1

 

                 

        Republika Hrvatska

   Općinski sud u Virovitici

      Stalna služba u Slatini

    Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: 18 Povrv-92/2019-39

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

 

 

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu pojedincu Josipu Bočkai, u pravnoj stvari tužitelja C. d.o.o., OIB:…, Slatina, zastupan po punomoćniku S. P., odvjetniku iz V., protiv tuženika B. S., OIB:…, C., zastupan po punomoćniku D. A., odvjetniku iz O., radi 11.768,75 kn, nakon zaključene glavne i javne rasprave 14. prosinca 2020., održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 22. siječnja 2021. objavio i

 

              p r e s u d i o   j e

 

 

Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice S. N. iz S., posl. br. Ovrv-114/2019 od 23. travnja 2019., održava se na snazi u dijelu gdje je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 9.429,69 kn, sa zakonskim zateznim kamatama, koje na navedeni iznos teku počevši od 3. studenog 2018. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

Platni nalog sadržan u rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice S. N. iz S., posl. br. Ovrv-114/2019 od 23. travnja 2019., ukida se u dijelu gdje je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 2.339,06 kn sa zakonskim zateznim kamatama, koje na navedeni iznos teku počevši od 3. studenog 2018. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, kao i u dijelu gdje je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.450,00 kn te predvidive troškove u iznosu od 787,50 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku počevši od dana pravomoćnosti rješenja, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na

 

 

 

Poslovni broj: 18 Povrv-92/2019-39

 

razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, pa do konačne isplate.

 

Tuženik je dužan tužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu od 7.864,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od 22. siječnja 2021. do isplate, sve u roku od 8 dana.

i

 

r i j e š i o  j e

 

Odbija se kao neosnovan prigovor tuženika da nisu postojale zakonske pretpostavke za izdavanje platnog naloga sadržanog u rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice S. N. iz S., posl. br. Ovrv-114/2019 od 23. travnja 2019.

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja protiv tuženika, kao ovršenika, podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi 11.768,75 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. Javnobilježničkim rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave S. N. iz S., posl. br. Ovrv-114/2019 od 23. travnja 2019, posl. broj Ovrv-114/2019 od 23. travnja 2019., prihvaćen je ovršni prijedlog te je tuženiku naloženo da tužitelju namiri navedenu tražbinu i troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.450,00 kn te predvidive troškove u iznosu od 787,50 kn.

 

Protiv navedenog rješenja tuženik je pravodobno izjavio prigovor, povodom kojeg je sud rješenjem, posl. broj Povrv-92/2020-2 od 15. svibnja 2019., navedeno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te ukinuo sve provedene ovršne radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

 

U prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik je naveo da račun br. 112/P1/1 od 19. listopada 2018., na temelju kojeg je podnesen prijedlog za ovrhu i doneseno pobijano rješenje o ovrsi, ne predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu odredbi čl. 31. st. 3. Ovršnog zakona (NN-112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje OZ), kojom je propisano da osim podataka iz st. 2. istog čl. račun fizičkoj osobi koja ne obavlja registriranu djelatnost mora sadržavati upozorenje dužniku da u slučaju neispunjenja dospjele novčane obveze vjerovnik može zatražiti određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave. Budući da predmetni račun ne sadrži navedeno upozorenje isti se ne smatra vjerodostojnom ispravom. Prijedlog za ovrhu nije razumljiv i ne sadrži sve potrebne podatke propisane odredbom čl. 39. st. 1. i 2. OZ. Naime, u prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelj nije jasno naznačio temeljem koje vjerodostojne isprave mu duguje ukupno 11.768,75 kn, a kao dokaz u prijedlogu za ovrhu samo navodi račun ovrhovoditelja od 19. listopada 2018. Nadalje, prijedlog za ovrhu ne sadrži nalog ovršeniku da u roku od osam dana od dana dostave rješenja namiri tražbinu zajedno s odmjerenim troškovima (platni nalog), iako navedeno predstavlja obvezni sadržaj prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave prema odredbi čl. 39. st. 2. OZ. Ovršenik osporava utuženo potraživanje budući da tužitelj nije obavio radove u količini i vrijednosti na način kako

Poslovni broj: 18 Povrv-92/2019-39

 

je to obračunao u navedenom računu br. 112/P1/1 od 19. listopada 2018. Tužitelj nije izvršio mjerenje terena na kojem su se trebali izvoditi radovi u skladu s čim bi se utvrdile količine i vrijednosti materijala i radova, kao izvođač radova nije s njim sklopio ugovor o građenju, a račun je ispostavio godinu dana nakon obavljanja radova u kojemu je obračunao količine i vrijednosti koje ne odgovaraju stvarnom stanju. Iz navedenih razloga smatra da je neosnovano i potraživanje tužitelja u odnosu na troškove ovršnog postupka, a zahtjev je tužitelj pogrešno postavio i u odnosu na zatezne kamate. S obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o odnosu koji proizlazi iz trgovačkog ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava stopa zateznih kamata određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a ne pet postotnih poena kako je to naznačio tužitelj. Slijedom navedenog, tuženik je predložio da sud usvoji navode prigovora, ukine pobijano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i nastavi postupak kao povodom prigovora protiv platnog naloga te potražuje trošak.

 

U postupku sud je izveo dokaze čitanjem računa tužitelja br. 112/P1/1 od 19. listopada 2018., SMS komunikacije između tužitelja i tuženika (list 17 – 23), radnih naloga tužitelja br. 94 od 22. studenog 2017., br. 93 od 21. studenog 2017., br. 92 od 15. studenog 2017. i br. 91 od 14. studenog 2017., ugovora o radu od 1. studenog 2010. i 30. prosinca 2016., povijesnog izvadak iz sudskog registra za tužitelja, građevinskog dnevnika tužitelja (list 66 – 78), građevinskim vještačenjem po vještaku B. M., stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina, saslušanjem svjedoka Z. K., B. M., Z. P. i A. M., saslušanjem vještaka te z.z. tužitelja i tuženika u svojstvu stranke.

 

S obzirom na navode prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sporno je da li račun tužitelja br. 112/P1/1 od 19. listopada 2018. predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu čl. 31. OZ i da li je stoga podoban za ovrhu, da li prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave sadrži sve potrebne podatke propisane odredbom čl. 39. st. 1. i 2. OZ, da li je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o građenju, da li je tužitelj radove obavio u onoj količini i vrijednosti kako je obračunato u računu br. 112/P1/1 od 19. listopada 2018., da li su pravilno utvrđene količine i vrijednosti materijala i radova koje je tužitelj naveo te da li te količine i vrijednosti materijala odgovaraju stvarnom stanju. 

 

Neosnovano tuženik smatra da navedeni račun tužitelja br. 112/P1/1 od 19. listopada 2018. nije vjerodostojna isprava. Naime, odredbom čl. 31. st. 1. OZ određeno je da je vjerodostojna isprava, između ostalih taksativno navedenih isprava, i račun, dok je odredbom st. 2. istog članka određeno je da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrst, opseg i vrijeme ispunjenje novčane tražbine. Sporni račun izdan je od strane tužitelja, u spornom račun je su naznačeni tužitelj kao vjerovnik i tuženik kao dužnik, a kao predmet, vrsta i opseg tražbine određena je isplata utuženog iznosa u visini od 11.768,75 kn, dok je kao vrijeme ispunjenje novčane tražbine u računu naznačen datum dospijeća 3. studeni 2018. Dakle, u spornom računu su sadržani svi podaci propisani citiranom odredbom čl. 31. st. 2. OZ i stoga je navedeni račun vjerodostojna isprava i kao takav je podoban za vrhu.

 

Nadalje, neosnovano tuženik smatra da prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ne sadrži sve propisane podatke. Naime, prema odredbi čl. 39. st. 2. OZ prijedlog za

 

Poslovni broj: 18 Povrv-92/2019-39

 

ovrhu na temelju vjerodostojne isprave mora sadržavati zahtjev da sud naloži ovršeniku da u roku od osam dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku od tri dana, od dana dostave rješenja, namiri tražbinu zajedno s odmjerenim troškovima, te zahtjev iz st. 1. istog članka, odnosno zahtjev u koje će biti naznačena vjerodostojna isprava na temelju koje se traži ovrha, ovrhovoditelj i ovršenik i njihove osobne identifikacijske brojeve (OIB), tražbina čije se ostvarenje traži te sredstvo kojim ovrhu treba provesti i, po potrebi, predmet u odnosu na koji treba provesti. Kako je to razvidno iz sadržaja prijedloga u istom je sadržan zahtjev tužitelja kao ovrhovoditelja da se tuženiku kao ovršeniku naloži da u roku od osam dana, od dana dostave rješenja, namiri utuženu tražbinu tužitelja zajedno s odmjerenim troškovima, u prijedlogu je sadržan OIB stranaka te utuženi novčani iznos kao tražbina čije se ostvarenje traži. Činjenica što u prijedlogu nije naznačeno sredstvo kojim ovrhu treba provesti nije od relevantnog značaja, s obzirom da prema odredbi čl. 280. st. 2. OZ ovrhovoditelj može predložiti da se ovrha radi naplate određene tražbine općenito odredi na imovini ovršenika, bez navođenja sredstva i predmeta ovrhe, što je tužitelj u navedenom prijedlogu i predložio.

 

Slijedom navedenog, utvrdivši da su istaknuti prigovori tuženika neosnovani jer je utvrđeno da je predmetni račun tužitelja valjana vjerodostojna isprava i da je stoga kao takav podoban za ovrhu, a da prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave sadrži sve potrebne podatke propisane odredbom čl. 39. st. 1. i 2. OZ, sud smatra da su u konkretnom slučaju postojale zakonske pretpostavke za izdavanje platnog naloga sadržanog u rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice S. N. iz S., posl. br. Ovrv-114/2019 od 23. travnja 2019., slijedom čega navedene prigovore tuženika sud nije prihvatio odbio te temeljem odredbe čl. 452. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN-53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 79/19, dalje ZPP) riješio kao u izreci rješenja.

 

U odnosu na navode tuženika da tužitelj s tuženikom nije sklopio ugovor o građenju, potrebno je istaknuti da je to točno, no potpuno irelevantno za meritum spora. Naime, prema odredbi čl. 620. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN-53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje ZOO) ugovor o građenju je ugovor kojim se izvođač obvezuje prema određenom projektu sagraditi određenu građevinu u ugovorenom roku na određenom zemljištu, ili na takvom zemljištu, odnosno na postojećem objektu izvršiti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje da mu za to plati određenu cijenu, s tim da ugovor o građenju mora biti sklopljen u pisanom obliku (čl. 620. st. 2. ZOO). Iz provedenih dokaza proizlazi da između stranaka nije ugovorena izgradnja nikakve građevine na zemljištu tuženika niti da se na zemljištu ili već postojećem objektu tuženika izvrše kakvi građevinski radovi. Iz provedenih dokaza, naime, proizlazi da su se stranke sklopile usmeni ugovor o djelu kao ugovor obveznog, građanskog prava kojim se tužitelja kao izvođač obvezao obaviti određeni posao, a tuženik kao naručitelja se obvezao za obavljeni posao platiti tužitelju naknadu. Naime, prema odredbi čl. 590. ZOO ugovor o djelu se izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršiti kakav fizički ili umni rad i sl., a naručitelja se obvezuje za obavljeni posao platiti naknadu. Za razliku od ugovora o građenju, ugovor o djelu ne mora biti sklopljen u pisanom obliku. Iz iskaza saslušanih svjedoka i stranaka nesporno je utvrđeno da su se stranke usmeno sporazumjele da tužitelj, kao izvođač, na prilazu dvorištu i u samom dvorištu kuće tuženika u Crncu, Zrinski 13, izvede radove na iskopu i odvozu zemlje te dovozu i ugradnji šljunka, a tuženik se kao naručitelj obvezao da će za izvršeni radi platiti naknadu, slijedom čega se na nastale sporne odnose stranaka imaju primijeniti odredbe čl. 590. - 619. ZOO, kojima su regulirana prava i obveze koje za stranke proizlaze iz ugovora o djelu.

 

 

Poslovni broj: 18 Povrv-92/2019-39

 

Naime, svjedok Z. K., bivši vlasnik tvrtke C. d.o.o. S., iskazao je da je prije 4 ili 5 godina otišao u mirovinu, da bi nakon odlaska u mirovinu direktoru i z.z. tuženika M. K., svom nećaku, pomagao savjetodavno pa je tako i u ovom konkretnom slučaju, kada je riječ o spornim radovima koji su izvedeni na prilazu kuće tuženika i u dvorištu, više savjetodavno sudjelovao, s tim da je bio nazočan gotovo za cijelo vrijeme izvođenja tih radova. Osim toga, u dogovaranju i pregovaranju s tuženikom oko izvođenja ovih radova osobno je sudjelovao i s tuženikom usmeno dogovorio vrstu i opseg radova te cijenu istih.  Prema postignutom dogovoru tuženik je naručio radove na uređenju prilaznog puta i dvorišta kuće, na način da je u dvorištu trebalo izvršiti iskop i odvoz zemlje, a nakon poravnanja zemlje dovoz i postavljanje kamenog agregata, koji poslovi su u cijelosti izvršeni. Prvi dan radova dovezen je jedan veliki bager od 16 tona, pomoću kojeg su izvedeni radovi na iskopu zemlje u dvorištu i odvoz iste na deponij. Tom prilikom bilo je odvezeno ukupno 2 puna kamiona od po 13 do 14 kubika iskopane zemlje, a u trećem navratu je odvezena količina iskopane zemlje na način da kamion nije bio pun, ne može reći koliko točno kubika zemlje je tom prilikom odvezeno, dopušta da je to moglo biti pola kamiona, dakle 6 do 7 kubika zemlje. Drugi dan je izvršen dovoz kamenog agregata granulata 0-60 mm koji je poslužio kao prvi tampon i dovezen je u dvije ture, prva tura kamenog agregata dovezena je iz kamenoloma R., a druga tura kamena dovezena je sa deponija tvrtke C. koja se nalazi u S. i u oba navrata je svaki puta dovezeno 13 do 14 kubika kamenog agregata granulata 0-60 mm. Nakon što je postavljen prvi tampon dovezen je kameni agregat granulacije 0-30 mm i taj kameni agregat je nakon planiranja, odnosno poravnanja prvog tampona, postavljen i razvučen po dvorištu te povaljan i poravnat. Ne može se više očitovati koliko je vremena proteklo nakon što su izvedeni radovi u ova prva dva dana, možda je tome proteklo vrijeme od svojih par dana, kada ga je tuženik telefonom nazvao i rekao da treba poravnati i odvesti višak šute sa prostora koji se nalazi u dvorištu ispred kuće, a koja šuta je ostala od ranije izvođenih radova koje je tuženik imao, i za obavljanje tog posla korišten je mali bager od 3,5 tone, na način da je šuta odvezena, a mjesto gdje se ista nalazila je poravnato, odnosno planirano. Na tom dijelu dvorišta nije bio postavljen kameni agregat. Nakon što su izvedeni navedeni radovi zatražio je od radnika B. M. - strojara da kada bude išao u B., gdje su tada radili nogostup za potrebe tog mjesta, da sa valjkom par puta izravna, odnosno poravna posuti kameni agregat u dvorištu tuženika, što je on i učinio, i za obavljanje ovog posla utrošeno je oko 2 sata rada, što uključuje 1 sata samog rada valjka i 1 sat dovoza tog valjka na mjesto rada. Što se tiče dogovorene cijene navedenih radova o tome je razgovarao s tuženikom i saopćio mu da su cijene u C. d.o.o. S. nepromijenjene više godina te se kreću za iskop i odvoz zemlje 50 – 60 kn po m3, a za dovoz i ugradnju kamenog agregata od 180 do 200 kn po m3, s tim da su se s tuženikom dogovorili da ta cijena bude 185 kn po m3. Što se tiče izvedenih radova, kako njihove kvalitete i količine, i što se tiče količine, vrste i kvalitete ugrađenog kamenog agregata tuženik nikada nije stavljao nikakve primjedbe, niti tijekom izvođenja ovih radova, a niti nakon što su ti radovi izvedeni. Isto tako tuženik nije prigovarao niti dogovorenoj cijeni za izvođenje ovih radova. Prema  dogovoru tuženik je obećao doći za Božić 2017. godine i platiti dogovorenu cijenu izvedenih radova, no nije došao već je obećao da će doći za Uskrs 2018. godine, no niti tada nije došao, da bi ponovno obećao da će doći za godišnji odmor 2018. godine, no isto tako niti tada nije došao rekavši da će doći za Božić 2018. godine i platiti dogovorenu cijenu radova, međutim, niti tada tuženik nije došao. Prema posljednjem dogovoru tuženik je obećao da će doći za Uskrs 2019. godine i platiti cijenu radova, no tada se javio da će doći za Božić 2019. godine i da će platiti za ove radove 900 eura, o čemu mu je poslao jednu SMS poruku putem mobitela. Na ovako ponuđeni iznos od strane tuženika nisu mogli pristati s obzirom da je tvrtka C. d.o.o. S. za izvedene radove ispostavila račun i platila porez. Tuženik nije bio nazočan u vrijeme kada su navedeni radovi bili izvođeni jer se nalazi na radu u Austriji, no

 

Poslovni broj: 18 Povrv-92/2019-39

 

putem mobitela on je tuženiku slao slike s prikazom izvedenih radova. Koliko se sjeća u vrijeme kada su se ovi radovi izvodili u kući tuženika je tada radio Z. P. kojeg zna od ranije te zna da je radio na izgradnji pečenjara u gospodarskoj zgradi u dvorištu tuženika. Za vrijeme izvođenja radova u nekoliko navrata je tamo uočio jednu stariju gospođu, za koju ne zna da li je možda teta ili ujna tuženika, međutim, ona tamo nije bila cijelo vrijeme nazočna. U vrijeme kada je s tuženikom razgovarao i dogovarao ove radove i kada je dogovorena i cijena istih osim njega i tuženika nitko drugi nije bio nazočan. O ovim radovima nije bio zaključen pisani ugovor već je sve bilo usmeno dogovoreno. Točno je da u vrijeme kada je dogovarao s tuženikom navedene radove nije bio zaposlenik tvrtke C. d.o.o. niti je imao nekakvo pisano ovlaštenje za zastupanje ove tvrtke, međutim, radi ugovaranja navedenih radova njega je z.z. tužitelja M. K. usmeno ovlastio da ove radove dogovori s tuženikom, rekavši da ode tamo, misleći u mjesto C. gdje živi tuženik, i da te radove dogovori s tuženikom. Z.z. tužitelja ga je ovlastio da ove radove dogovori jer je prethodno tuženik u više navrata molio i tražio z.z. tužitelja da netko dođe i da se ovi radovi dogovore. Sjeća se da je jedne prilike tuženik osobno bio u sjedištu tvrtke tužitelja i da mu je tada z.z. tužitelja obećao da će netko doći kod njega i dogovoriti ove radove te mu je stoga rekao da ode tamo i da s njim dogovori te radove. U dogovorenu cijenu dovoza i ugradnje kamenog agregata uračunat je i trošak dovoza bez obzira s kojeg mjesta se kameni agregat dovozi, odnosno bez obzira na udaljenost mjesta s kojeg se kameni agregat dovozi. Što se tiče cijene odvoza iskopa zemlje i odlaganja na deponij cijena ovisi o tome da li je deponij gdje se zemlja odvozi udaljen više od 5 km ili ne, u ovom slučaju deponij gdje je bila odvezena iskopana zemlja je bio udaljen svega oko 1 km od mjesta izvođenja radova, tako da je trošak odvoza zemlje na deponij već bio uračunat u dogovorenu cijenu iskopa i odvoza zemlje u visini od 50 do 60 kn po m3. Nakon što mu je od strane punomoćnika tuženika pročitan dio korespondencije koju je u spis priložio punomoćnik tužitelja, a odnosi se na SMS poruke koje su on i tuženik međusobno slali, i nakon što mu je pročitana SMS poruka u kojoj stoji "kamen košta 80,00 kn a ne 180,00 valjka nije bilo, ne možeš reći 5.000 do 7.000 a na kraju duplo uračunate", potvrdio je da su on i tuženik komunicirali SMS porukama i da je jedna od tih poruka koju je tuženik njemu poslao bila i ova koju je citirao punomoćnik tuženika, međutim, u vezi te poruke istaknuo je da je cijena ugovorenih radova dogovorena s tuženikom na način kako je to iskazao i nikada nije bilo govora o tome da bi cijena agregata bila 80,00 kn kako to tuženik u SMS poruci navodi, niti je bilo dogovoreno da bi cijena ugovorenih radova bila od 5.000 do 7.000 kn. Naime, prema postignutom dogovoru nikada s tuženikom nije bila dogovorena fiksna ukupna cijena ugovorenih radova već pojedinačna cijena po svakom m3 kako iskopane i odvezene zemlje, tako dovezenog i ugrađenog kamenog agregata. Dogovoreni radovi trebali su biti dovršeni do Božića 2017. godine jer je tuženik inzistirao da se do tada radovi provedu kako bi mogao kada dođe parkirati u dvorište jer je isto bilo blatno, a kada dođe da će se još dogovoriti za neke druge radove, navodno je tuženik imao namjeru da se sačini pješačka staza uz kuću, ali ti radovi nisu dogovoreni s tuženikom.

 

Da su radovi na iskopu i odvozu zemlje te dovozu i ugradnji šljunka na uređenju prilaznog puta i dvorišta kuće tuženika izvedeni proizlazi i iz iskaza svjedoka B. M., Z. P. i A. M., kao i iz iskaza z.z. tužitelja te iskaza tuženika. Naime, svjedok B. M., prema priloženom ugovoru o radu od 1. studenog 2010. (list 44) radnik zaposlen kod tužitelja na radnom mjestu strojara, iskazao je da obavlja poslove na iskopu zemlje, ravnanju i širenju kamena po dvorištima, po cestama i sl., istaknuvši da je neposredno izveo radove u dvorištu kuće tuženika i na pristupnom dijelu ispred kuće do mosta. Prvi dan je sa velikim bagerom izvršio iskop zemlje u dvorištu, drugi dan je sa malim bagerom širio dovezeni kameni agregat granulacije 0-60 mm i taj posao je radio i drugi dan, a trećeg dana je

 

Poslovni broj: 18 Povrv-92/2019-39

 

izveo radove na širenju i ravnanju kamenog agregata granulacije 0-30 mm. Ne može točno reći koji je to dan bio, ali sjeća se da kada je išao u B. da je dobio nalog da sa valjkom dođe do kuće tuženika i izvrši ravnanje posutog kamenog agregata po cijelom dvorištu gdje su ti radovi bili izvedeni. Koliko se sjeća ukupno je dovezena količina od dva kamiona kamenog agregata granulacije 0-60 mm, svaki kamion mogao je dovesti količinu kamena od 15 m3, a kameni agregat granulacije 0-30 mm dovezena je sa jednim manjim kamionom u količini od oko 7 m3, navedeni kameni agregat, koliko je njemu poznato, dovezen je iz R.. Za vrijeme izvođenja ovih radova nitko mu se nije obraćao sa nekakvim primjedbama na kvalitetu izvedenih radova ili eventualno količinu i kvalitetu dovezenog materijala. Prilikom iskopa zemlje, kako u dvorištu tako i na dijelu između dvorišta i mosta na uličnom dijelu, izvršio je iskop zemlje u dubini od 30 cm, širina tog dvorišnog dijela i ovog na ulici do mosta je bila od 4 do 5 m, o dužini se ne može sasvim točno očitovati, ali nije bila veća od 20 m. Ne može se očitovati o tome koliko je ukupno kamiona bilo s kojima je vršen odvoz iskopane zemlje, ali svakako u 4 navrata sa kamionima je ta iskopana zemlja odvežena na deponij, no ne može se očitovati o kojoj količini ukupno odvezene zemlje se radilo, samo zna da je iskopana zemlja odvažana i prvog dana njegovoga rada, a jedan dio zemlje je odvezen i drugi dan jer je i taj drugi dan radio na iskopu zemlje. U vrijeme kada je izvodio navedene radove sjeća se da je tamo bila jedna starija žena i jedan čovjek koji je tamo kod tuženika nešto radio na pečenjaru, a isto tako navedenim radovima je bio nazočan i tuženik, naime, siguran je da je tuženik bio tamo u vrijeme kada je radio prvi, drugi i treći dan, dok se ne može sjetiti da li je bio tamo kada je došao s valjkom radi ravnanja dvorišta.

 

Svjedok Z. P. iskazao je da je izvodio određene radove na izgradnji pečenjara kod kuće tuženika u C., te da su u vrijeme kada je izvodio te radove u dvorištu kuće vršeni radovi na iskopu zemlje te posipanju i ugradnja kamenog agregata u dvorištu i ispred kuće na uličnom dijelu, između pristupnog mosta i ulaza u dvorište. Po njegovoj procjeni površina na kojoj su se izvodili ovi radovi je 70 do 80 m2, naime, ukupna dužina kako dvorišnog tako i onog uličnog dijela gdje su izvođeni radovi je bila 15 do 20 m, a širina 3,5 do 4 m. Ne  može se očitovati o tome koliko dana su trajali ovi radovi, točno je da je u vrijeme kada su se ovi radovi izvodili tamo bio nazočan i tuženik, kojeg je zamijetio da je tamo razgovarao sa Z. K. i po njihovom ponašanju je shvatio da oni prijateljski razgovaraju, a da su tada i dogovarali izvođenje nekih drugih radova jer je tuženik imao namjeru da se sagradi i staza uz kuću i postave ivičnjaci te postavi asfalt u dvorištu i kamene kocke za stazu i jedan dio dvorišta koji bi služio kao parking. Nema saznanja da bi tuženik tom prilikom bilo kakve prigovore stavljao na izvođenje navedenih radova, njemu o tome tuženik nije nikada ništa rekao. Inače, krsni kum je tuženikovog djeteta i s tuženikom je i sada u dobrim odnosima. Na pitanje da li ima kakvih saznanja da li je tuženik platio izvedene radove, odnosno ako te radove nije platio iz kojeg razloga to nije učinio, naveo je da iz onoga što je njemu tuženik rekao shvatio da je tuženik u par navrata zvao Z. K. da se nađu i da se dogovore za daljnje radove koje je tuženik imao namjeru izvesti, međutim, jednostavno se nisu mogli dogovoriti i uspostaviti kontakt te se stoga nisu dogovorili za te daljnje radove i sve se to skupa oteglo jer je tuženik zahtijevao da se i ti drugi radovi izvedu i misli da je sve oko toga i "puklo".  Točno je da radove koje je tuženik namjeravao izvesti, a odnose se na izgradnju staze oko kuće, postavljenje rubnika i kocaka na stazu i dijelu dvorišta za parkiranje, on kasnije izveo za tuženika. Nije mu poznato po kojoj cijeni je tužitelj s tuženikom ugovorio izvedene radove, ali ima saznanja iz vlastitog iskustva da je za dovoz kamenog agregata iz R. on plaćao 60 kn po 1 m3 za kameni agregat granulacije 0-60 mm, s tim da nije sasvim siguran da li se ova cijena odnosi na kubik kamenog agregata ili jednu tonu. Troškove dovoza kamenog agregata plaćao je po jednoj turi 360 kn. Zamijetio je da je iskop zemlje u dvorištu vršen na dubini od

Poslovni broj: 18 Povrv-92/2019-39

 

20 do 40 cm, ovisno o mjestu i sloju gdje je vršen iskop zemlje, a nakon što mu je predočen račun tužitelja sa lista 3 spisa naveo je da se ne može očitovati o tome da li je u tom računu naznačena količina iskopa i odvoza zemlje i dovoza kamena odgovora s obzirom na površinu dvorišta i onog dijela od dvorišta pa do pristupnog mosta.

 

Svjedokinja A. M., ujina tuženika, iskazala je da su u dvorištu kuće tuženika vršeni radovi na iskopu zemlje i nasipavanjem kamena, koji radovi su izvedeni i na onom dijelu ispred kuće na ulici između pristupnog mosta i ulaza u dvorište. Naime, prva je susjeda kuće tuženika i mogla je vidjeti da se ovi radovi izvode, međutim, nije bila stalno nazočna kada su se ti radovi izvodili već je samo povremeno izlazila iz svoje kuće i vidjela da se ti radovi rade, a nije ju posebno niti zanimalo koji konkretno radovi su se izvodili. Zapamtila je da kada je vršen posljednji odvoz zadnje ture iskopane zemlje kamion nije bio pun i rekla je vozaču da tu zemlju ostavi i da je ne vozi na deponij jer je bila dobre kvalitete mislila je da će tuženiku poslužiti za poravnavanje dijela dvorišta ispod prozora kuće od ulične strane. Međutim, vozač unatoč ovakvoj njenoj zamolbi je tu zadnju turu iskopane zemlje odvezao na deponij. Ovo je zatražila od vozača jer joj je tuženik rekao da to prenese vozaču kada bude vozio zadnju turu zemlje. Radi poravnanja dijela zemljišta ispod prozora tuženik je prije otprilike prije mjesec dana naručio i platio dovoz zemlje. Tuženik joj nije govorio da bi imao kakve primjedbe na ostale izvedene radove, jedino zna da su radnici koji su izvodili radove na iskopu zemlje i nasipavanju kamena trebali dovesti i pijesak i isti nasipati na postavljeni kamen u dvorištu i ispred kuće i između mosta i dvorišta. Ove radove na nasipavanju pijeska izvedeni su kasnije od strane osobe koja je u ovom postupku svjedočila prije nje. Nije joj poznato koji konkretno radovi su dogovoreni između tužitelja i tuženika, osim ovih radova koji se odnose na iskop zemlje i dovoz i nasipavanje kamena i zatim nasipavanje pijeskom, samo zna da je tuženik imao namjeru cijelo dvorište asfaltirati, međutim dvorište nije asfaltirano već je asfaltiran samo dio od dvorišta do mosta, a na dvorišni dio su postavljene kamene kocke koje je postavio isti svjedok koji je svjedočio prije nje. Bila je nazočna kada su se tuženik i još jedna osoba dogovarali oko ovih radova, ime te osobe joj nije poznat, naime, nije posebno ni obraćala pažnju na ono što su oni sve točno dogovorili.

 

Z.z. tužitelja M. K., prema  podacima koji pri proizlaze iz priloženog povijesnog izvadak iz sudskog registra za tužitelja, direktor i ovlaštena osoba za zastupanje tužitelja C. d.o.o. S., iskazao je da je u svezi predmetnih radova koji su izvršeni na uređenju dvorišta i dijela od mosta prema ulazu u dvorište kuće tuženika sudjelovao u prvoj fazi ugovaranja ovih radova. Ugovaranje ovih radova je vršio s tuženikom i u tom trenutku je usmeno bilo dogovoreno načelno koja površina dvorišta će se raditi i dana je ponuda sa cijenama radova koje je trebalo izvesti. Sa svojim poslovođom M. J. je tada bio nazočan na terenu gdje su izvršili mjerenje ukupne površine na kojima će se radovi izvesti. Stavljenu ponudu o radovima i cijenama radova tuženik je prihvatio te je nakon toga posao na izvođenju ovih radova prepušten njegovom stricu Z. K., koji je u to vrijeme bio suvlasnik firme i vršio neposredni nadzor nad izvođenjem ovih radova. Što se tiče cijene koja je u ponudi stavljena radilo se o cijenama koje su bile uobičajene i koje su u tvrtki primjenjivali za ovakve vrste radova. Cjenik u formalnom smislu u tvrtki nemaju, radi se o cijenama koje su tada za ovakve vrste radova koristili. Prilikom stavljanja ponude tuženiku je na jednom papiru izvršen izračun ukupne cijene radova. Svi ugovoreni radovi su od strane tužitelja u cijelosti izvršeni. Od strane tuženika nije bilo nikakvih prigovora na kvalitetu izvedenih radova ili iskazanu cijenu radova. Cijena koja je dana tuženiku u ponudi vezano za ugovorene i izvedene radove određivala se prema kubiku materijala, kako zemljanog kojeg je trebalo iskopati i odvesti, tako i kamenog agregata kojeg je trebalo dovesti, posipati, nivelirati i valjati, a sve to

Poslovni broj: 18 Povrv-92/2019-39

 

skupa, odnosno sama cijena ovisila je i o tome gdje se nalazi mjesto izvođenja radova u odnosu na kamenolom iz kojeg je kameni agregat dovažan. Sjeća se da je u to vrijeme cijena dovoza i ugradnje kamenog agregata bila ugovorena u iznosu od 185,00 kn po m3 plus PDV. Cijena navedenih radova ugovorena je u iznosu od 185,00 kn po m3 kamenog agregata, u koju cijenu su bili uračunati radovi na iskopu i nasipavanju kamena. Ovi radovi o kojima je govorio su bili dogovoreni u prvoj fazi i te je radove trebalo platiti, do čega nije došlo jer tuženik nije ništa platio. U daljnjem tijeku, nakon što bi ovi radovi iz prve faze bili plaćeni, načelno je bilo dogovoreno da se ide u daljnje radove u dvorištu kuće tuženika, sjeća se da su ti radovi u daljnjoj fazi obuhvaćali radove na postavljanju rubnjaka u dvorištu i sl., međutim do tih drugih radova i njihovog izvođenja nije došlo upravo zbog problema do kojeg je došlo uslijed neplaćanja prve faze izvedenih radova. Navedeni radovi o kojima je govorio su s tuženikom dogovoreni na temelju usmenog dogovora. Što se tiče rokova izvođenja ugovorenih radova istaknuo je da nikakvi rokovi nisu bili dogovoreni. Osnova za izdavanje računa je u stvari bio završetak te prve faze ugovorenih radova. Visina cijene ugovorenih radova također nije bila sporna, samo što tuženik nikada nije došao da bi radove platio, obećavao je da će doći za Uskrs, pa za Božić, međutim nije dolazio kako je obećao, tako da do danas cijena izvedenih radova nije plaćena. Nakon što mu je predočena dokumentacija koja je u spis priložena uz podnesak tužitelja od 18. listopada 2019., a odnosi se na radne naloge te građevinske dnevnike, naveo je da se radi o vjerodostojnoj dokumentaciji, da je istu ovjerio svojim vlastoručnim potpisom. Na pitanje kako objašnjava činjenicu da je iz navedene dokumentacije razvidno da su navedeni radovi izvedeni u mjesecu studenom 2017., a račun za ove radove izdan tek 2. studenog 2018., naveo je da je razlog zašto je račun izdan tek godinu dana nakon što su radovi izvedeni to što su čekali da se tuženik javi i da dođe i plati do tada izvedene radove, a kada su shvatili da tuženik ove radove neće platiti, tada su navedeni račun i izdali. Račun koji je izdan 2. studenog 2018. nije izdan s ciljem da se radovi plate prije nego što bi račun bio izdan, naime, tuženik je trebao doći kojom prilikom bi se u  njegovoj nazočnosti  izvršio obračun izvedenih radova i tada sačinjen račun, no ponavlja tuženik nikada nije došao niti je dakle mogao biti u njegovoj nazočnosti izvršen obračun izvedenih radova i s obzirom na tu činjenicu račun je izdan tek 2. studenog 2018. Nakon što mu je predočen dio iskaza svjedoka Z. K., njegov stric, gdje je isti iskazao da je u dogovaranju i pregovaranju s tuženikom oko radova on osobno sudjelovao i s tuženikom osobno dogovorio vrstu i opseg radova te cijenu istih, na pitanje kako objašnjava činjenicu da je u svom iskazu rekao da je on s tuženikom dogovarao predmetne radove i dogovorio cijene istih, naveo je da je on s tuženikom načelno dogovorio koji radovi će se izvesti i cijenu tih radova, a daljnje poslove oko ugovaranja vrste i opsega tih radova preuzeo je njegov stric, tako da nakon toga više nije imao nikakve kontakte s tuženikom vezano za realizaciju ugovorenih radova. Njegov stric Z. K. to vrijeme, kako je to naveo, bio je suvlasnik tvrtke C. d.o.o. i isti nije bio zaposlenik tvrtke.

 

Tuženik je iskazao da je sporne radove koji su trebali biti izvedeni u dvorištu njegove kuće dogovorio s M. K. u mjesecu srpnju 2017., s kojim je bilo dogovoreno da se izvedu radovi na iskopu zemlje i dovozu kamenog agregata po cijelom dvorištu i na dijelu od mosta pa prema ulazu u dvorište, no isto tako je bilo dogovoreno da se izvrši asfaltiranje dvorišta sa postavljanjem asfalta i na most ispred kuće, a u daljnjem tijeku je bila predviđena izgradnja jedne asfaltirane staze, i svi ti radovi su bili ugovoreni pod jednu cijenu za ukupni iznos oko 5.000,00 eura. Tada su dogovorili da se ovi radovi izvedu u razdoblju od 5. do 15. rujna 2017. i po dogovoru nakon što bi ti radovi bili izvedeni trebao je platiti navedeni iznos od 5.000,00 eura i nikakvih problema tu ne bi bilo. Nakon što su dogovorili ove radove ništa se nije u daljnjem razdoblju događalo, dakle ovi radovi nisu niti započeti a niti završeni u tom roku, tako da je on dana 26. listopada 2017. osobno došao u S. i tražio da razgovara sa

Poslovni broj: 18 Povrv-92/2019-39

 

M. K. i trebali su se naći u jednom kafiću ovdje u S., međutim M. K. tada nije došao već je došao njegov stric Z. K., kojeg do tada nije uopće poznavao i nije mu bilo ni poznato da li on ima kakve veze sa tvrtkom tužitelja odnosno sa M. K.. U svakom slučaju njemu je Z. K. tada rekao da ništa ne zna o ugovorenim radovima, no u nastavku razgovora mu je napomenuo kako djelatnici tvrtke rade u mjestu B. i da će toga dana njihov bagerista doći kako bi poravnao kameni agregat u dvorišnom dijelu. Tog istog dana u 09,10 sati došao je jedan bagerista i sjeća se da je dovezen jedan kamion kamenog agregata granulacije 0-60, mm i taj agregat je raširen na dvorištu, s tim da je prethodno tog istog dana izvršen iskop zemljišta u dvorištu. Sa M. K. nisu bile dogovarane nikakve konkretne cijene u smislu utvrđivanja cijene po m3 materijala ili za dovoz kamenog agregata i odvoz zemlji, već je bila dogovorena ukupna cijena za sve ugovorene radove koje je naprijed naveo. Nikakav kameni agregat granulacije 0-30 mm nije ugrađen i posipan po dvorištu i nikakav valjak za poravnavanje kamenog agregata koji je bio posipan nije bio uporabljen. Što se tiče dijela od mosta pa do ulaza u dvorište i taj dio je trebao biti riješen na način da je trebalo izvršiti iskop i odvoz zemlje i posut agregatom, a zatim asfaltiran kao što je bilo i dogovoreno da se izvrši asfaltiranje samog mosta ispred kuće, no nikakav asfalt nije bio postavljen iako je u više navrata nazivao i M. i Z. K. želeći se s njima dogovoriti šta je s tim radovima koje su dogovorili, međutim, nitko se od njih nije javljao. Do sada nikome nije ostao dužan niti to želi biti, a do ovog neplaćanja je došlo jer dogovoreni i ugovoreni radovi nisu u cijelosti izvršeni, iako je bio dogovoreni rok za izvođenje istih u vremenu od 5. do 15. rujna 2017. Ponavlja da sa M. K. nije bila dogovarana cijena po kubnom metru materijala koji je trebalo odvesti, odnosno kamenog agregata kojeg je trebalo dovesti i posuti u dvorištu, niti se uopće razgovaralo o tome koliko kamiona takvog materijala je trebalo odvesti, odnosno dovesti. Sa Z. K. nije ništa dogovarao u svezi ovih radova, ovi radovi su dogovoreni M. K.. Asfaltiranje dvorišta i onog dijela ispred kuće do mosta i samog mosta izvršeno je od strane jedne tvrtke iz O. s kojom je telefonom dogovorio izvođenje tih radova i svi ti radovi su bili u cijelosti izvršeni i plaćeni. Radovi na pripremi za asfaltiranje izvedeni su od strane Z. P., krsnog kuma njegovog djeteta, isti je i postavljao kamene kocke na dijelu dvorišta gdje nije bio postavljen asfalt. Preostali kameni agregat granulacije 0-30 mm dobavljen je od strane tvrtke R. iz O. i taj kameni agregat je zatim spomenuti Z. P. raširio po dvorištu i pripremio sve za asfaltiranje dvorišta. Osobno nije dolazio u službene prostorije tvrtke tužitelja radi izvršenja ugovorenih radova već je isključivo telefonom želio kontaktirati i pokušao kontaktirati sa M. K. ili Z. K., no oni se nisu javljali, istaknuvši da radi i stalno živi u A., dok u RH dolazi za vrijeme uskršnjih i božićnih blagdana. Račun koji je tužitelj izdao nije platio prije svega zbog činjenice što račun nije korektan i u računu su naznačene stavke koje uopće nisu izvršene, kao primjerice uporaba valjka kao i neke druge stavke koje se odnose na količinu i vrstu kamenog agregata. Račun je ispostavljen tek godinu i po nakon što su radovi dogovoreni, u računu je puno toga što se tiče naznačenih radova i usluga izmišljeno. Z. K. je svom poslovođi rekao da putem njega plati za izvedene radove 5 do 7 tisuća kuna, na što je K. poslao poruku da dođe tog dana kod njega između 9 i 17 sati, jer je do tada tog dana morao ići nazad u A., međutim, isti nije došao niti je ta isplata tog dana izvršena. Točni su navodi njegove ujne A. M., gdje je navela kako je istoj rekao da kaže kada budu odvozili iskopanu zemlju da jedan dio te zemlje ostave kako bi se mogao poravnati prostor ispod prozora kuće, međutim, to nije učinjeno tako da je morao kasnije platiti za dovoz druge zemlje. Nakon što su mu predočeni radni listovi koje je tužitelj priložio uz podnesak od 18. listopada 2019., iz kojih proizlazi da su radovi izvršeni 14., 15., 21. i 22. studenog 2017., naveo je da radovi koji su u istima naznačeni nisu izvršeni, a o datumima koji su naznačeni u tim može samo dodati da u to vrijeme nije bio tamo nazočan i nema saznanja da li su kakvi radovi uopće izvršeni u dane koji su naznačeni u tim

 

Poslovni broj: 18 Povrv-92/2019-39

 

listovima. Na pitanje kako i na koji način se došlo do navedenog iznosa cijene ukupnog izvođenja radova u visini od oko 5000 eura, naveo je da mu nije poznato kako je M. K. došao do izračuna ove cijene, no ponavlja na tu cijenu je pristao. Točno je da je M. K. izvršio mjerenje dvorišta gdje su trebali biti izvedeni dogovoreni radovi. Točno je da je bio samo jedan dan nazočan kada su se izvodili radovi u dvorištu i to dana 26. listopada 2017. Za činjenicu da drugi radovi nisu izvedeni saznao je od drugih osoba pa je to saznao i od svoje ujne A. M. koja živi u njegovoj kući u C. , kojoj je pokazivao fotografije radnog stroja valjka i koja mu je potvrdila da takav stroj nije bio u dvorištu. Ne posjeduje račun za plaćanje radova na asfaltiranju dvorišta, koji radovi su izvedeni od strane jedne tvrtke iz O.. Naime, samo je ostavio novac da se ti radovi kada budu izvedeni plate i zna da su ti radovi plaćeni no račun mu nije bio dostavljen u A. niti je tražio da mu se račun dostavi. Ovi radovi na asfaltiranju su izvedeni tijekom prošle godine, naziv tvrtke iz O. koja je ove radove izvela mu nije poznat.

 

Sud prihvaća iskaze saslušanih svjedoka u dijelu gdje su isti iskazivali o tome koji sve  radovi su izvedeni o strane tužitelja, naime, u tom dijelu njihovi iskazi su uvjerljivi, logični, međusobno kompatibilni i u bitnom sukladni utvrđenjima koja proizlaze kako iz pisanih dokaza, tako i iz iskaza z.z. tužitelja i tuženika te rezultata provedenog građevinskog vještačenja. Da su navedeni radovi izvedeni po tužitelju proizlazi iz SMS komunikacije između tužitelja i tuženika (list 17 – 23) te radnih naloga tužitelja br. 94 od 22. studenog 2017., br. 93 od 21. studenog 2017., br. 92 od 15. studenog 2017. i br. 91 od 14. studenog 2017. Niti tuženik tijekom postupka i u svom iskazu nije osporio da su navedeni radovi izvedeni po tužitelju. Naime, kako je to  razvidno iz njegovog iskaza i SMS komunikacije između stranaka (list 17 – 23), tuženik osporava kvalitetu rada i materijala te cijenu izvedenih radova koju je tužitelj naznačio u ispostavljenom računu br. 112/P1/1 od 19. listopada 2018., te pored toga tvrdi da je s tužiteljem, osim navedenih radova na iskopu i odvozu zemlje te dovozu i ugradnji šljunka na uređenju prilaznog puta i dvorišta, bilo dogovoreno asfaltiranje dvorišta sa postavljanjem asfalta i na most ispred kuće, a u daljnjem tijeku je bila predviđena izgradnja asfaltirane staze uz kuću, a da su svi ti radovi bili ugovoreni pod jednu cijenu za ukupni iznos oko 5.000,00 eura.

 

Neosnovano tuženik osporava kvalitetu izvedenih radova i utrošenog materijala jer je provedenim građevinskim vještačenjem utvrđeno da su navedeni radovi izvedeni u skladu sa pravilima struke, dok su prigovori tuženika vezano za vrijednost izvedenih radova iskazanih u cijeni naznačenoj u spornom računu tužitelja djelomično osnovani. Naime, u vještačkom nalazu i mišljenju od 20. listopada 2020. vještak B. M. naveo je da su na prilazu dvorištu i u samom dvorištu tuženika od strane tužitelja izvršeni radovi na iskopu i odvozu zemlje te dovozu i ugradnji šljunka 0-60 mm i 0-30 mm u iznosu od 9.429,69 kn s PDV-om. Vrijednost radova je računata prema cijenama za 2017. godinu, s tim da se vrijednost rada stroja po toč. 4. i 5. računa ne može posebno platiti ukoliko se taj rad odnosi na stavke računa 2. i 3., jer je rad strojeva uračunat u ugradnji materijala, odnosno u cijeni od 185,00 kn/m3 ugrađenog materijala bez PDV-a. Ukoliko tužitelj priloži dokaze da su strojevi radili za potrebe tuženika izvan navedenih stavki, što vještak i spisu nije našao, onda se cijena rada strojeva može prihvatiti u iznosu od 250,00 kn/sat bager i 200,00 kn/sat valjak bez PDV-a. Izvidom na licu mjesta vještak je utvrdio da su predmetni radovi izvedeni na dijelu prilaza od pristupnog mosta do ulaza u dvorište, preko kojih je naknadno izvršeno asfaltiranje prilaza, uz prethodno postavljanje betonskih rubnjaka koji oblikuju i uokviruju izvedeni asfalt. Asfalt i rubnjaci su izvedeni po drugom izvoditelju u organizaciji tuženika, što prema tužbi i spisu nije sporno. Na dvorištu od ulazne kapije do prilaza terasi naknadno su postavljene betonske mozaik ploče, također omeđene betonskim rubnjacima. Ove betonske ploče i rubnjaci su izvedeni od strane drugog

 

Poslovni broj: 18 Povrv-92/2019-39

 

izvoditelja u organizaciji tuženika te također nisu predmet spora. Asfalt na dijelu mosta sa spojem sa asfaltom na samoj prometnici izveden je preko betonske ploče samog mosta i na njemu nije bilo potrebe raditi nosivi sloj ispod asfalta. Desno od ulaza u dvorište, odnosno prema jugu između nogostupa i kapije, odnosno kuće, izveden je asfaltni spoj širine cca 1 m, no podlogu ispod tog dijela asfalta nije izvodio tužitelj i ista nije predmet spora. Na dan izvida svi radovi su bili u potpunosti izvedeni, tako da izvidom nije bilo moguće ocijeniti kvalitetu ugrađenog materijala – šljunka i njegovu debljinu te se stoga vještak poslužio podacima iz spisa i propisanim normativima i pravilima za ovakvu vrstu radova. Jedino je bilo moguće utvrditi površinu asfalta i betonskih mozaik ploča te konstatirati da je površina izvedene sporne podloge ispod asfalta i mozaik betonskih ploča jednaka na licu mjesta utvrđenoj površini asfalta i ploča. Zaključak je vještaka da se iz navedenih dokumenata i izvida na licu mjesta može zaključiti da je ispostavljeni račun sukladan stavkama iz građevinske knjige, izuzev stavki 4 i 5, za koje ne postoje listovi građevinske knjige i nije jasno na što se odnose. Količine iz građevinske knjige stavke 1 – 3 prihvaćaju se u dijelu gdje je iskazana površina i debljina sloja iskopa i ugrađenog šljunka (stavke 2 šljunak 0-60 mm i stavka 3 šljunak 0-30 mm), ali bez koeficijenta zbijenosti od 1,18 jer je mjerenjem na licu mjesta na dan izvida utvrđeno da obračunate površine nisu veće od zatečenih na dan izvida, a predviđene debljine sloja ukupno 35 cm (28+7), koji se na licu mjesta ne mogu utvrditi, ne izlaze iz uobičajenih, odnosno propisanih debljina za ovu vrstu radova, a debljine slojeva direktno ovise od veličine prometnog opterećenja od strane korisnika i kvaliteti i nosivosti posteljice na kojoj se nasip izvodi. Do ukupno 40 cm smatra se uobičajenim debljinama. Koeficijent zbijenosti kod izračuna količine ugrađenog šljunka se ne može prihvatiti jer se količina ugrađenog šljunka računa u ugrađenom stanju, odnosno zbijenom stanju (ako to nije posebno i drugačije ugovoreno). Razlika između nasutog šljunka i ugrađenog u zbijenom stanju doista se kreće oko 20 %, ali se to kalkulira kod izračuna cijene po m3 ugrađenog materijala. Cijene obračunate u navedenom računu su primjerene cijenama takvih radova za 2017. godinu te je cijena od 185 kn/m3 ugrađenog šljunka realna i pokriva nabavu, prijevoz od O. do C. te ugradbu istog, uključujući više utrošeni šljunak radi zbijenosti istog nakon ugradnje u odnosu na količinu dovezenog materijala. Za izračun ukupne cijene od 185,00 kn/m3 ugrađenog šljunka uzeta je cijena od 60,00 kn/tonu šljunka franko utovareno na kamion u poduzeću R. O. (1,5 tona odgovara približno 1,0 m3 šljunka u rasutom stanju), odnosno 90,00 m3 šljunka. Ostatak cijene od 95,00 kn/m3 ugrađenog šljunka je dovoljan za prijevoz istog na relaciji O. – C., planiranje istog te komprimiranje, odnosno valjanje, uključujući i povećanu nabavnu količinu, odnosno na koeficijent stišljivosti. Prema navedenom vrijednost izvedenih radova s PDV-om bila bi 9.429,69 kn.

 

U danom iskazu vještak B. M. u cijelosti je ostao kod vještačkog nalaza i mišljenja. Što se tiče prigovora tuženika iznesenih u podnesku tuženika od 12. studenog 2020., smatra da su isti neosnovani jer je na licu mjesta vidljivo da je preko radova tužitelja izvedena završna obrada, odnosno asfaltiranje i postavljanje betonskih kocaka. Da bi se ti radovi izveli neophodno je bilo izvesti radove koje tužitelj navodi u svom računu. Visina i dubina izvedenih radova se ne može naknadno utvrđivati, ali postoje minimalni tehnički uvjeti da bi se nešto preko toga asfaltiralo ili postavljalo betonske kocke koji propisuju visinu i dubinu tzv. nosivog sloja. Obračunata visina i dubina je u okviru tih minimalnih tehničkih uvjeta, a širina je provjerena na licu mjesta i ona odgovara obračunatim količinama. Iz spisa nije vidljivo da je tuženik plaćao nekom drugom izvođaču dio tih radova koje određuju minimalni tehnički uvjeti pa je opravdano pretpostavio da je to izveo tužitelj. Eventualno ponovnim pregledom na licu mjesta nije moguće izmjeriti dubinu niti sastav kamenog agregata koji je ugrađen prilikom izvođenja završnih radovi na pripremi podloge. To bi se eventualno moglo potvrditi putem

 

Poslovni broj: 18 Povrv-92/2019-39

 

ovlaštenog instituta tzv. vađenjem probnih uzoraka, no smatra da to ne treba raditi jer bi to koštalo znatno više od utuženog iznosa. Smatra da treba prihvatiti debljine i visine ugrađenog materijala te sastav šljunka koji je ugrađen prema minimalnim tehničkim uvjetima.

 

Sud u cijelosti prihvaća vještački nalaz i mišljenje građevinskog vještaka jer je dan u skladu sa pravilima struke i vještine, dovoljno je stručno i argumentirano obrazložen i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogao ispitati te je utemeljen na vjerodostojnoj dokumentaciji sadržanoj u spisu i utvrđenjima do kojih je vještak došao očevidom na licu mjesta.

 

Neosnovani su i ničim dokazani navodi tuženika da su svi radovi bili ugovoreni pod jednu cijenu za ukupni iznos od oko 5.000,00 eura. Naime, svjedok Z. K., koji je s tuženikom, uz ovlaštenje z.z. tužitelja, neposredno dogovarao uvjete izvođenja navedenih radova, tvrdi da prilikom sklapanja ugovora nije bila ugovoren točan - fiksni iznos naknade za ugovorene poslove već pojedinačna cijena po m3 kako iskopane i odvezene zemlje, tako dovezenog i ugrađenog kamenog agregata, dok ostali saslušani svjedoci o tim činjenicama nemaju saznanja. Nadalje, iz priložene SMS komunikacije između tužitelja i tuženika (list 17 – 23) razvidno je da tuženik uopće ne spominje iznos od 5.000,00 eura već isključivo govori o cijeni u visini od ukupno 5.000,00 do 7.000,00 kn. Slijedom navedenih utvrđenja sud smatra da u sklopljenom usmenom ugovoru o djelu stranke nisu odredile točan iznos naknade za ugovorene poslove. U takvim okolnostima ima se primijeniti odredba čl. 613. st. 2. ZOO, prema kojoj ako naknada nije određena ugovorom, a nesporno je da naknada za tu vrstu posla nije određena obveznom tarifom ili kojim drugim obveznim aktom, naknadu će odrediti sud  prema vrijednosti djela, prema normalno potrebnom vremenu za taj posao i prema uobičajenoj naknadi za tu vrstu posla.

 

Za donošenje meritorne odluke irelevantni su navodi tuženika da je s tužiteljem, osim navedenih radova na iskopu i odvozu zemlje te dovozu i ugradnji šljunka na uređenju prilaznog puta i dvorišta, bilo dogovoreno i asfaltiranje dvorišta sa postavljanjem asfalta i na most ispred kuće te izgradnja asfaltirane staze uz kuću. Naime, sve i da su istaknuti navodi točni, tuženik ne bio oslobođen obveze plaćanja naknade tužitelju za obavljene radove. Naime, prema odredbi čl. 619. ZOO sve dok naručeno djelo nije dovršeno naručitelj može kad god hoće raskinuti ugovor o djelu, ali je u tom slučaju dužan isplatiti izvođaču ugovorenu naknadu, umanjenu za iznos troškove koje ovaj nije imao, a koje bi inače imao da ugovor nije raskinut, a i za iznos zarade što je ostvario na drugoj strani ili što ju je namjeravao ostvariti. S obzirom da tuženik nije raskinuo ugovor o djelu prije nego što je djelo dovršeno te cijeneći da tužitelj u ovom predmetu niti ne potražuje nikakvu naknadu za troškove koje nije imao, a koje bi inače imao u slučaju da ugovor nije raskinut, niti potražuje kakvu zaradu koju je ostvario ili imao namjeru ostvariti na drugoj strani, već potražuje naknadu samo za stvarno izvedene radove, utvrđeno je da je tuženik, kao naručitelj, temeljem odredbe čl. 590. ZOO dužan tužitelju, kao izvođaču, isplati naknadu za ugovorene i izvršene radove na iskopu i odvozu zemlje te dovozu i ugradnji šljunka na uređenju prilaznog puta i dvorišta kuće tuženika.

 

S obzirom na sve navedeno, utvrdivši da u usmenom ugovoru o djelu stranke nisu odredile točan iznos naknade za ugovorene poslove, da je provedenim građevinskim vještačenjem utvrđeno da vrijednost izvedenih radova s PDV-om iznose ukupno 9.429,69 kn, koji iznos je sud uz primjenu odredbe čl. 613. st. 2. ZOO utvrdio kao vrijednost izvedenih radova, sud je temeljem odredbe čl. 590. ZOO i uz primjenu odredbe čl. 451. st. 3. ZPP platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice S.

 

 

Poslovni broj: 18 Povrv-92/2019-39

 

N. iz S., posl. br. Ovrv-114/2019 od 23. travnja 2019., djelomično održao na snazi te presudio kao u st. 1. izreke presude.

 

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, temeljem koje je sud obvezao tuženika da tužitelju naknadi troškove postupka razmjerno uspjehu stranaka u parnici. Tužitelj je u postupku imao ukupne troškove u iznosu od 12.250,00 kn, i to 1.000,00 kn na ime nagrade punomoćnika za sastav ovršnog prijedloga (Tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje Tarifa), 412,50 kn na ime javnobilježničke nagrade s PDV-om od 25 % (čl. 6. toč. 1. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku, NN-139/10 i 112/12), 250,00 kn za pristup na ročištu od 29. kolovoza 2019., koje je odgođeno prije početka raspravljanja (Tbr. 9. toč. 5. Tarife), 5.000,00 kn za zastupanje na ročištima od 10. listopada 2019. te 6. veljače, 24. veljače, 12. listopada i 14. prosinca 2020. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), 1.000,00 kn za sastav obrazloženog podneska od 27. kolovoza 2019. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), 500,00 kn za sudsku pristojbu na tužbu (Tbr. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi, NN-53/19), 1.812,50 kn na ime PDV-a od 25 % (Tbr. 42. Tarife) te 3.500,00 kn za troškove vještačenja. Tužitelju nije dosuđen u troškovniku sadržanog u ovršnom prijedlogu zatraženi trošak dostave ovršnog prijedloga javnom bilježniku u iznosu od 37,50 kn jer tužitelj nije dostavio dokaze da je navedeni trošak imao niti dokaze o njegovoj visini. Tužitelju nisu dosuđeni niti zatraženi predvidivi troškovi ovrhe u iznosu od ukupno 787,50 kn jer se radi o troškovima koji se odnose na pribavu klauzule pravomoćnosti javnobilježničkog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, za sastav prijedloga za provedbu ovrhe daljnjim sudionicima u postupku ovrhe i pribavljanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti javnobilježničkog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koje troškove tužitelj nije imao s obzirom da navedeno javnobilježničkog rješenje nije postalo pravomoćno pa stoga niti ovršno. S obzirom da je tužitelj u parnici uspio sa 80 % od postavljenog tužbenog zahtjeva, razmjerno tom uspjehu tužitelju su na ime zastupanja po odvjetniku i sudskih pristojbi te javnobilježničke nagrade dosuđeni troškovi u iznosu od ukupno 7.580,00 kn, dok su troškovi građevinskog vještačenja u iznosu od 3.500,00 kn tužitelju u cijelosti dosuđeni, budući da bi ove troškove tužitelj svakako imao neovisno o uspjehu u sporu jer se tuženik protivio i osnovi i visini tužbenog zahtjeva.

 

Tuženik je u postupku imao ukupne troškove u iznosu od 16.078,50 kn, i to 1.000,00 kn na ime nagrade punomoćnika za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi (Tbr. 11. toč. 1 Tarife), 5.000,00 na ima nagrade punomoćnika za zastupanje na ročištima od 10. listopada 2019. te 6. veljače, 24. veljače, 12. listopada i 14. prosinca 2020. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), 3.750,00 kn na ime naknade za izbivanje punomoćnika iz pisarnice za vrijeme putovanja na navedena ročišta, računajući po tri sata putovanja za svako od navedenih ročišta (3 sata x 5 x 250,00 kn,Tbr. 35. Tarife), 1.000,00 kn za sastav obrazloženog podneska od 12. studenoga 2020. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), 2.687,50 kn na ime PDV-a od 25 % (Tbr. 42. Tarife) te 2.641,00 kn na ime troškova putovanja punomoćnika na navedenih pet ročišta na relaciji O. – S. – O. (190 km x 5 x 2,78 kn, Tbr. 46. st. 3. Tarife). Tuženiku nije dosuđen zatraženi trošak na ime sudske pristojbe na presudu, budući da je sukladno odredbi čl. 3. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama (NN-118/18) tužitelj obveznik plaćanja pristojbe po tom osnovu, te stoga navedeni trošak tuženik neće niti imati. S obzirom da je tuženik u parnici sa oko 20 % od postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja, tuženiku su razmjerno tom uspjehu dosuđeni troškovi postupka u iznosu od 3.216,00 kn.

 

Sud je izvršio prijeboj dosuđenih troškova stranaka te temeljem odredbe čl. 154 st. 2. ZPP tuženika obvezao da tužitelju naknadi utvrđenu razliku troškova u iznosu od 7.864,00 kn,

Poslovni broj: 18 Povrv-92/2019-39

 

sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana donošenja presude 22. siječnja 2021. do isplate.

 

Potrebno je istaknuti da su odlukom o troškovima obuhvaćeni troškovi koji su za tužitelja nastali u ovrsi kod javnog bilježnika, tako i troškovi koji su nastali u postupku pred sudom. Naime, postupak je započeo kao ovršni postupak temeljem vjerodostojne isprave u nadležnosti javnog bilježnika, a nakon podnošenja prigovora protiv javnobilježničkog rješenja postupak je pred sudom nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, pa kako se radi o jednom jedinstvenom postupku bilo nužno o troškovima nastalim u ovrsi kod javnog bilježnika i o troškovima nastalim u postupku pred sudom odlučiti jednom odlukom.

 

U Slatini, 22. siječnja 2021.

                                                                                                    S u d a c:

 

                                                                                                                                          Josip Bočkai

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka. O žalbi rješava županijski sud.

 

Dostaviti:

1.              S. P., odvjetnik iz V. - punomoćnik tužitelja.

1.      D. A., odvjetnik iz O. - punomoćnik tuženika.