Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-76/20-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te sudske savjetnice Alme Beganović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Z., Stručne službe gradonačelnika, Z., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Republike Hrvatske zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko upravni odjel, Z., i B G. P. d.o.o., S., radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2197/18-9 od 17. rujna 2019., na sjednici vijeća održanoj dana 22. siječnja 2021.
r i j e š i o j e
Poništava se rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2197/18-9 od 17. rujna 2019. i predmet vraća sudu na ponovni postupak.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem, na temelju članka 30. stavka 1. točke 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17, dalje: ZUS), odbačena je tužba kojom tužitelj traži poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/15-01/475, URBROJ: 514-05-02-01-02-18-02 od 28. svibnja 2018. godine.
Protiv pobijanog rješenja prvostupanjskog suda tužitelj je izjavio žalbu navodeći da je pokrenuo upravni spor jer ne prihvaća stajalište tuženika da sadašnji zakupnik poslovnog prostora, B G. P. d.o.o., nema sa tužiteljem sklopljen valjani ugovor o zakupu. Pojašnjava da je ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora sklopljen nakon provedenog javnog natječaja na neodređeno vrijeme, a prestaje važiti raskidom po sili Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj: 92/96., 92/99., 39/99., 42/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02., dalje: Zakon o naknadi), danom pravomoćnosti rješenja o utvrđivanju prava vlasništva. Stoga smatra da je prvostupanjsko tijelo donijelo ispravno rješenje kojim je naznačeno društvo utvrdilo zakupnikom i na istog primijenilo odredbe članka 41. stavka 2. i 4. Zakona o naknadi. Pojašnjava da ima pravni interes za podnošenje tužbe, vodeći računa o zaštiti interesa Grada Z., koji raspolaže valjanim ugovorima o zakupu poslovnih prostora kojima upravlja, a koji ugovori su nedvojbeni usklađeni sa zakonskim propisima jer je u postupku sklapanja istih u cijelosti ispoštovana propisana pravna procedura. Predlaže ovom Sudu da usvoji žalbu i poništi pobijano rješenje prvostupanjskog upravnog suda.
Tuženik i zainteresirane osobe, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovore na žalbu.
Žalba je osnovana.
Prvostupanjskim rješenjem Grada Z., Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Šestog područnog odsjeka, KLASA: UP/I-942-02/14-09/13, URBROJ: 251-14-11/703-15-17 od 25. svibnja 2015. (dalje: prvostupanjsko rješenje), donesenim povodom zahtjeva Republike Hrvatske temeljem članka 77. Zakona o naknadi, Republika Hrvatska je utvrđena vlasnicom nekretnina, između ostalog i poslovnog prostora u Z., na adresi R. A. 29, u prizemlju ulične zgrade površine 25,99 m2, koji se sastoji od jedne prostorije koju kao zakupnik koristi društvo B G. P. d.o.o. iz S.
Rješenjem tuženika, donesenim povodom žalbe Republike Hrvatske, prvostupanjsko rješenje je poništeno u dijelu pod točkom 5. i 6. izreke rješenja, dok je u preostalom dijelu ostalo neizmijenjeno. Poništenim točkama 5. i 6. prvostupanjskog rješenja određeno je da Republika Hrvatska ne može tražiti ispražnjenje i predaju u posjed predmetnog poslovnog prostora prije isteka roka od godine dana od dana pravomoćnosti rješenja o utvrđenju prava vlasništva i da zakupnik, B G. P. d.o.o., nije dužan poslovni prostor predati u posjed Republici Hrvatskoj, neovisno da li je ugovor o zakupu zaključen na određeno ili neodređeno vrijeme, sve dok mu Republika Hrvatska ne isplati naknadu za učinjena ulaganja, na temelju njihovog međusobnog dogovora ili pravomoćne sudske odluke, ako se drukčije ne sporazume.
Iz pobijanog rješenja prvostupanjskog upravnog suda proizlazi da rješenjem tuženika nisu povrijeđena prava i pravni interesi tužitelja jer se poništenim točkama nije odlučivalo o njegovim pravima i pravnim interesima, nego o pravima i pravnim interesima B G. P. d.o.o., odnosno Republike Hrvatske, a sama činjenica da je tužitelj sudjelovao kao stranka u postupku povrata imovine i da je određen obveznikom davanja u vlasništvo predmetne nekretnine, zbog čega mu je osporavano rješenje tuženika i dostavljeno, ne daje mu aktivnu legitimaciju u ovom upravnom sporu.
Međutim, ovaj Sud, na temelju podataka spisa prvostupanjskog suda kao i spisa upravnog postupka, ocjenjuje da prvostupanjski sud nije pravilno odlučio odnosno da rješenje prvostupanjskog suda nije pravno utemeljeno.
Ne može se prihvatiti tvrdnja prvostupanjskog suda kako tužitelj nema pravo na upravnosudsku zaštitu. Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj obveznik naknade i da mu je dostavljeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje iz čega slijedi da je tužitelju priznato svojstvo stranke i na taj način dana mogućnost za podnošenje tužbe, a o čemu je dobio i uputu o pravnom lijeku u pobijanom rješenju tuženika. Ovo tim više jer je osporenim rješenjem tuženika dovedena u pitanje valjanost ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenog između tužitelja i sadašnjeg zakupnika, B G. P. d.o.o., ovdje zainteresirane osobe.
Slijedom navedenog, u nastavku postupka Upravni sud u Zagrebu će riješiti upravni spor o tužbi tužitelja podnesenoj radi poništenja rješenja tuženika.
Stoga je, na temelju odredbe članka 74. stavka 2. u vezi članka 67. stavka 3. ZUS-a, riješeno kao u izreci.
U Zagrebu 22. siječnja 2021.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić, v.r.
