Poslovni broj: Km-1/2020-28

 

Poslovni broj: Km-1/2020-28

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinje Višnje Strinić kao predsjednice vijeća za mladež, te sudaca porotnika R. B. i N. Ć., kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje Vesne Šarolić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu prema maloljetnom L. J., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 2. u svezi stavka 1. i u svezi članka 34. Kaznenog zakona, nakon rasprave održane 20. siječnja 2021. u nazočnosti maloljetnika osobno, branitelja maloljetnika L. A., odvjetnika u S., zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Splitu za mladež, J. S., a objavljene presude 22. siječnja 2021., uz isključenje javnosti,

 

p r e s u d i o   je

 

MALOLJETNI: L. J., OIB: ..., sin J. i S. rođene I., rođen ... u S., s prebivalištem u S., ..., državljanin RH, sa završenom osnovnom školom, učenik drugog razreda Obrtno-tehničke škole u S., bez imovine, neoženjen, bez djece,

 

k r i v   j e

 

što je 5. listopada 2020. oko 20,10 sati u S., zajednički i dogovorno s nepoznatom muškom osobom došao do trafike E. u H. ulici i u nakani da se neosnovano okoristi, ušao u istu sa gumenom palicom u ruci te od prodavačice M. G. zatražio „Daj pare“ a potom je udario navedenom palicom po ruci, na što ga je ista uhvatila i rekla „Nećeš jebem ti mater“ te ga izgurala iz trafike, za koje vrijeme je druga nepoznata muška osoba stajala na vratima trafike s pištoljem u ruci i pazila da netko ne uđe, pa su otišli ništa ne otuđivši,

 

dakle, s namjerom da počini kazneno djelo poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela razbojništva da uporabom sile protiv neke osobe oduzme tuđu pokretnu stvar s ciljem da je protupravno prisvoji, a pri tom je uporabljeno opasno oruđe,

 

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine - razbojništva u pokušaju – djelo označeno i kažnjivo po članku 230. stavak 2. u svezi članka 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje u tekstu: KZ/11).

 

Za gore opisano kazneno djelo maloljetnom L. J. se na temelju članka 28. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj: 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19.; dalje u tekstu: ZSM) izriče se

 

PRIDRŽAJ IZRICANJA KAZNE MALOLJETNIČKOG ZATVORA

 

te se na temelju članka 28. stavak 2. ZSM određuje da maloljetnom L. J. naknadno može biti izrečen maloljetnički zatvor ako u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine počini novo kazneno djelo ili se protivi provođenju odgojnih mjera.

 

Na temelju članka 11. stavak 1. ZSM prema maloljetnom L. J. izriče se odgojna mjera pojačane brige i nadzora, a sukladno članku 11. stavak 2. ZSM služba nadležna za provedbu pojačane brige i nadzora odredit će stručnu osobu koja će u suradnji s maloljetnikom, njegovim roditeljima, skrbnikom, tijelima socijalne skrbi, odgoja i obrazovanja, liječnicima i drugim stručnim osobama utjecati na ličnost i ponašanje maloljetnika, brinuti se o njegovu liječenju i nadzirati ispunjenje njegovih obveza i dužnosti, a koja mjera sukladno članku 11. stavak 4. ZSM će trajati godinu dana.

 

Na temelju članka 10. stavak 2. točka 1. i 6. ZSM maloljetnom L. J. se izriču i posebne obveze da se ispriča oštećenici-žrtvi M. G. te da se, uz suglasnost maloljetnikova zakonskog zastupnika, podvrgne stručnom medicinskom postupku ili postupku odvikavanja od droge ili drugih ovisnosti, a koje izrečene posebne obveze sukladno članku 10. stavak 5. ZSM mogu trajati najdulje do jedne godine.

 

Maloljetni L. J. se posebno upozorava da sukladno članku 10. stavak 10. ZSM zbog skrivljenog neispunjenja obveza može biti upućen u disciplinski centar.

 

Na temelju članka 89. stavak 1. ZSM troškovi postupka padaju na teret državnog proračuna.

 

Obrazloženje

 

              Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo je 3. prosinca 2020. Županijskom sudu u Splitu prijedlog broj Kom-DO-3/2020 od 3. prosinca 2020. da se prema maloljetnom L. J. na temelju članka 28. Zakona o sudovima za mladež izrekne kazna pridržaja izricanja maloljetničkog zatvora i uz istu odgojne mjere posebnih obveza iz članka 10. stavak 2. točka 1. i 10. te pojačane brige i nadzora iz članka 11. Zakona o sudovima za mladež, zbog toga:

 

što je 5. listopada 2020. oko 20,10 sati u S., zajednički i dogovorno s nepoznatom muškom osobom došao do trafike E. u H. ulici i u nakani da se neosnovano okoristi, ušao u istu sa gumenom palicom u ruci te od prodavačice M. G. zatražio „Daj pare“ a potom je udario navedenom palicom po ruci, na što ga je ista uhvatila i rekla „Nećeš jebem ti mater“ te ga izgurala iz trafike, za koje vrijeme je druga nepoznata muška osoba stajala na vratima trafike s pištoljem u ruci i pazila da netko ne uđe, pa su otišli ništa ne otuđivši,

 

dakle, s namjerom da počini kazneno djelo poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela razbojništva da uporabom sile protiv neke osobe oduzme tuđu pokretnu stvar s ciljem da je protupravno prisvoji, a pritom je uporabljeno opasno oruđe,

 

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine - razbojništva u pokušaju – djelo označeno i kažnjivo po članku 230. stavak 2. u svezi članka 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19.; dalje u tekstu: KZ/11)

 

              Maloljetni L. J. je na raspravi u pogledu stava prema prijedlogu izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

 

Iznoseći svoju obranu pred sucem za mladež Županijskog suda u Splitu 7. listopada 2020. (listovi 42-43 spisa) maloljetni L. J. je naveo da nije počinio kazneno djelo, niti s istim ima veze, iako je u vrijeme inkriminiranog događaja bio u blizini mjesta događaja u društvu s jednim prijateljem u vremenu od 17,30 do 21,00 sat. Izjavio je kako ga je 5. listopada 2020. oko 17,30 sati majka dovela u S. i dala mu 200,00 kuna koje je razmijenio u obližnjoj trafici za koje vrijeme ga je ona čekala u vozilu. Potom je majci vratio 190,00 kuna, a za sebe je zadržao 10,00 kuna te se našao sa svojim prijateljem, a nakon toga je u toj trafici kupio sladoled. Potom ga je na mobitel nazvala sestra koja ga je pitala da li je verbalno napao neku ženu u kafiću u S. na što je niječno odgovorio, a nazvala ga je i majka koja ga je pitala zašto je policija došla u njihovu kuću. Tek mu je otac rekao da mu se na teret stavlja kazneno djelo razbojništva u pokušaju. M. G. - žrtvu kaznenog djela dobro poznaje i s njom je u dobrim odnosima a trenirao je taekwondo s njenim sinom. Ona mu je kao djelatnica trafike znala oprostiti dug od nekoliko kuna kada ne bi imao dovoljno novaca i ne bi ništa napravio na štetu M. G., niti mu je potrebno činiti kazneno djelo krađe jer mu roditelji daju džeparac. Naglasio je kako nikome nije ništa otuđio, niti ima hrabrosti za činjenje kaznenih djela krađe. Kritične prigode da je bio odjeven u crvenu majicu kratkih rukava sportske hlače marke Nike, a protiv njega da su vođeni neki prekršajni postupci zbog remećenja javnog reda i mira, nasilja u obitelji te posjedovanja opojne droge jer je prije pušio marihuanu, a sada je s time prestao. Do petog razreda osnovne škole da je bio odličan učenik, a potom da je zbog puberteta popustio u školi, osmi razred da je jedva završio. Sada da je vrlo dobar učenik drugog razreda Obrtno-tehničke škole u S. i roditeljima pomaže u kućanskim poslovima, odnosno čišćenju apartmana na Šolti i u berbi maslima. Istaknuo je kako je kao i njegov otac jako impulzivan te smatra da bi cijeloj obitelji bila potrebna stručna pomoć, a on sam da namjerava otići kod liječnika psihijatra Z. V. na što ga je sve potaknuo boravak u policiji.

 

              Tijekom dokaznog postupka saslušane su svjedokinje I. T. M., A. P., J. M. i A. B., privilegirani svjedoci odnosno roditelji maloljetnika S. J. i J. J. te svjedokinja oštećena-žrtva M. G.

 

Uz suglasnost stranaka i na temelju članka 431. stavak 1. točka 6. ZKP/08 u dokazne svrhe pregledano je i pročitano sudsko-psihijatrijsko vještačenje maloljetnika sačinjeno po stalnom sudskom vještaku za psihijatriju prof. dr. sc. D. B. od 11. studenog 2020. (listovi 125-138 spisa).

 

U daljnjem tijeku dokaznog postupka pregledan je i pročitan zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora od 6. listopada 2020. (list 15–18) s potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta broj 00082731 (list 19), te zapisnikom o privremenom oduzimanju predmeta (list 20), liječnička dokumentacija KBC-a S. za M. G. (lis 21-22), socijalna anamneza za maloljetnog L. J. (list 72-77), dokumentacija Centra za pružanje usluga u zajednici S. od 23. listopada 2020. sa specijalističkim nalazom i mišljenjem psihijatra za maloljetnog L. J. (list 86 – 87), izvješće o tijeku privremene mjere u Centru za pružanje usluga u zajednici S. od 5. studenog 2020. (list 112–114).

 

U dokazne svrhe, a uz suglasnost stranaka pregledan je i pročitan zapisnik o pretrazi mobilnog uređaja marke Samsung od 22. listopada 2020. (listovi 150-152 spisa), te su uz pomoć informatičara reproducirana dva DVD-R medija o izvršenoj pretrazi mobilnog uređaja marke Samsung (list 153 spisa).

 

Stranke nisu imale primjedbi na izvedene dokaze, izuzev što je zastupnica optužbe stavila primjedbu na dio iskaza svjedoka J. M. i to baš u vrijeme u kojem isti navodi kako se sjeća u što je maloljetni L. J. bio odjeven dok se ne može sjetiti u što je on sam bio odjeven sporne prigode.

 

Zastupnica optužbe nije imala daljnjih dokaznih prijedloga, dok je branitelj okrivljenika predložio da se obavi radnja prepoznavanja a obzirom na obranu maloljetnika u kojoj negira počinjenje kaznenog djela, kao i imajući u vidu i iskaz svjedokinje oštećene-žrtve M. G. koja je kazala da zaključuje da se radi o maloljetniku po boji njegovog glasa, kao i po fizičkom izgledu, unatoč činjenici što je po njenim navodima bio maskiran (imao kapuljaču glavi i masku na licu).

 

Zamjenica Županijskog državnog odvjetnika u Splitu za mladež se protivila navodeći da je isti suvišan budući da je svjedokinja žrtva u svom iskazu navela da je prepoznala upravo L. J. kao počinitelja kaznenog djela, i po fizionomiji i po glasu, dok je rekla da drugog počinitelja nije prepoznala. Prema tome da je svjedokinja bila sigurna u ono što govori i nema razloga vjerovati da bi radi nekakvog nanošenja štete ona neosnovano teretila L. J. kao počinitelja kaznenog djela. Osim ovoga u prilog neizvođenja ovog dokaza da govori i činjenica što je L. pristupio trafici u četiri navrata od čega on tri navrata ne negira već negira samo četvrti i svjedokinja je pri tom opisala kako je počinitelj bio odjeven u sva četiri navrata jednako. Dalje je tužiteljica navela kako iako je svjedok M. rekao da je kritičnog dana sa L. bio u društvu, on čitavo vrijeme nije bio s njim u društvu pa mu ne može dati stopostotni alibi jer u ono vrijeme u kojem je bio odsutan i s obzirom na mjesto počinjenja kaznenog djela a i boravka L. J. dostatno da se ovakvo djelo počini. Osim toga i bez obzira što roditelji maloljetnika iskazuju oni da ne mogu znati da li je dodatnu odjeću maloljetnik imao na sebi odnosno istu promijenio prilikom počinjenja kaznenog djela a pogotovo što je isto počinjeno u mjesecu listopadu u večernjim satima kada je zahladilo što je istaknuo i svjedok M.

 

Branitelj je potom izjavio kako je majka maloljetnika iskazala da je u trenutku L. prvog dolaska pred mjesto događaja odnosno trafiku isti bio odjeven u crvenu majicu kratkih rukava pa da je u tom smislu očito da je taj iskaz drugačiji od iskaza oštećene koja tvrdi da je okrivljenik odnosno počinitelja u trenutku počinjenja imao majicu s kapuljačom dugih rukava a da je nesporno da je L. J. nemaskiran od prvog puta prilazio objektu u istoj odjeći kao i počinitelj.

 

Vijeće za mladež je na temelju članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP/08 kao nevažan odbio dokazni prijedlog obrane za obavljanjem prepoznavanja jer je ovo vijeće stava kako je dokazni prijedlog obrane za obavljanjem prepoznavanja nevažan i to iz razloga što je svjedokinja oštećena-žrtva M. G. ispitana neposredno na raspravi održanoj 15. siječnja 2021. u nazočnosti zastupnice optužbe, kao i maloljetnika te njegovog branitelja koje prigode je, jednako kao i prilikom ispitivanja u tužiteljstvu, svom iskazu navela po kojim specifičnostima je zaključila da je upravo L. J. počinitelj kaznenog djela, kao i da istog poznaje duže vrijeme.

 

Na kraju dokaznog postupka, a prije uzimanja obrane maloljetnika pregledana je i pročitana potvrda o podacima iz prekršajne evidencije za maloljetnog L. J. (listovi 40-41 spisa).

 

Dajući svoju obranu na raspravi od 20. siječnja 2020. (list 223 spisa) maloljetnik je iskazivao kao prigodom ispitivanja kod suca za mladež Županijskog suda u Splitu od 7. listopada 2020. (listovi 42-43 spisa) s dopunom da su policijski službenici od njega izuzeli mobitel marke Samsung model Galaxy A 20s, crne boje, te da je njegov otac J. J. potpisao potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta koja prileži spisu na listu 19.

 

U vrijeme spornog događaja koristio je mobitel pozivnog broja 091 ... ali nakon što mu je mobitel izuzet po policijskim službenicima promijenio je broj mobitela. U to vrijeme, a i danas njegova majka se koristi mobitelom pozivnih brojeva 091 ... i 099 ...

 

Nikada nije s M. G. i njenim sinovima imao nikakvih problema te su čak bili u dobrim odnosima tako da ne vidi poseban razlog da ga ista neosnovano tereti. Ni sam ne zna zbog čega ona tvrdi da je on počinio kazneno djelo razbojništva na njenu štetu pa misli da je razlog tome možda što je ona vidjela posljednje njegovo lice kao kupca te večeri u trafici. Pretpostavlja da je M. G. doživjela s obzirom na kazneno djelo, a okolnost što je vidjela njega kao zadnjeg kupca je možda razlog zbog čega M. G. krivnju svaljuje na njega.

 

Prilikom odlaska do trafike i u trafiku da nije sporne prigode nosio ni medicinsku ni bilo koju drugu masku na licu obzirom da nije niti potrebno prilikom kupnje "preko prozora" jer u trafiku nije ulazio.

 

Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima, vijeće smatra utvrđenim da je maloljetnik L. J. počinio kazneno djelo razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11 i u svezi članka 34. KZ/11 upravo na način kako je to opisano u izreci ove presude.

 

Iako je maloljetnik u svojoj obrani negirao počinjenje utuženog kaznenog djela, sud takvu njegovu obranu smatra neosnovanom i usmjerenom ka otklanjanju njegove odgovornosti.

 

Na zaključak suda da je maloljetnik počinio predmetno kazneno djelo na štetu M. G. upućuje iskaz svjedokinje oštećene-žrtve M. G., a koji iskaz je u dijelu u kojem navodi da ju je maloljetnik udario gumenom palicom potkrijepljen liječničkom dokumentacijom.

 

Naime, svjedokinja oštećena-žrtva M. G. je prilikom ispitivanja u Županijskom državnom odvjetništvu na raspravi 26. listopada 2020. (listovi 88-91 spisa) navela kako je kritičnog dana tj. 5. listopada 2020. radila u trafici u S. u H. ulici na svom radnom mjestu te da je oko 19,00 sati u istu došao L. J. kojega poznaje jer je pohađao istu školu kao i njena dva sina i zajedno su trenirali taekwondo u čemu je L. bio dobar. Mišljenja je kako su se kod istog pojavili problemi prelaskom iz osnovne u srednju školu kad je upao u loše društvo. Dodala je kako je maloljetni L. često dolazio u trafiku gdje je zaposlena jer mu je u blizini bila "ekipa" i njegov prijatelj. Sporne večeri joj je preko pulta trafike L. dao 200,00 kuna kako bi ih usitnila, što je ona i učinila te je otišao do vozila koje se nalazilo u blizini i novac predao gospođi u vozilu koja je otišla, a L. je ostao i otišao negdje preko puta. Nakon 15-tak minuta L. je ponovno došao do trafike u kojoj se nalazio njen stariji sin i jedna gospođa, pa nije ušao u trafiku već je iz škrinje sa sladoledima ispred trafike uzeo Macho sladoled od 9,50 kuna i platio ga. Oko 19,45 sati L. je ponovno došao do trafike i opet je kupio isti sladoled i dao joj 10,00 kuna, ali je pri tom bio nervozan i nije sačekao da mu vrati ostatak od 50 lipa što joj je bilo čudno. Posljednji put kada je L. došao u trafiku nakon pet do šest minuta ušao je s nekakvom crnom dužom palicom u ruci od 60 do 70 centimetara, s maskom od tkanine na licu te crvenom majicom s kapuljačom koju je nosio u sva tri slučaja kada je dolazio do trafike. Na vratima trafike tada se nalazio još jedan mladić niži od njega koji je imao sivu kapuljaču i crnu masku na ustima i u ruci je imao pištolj, ali joj nije poznato o kojem se pištolju radilo. Tada joj je L., stojeći nasuprot nje, rekao: "daj pare". Čim je ta osoba ušla u trafiku prepoznala je da se radi o L. jer je visok, mršav i ima duge ruke a odjeven je bio kao i u prethodna tri navrata i prepoznala je njegov glas, za razliku od drugog momka koji je cijelo vrijeme šutio. Mislila je da ponašanje L. nije ozbiljno. Nakon što je on primijetio kako ona stoji i ne reagira, prišao joj je i tom palicom ju udario po desnoj nadlaktici od čega je zadobila hematome i krvne podljeve o čemu je priložila dokumentaciju KBC S. gdje je otišla nakon samog događaja. Tada se u njoj javio revolt jer L. poznaje godinama a radi se o mladoj osobi te ga je uhvatila za prsa i izgurala ga sa ovom drugom muškom osobom iz trafike i potom je zaključala vrata pa su njih dvojica ostala izbezumljena ispred vrata i nisu znali što će učiniti. Nakon toga su već počeli dolaziti i drugi kupci, a ona je nazvala policiju i objasnila je što se dogodilo. Potom je došlo i vozilo Hitne pomoći i odvezlo je KBC S. gdje je primila injekciju za smirenje i otišla na obradu ozljede desne ruke.

 

Nakon toga, drugog dana u jutarnjim satima kod nje kući došao je policijski inspektor kojemu je ispričala što se dogodilo, a u srijedu je u trafiku došao jedan gospodin koji se predstavio kao L. otac govoreći joj da L. nije počinio kazneno djelo jer da on to negira, premda je rekao da se došao ispričati u njegovo ime. Međutim, ona nije stekla dojam da se ta muška osoba došla ispričati jer je rekla: "ako bi L. počinio djelo" a ona zna da najčešće osobe koje počine kaznena djela rijetko priznaju, u državnom odvjetništvu ili na sudu, počinjenje kaznenog djela. Navela je da drži da je taj muškarac došao kako bi ju poljuljao u njenom iskazu i da ona počne sumnjati u ono što je vidjela, ali u tome nije uspio jer ona sve što govori je istina a to je da je počinitelj kaznenog djela L. J., a ne netko drugi. Još joj je ta muška osoba koja je rekla da je L. otac rekla da bi mogli popiti kavu i da bi mogao dolaziti češće u trafiku nakon čega je ona obavijestila policiju tražeći da je on više ne uznemirava. Na kraju je izjavila da ne postavlja imovinskopravni zahtjev te da nije zainteresirana za kazneni progon maloljetnika za kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. Kaznenog zakona.

 

Na raspravi održanoj 15. siječnja 2021. (listovi 216-217 spisa) svjedokinja oštećena-žrtva je iskazivala istovjetno kao na zapisniku sastavljenom u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu 26. listopada 2020. (listovi 88-91 spisa) dodatno kazavši kako u vrijeme spornog događaja kao ni uopće tog inkriminiranog dana nije vidjela J. M. Obzirom da je svu pozornost ove prigode usmjerila prema L. J. nije se toliko zagledavala u ovu drugu mušku osobu koja je bila s njim u društvu pa se nije htjela izjašnjavati o tome tko je ta osoba i da li je uopće poznaje od ranije.

 

Istaknula ja kako ona i njeni sinovi nikad nisu imali nikakav sukob prije ovog događaja s maloljetnim L. J.

 

U predmetnom kiosku radi već 10 godina i nitko od osoba koje ondje dolaze ili ondje stanuju ne mogu vjerovati da se ovo upravo njoj dogodilo obzirom da ju mlađa populacija hvali.

 

Osoba koja je bila u društvu s L. je bila niža od L., ali malo jače građe u odnosu na L., srednje tjelesne građe.

 

Te prigode L. nije imao rukavice na rukama, ali je imao navučenu kapuljaču preko glave i crnu perivu masku. Unatoč tome što je on imao kapuljaču na glavi i masku na licu da ga je čim je došao prepoznala jer od veljače prošle godine viđa ljude s maskama pa i s kapuljačama i maskama te se zaista izvještila prepoznati osobu ukoliko je ona redovita u dolascima na njeno radno mjesto pa i inače ako je osobe od ranije poznavala. Takve osobe može prepoznati po fizionomiji lica, po izgledu obrva, po očima i upravo je tako prepoznala i L. J. kojega kad je on zatražio novac od nje nije ozbiljno shvatila sve dok ju nije udario gumenom palicom po ruci.

 

Nakon ovog događaja život joj se nepovratno promijenio i svjesna je da će osjećati strah cijeli život, a zbog ovog događaja je zatražila i stručnu pomoć psihijatra.

 

Ove prigode njen stariji sin i L. J. se nisu jedan drugom obraćali a misli da nisu mogli uočiti jedan drugoga i to stoga što je njen sin unutar trafike razgovarao s predstavnikom Philipa Morisa i bio je okrenut leđima u odnosu na L. J., a kojeg je posluživala "preko prozora". Pojasnila je kako objekt u kojem je zaposlena ima prodaju "preko prozora" i unutar objekta te da je maloljetnik u tri navrata došao do prozora, a četvrti put je u trafiku ušao.

 

Onaj glas "daj pare" je prepoznala kao L. glas.

 

Na kraju je izjavila da ne postavlja imovinskopravni zahtjev za naknadu štete te nije zainteresirana za kazneni progon maloljetnika za kazneno djelo tjelesne ozljede, dok odluku o kaznenom progonu maloljetnika za kazneno djelo razbojništva prepušta sudu.

 

Svjedok J. M. je na raspravi od 15. siječnja 2020. (listovi 217-218 spisa) izjavio kako je maloljetni L. J. njegov prijatelj te da je inkriminiranog dana gotovo čitavo poslijepodne proveo u društvu s L.

 

Tog dana su se L. i on našli oko 17,00 ili 18,00 sati i zajedno su proveli sigurno dva do tri sata. Tijekom druženja tog poslijepodneva nakratko je otišao kući odvesti psa, ali se ponovo vratio na isto mjesto na kojem je ostavio i potom ponovno zatekao L. J. i to nakon nekih 5 do 10 minuta, a to je u odnosu na predmetni kiosk bilo udaljeno oko nekih petsto metara. Inače da stanuje stotinjak metara u odnosu na predmetnu trafiku.

 

Po povratku nije primijetio nikakve promjene na L. J. jer se ponašao sasvim normalno. Isto tako nije primijetio da bi bio odjeven u neku drugu odjeću.

 

Koliko se sjeća tog poslijepodneva je L. bio odjeven u majicu kratkih rukava te nije imao nikakvo drugu odjeću koju bi eventualno vezao oko struka.

 

Ne sjeća se da li je L. razgovarao na mobitel s nekim iako se sjeća da je imao mobitel kod sebe. Ne sjeća se da su ikog poznatog te prigode sreli. Nije se mogao sjetiti ni da li je L. samo jednom ili u više navrata išao kupiti sladoled, ali sjeća se da je zasigurno jednom išao po sladoled s time da on osobno nije prilazio trafici i bio je udaljen jedno 15 do 20 metara od trafike. L. je taj sladoled otišao na trafiku kupiti prije nego je on odveo psa kući, a psa je odveo nakon 2 do 3 sata nakon što se sastao s L.

 

Po povratku su L. i on proveli najmanje još sat vremena i sjeća se da je za to vrijeme nakon što se vratio, L. netko nazvao na mobitel i rekao mu da ga traži policija.

 

Nije se mogao se sjetiti u što je ove prigode bio odjeven dok se sjeća da je toga dana L. J. bio odjeven u majicu kratkih rukava i to pamti po tome što se sjeća da ga je pitao da li mu može posuditi duksericu jer da mu je hladno. Međutim, iako je otišao kući odvesti psa da nije udovoljio njegovu traženju i nije mu donio duksericu niti bilo koji drugi odjevni predmet.

 

Iz specijalističkog nalaza i mišljenja Kliničkog bolničkog centra S. od 5. listopada 2020. za M. G. (listovi 21-22 spisa) proizlazi da je ista zadobila ozljede od udarca u desnu nadlakticu te joj je određeno mirovanje, hladni oblozi i analgetici po potrebi.

 

Majka maloljetnika, ispitana u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu 26. listopada 2020. (listovi 95-98 spisa) u svojstvu svjedoka, S. J. je navela kako o samom djelu ne zna ništa, osim činjenice što ju je u večernjim satima nazvala kćerka i rekla kako su zvali da je L. gurnuo jednu ženu, a kako ona zna da je on sklon ispadima bijesa pomislila da se radi o nekakvom napadu. Potom da se čula s L. koji joj nije rekao da bi gurnuo neku ženu. Smatra da on nije počinio predmetno kazneno djelo neovisno o time što je on sklon laganju. Potvrdila je da ga je kritičnog dana svojim vozilom odvezla do trafike kako bi razmijenio novčanicu od 200,00 kuna i zadržao 10,00 ili 12,00 kuna, a potom da se otišao naći sa svojim prijateljem. Nakon što ju je suprug izvijestio da je L. kući došla uhititi policija zaključila je da je bolje da ga ona odveze nego da dođe policija da svi to vide pa ih je njena prijateljica vozilom odvezla u Policijsku postaju S. U međuvremenu je L. na mobitel dobio poziv gdje je po njegovom glasu osjetila da se iznenadio i govorio da ga se tereti za kazneno djelo razbojništva odnosno da je ukrao nekakav novac i da nije razumio o čemu se radi.

 

U odnosu na osobne prilike maloljetnika navela je kako se u sedmom i osmom razredu osnovne škole kod istog pojavio problem konzumiranja marihuane te nedostatak interesa za druge stvari. Marihuana mu je pomagala da se smiri, a nije primijetila da bi uzimao neku drugu drogu. U osnovnoj školi da je bio uredan učenik, a sada pohađa drugi razred srednje škole i nema problema sa učenjem već je vrlo dobar učenik.

 

U prvom razredu da je izostajao s nastave, ali sada u drugom razredu nema nikakvih problema. Kod maloljetnikovih izljeva bijesa da mu je pomogao psihijatar dr. V. i da je maloljetnik rado odlazio kod njega, ali kako mu se popravila situacija na psihičkom planu, da je prestao odlaziti na daljnju terapiju. Nakon svega ovoga ona je pričala s L. o kaznenom djelu za koje se tereti i on i dalje tvrdi da ga nije počinio pa ona smatra samo sa 5% vjerojatnosti da ga je počinio. Dodala je kako je u trenutku L. prvog dolaska pred mjesto događaja odnosno trafiku isti bio odjeven u crvenu majicu kratkih rukava.

 

Na raspravi održanoj 22. prosinca 2020. (listovi 211-212 spisa) svjedokinja S. J. je kazala kako se odnos između njenog sina L. i supruga J. popravio, iako je L. i dalje pod vrlo velikim stresom i dosta je nervozan, ali njen suprug da se trudi biti bolji prema njemu. Nikada da nije bilo nikakvih sukoba ni problema kako između njih dvojice tako i između L. i nje i L. braće i sestre s kojima je isti.

 

Iskazujući u svojstvu svjedoka u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu 26. listopada 2020. (listovi 99-102 spisa) je naveo da je kritičnog dana policija došla kod njih tražeći njegovog sina nakon čega je nazvao suprugu da kaže gdje se nalazi L. a nalazili su se kod njene prijateljice u Splitu. Ona mu je tada rekla da je L. popodne dovezla u S. oko 18,00 sati, a potom u Policijsku postaju S. kamo je i on otišao. Ondje nisu doznali zbog čega se L. tereti, ali mu je kćerka rekla za što se L. tereti. Nekoliko dana nakon ovog događaja otišao je u trafiku do prodavačice kojoj ne zna ime i predstavio se kao otac L. J. s namjerom da joj se ispriča ako je L. počinio kazneno djelo. No sutradan ga je policija kontaktirala i rekla da se ne približava prodavačici premda on ne zna razlog tome.

 

U odnosu na osobne prilike sina L. naveo je da je isti kao mlađi bio dobar i odličan, poslušan, marljiv i pedantan i školu je završavao s vrlo dobrim uspjehom a problemi su se pojavili u sedmom razredu osnovne škole jer bi zaboravio nešto izvršiti i imao je ispade bijesa. Loši odnosi između njega i njegovog sina rezultirali su prekršajem i kažnjavanjem L. prema Z. o zaštiti od nasilja u obitelji a ostalih prekršaja se ne sjeća. L. je upisao srednju školu koju je želio i počeo uredno pohađati, osim što je potom neopravdano izostajao iz škole, ali ne puno i inače se ne druži s lošim osobama. Odlazio je na terapiju kod psihijatra dr. V. koji je zaključio da mu ista više ne treba pa im L. pomaže u kućanskim poslovima a najviše voli prati vozila te motor kao i loviti ribu.

 

Na raspravi od 22. prosinca 2020. (list 212 spisa) svjedok J. J. je dopunio svoj iskaz dan u istrazi navevši da je sada između njega i sina L. normalan, odnosno odnos kakav bi trebao biti između oca i sina jer ga L. poštuje, sluša njegove savjete, a zajedno provode i dosta vremena te mu on pomaže u moto krosu. Odnos između L. i majke te L. braće i sestre da je potpuno normalan.

 

Ispitana u svojstvu svjedokinje I. T. M. na raspravi održanoj 22. prosinca 202. (listovi 210-211 spisa) je navela da je kao viši stručni savjetnik-socijalni pedagog obavila razgovor s maloljetnikom, s odgajateljicom Centra za pružanje usluga u zajednici A. B., te sa socijalnom radnicom Centra za socijalnu skrb S., Ispostava S., A. B. te da je izvršila uvid u dostupnu dokumentaciju i spis, nakon čega da se posebno fokusirala na prijedlog Županijskog državnog odvjetništva u Splitu za sankcioniranje maloljetnika.

 

Tako je kazala kako je L. J. osoba kod koje duži niz godina perzistiraju određeni oblici poremećaja u ponašanju koji su našli potvrdu, ne samo u kontekstu psihijatrijske dijagnoze od strane vještaka i psihijatra dr. V., nego i od strane drugih stručnih osoba koje su se stjecajem okolnosti i u određenim fazama njegovog života susretali s njim u pokušaju da se saniraju burne manifestacije koje su znale biti prisutne u njegovom ponašanju. Pojasnila je kako je teško odgovoriti od kud i zbog čega tako intenzivni oblici poremećaja u ponašanju, ali zasigurno jednim dijelom vuku korijen i nastavak su prethodnog okidača koji se po svoj prilici znao događati unutar obitelji. Nasilničko zlostavljačko ponašanje vrlo često susrećemo kao manifestaciju prethodno proživljenog upravo takvog iskustva, ali tada u poziciji žrtve. Stoga smatra da bi i ovaj kazneni postupak te posebno sankciju odnosno odgojnu mjeru koja će uslijediti nakon njega trebali posebno iskoristiti roditelji maloljetnika, pogotovo otac, a sve sa ciljem preispitivanja osobnih ponašanja kada su u pitanju interpersonalne dinamike unutar obitelji. Pored poremećaja u ponašanju kod maloljetnika je također dijagnosticiran i poremećaj emocija, kao i ADHD sindrom.

 

Nadalje, iz direktnog razgovora s maloljetnikom proizlazi njegovo osobno saznanje i spremnost da se suočava s tim svojim poteškoćama te isti pokušava staviti do znanja da je tih svojih poteškoća u potpunosti svjestan te da pokušava pronaći mehanizme i načine kako se nositi s njima. Maloljetnik da je do sada bio nekoliko godina pod ne samo psihoterapijom i nego medikamentoznom terapijom od strane psihijatara te da je bilo pokušaja privatnih terapija sa ciljem kontrole bijesa. Inače da se radi o maloljetniku prosječnog intelektualnog statusa, mladoj osobi koja ima školske obaveze, koje za sada uredno ispunjava, pokušava pronaći modalitete kroz koje bi taj svoj unutarnji nagon za aktivitetom mogao upražnjavati pa u tom smislu se pokušava naći i u moto krosu, spominje i vreću za boks i neke konkretne elemente koji dodatno ukazuju na to da se on pokušava što efikasnije nositi sa svojim poteškoćama. Ukoliko mu se dokaže kazneno djelo za koje se tereti mišljenja je bi maloljetnik bio spreman upustiti se u izvršenje istog. Lako može potpasti pod utjecaj, lako se može povesti za nekim drugim, lako sebe dovodi u poziciju da svoju prvenstveno psihološku potrebu zadovolji sada i odmah. Pri tom ne bira niti se oslanja previše na racionalizaciju takvih za njega kritičnih situacija te se i doveo u poziciju da sa svojim mladim godinama već ima podosta iskustva bilo u smislu izvršenja prekršajnih, bilo u smislu izvršenja kaznenih djela.

 

Svjedokinja, stručna osoba I. T. M. je u odnosu na sankcioniranje maloljetnika zbog izvršenja kaznenog djela koje mu se u ovom kaznenom postupku stavlja na teret kazala kako je sklona pridružiti stavu i mišljenju odnosno prijedlogu Županijskog državnog odvjetništva u Splitu.

 

Napomenula je da se u konkretnom slučaju radi o teškom kaznenom djelu, o teškoj kvalifikaciji i bez obzira na mlade godine sankcija treba biti barem u dijelu fokusirana upravo na te okolnosti. Stoga je mišljenja da bi bilo svrsishodno i opravdano izreći mu pridržaj izricanja kazne maloljetničkog zatvora koja sankcija predstavlja i sad, a i u njegovoj daljnjoj perspektivi jedan jaki kontrolni mehanizam njegovog budućeg ponašanja pogotovo u za njega potencijalno rizičnim i opasnim situacijama. Što se tiče odgojnog tretmana mišljenja je također da bi bilo svrsishodno izreći mu kombinaciju vaninstitucionalnih odgojnih mjera, i to odgojnu mjeru pojačane brige i nadzora koja bi uz pretpostavku stručnog provođenja mogla biti vrlo značajan izvor ne samo nadzora nego i jedne stručne podrške i pomoći ne samo njemu već posebno njegovim roditeljima. Uz ovu odgojnu mjeru potrebno je izreći i posebnu obvezu da se uz suglasnost zakonskih zastupnika podvrgne stručno medicinskom tretmanu kao i postupku procesa odvikavanja od droga.

 

Dodala je kako svaka situacija rizika odnosno neizvršavanja odgojnih mjera, bilo pojačane brige i nadzora, bilo posebnih obveza, svako eventualno daljnje propadanje maloljetnika može isprovocirati sazivanje kontrolnog ročišta na kojem bi moglo doći do izmjene te odgojne mjere, i to pojačane brigu i nadzor u težu pogotovo u onu institucionalne forme.

 

Uvidom u socijalnu anamnezu Centra za socijalnu skrb S., Podružnice S. utvrđeno je da maloljetnik potječe iz cjelovite obitelji koju sačinjavaju roditelji i troje djece, odnosno da maloljetni L. J. ima stariju sestru koja je odlična učenica gimnazije te mlađeg brata koji je također dobar učenik osnovne škole. Obitelj živi na trećoj etaži obiteljske kuće i prostor im je primjereno održavan i opremljen a ekonomska situacija je zadovoljavajuća jer roditelji ostvaruju dobar prihod od radnog odnosa kao i od iznajmljivanja poslovnog prostora što zadovoljava potrebe peteročlanog domaćinstva. Nitko ne boluje od težih bolesti i nema zdravstvenih problema u obitelji. socijalne anamneze tog Centra proizlazi da maloljetnik potječe iz cjelovite obitelji koju sačinjavaju roditelji i troje djece. Za maloljetnog L. J. je navedeno da je bio uključen u dječji vrtić i da se prvi put kao dijete s problemom u ponašanju pojavio 2018. godine u mjesecu lipnju jer je postojala prijava za vršnjačko nasilje koje je tumačeno kao neozbiljnost, naivnost i sl. a majka ga je dovela na razgovor te ga je opisala kao osobu koja nema strpljenja, brzo se naljuti i dolazi u sukob s vršnjacima. Kod maloljetnika da postoji nemogućnost kontrole ljutnje, loš odnos s ocem i strah od ocjena. Također je utvrđeno da je bio sudionik vršnjačkog nasilja u kojem slučaju je prijava odbačena prvi put a i drugi put budući da L. nije bio navršio četrnaest godina.

 

U mjesecu srpnju 2018. pojavljuje se s nasiljem u obitelji te bježi od kuće i počinje konzumirati marihuanu, a u kolovozu iste godine ponovio je nasilničko ponašanje u obitelji te se verbalno sukobio s ocem zbog čega ga je intervenirala i policija. Uvidom u nalaz specijaliste psihijatra proizlazi da je kod maloljetnika utvrđen mješoviti nespecificirani poremećaj ponašanja i emocija, kao i da su se vodili prekršajni postupci u kojima su mu bile izrečene posebne obveze. Unatoč savjetodavnim razgovorima s roditeljima i maloljetnikom te navedenim sankcijama, ponašanje maloljetnika se nije promijenilo jer je i dalje u sukobu s roditeljima iako se u školi uredno ponaša i ocjene mu nisu zabrinjavajuće. Stručni tim Centra je procijenio da bi bilo u interesu roditelja i djeteta izreći mjeru obiteljskopravne zaštite, odnosno stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi u odnosu na sve troje djece. Navedena mjera se provodila godinu dana i u tom periodu je došlo do blagog poboljšanja odnosa maloljetnog L. i oca a radilo se na edukaciji maloljetnog o štetnosti konzumiranja marihuane jer je odbijao ići u Centar za prevenciju ovisnosti te na terapije u KBC. Inače, maloljetnik je bio u tretmanu socijalnog pedagoga navedenog Centra.

 

Sada je učenik drugog razreda Obrtno-tehničke škole u S. za zanimanje elektromehaničara i redovito odlazi na praksu te je aplicirao i za stipendiju za strukovna zanimanja. U razgovoru sa školskim pedagogom proizlazi da nije sklon neprimjerenim oblicima ponašanja i da je omiljen u razredu te da sada nema neopravdanih sati u značajnijem broju. Međutim, da postoje neprimjerene emocionalne reakcije na određenu frustraciju ili "prijetnju". U komunikaciji kako je otvore i prihvaća suradnju te naglašava kako se trudi i ističe promjenu društva.

 

Zbog stanovitih psiholoških problema, maloljetnik prima propisanu farmakoterapiju ali povremeno konzumira marihuanu jer ga to opušta, zbog čega socijalna radnica smatra da bi istome trebalo izreći nekakav psihoterapijski pristup.

 

Dajući iskaz u svojstvu svjedokinje na raspravi od 22. prosinca 2020., predstavnica Centra za pružanje usluga u zajednici S., svjedokinja A. P. (list 211 spisa) je navela kako ostaje kod navoda iznijetih u socijalnoj anamnezi dodatno navodeći da maloljetnik surađuje u grupi, da ima dobar odnos s odgajateljima i ostalim djelatnicima i korisnicima Centra za pružanje usluga u zajednici S., da se uspješno integrirao u skupinu i prilagodio grupi te je primjerenog ponašanja i sutradan, čist, uredan, obavlja sva zaduženja kao i školske obveze, a terapiju uzima po potrebi.

 

Na raspravi od 20. siječnja 2021. (listovi 222-223 spisa) svjedokinja A. B., inače socijalna radnica u Centru za socijalnu skrb S., Podružnica S. je navela da ostaje kod svih navoda iznijetih u socijalnoj anamnezi vezano za L. J. i njegovu obitelj. U odnosu na obitelj J. da je bila primijenjena mjera obiteljske pravne zaštite, a godinu dana se provodila i mjera stručne pomoći i potpore ovoj obitelji. Djelatnici tog Centra su upozoravali roditelje na neadekvatno ponašanje njihovog najstarijeg djeteta, sina L., a isto tako pozivali su i L. roditelje na sastanke u Centar. L. J. ima dobar odnos sa socijalnom radnicom i sa svim djelatnicima Centra za socijalnu skrb S. P. S., prihvaćao je prijedloge djelatnika C. te je bio uključen i u program kod psihologinje N. K. P. jedno kratko vrijeme, ali skoro dvije godine je odlazio dječjem psihijatru Z. V.

 

U odnosu na prijedlog tužiteljstva da se prema maloljetnom L. J. izrekne pridržaj kazne maloljetničkog zatvora te da mu se uz tu mjeru izrekne mjere posebnih obveza iz čl. 10. ZSM kao i mjera pojačane brige i nadzora navela je da se slaže s tim prijedlogom jer drži da bi isti mogao polučiti svrhu kako generalne tako i specijalne prevencije. Posebno je stava kako je L. boravak u Centru za pružanje usluga u zajednici doprinio njegovom boljitku na način da je isti osvijestio svoje stavove te da manje konzumira ili čak uopće ne konzumira marihuanu, kao i da je napustio loše društvo koje je neadekvatnog i neprihvatljivog ponašanja.

 

Što se tiče osnovnoškolskog obrazovanja kazala je kako L. J. nije imao problema u školi pa tako je on i danas dobrih intelektualnih kapaciteta, ali njegov problem je što ima nizak prag tolerancije na frustraciju te burno reagira.

 

Prema izvješću Centra za pružanje usluga u zajednici S. radi se o osobi sa značajkama ADHD-a i poremećajima u ponašanju i osjećanju te da se ulaskom u adolescentnu situaciju njegovo stanje pogoršalo. Zbog takvog ponašanja isti bude psihomotorno uznemiren ako mu se ne udovolji i tada je sklon impulzivnom činu te nepromišljenom preuzimanju krivnje za manipulativnije vršnjake mišljenje da prema istome trebaju omekšati stroge mjere njegova zatvaranja jer specijalista psihijatar Z. V. smatra da nakon ovog iskustva isti bi trebao izgraditi novi pogled na vršnjačko ponašanje. Kod istog je utvrđena akutna reakcija na stres i poremećaj ponašanja i osjećaja te mu je ordinirana psihoterapija i farmakoterapija.

 

Uvidom u izvješće navedene ustanove utvrđeno je kako je tijek prijema i adaptacije maloljetnika u istu prošao bez poteškoća i da je isti uspješno inervirao u skupinu te prilagodio načinu života i rada u grupi te uspostavio dobar i prijateljski odnos sa drugim korisnicima. No, s obzirom na kratko vrijeme boravka u ustanovi, teško je pretpostaviti kako bi se maloljetnikovo ponašanje razvijalo u budućnosti. Isti je sklon negativističkom gledanju na budućnost, a otpor koji je kod istog postojao s vremenom je popustio i pokušava razmišljati iz dana u dan. Nekoliko puta se samovoljno udaljio s korisnicima iz grupe jer je kasnio, a postoje naznake konzumiranju opijata prema procjeni dežurnih odgajatelja, pogotovo što je odbio odlazak na testiranje na opijate odnosno davanjem mokraće na analizu. Nastavkom boravka u ustanovi da nije realno očekivati da će se oduprijeti utjecaju ostalih korisnika posebno jer je i izvan ustanove pod utjecajem vršnjaka manifestirao neprimjerene obrasce ponašanja. Obitelj kako predstavlja značajan faktor snage kod maloljetnika smatra da bi mu se trebao omogućiti povratak u obitelj jer su roditelji iskazali spremnost na suradnju skrbi o maloljetniku a sam maloljetnik je popravio odnose s obitelji, ima namjeru odmaknuti se od društva koje nije dobro za njega.

 

Stalni sudski vještak za psihijatriju prof. dr. sc. D. B. je u pisanom nalazu i mišljenju od 6. studenog 2020. (listovi 125-138 spisa) navela kako je maloljetni L. J. urednog vanjskog izgleda i da se s istim kontakt uredno uspostavlja, ali potom dolazi do porasta napetosti i razdražljivosti te je psihomotorno nemiran, napet i anksiozan. Maloljetnik da se doima blažeg sniženog osnovnog raspoloženja i moduliranog afekta dok su u ličnosti prisutne emocionalna nestabilnost, impulzivnost i snižen prag tolerancije na frustracije.

 

Prema utvrđenju vještakinje prof. dr. sc. B. maloljetnik je posljednjih nekoliko godina u diskontinuiranom psihoterapijskom i psihofarmakološkom terapijskom tretmanu zbog poremećaja ponašanja i osjećanja te ADHD-a. Podaci o njegovom dosadašnjem ponašanju kako ukazuju na emocionalnu nestabilnost, impulzivnost, sniženi prag tolerancije na frustraciju, korištenje nezrelih obrambenih mehanizama uz depresivno raspoloženje te snižene nagonsko voljne dinamizme koja ukazuje na dijagnozu mješovitog poremećaja emocija i ponašanja s naglašenim simptomima anksioznosti i oštećenja pažnje uz psihomotorni nemira što govori u prilog postojanja ADHD-a.

 

S obzirom na maloljetničku dokumentaciju te anamnestičke podatke potvrđen je dijagnostički kriterij za mentalni poremećaj i poremećaj ponašanja uzorkovan upotrebom kanabinoida te je mišljenje vještakinje da je mogućnost shvaćanja značaja postupaka i upravljanje njima u vrijeme počinjenja djela zbog psihičkih poteškoća koji su prethodno navedene i uporabe kanabinoida bila smanjena, ali ne bitno i preporuča da se kod maloljetnika nastavi odgojni tretman.

 

Kako je već navedeno okrivljenik je u svojoj obrani naveo kako je spornog dana u trafiku u kojoj je zaposlena žrtva M. G. pristupio u tri, a ne u četiri navrata i to kako bi razmijenio novac te kupio dva sladoleda, novčanice, dok je svjedokinja oštećena-žrtva M. G. dolazak maloljetnika do trafike te razlog dolaska, opisala istovjetno kao i maloljetnik. Međutim, suprotno obrani maloljetnika žrtva je navela da je maloljetnik i četvrti put pristupio u trafiku i primjenom sile uz pomoć opasnog oruđa odnosno gumene palice udario ju i pokušao otuđiti novac u čemu nije uspio jer ga je ona revoltirana činjenicom što ga dugi niz godina poznaje s obzirom da je išao u školu s njenom djecom odnosno na sport, izgurala iz trafike.

 

I maloljetnik i žrtva su kazali da nikada nisu bili ni u kakvom sukobu kao što sukoba nije bilo ni između maloljetnika i sinova žrtve. Tijekom postupka nije utvrđen ni jedan razlog zbog kojeg bi žrtva kao odrasla i razumna osoba, k tome i majka dvojice sinova od kojih je jedan i stariji od maloljetnika, neosnovano teretila maloljetnika. Osim toga, ona je detaljno, konzistentno i uvjerljivo opisala slijed događaja i počinitelja te je prilikom svjedočenja ista djelovala potreseno i uznemireno. Stoga sud vjeru poklanja njenom iskazu držeći da se predmetni događaj odvio upravo na način kako je to žrtva opisala u svom iskazu.

 

Za istaći je da u prilog tvrdnji da je iskaz žrtve logičan, uvjerljiv i istinit govori i liječnička dokumentacija o ozljedama koje žrtva udarcima te palice zadobila.

 

Međutim, sud nije kao vjerodostojan prihvatio iskaz svjedoka J. M. koji je naveo da je kritičnog dana bio u društvu s maloljetnikom L. J., izuzev pet do deset minuta kada je išao odvesti psa kući. Njegov iskaz je neuvjerljiv i neživotan i u dijelu u kojem isti navodi da se sjeća u koju odjeću je maloljetnik sporne prigode bio odjeven, dok se nije mogao sjetiti u što je on osobno kritične prigode bio odjeven. Upravo navođenjem takvih detalja odnosno odjeće koju je na sebi imao maloljetnik, a koja ne odgovara opisu odjeće koju je prema iskazu žrtve počinitelj predmetnog kaznenog djela imao na sebi, po stavu ovog vijeća ovaj svjedok je htio pomoći maloljetniku ka otklanjanju njegove odgovornosti. Da bi pred sudom bio uvjerljiviji ovaj svjedok je kazao kako se sjeća da je maloljetnik bio odjeven u majicu kratkih rukava i po tome što je rekao da mu je hladno i da ga je pitao može li mu posuditi duksericu. Kada se ima u vidu da su njih dvojica prijatelji zaista je nelogično i neprihvatljivo da J. M. koji je otišao kući odvesti psa ne bi svom prijatelju L. J. donio ako ne duksericu bilo koji drugi komad odjeće.

 

Osim toga, za vrijeme dok je J. M. išao kući odvesti psa maloljetnik je mogao počiniti predmetno kazneno djelo.

 

Za navesti je da se maloljetnik, sve u slučaju da iz kuće nije izišao u crvenoj majici dugih rukava s kapuljačom, mogao naknadno presvući.

 

O samom kaznenom djelu neposrednih saznanja nemaju roditelji maloljetnika S. J. i J. J., osim što je svjedokinja S. J. kazala kako je u trenutku L. prvog dolaska pred mjesto događaja odnosno trafiku isti bio odjeven u crvenu majicu kratkih rukava ali sud ne prihvaća njen iskaz u tom dijelu držeći da je ista kao majka izravno zainteresirana za ishod ovog postupka te da ista takvim svjedočenje želi pomoći maloljetniku ka otklanjaju odgovornosti za predmetno kazneno djelo. Iskaz svjedoka J. J. nije od značaja za ovaj postupka jer isti nije bio očevidac događaja.

 

Člankom 230. stavak 1. KZ/11 propisano je da kazneno djelo razbojništva čini „tko uporabom sile protiv neke osobe ili prijetnjom da će izravno napasti na njezin život ili tijelo oduzme tuđu pokretnu stvar s ciljem da je protupravno prisvoji kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina“.

 

Člankom 230. stavak 2. KZ/11 propisan je kvalificirani oblik i to „ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovog članka pribavljena znatna imovinska korist ili je uporabljeno kakvo oružje ili opasno oruđe počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od tri do dvanaest godina.

 

Radnja bića kaznenog djela razbojništva sastoji se od uporabe sile ili prijetnje i oduzimanja tuđe stvari koje se čine navedenim redoslijedom, odnosno prijetnja ili sila kao sredstvo se poduzimaju radi oduzimanja tuđe pokretne stvari.

 

Kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11 se može počiniti samo s dolusom, a sastoji se od svijesti da se uporabom sile ili prijetnje oduzima tuđa pokretna stvar, dok je oduzimanju svojstven dolus specialis - namjera prisvajanja.

 

Člankom 34. KZ/11 propisano je da se počinitelj pokušaja kaznenog djela može blaže kazniti.

 

Nakon gornjih utvrđenja izvedenih na temelju vjerodostojnih iskaza svjedokinje oštećene-žrtve M. G. te svjedokinja I. T. M., A. P. i A. B., stručnog i kvalitetno obrazloženog vještačenja te pregledane materijalne dokumentacije, a koja utvrđenja se odnose na dokazanost izvršenja kaznenog djela od strane maloljetnog L. J. kao i utvrđenja koja se odnose na njegovu kaznenu odgovornost sud je trebao pristupiti izboru vrste maloljetničke sankcije.

 

              U prijedlogu je Županijsko državno odvjetništvo u Splitu za mladež predložilo da se maloljetnom L. J. za predmetni učin na temelju članka 28. Zakona o sudovima za mladež izrekne kazna pridržaja izricanja maloljetničkog zatvora i uz istu odgojne mjere posebnih obveza iz članka 10. stavak 2. točka 1. i 10. te pojačane brige i nadzora iz članka 11. Zakona o sudovima za mladež.

 

Sud je u cijelosti smatrao opravdanim prijedlog Županijskog državnog odvjetništva za mladež u Splitu za izricanjem upravo ovakve vrste sankcije prema maloljetnom L. J.

 

              Na raspravi svoj iskaz dala je i predstavnica Centra za socijalnu skrb S., Podružnica S., socijalna radnica A. B. te svjedokinja, socijalni pedagog I. T. M. koje su istaknule da u cijelosti podržavaju prijedlog Županijskog državnog odvjetništva za mladež u Splitu da se maloljetniku izrekne kazna pridržaja izricanja maloljetničkog zatvora i uz istu odgojne mjere posebnih obveza iz članka 10. stavak 2. točka 1. i 10. te pojačane brige i nadzora iz članka 11. Zakona o sudovima za mladež.

 

Ovaj sud je prihvatio stručne stavove i mišljenja predstavnika Centra za socijalnu skrb kao i mišljenje stručne osobe socijalnog pedagoga te je maloljetnik najprije proglašen krivim za kazneno djelo razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavak 2. u svezi stavka 1. i u svezi članka 34. KZ/11 te mu je na temelju članka 28. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“, broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19.; dalje u tekstu: ZSM) izrečen pridržaj izricanja kazne maloljetničkog zatvora te je određeno da na temelju članka 28. stavak 2. ZSM maloljetnom L. J. naknadno može biti izrečen maloljetnički zatvor ako u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine počini novo kazneno djelo ili se protivi provođenju odgojnih mjera.

 

Na temelju članka 11. stavak 1. ZSM prema maloljetnom L. J. je izrečena odgojna mjera pojačane brige i nadzora, a sukladno članku 11. stavak 2. ZSM služba nadležna za provedbu pojačane brige i nadzora odredit će stručnu osobu koja će u suradnji s maloljetnikom, njegovim roditeljima, skrbnikom, tijelima socijalne skrbi, odgoja i obrazovanja, liječnicima i drugim stručnim osobama utjecati na ličnost i ponašanje maloljetnika, brinuti se o njegovu liječenju i nadzirati ispunjenje njegovih obveza i dužnosti, a koja mjera sukladno članku 11. stavak 4. ZSM će trajati godinu dana.

 

Na temelju članka 10. stavak 2. točka 1. i 6. ZSM maloljetnom L. J. su izrečene i posebne obveze da se ispriča oštećenici-žrtvi M. G. te da se, uz suglasnost maloljetnikova zakonskog zastupnika, podvrgne stručnom medicinskom postupku ili postupku odvikavanja od droge ili drugih ovisnosti, a koje izrečene posebne obveze sukladno članku 10. stavak 5. ZSM mogu trajati najdulje do jedne godine.

 

Maloljetni L. J. je posebno upozoren da sukladno članku 10. stavak 10. ZSM zbog skrivljenog neispunjenja obveza može biti upućen u disciplinski centar.

 

Člankom 28. stavkom 1. ZSM-a je propisano kako sud može izreći da je maloljetnik kriv za kazneno djelo i istodobno pridržati izricanje kazne maloljetničkog zatvora kada smatra da se izricanjem krivnje i prijetnjom naknadnog izricanja kazne može počinitelja odvratiti od daljnjih kaznenih djela. Sud može maloljetniku uz pridržaj, izreći i odgojne mjere, kao što je odgojna mjera pojačane brige i nadzora, upućivanja u disciplinski centar te jednu ili više posebnih obveza koje ne mogu trajati dulje od vremena provjeravanja.

 

Slijedeći upravo sadržaj i upute iz članka 28. stavak 1. ZSM izrečena je ova vrsta maloljetničke sankcije za koju sud drži da će u kombinaciji s izrečenim posebnim obvezama kao odgojnim mjerama u cijelosti ostvariti svrhu izricanja maloljetničkih sankcija, a koja svrha je propisana člankom 6. ZSM.

 

Na temelju članka 89. stavak 1. ZSM troškovi postupka padaju na teret državnog proračuna.

 

U Splitu 22. siječnja 2021.