1                            Poslovni broj: 6 P-555/2020-6

Poslovni broj: 6 P-555/2020-6

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Trgovački sud u Splitu, po sucu Nevenki Marunica, u pravnoj stvari tužitelja A. I. d.o.o., OIB: …, O., kojeg zastupa Ž. P., odvjetnik u S., protiv tuženika GRAD O., OIB: …, O., kojeg zastupa D. M., odvjetnik u S., radi isplate 57.148,00 kuna, u ponovljenom dijelu postupka, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 7. prosinca 2020. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tuženika V. B., odvjetničkog vježbenika kod D. M., odvjetnika u S. i u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tužitelja Ž. P., odvjetnika u S., 22. siječnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 57.148,00 kuna sa zateznom kamatom od 4. lipnja 2012. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

II Nalaže se tužitelju da u roku od 8 dana naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 72.187,50 kuna, dok se za više traženi trošak parničnog postupka u iznosu od 40.125,00 kuna, zahtjev tuženika odbija.

Obrazloženje

1. U povodu tužbe tužitelja od 3. prosinca 2013. ovaj sud je nakon izvedenih dokaza po prijedlozima stranaka, donio presudu i rješenje poslovni broj 6 P-478/2015 od 28. kolovoza 2018. kojom presudom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 461.494,61 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama od 4. lipnja 2012. do isplate kao i zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova sa pripadajućom zateznom kamatom, a točkom I izreke rješenja je odbijen tuženikov prigovor apsolutne nenadležnosti ovog suda, dok je točkom II izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 63.750,00 kuna te je odbijen tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova u iznosu od 45.437,50 kuna.

2. U povodu žalbe tužitelja podnesene protiv presude i dijela točke II izreke rješenja kojom je dosuđen parnični trošak tuženiku te u povodu žalbe tuženika protiv dijela točke II izreke rješenja kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška, sud drugog stupnja je donio presudu i rješenje poslovni broj: 89 Pž-6771/2018-5 od 23. srpnja 2020.

Presudom je sud drugog stupnja odbio žalbu tužitelja i potvrdio presudu ovog suda od 28. kolovoza 2018. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 404.346,61 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama, a točkom I izreke rješenja je ukinuo presudu ovog suda od 28. kolovoza 2018. u dijelu za isplatom iznosa od 57.148,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama i u dijelu kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška i za taj ukinuti dio predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, dok je točkom II izreke rješenja uvažio žalbe stranaka i ukinuo je rješenje ovog suda od 28. kolovoza 2018. u točki II izreke te je i za navedeno predmet vratio ovom sudu na ponovni postupak.

3. U obrazloženju svoje odluke, sud drugog stupnja je u odnosu na žalbu tužitelja istakao da se ne radi o naknadi štete već da tužitelj isplatu utuženog iznosa potražuje s osnove izvedenih komunalnih radova na izgradnji objekata i uređaja komunalne infrastrukture koje je tužitelj izveo umjesto tuženika zbog toga što tuženik nije imao dovoljno sredstava i s osnove da tuženik njegova uplaćena sredstva nije iskoristio na izgradnji objekata i uređaja komunalne infrastrukture sukladno programu gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture za 2012. godinu, zbog čega mu je dužan vratiti dio uplaćenih sredstava proporcionalnom neizvršenom dijelu programa za 2012. godinu sukladno točki V izreke djelomičnog rješenja od 22. rujna 2011. (stranice 5-7 spisa).

U odnosu na potraživanje tužitelja za utuženi iznos od 77.547,00 kuna, sud drugog stupnja je potvrdio presudu ovog suda kojom je odbijen tužitelj za taj iznos jer da tužitelj nije naveo za što su ta sredstva utrošena niti je dostavio dokaze da je ta sredstva tužitelj umjesto tuženika utrošio na izgradnju komunalne infrastrukture.

Presuda ovog suda je potvrđena i za dio utuženog iznosa od 73.040,00 kuna prihvaćanjem prigovora promašene pasivne legitimacije, a isto tako je potvrđena i za nedokazano potraživanje iznosa od 253.759,61 kuna, tako da je presuda ovog suda presudom suda drugog stupnja potvrđena sveukupno za odbijeni iznos od 404.346,61 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom.

4. Međutim, u odnosu na potraživanje tužitelja u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na izvedene radove na izradi upojnog kanala i priključka cjevovoda oborinskih voda hotela "P." i susjedne zgrade gradske uprave u iznosu od 57.148,00 kuna, koji iznos je sud prvog stupnja također odbio budući da se izvedenim dokazima nije moglo utvrditi koje radove je izveo tužitelj s obzirom da su se radovi mogli kontrolirati samo u fazi izvođenja radova kao i iz razloga da se nije moglo utvrditi čije je vlasništvo zemljišta preko kojih prelazi cjevovod oborinskih voda i gdje je izgrađen upojni kanal, sud drugog stupnja je naveo kako je takvo stajalište suda prvog stupnja pogrešno "jer komunalna infrastruktura koja se nalazi pod zemljom je u vlasništvu jedinice lokalne samouprave bez obzira u čijem je vlasništvu zemljište iznad komunalne infrastrukture. Odlučno je mjesto na kojem se vrši priključak za određenu nekretninu, jer od tog priključka komunalnu infrastrukturu odnosno instalacije održava vlasnik nekretnine, a do priključka jedinica lokalne samouprave. Neodlučno je što se očevidom nije moglo provjeriti jesu li izvedene sve faze u izgradnji upojnog kanala i priključka cjevovoda oborinskih voda, jer je faze izvođenja radova moguće utvrditi i drugim dokaznim sredstvima (svjedocima, građevinskom knjigom, privremenim i okončanim situacijama, vještačenjem raspoložive dokumentacije, te neposrednim opažanjem dijelova izvedenih radova na licu mjesta".

5. Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa nije utvrđivano jesu li izvedeni radovi sukladno troškovniku sa strane 11. spisa, te padaju li svi izvedeni radovi prema tom troškovniku na teret jedinice lokalne samouprave, ili dio tih troškova pada na tužitelja, odnosno vlasnika susjedne nekretnine, činjenično stanje je pogrešno i nepotpuno utvrđeno."(stranica 4 odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: 89 Pž-6771/2018-5 od 23. srpnja 2020., stranica 192. ovog spisa).

6. Nadalje, sud drugog stupnja je završno u svojoj odluci istakao da će sud prvog stupnja u ponovnom postupku utvrditi prema dokaznim prijedlozima stranaka koje radove je tužitelj izveo prema troškovniku sa stranice 11. spisa, koje od tih radova je bio dužan snositi tuženik, koje tužitelj odnosno treća osoba, ocijeniti jesu li bile ispunjene pretpostavke za poslovodstvo bez naloga, koji su od izvedenih radova bili nužni, a koji su bili korisni za tuženika te ako nema uvjeta za poslovodstvo bez naloga utvrdit će je li tuženik bez osnove stekao imovinsku korist izvedenim radovima od strane tužitelja.

7. U ponovljenom postupku koji se vodi pod poslovnim brojem P-555/2020 za isplatu iznosa od 57.148,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom i za odluku o cjelokupnim troškovima parničnog postupka, sud je odredio pripremno ročište za 7. prosinca 2020., kojem ročištu nije pristupio punomoćnik tužitelja iako je uredno bio pozvan, a svoj izostanak nije opravdao, a kako se nisu ispunile pretpostavke za donošenje rješenja suda o presumiranom povlačenju tužbe jer je tuženik predložio održavanje i pripremnog ročišta i glavne rasprave te donošenje odluke od strane suda prvog stupnja to je sud proveo ponovljeni postupak u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja.

8. Sukladno uputi suda drugog stupnja radi potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja, tužitelj na kojem je teret dokazivanja, bio je dužan u ponovljenom dijelu postupka, dostaviti dokaze ili predložiti izvođenje dokaza da je radove iz troškovnika sa stranice 11. spisa na izradi upojnog bunara i priključnih cjevovoda oborinskih voda kompleksa hotela "P." i zgrade gradske uprave, sukladno sadržaju tog troškovnika, tužitelj doista i izveo u količinama i prema cijenama za pojedine radove koji su navedeni u tom troškovniku i to preko društva P. p. d.o.o. Š.

Budući da tužitelj naprijed navedeno nije učinio to je sud u dokaznom postupku ponovno pregledao isprave koje se nalaze u spisu i to: djelomično rješenje upravnog odjela za komunalno stambenu djelatnost, uređenje prostora i zaštitu okoliša Klasa: …, Urbroj: … od 22. rujna 2011. godine (listovi 5-7 spisa), dopis tuženika od 19. studenog 2013. (list 8 spisa), molba tužitelja za oslobađanje obveze plaćanja dijela komunalnog doprinosa od 10. svibnja 2013. (list 9 spisa), dopis tužitelja od 15. listopada 2013. (list 10 spisa), troškovnik radova na izradi upojnog bunara i priključnih cjevovoda oborinskih voda kompleksa hotela "P." i zgrade gradske uprave društva P. p. d.o.o. Š. (list 11 spisa), te troškovnik radova istog društva na izradi priključka fekalne kanalizacije zgrade gradske uprave i eliminaciji septičke jame s kompleksa zemljišta hotela P. (listovi 12 i 13 spisa), troškovnik građevinskih radova na uređenju javnih površina oko hotela P. u O. na iznos od 253.759,61 kuna (list 14 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zgradu kat. čest. 389, Z.U. 747, K.O. O. (list 20 spisa), specifikacija neto površine korisnika općinske zgrade u O. (listovi 21-23 spisa), odluka komisije vlade Republike Hrvatske za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija za bivšu Općinu O. od 30. rujna 1998. (listovi 35-53 spisa), izvadak iz zemljišne knjige broj uloška 2470 K.O. O. (list 54-57 spisa), račun broj 10-300-00059 od 04. lipnja 2012. društva P. p. d.o.o. Š. (list 59 spisa), okončana situacija od 19. lipnja 2012. društva A. d.o.o. S. (list 60 spisa), konto kartica tužitelja (list 61 spisa), troškovnik građevinskih radova ovjeren po društvu A. d.o.o. S. 20. siječnja 2016. (list 62 spisa).

9. Na temelju ocjene dokaza izvedenih u ovom postupku pregledom isprava koje se nalaze u spisu odlučeno je kao u izreci primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a.

Sud je pregledao troškovnik sa stranice 11. spisa društva P. p. d.o.o. Š. te račun tog društva broj 10-300-000059 od 4. lipnja 2012. sa stranice 59. spisa i utvrdio je da je u računu društva P. p. d.o.o. Š. pod stavkom 2. naveden opis radova na rekonstrukciji i saniranju kolektora oborinske odvodnje i dijela kanalizacije na javnoj površini i nogostupu oko zgrade hotela "P." i zgrade gradske uprave na P. u O., a prema troškovniku u prilogu i u ukupnom iznosu od 57.148,00 kuna, koji iznos je istovjetan iznosu za radove prema troškovniku tog društva sa stranice 11. spisa.

10. Međutim, u odnosu na zahtjev tužitelja za izradu upojnog bunara i priključka cjevovoda oborinskih voda kompleksa hotela "P.", sudski vještak J. M. je u svom vještvu, koje je sačinio nakon očevida sa sudom i sa sudskim vještakom M. M., istakao da su prema troškovniku koje je tužitelj dostavio u spis (stranica 11 spisa), doista vidljivi radovi koji su specificirani na izradi upojnog bunara i priključka cjevovoda oborinskih voda hotela "P." i zgrade gradske uprave te da su na trasi kanala oborinskih voda vidljivi tragovi sanacije površinskog sloja terena na mjestu izvedenih staza završno betoniranih i popločanih na kojima je vršen iskop, ali da isto tako nije moguće kontrolirati dokaznicu mjera izvedenih radova ispod nivoa terena prema stavkama iz troškovnika iz razloga što nisu vidljivi na licu mjesta, odnosno da se to moglo kontrolirati jedino u fazi izvođenja radova kao i okolnost da li su svi nabrojeni radovi prema stavkama troškovnika izvedeni na polaganju cjevovoda s tim što opisani radovi u troškovniku na izvedbi kanala za odvodnju oborinskih voda su radovi koje bi trebalo izvesti prema pravilima građevinske struke pogotovo za stavke troškovnika koje se odnose na radove ispod nivoa vanjskog terena, a koje vizualno da nije moguće kontrolirati.

11. Slijedom navedenog, sud ponavlja da obzirom da je sud dužan kontrolirati vještački nalaz i mišljenje te da je dužan na pouzdan i potpuni način utvrditi koje sve troškove je tužitelj imao u vezi radova čiju naknadu zahtjeva, a u odnosu na radove na izradi upojnog kanala i priključka cjevovoda oborinskih voda hotela P. i zgrade gradske uprave u ukupnom iznos od 57.148,00 kuna, sud bez drugih izvedenih dokaza, samo na osnovu troškovnika, računa i neodređenog utvrđenja sudskog vještaka, ponovno nije mogao utvrditi bez drugih izvedenih dokaza koji se odnose upravo na troškovnik radova sa stranice 11. i na predmetni račun točnost u količinama i cijeni izvedenih radova, a kako je to naveo i drugostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke. Dakle, nije moguće bez drugih dodatnih dokaza, osim dokaza koji su naprijed izvedeni, utvrditi koje radove je tužitelj izveo, čije troškove je bio dužan snositi tuženik, koje troškove je bio dužan snositi tužitelj odnosno treća osoba (Republike Hrvatska) te sud na pouzdan način nije mogao utvrditi je li tužitelj u obavljanju tuđeg posla bez naloga ili ovlaštenja pristupio obavljanju tog posla u slučaju da taj posao nije trpio odgađanje ili da predstoji šteta tužitelju ili propuštanje očite koristi, odnosno nije dokazao opće pravilo iz članka 1121. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05. i 41/08. – dalje ZOO), da bi se radilo o poslovodstvu bez naloga, a isto tako nije dokazao niti da se radi na strani tuženika o stjecanju bez osnove iz članka 1111. ZOO-a, pa je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a, zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 57.148,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama od 4. lipnja 2012. do isplate u ovom ponovljenom dijelu postupka sud odbio.

12. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. i članka 155. ZPP-a, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje OT) uz primjenu Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95., 57/96., 137/02., 26/03., 125/11., 112/12., 157/13. i 110/15.) u vezi odredbi Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18.) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19.) sve sukladno popisu troška tuženika i vrijednosti predmeta spora od 461.494,61 kuna te vrijednosti predmeta spora od 57.148,00 kuna.

Prema vrijednosti predmeta spora od 461.494,61 kuna (u predmetu P-478/2015)

13. Tuženiku, kojeg zastupa odvjetnik kao punomoćnik, u trošak parničnog postupka uračunat je trošak sastava odgovora na tužbu od 22. siječnja 2014. – 500 bodova ili iznos od 5.000,00 kuna (Tbr. 7/1 OT), za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo ili su se izvodili dokazi i to od 18. siječnja 2016., od 24. veljače 2016., od 18. travnja 2016., od 13. srpnja 2016., od 17. listopada 2016., od 17. ožujka 2017. (očevid) i od 4. lipnja 2018., svako po 500 bodova – ukupno 3.500 bodova ili iznos od 35.000,00 kuna (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištu na kojem se procesno raspravljalo od 22. veljače 2017. – 250 bodova ili iznos od 2.500,00 kuna (Tbr. 9/2 OT), za pristup ročištima koja su odgođena i to od 4. studenoga 2015., od 15. prosinca 2016. (očevid sa sudskim vještakom je odgođen), od 18. siječnja 2017., od 7. ožujka 2018. i od 11. travnja 2018., svako po 50 bodova – ukupno 250 bodova ili iznos od 2.500,00 kuna (Tbr. 9/5 OT), za sastav obrazloženog podneska od 17. lipnja 2016. i za sastav obrazloženog podneska od 13. veljače 2018. kojim se očitovao na sudska vještačenja, svaki po 500 bodova – ukupno 1.000 bodova ili iznos od 10.000,00 kuna (Tbr. 8/1 OT) kao i za pristup ročištu za objavu presude od 28. kolovoza 2018. – 50 bodova ili iznos od 500,00 kuna (Tbr. 9/3 OT) te za troškove izbivanja odvjetnika povodom uviđaja sa sudskim vještakom od 15. prosinca 2016. – za 1 sat izbivanja – 25 bodova ili iznos od 250,00 kuna te za očevid od 17. ožujka 2017. – za 2 sata izbivanja – 50 bodova ili iznos od 500,00 kuna (Tbr. 35 OT) ili ukupno iznos od 56.250,00 kuna. Tom iznosu pridodan je PDV od 25% u iznosu od 14.062,50 kuna (Tbr. 42. OT) ili sveukupno parnični trošak u iznosu od 70.312,50 kuna.

14. Sud tuženiku u troškove postupka nije uračunao i odmjerio trošak kojeg je tuženik zatražio u većem iznosu od naprijed odmjerenih troškova i to za sastav podneska od 28. srpnja 2016. jer sastav tog podneska nije bio potreban za vođenje parnice te mu nije odmjerio niti sastav podneska od 17. siječnja 2017. iz razloga što je taj podnesak tuženik mogao predati na ročištu od 18. siječnja 2017. za koje ročište mu je odmjeren trošak. Tuženiku nije odmjeren zatraženi trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu jer tuženik nije pozvan za plaćanje sudske pristojbe za odgovor na tužbu, a prema članku 4. stavak 1. točka 2 Zakona o sudskim pristojbama za odgovor na tužbu se plaća sudska pristojba po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici, a prema ovoj nepravomoćnoj odluci tuženik je uspio u parnici i nije pozvan za plaćanje sudske pristojbe za odgovor na tužbu jer takva obveza nastaje tužitelju, ali po pravomoćnom završetku postupka. Isto tako tuženiku nisu odmjereni troškovi izbivanja iz pisarnice povodom uviđaja u ukupnom iznosu od zatraženih 4.500,00 kuna već u naprijed odmjerenom iznosu sukladno Tbr. 35 OT.

Prema vrijednosti predmeta spora od 57.148,00 kuna

15. Tuženiku, kojeg zastupa odvjetnik kao punomoćnik, u trošak parničnog postupka uračunat je trošak zastupanja na ročištu od 7. prosinca 2020. – 100 bodova ili iznos od 1.000,00 kuna (Tbr. 9/1 OT) kao i za pristup ročištu za objavu presude od 22. siječnja 2021. – 50 bodova ili iznos od 500,00 kuna (Tbr. 9/3 OT) ili ukupno za ponovljeni dio postupka trošak u iznosu od 1.500,00 kuna uz PDV od 25% u iznosu od 375,00 kuna – iznos od 1.875,00 kuna, dok mu nije odmjeren trošak sastava podneska od 3. studenoga 2020. jer sastav tog podneska nije bio potreban za vođenje parničnog postupka.

16. Slijedom navedenog, tužitelju je sveukupno odmjeren trošak u iznosu od 72.187,50 kuna, a za više traženi trošak parničnog postupak u iznosu od 40.125,00 kuna valjalo je zahtjev tuženika odbiti i riješiti kao u točki II. izreke.

U Splitu 22. siječnja 2021.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda u roku od 8 dana od dana objave ove presude.