Poslovni broj: UsI-519/21-4

 

             

REPUBLIKA  HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

 

Upravni sud u Splitu, po sucu Ani Jurišić i zapisničarki N. R. u upravnom sporu tužitelja S. Đ.,…. T. .., Z., protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja (ranije: Ministarstvo branitelja), Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, zastupanog po zakonskom zastupniku Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Split, Gundulićeva 29a, radi oglašavanja rješenja ništavim, 21. siječnja 2021.

 

 

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika Ministarstva branitelja klasa: UP/II-562-02/13-0015/1348, ur.broj: 522-04/2-2-13-2 od 10. listopada 2013. kao neosnovan.

 

 

 

Obrazloženje

 

              Tužitelj je podnio tužbu radi ocjene zakonitosti tuženikova rješenja, citiranog u izreci presude, kojim se oglašava ništavim pravomoćno rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja iz domovinskog rata Republike Hrvatske, Odjela hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji Grada Zagreba i Županije Zagrebačke, Područna jedinica Centar,klasa: UP/I-562-02/99-01/1144, ur.broj: 519-110-99-2 od 15. rujna 1999. godine . Navedenim pravomoćnim rješenjem tužitelj je stekao status ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata s pravom na osobnu invalidninu.

              Pobijano rješenje tuženik je donio u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti na temelju članka 42. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj 140/12. – dalje: Zakon/12.).

              Upravni spor je prekinut, na temelju odredbe članka 45. stavka 1. točke 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. – dalje: ZUS), do pravomoćnosti presude u oglednom sporu pod poslovnim brojem UsI-1900/13, naknadno zavedenom pod poslovni broj UsI-861/18.

              Naime, rješenjem ovog Suda, poslovni broj UsI-1900/13 od 11. prosinca 2013. odlučeno je, na temelju članka 48. stavka 1. ZUS-a, da će se taj predmet riješiti u oglednom sporu budući da je u ovom Sudu pokrenuto više od deset upravnih sporova iste činjenične i pravne prirode u predmetima u kojima je tuženik, po službenoj dužnosti, oglasio ništavim pravomoćna rješenja o statusima i pravima pripadnika Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji. U svim tim predmetima postupak oglašivanja ništavim pravomoćnih rješenja pokrenut je na temelju članka 42. Zakona/12., a tuženik je rješenja oglasio ništavim utvrdivši da prijave stradavanja iz pravomoćno završenih postupaka ne odgovaraju podacima službenih evidencija o priznatim statusima hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Navedenu je činjenicu tuženik utvrdio na temelju službene evidencije, odnosno uvidom u Registar hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata te u očitovanje Ministarstva obrane Republike Hrvatske.

U oglednom sporu Sud je donio presudu, poslovni broj UsImio-861/18-30 od 5. ožujka 2019. kojom je rješenje tuženika poništio te je obustavio postupak koji je tuženik pokrenuo prema odredbi članka 42. Zakona/12. Međutim, navedena je presuda u povodu tuženikove žalbe poništena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-2714/19-6 od 23. rujna 2020. kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništavanje tuženikova rješenja.

S obzirom na to da je donošenjem navedene drugostupanjske presude ogledni spor pravomoćno dovršen, ostvarile su se pretpostavke za nastavak upravnog spora u ovom predmetu po službenoj dužnosti na temelju članka 45. stavka 5. ZUS-a, o čemu je doneseno rješenje o nastavku spora od 19. siječnja 2021.

Kako u ovom upravnom sporu Sud rješava na temelju pravomoćne presude donesene u oglednom sporu, Sud je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 36. točke 2. ZUS-a upravni spor riješio bez održavanja rasprave.

              Sud je izveo dokaze uvidom u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa javnopravnog tijela te u sve isprave priložene ovom spisu i spisu iz oglednog spora.

              Na temelju provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.             

              Naime, pobijano rješenje tuženik je donio pozivom na odredbe članka 128. stavka 1. točke 6. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. – dalje: ZUP) i članka 42. Zakona/12.

              Odredbom članka 128. stavka 1. točke 6. ZUP-a propisano je da će se rješenje oglasiti ništavim ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.

              Prema odredbi članka 42. stavka 1. Zakona/12., ništavo je rješenje o statusu ratnog vojnog invalida odnosno HRVI iz Domovinskog rata kao i statusu člana obitelji poginulog ili umrlog hrvatskog branitelja, te o pravu na osobnu i obiteljsku invalidninu i druge novčane naknade po osnovi oštećenja organizma, odnosno rečenih statusa, ako sadržava sljedeću nepravilnost: – osoba kojoj se priznaje ili od koje se izvodi status i pripadajuća prava temeljem rješenja iz ovoga članka, nije sudjelovala u obrani suvereniteta Republike Hrvatske sukladno članku 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (»Narodne novine«, br. 174/04., 92/05., 2/07., 107/07., 65/09., 137/09., 146/10. i 55/11.) odnosno nije sudjelovala u obrani suvereniteta Republike Hrvatske sukladno članku 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (»Narodne novine«, br. 108/96. i 23/01.). Prema stavku 2. tog članka, o oglašavanju ništavim pojedinačnih rješenja iz stavka 1. Ministarstvo će donijeti rješenja u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu tog Zakona.

              Rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-I-4703/2013 i dr. od 19. lipnja 2018. obustavljen je postupak po zahtjevu za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 42. stavka 1. Zakona/12. te su odbačeni prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 42. Zakona/12. Naime, Ustavni sud je utvrdio da su prestale postojati pretpostavke za vođenje postupka, odnosno odlučivanje o biti stvari s obzirom na to da je osporeni članak Zakona/12. prestao važiti stupanjem na snagu Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17. – dalje: Zakon/17.) 14. prosinca 2017.

              Dakle, u vrijeme donošenja pobijanog rješenja tuženika na snazi su citirane odredbe članka 42. Zakona/12., a Ustavni sud nije ocijenio da su te odredbe u nesuglasju s Ustavom Republike Hrvatske.

              U postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja tuženik je utvrdio da je tužitelj ostvario status ratnog vojnog invalida temeljem članka 72. Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata (Narodne novine, broj 33/92.), iako pripadnici postrojbi Hrvatskog vijeća obrane nisu mogli ostvariti prava po Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj 108/96.), koji je u to vrijeme bio na snazi, a s obzirom na to da je definicija pojma hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata prema navedenom zakonu, kao i prema svim kasnijim zakonima, podrazumijevala, uz organizirano sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, i pripadnost Oružanim snagama Republike Hrvatske (Hrvatske vojske i Ministarstva unutarnjih poslova), pri čemu se status hrvatskog branitelja dokazuje potvrdom Ministarstva obrane, odnosno Ministarstva unutarnjih poslova. Naime, prema članku 2. toga Zakona HRVI iz Domovinskog rata je hrvatski branitelj kojemu je organizam oštećen za najmanje 20% zbog rane ili ozljede koju je zadobio u obrani suvereniteta Republike Hrvatske ili kao zatočenik u neprijateljskom logoru.

Tuženik je utemeljio osporenu odluku na pisanom očitovanju Ministarstva obrane Republike Hrvatske koje je pribavljeno u 2013. prije oglašavanja ništavim rješenja i na Registar hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata prema kojem tužitelj nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Istaknuo je da tužitelj bio pripadnik Hrvatskog vijeća obrane, a da prijava o stradavanju izdana od Specijalne postrojbe i ovjerena pečatom Ministarstva obrane Republike Hrvatske te potpisana po generalu bojniku L. Ć. nije potpisana od ovlaštene osobe i nije izdana u skladu s podacima sadržanim u službenoj evidenciji. To, u biti, između stranaka nije niti sporno.

Prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici svih sudaca Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 13. listopada 2014., u predmetima u kojima je mjerodavan Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 174/04., 92/05., 2/07., 107/07., 65/09., 137/09. i 146/10 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) odstupa se od dosadašnje prakse prema kojoj se potvrde o statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata imaju smatrati važećim sve dok se ne stave izvan snage u zakonom propisanom postupku.

S obzirom na navedeno, Sud nalazi kako je u ovom predmetu nedvojbeno utvrđeno da rješenje kojim je tužitelj stekao status ratnog vojnog invalida i pravo na osobnu invalidninu sadrži nepravilnost koja po izričitoj odredbi u članku 42. Zakona/12. predstavlja razlog za ništavost tog rješenja, a to je nesudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u smislu odredbi Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji.

Temeljni cilj i svrha članka 42. Zakona/12. bila je provođenje postupka primjenom izvanrednog pravnog sredstva radi provjere jesu li statusi i prava stečena prema ranijem Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji stečeni na zakonit način, odnosno jesu li prava stečena sukladno propisima koji su bili na snazi u vrijeme kada su korisnicima ta prava priznata. Time se javnopravnom tijelu omogućuje da po službenoj dužnosti na temelju posebnog zakona zadire u upravne akte na temelju kojih su stečeni, između ostalih statusi ratnog vojnog invalida. Navedeni članak je za vrijeme svog važenja imao legitiman cilj i svrhu koja se sastojala u zaštiti javnog interesa onemogućavanjem korištenja prava na temelju statusa koja su stečena suprotno zakonskim propisima Republike Hrvatske na temelju isprava koje nisu izdane u skladu sa službenim evidencijama. Navedena stajališta izražena su i u drugostupanjskoj presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koja predstavlja ogledni spor u odnosu na ovu upravnu stvar.

Budući da je člankom 42. Zakona/12. izričito propisano kako činjenica da osoba kojoj se priznaje status i pripadajuće pravo nije sudjelovala u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u skladu sa člankom 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji predstavlja nepravilnost koja je razlog ništavosti rješenja o predmetnom statusu, Sud je ocijenio da pobijanim rješenjem tuženika, donesenim na temelju članka 128. stavka 1. točke 6. ZUP-a u vezi sa člankom 42. Zakona/12., nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, odnosno odlučiti kao u izreci.

 

U Splitu 21. siječnja 2021.

 

    S U D A C

 

     Ana Jurišić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude.

 

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

N. R.

DNA:

              1.              Tužitelju.

2.              zakonskom zastupniku tuženika Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu.

3.        U spis.