u svojem podnesku od 3. lipnja 2020. (list 86 spisa), pa je sud u cijelosti usvojio ovako precizirani zahtjev tužitelja.

 

              Tužitelju je dosuđena i naknada parničnog troška, sukladno uspjehu u parnici, a troškovi se odnose na: sastav tužbe, sastav 4 podneska, zastupanja na 2 ročišta, sve po 1.000,00 kuna, pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 500,00 kuna, što sve ukupno sa PDV-om iznosi 9.375,00 kuna. Tužitelj je imao i troškove financijskog vještačenja u iznosu od 1.500,00 kuna i pristojbe na tužbu i presudu po 500,00 kuna, što sve zajedno sa PDV-om iznosi 3.125,00 kuna. Stoga je tužitelju dosuđena naknada parničnog troška u ukupnom iznosu od 12.500,00 kuna temeljem čl. 154. Zakona o parničnom postupku.

 

U Kutini, 22. siječnja 2021.

 

S u d a c

 

Draženko Stanušić 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranka koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste, a stranka koja nije uredno obaviještena o danu održavanja ročišta za objavu presude od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pismenim podneskom u 3 primjerka.

 

O tom obavijest:

1. O. D. P., P.

2. O. d. L. i P., Z. (PBZ10-96691, PP 15297/2019 kp)