Poslovni broj Gž Ovr-750/2020-2

             

 

 

 

 

             

                           

              Poslovni broj Gž Ovr-750/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Dubravki Butković Brljačić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja G. Z., OIB: ..., protiv ovršenika J. M. iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. G. & V. Š. iz Z., radi naplate, rješavajući žalbu ovršenika izjavljenu protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2546/2020 od 19. listopada 2020., 22. siječnja 2021.

 

 

r i j e š i o     j e

 

              Prihvaća se žalba ovršenika i preinačuje rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2546/2020 od 19. listopada 2020. i rješava:

 

              Odbija se prijedlog ovrhovoditelja za promjenu predmeta i sredstva ovrhe od 24. prosinca 2019., kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

              Pobijanim rješenjem određena je ovrha na novom predmetu i sredstvu ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika, na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-28111/2003 od 16. prosinca 2003., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja.

 

Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi ovršenik pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11,  25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99 i 42/00 – dalje: OZ), predlažući da se pobijano rješenje ukine.

 

U žalbi navodi da je ovrhovoditelj, prije nego što je sud odlučio o prijedlogu za promjenu predmeta i sredstva ovrhe od 24. prosinca 2019., podneskom od 2. veljače 2010. povukao prijedlog za ovrhu na plaći ovršenika, povodom koje je prvostupanjski sud 7. veljače 2020. donio rješenje o obustavi postupka poslovni broj Ovrv-28111/2003 na plaći ovršenika, slijedom čega da sud nije mogao donijeti rješenje o nastavku postupka ovrhe u predmetu koji je pravomoćno obustavljen. Nadalje, ističe da u konkretnom predmetu nisu bili ispunjeni uvjeti za promjenu predmeta i sredstva ovrhe jer da ovrhovoditelj nije dokazao nemogućnost provedbe ovrhe na plaći ovršenika.

 

              U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj je osporio žalbene navode ovršenika navodeći da je predmeta tražbina i dalje nepodmirena, a da ovršenikov poslodavac nije postupio po rješenju o ovrsi na plaći ovršenika, niti se, unatoč pozivima i upozorenjima suda, očitovao o razlozima nepostupanja po istom.

 

Žalba je osnovana.

 

Iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud na prijedlog ovrhovoditelja od 7. studenoga 2003. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-28111/2003 od 16. prosinca 2003, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 16.929,23 kune zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do naplate, na pokretninama ovršenika.

 

Proizlazi i da je ovrhovoditelj 10. listopada 2008. podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, predlažući da se, radi naplate predmetne novčane tražbine, ovrha odredi na plaći ovršenika koju ovršenik ostvaruje kod obrtnika E. Z. iz T., te da je podneskom od 12. lipnja 2009. povukao prijedlog za ovrhu na pokretninama ovršenika, a da je prvostupanjski sud 23. srpnja 2009. odredio predloženu promjenu predmeta i sredstva ovrhe na plaći ovršenika, koje rješenje o ovrsi je, zajedno s rješenjem o prijenosu od 7. prosinca 2009., 16. lipnja 2010. dostavljeno ovršenikovom poslodavcu. Nadalje, proizlazi da je zaključkom od 31. svibnja 2017. naloženo ovršenikovom poslodavcu E. Z. iz T. da se odmah po primitku istog izjasni o razlozima nepostupanja po rješenju o ovrsi od 23. srpnja 2009. i rješenju o prijenosu od 7. prosinca 2009. uz upozorenja u smislu odredbi članaka 158. stavak 1. i 177. stavka 1. i 3. OZ-a, koji zaključak se vratio neuručen s napomenom da navedena adresa ne postoji, dok je iz dostavnice razvidno da je navedeni zaključak poslan na adresu u Z., umjesto u T. (list 74 spisa).

 

Također, proizlazi da je ovrhovoditelj 24. prosinca 2019. podnio novi prijedlog za promjenu predmeta i sredstava ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika, a da je podneskom od 3. veljače 2020. povukao prijedlog za ovrhu na plaći ovršenika povodom kojeg je prvostupanjski sud 7. veljače 2020. donio rješenje o obustavi ovrhe određene rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrv-2811/2003 od 16. prosinca 2003. (pravomoćno 6. listopada 2020.), nakon čega je 19. listopada 2020. donio pobijano rješenje o ovrsi na novčanim sredstvima ovršenika.

 

              Neosnovani su žalbeni navodi ovršenika da je prvostupanjski sud 7. veljače 2020. donio rješenje o obustavi postupka poslovni broj Ovrv-28111/2003 na plaći ovršenika, slijedom čega da sud nije mogao donijeti rješenje o nastavku postupka ovrhe u predmetu koji je pravomoćno obustavljen, budući da je ovrhovoditelj prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe podnio u vrijeme kada je ovrha na plaći ovršenika bila u tijeku, te naknadna obustava ovrhe na plaći ovršenika nije od utjecaja na osnovanost prijedloga za promjenu predmeta i sredstva ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika, budući da se osnovanost istog ocjenjuje s obzirom na stanje u vrijeme njegova podnošenja sudu.

 

Međutim, osnovano ovršenik u žalbi ističe da u konkretnom predmetu nisu bili ispunjeni uvjeti za promjenu predmeta i sredstva ovrhe jer ovrhovoditelj nije dokazao nemogućnost provedbe ovrhe na plaći ovršenika.

Odredbom članka 5. stavka 4. OZ-a propisano je da ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe.

             

              Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da se prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe može podnijeti radi naplate iste novčane tražbine pod uvjetom da se ovrha na ranijem predmetu ovrhe ne može provesti, odnosno da je ista pokušana i da je ostala bez uspjeha.

             

Iz stanja u spisu proizlazi da su rješenje o ovrsi na plaći ovršenika i rješenje o prijenosu dostavljeni ovršenikovom poslodavcu E. Z. iz T., koji po navedenom nije postupio, što samo za sebi ne čini ispunjenim uvjet da je ovrha pokušana i da je ostala bez uspjeha. Naime, poslodavac ovršenika je zaključkom od 31. svibnja 2017. pozvan izjasniti se o razlozima nepostupanja po rješenju o ovrsi od 23. srpnja 2009. i rješenju o prijenosu od 7. prosinca 2009., uz upozorenja u smislu odredbi članaka 158. stavak 1. i 177. stavka 1. i 3. OZ-a, koji zaključak, kako je ranije navedeno, a s obzirom da je isto poslano na pogrešnu adresu, nikada nije uručen poslodavcu, slijedom čega nisu poznati razlozi nepostupanja po istome, koji razlozi bi eventualno ovrhu na plaći ovršenika činili nemogućom (npr. prestanak radnog odnosa). Isto tako, ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu nije dostavio dokaz (potvrdu HZMO-a) iz koje bi bilo razvidno da ovršenik više ne ostvaruje plaću, odnosno da isti više nije u radnom odnosu.

 

Zbog tih razloga trebalo je prihvatiti žalbu ovršenika, te odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a.

 

 

U Rijeci, 22. siječnja 2021.

 

 

Sudac

Dubravka Butković Brljačić