1                                   Poslovni broj Kž-418/2020-6

 

 

                                                                                                                                                                                

 

Poslovni broj Kž-418/2020-6

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Marija Kovača, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. N.G., zbog kaznenih djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. N.G. podnesenim protiv presude Općinskog suda u Zadru br. K-27/2015-70 od 8. srpnja 2020. godine, u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2021. godine,          

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I/ Prihvaća se žalba opt. N.G., te se preinačuje prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i izriče da je opt. N.G. kaznenim djelom zbog kojeg je proglašen krivim, opisanim u toč. I/ izreke presude, počinio kazneno djelo protiv imovine – krađu, opisano i kažnjivo po čl. 228. st. 1. KZ/11.  

 

II/ Uslijed odluke pod I/, prihvaćanjem žalbe opt. N.G., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni i izriče da se opt. N.G. za počinjenje kaznenog djela krađe, za koje je proglašen krivim, temeljem čl. 228. st. 1. KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci.

 

III/ Odbija se žalba državnog odvjetnika, kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, u odnosu na toč. II/ izreke, potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru br. K-27/2015-70 od 8. srpnja 2020. godine, opt. N.G. proglašen je krivim pod toč. I/ izreke, zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 1. KZ/11, pa je temeljem čl. 229. st. 1. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine.

Temeljem čl. 54. KZ/11, optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava jedan dan oduzimanja slobode i to 4. rujna 2013. godine.

 

Temeljem čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08), prihvaća se imovinskopravni zahtjev ošt. TD "S." d.o.o. K. u iznosu od 26.414,86 kuna, te se nalaže optuženiku predmetni iznos isplatiti oštećeniku u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

 

Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, opt. N.G. je dužan podmiriti troškove provedenog kaznenog postupka u iznosu od 2.000,00 kuna u korist proračunskih sredstava Republike Hrvatske, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

 

Istom presudom, temeljem čl. 453. toč. 3. ZKP/08, opt. N.G. oslobođen je optužbe da je počinio kazneno djelo protiv imovine – tešku krađu u pokušaju iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 34. KZ/11, navedeno u toč. II/ izreke.

 

              Temeljem čl. 189. st. 1. i 3. ZKP/08, optuženiku se vraćaju predmeti oduzeti temeljem potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PU Z., PP B. br. 776415 i 776416 i to: mobilni uređaj „Samsung“ IMEI 357355/OT/384 s VIP karticom pozivnog broja 091/5709-411, jedna novčanica u apoenu od 200,00 kuna, ser. broja A9701944N, šest novčanica u apoenu od 100,00 kuna ser. br. A1964528U. B1332396Z, B9365288B, A4562511T, A3539337V, A7125119U, sedam novčanica u apoenu od 50,00 kuna ser. br. A5312710J, A7321750P, A4585408N, A2007033M, A1919159N, A8174534Z, A8144296K, jednu novčanicu u apoenu od 20,00 kuna ser. br. A7689209M, jednu novčanicu u apoenu od 10,00 kuna ser. br. A9860586R, original ključ od vozila marke „Opel Vectra“ oznake i broja VZ227UU i vozačku dozvolu ser. br. 5759906 na ime N.G., te putovnicu na ime optuženika ser. br. 003923519.

 

              Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka u odnosu na oslobađajući dio presude iz čl. 145. st. 2. toč. 1-5, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.

 

              Protiv te presude žali se državni odvjetnik, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka u odnosu na toč. II/ izreke presude iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu u oslobađajućem dijelu, te predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, te opt. N.G., osobno i po branitelju L.V., odvjetniku iz Z., u odnosu na toč. I/ izreke, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede Kaznenog zakona, zbog odluke o kazni, zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu kaznu na način da optuženika oslobodi od optužbe, podredno pobijanu presudu ukine i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje.

 

Na žalbu državnog odvjetnika podnosi optuženik odgovor u kojem ističe kako žalbu državnog odvjetnika smatra neosnovanom. Predlaže drugostupanjskom sudu žalbu državnog odvjetnika odbiti u cijelosti.

 

Županijsko državno odvjetništvo u O. svojim podneskom br. KŽ-DO-356/2018 od 1. listopada 2020. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.

Na javnu sjednicu vijeća su temeljem čl. 475. st. 2. ZKP/08, pozvani Županijsko državno odvjetništvo u O., opt. N.G. i njegov branitelj L.V., odvj. iz Z..

 

Na sjednicu vijeća nisu pristupili državni odvjetnik, opt. N.G. i njegov branitelj L.V., odvjetnik iz Z., za koje je dostava poziva na javnu sjednicu uredno iskazana.

 

Sjednica vijeća temeljem čl. 475. st. 3. ZKP/08, započinje izlaganjem žalbe opt. N.G. od 7. rujna 2020. godine i optuženikovog branitelja L.V., odvjetnika iz Z., od 31. srpnja 2020. godine, u odnosu na osuđujući dio presude, koje izlaže sudac izvjestitelj, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi optužbe, podredno ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Nakon toga sjednica vijeća nastavlja se izlaganjem žalbe državnog odvjetnika od 7. kolovoza 2020. godine, s prijedlogom da drugostupanjski sud, u odnosu na oslobađajući dio presude, ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Na kraju sjednica vijeća se nastavlja izlaganjem optuženikovog odgovora na žalbu od 20. kolovoza 2020. godine, koji izlaže sudac izvjestitelj, s prijedlogom da se odbije žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

 

Žalba opt. N.G. je osnovana, dok žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

 

U odnosu na toč. II/ izreke pobijane presude

 

Na žalbu državnog odvjetnika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka

 

Žalitelj (državni odvjetnik) u žalbi navodi da je oslobađajući dio pobijane presude donesen uz bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer da suprotno stavu prvostupanjskog suda dokazi na koje se sud poziva predstavljaju osnovu za donošenje osuđujuće presude jer navedeni dokazi tvore zatvoreni krug indicija.

 

Suprotno žalbenim navodima iz nalaza i mišljenja vještaka za biometrijska vještačenja razvidno je da dostavljenu snimku video nadzora TC „G.“  nije bilo moguće koristiti jer je instalacija originalnog preglednika tih originalnih snimaka neupotrebljiva. U predmetnom slučaju mogu se koristiti samo dijelovi tih originalnih snimaka bolje kvalitete koji su izrezani iz originalnih snimaka. Navedeni snimci su loše kvalitete i mogu se koristiti za rekonstrukciju događaja, ali ne i za identifikaciju. Dakle, iz navedenog proizlazi da je komparativno biometrijskom analizom tjelesnih karakteristika nepoznate osobe registrirane kamerama video nadzora kritične zgode i nespornih fotografija opt. N.G. utvrđena značajna sličnost između nepoznate osobe na snimkama i optuženika. Komparativnom analizom kratkih hlača nepoznate osobe sa snimaka nadzorne kamere i hlača koje su oduzete od optuženika dana 4. rujna 2013. godine, dakle, mjesec dana nakon inkriminiranog događaja, vještak zaključuje da su navedene hlače sličnog dezena, ali da nije moguće reči da se radi o identičnim hlačama.  Također komparativnom analizom snimaka nepoznate osobe s nadzornih kamera i nespornih fotografija opt. N.G. vještak je utvrdio značajnu sličnost između optuženika i nepoznate osobe sa snimaka. Slijedom prethodno navedenog vještak na kraju zaključuje da su nadzorne video kamere vjerojatno registrirale optuženika, ali da pouzdani zaključak nije moguć zbog ograničavajuće kvalitete snimaka nadzornih video kamera. Stoga je osnovan i pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako izvedeni dokazi ne čine zaokruženi niz indicija na temelju kojih bi se moglo utvrditi da je baš opt. N.G. bio počinitelj inkriminacije navedene u toč. II/ izreke pobijane presude, koji zaključak u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Nadalje, iz iskaza svj. A.S. proizlazi da 8. kolovoza 2013. godine nije radila u popodnevnim satima kada se odigrao inkriminirani događaj. Tek idući dan je pregledala snimku video nadzora i jedino što je utvrdila je da se radi o osobi koja je na sebi kritične zgode imala tamnu majicu, „tričetvrt karirane hlače“, bijele patike i tzv. „šitericu“ na glavi, te da tu osobu nije nikada uočila kao kupca u njihovoj trgovini, niti ju je vidjela u gradu.

 

Imajući u vidu prethodno navedeno, a posebno cijeneći rezultate biometrijskog vještačenja čija svrha je utvrđivanje identiteta počinitelja djela, evidentno je da su snimci nadzornih video kamera vještaku poslužile samo za rekonstrukciju dinamike događaja, ali ne i za identifikaciju, što i vještak navodi u svom usmenom obrazloženju nalaza i mišljenja.  

 

Suprotno takvom žalbenom navodu prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje žalitelj, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08. Obrazlažući u žalbi ovaj žalbeni osnov žalitelj ustvari osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda sa kojima nije zadovoljan.

 

U odnosu na toč. I/ izreke pobijane presude

 

Na žalbu opt. N.G. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka

 

Žalitelj (opt. N.G.) u žalbi ističe žalbeni osnov zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer da je prvostupanjski sud presudu utemeljio na zapisnicima za prepoznavanje kao nezakonitim dokazima. Nadalje, optuženik ističe da mu prije provođenja procesne radnje prepoznavanja nije uručena pouka o pravima, niti je znao za čega se tereti i da li ima pravo na branitelja. Pored toga optuženik ističe da na zapisniku o prepoznavanju nedostaje potpis zapisničara što taj dokaz također čini nezakonitim. Optuženik ističe da svjedokinje prepoznavanja nisu potpisale svaku stranicu zapisnika o prepoznavanju, a što su trebale učiniti. Na kraju optuženik ističe propust policije jer je u nizu ljudi, između kojih je bio i optuženik, bio policijski službenik koji je sudjelovao u provođenju radnji prema optuženiku (prvo ispitivanje). Daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka optuženik nalazi u tome da obrazloženje nema razloga o odlučnim činjenicama.

 

Nije sporno da su svj. L.B. i M.M., kao i ostali djelatnici diskonta TD „S.“ d.o.o. nakon počinjenja kaznenog djela sudjelovale u pregledu snimaka nadzornih video kamera, a koje djelo je počinjeno dana 29. srpnja 2013. godine. Isto tako nije sporno da su navedene svjedokinje pozvane na prepoznavanje dana 5. rujna 2013. godine, dakle, mjesec i pol dana nakon počinjenja inkriminacije. Prije provođenja procesne radnje prepoznavanja obje svjedokinje dale su opis osobe koja je počinila kazneno djelo, a u policijskoj postaji svjedokinjama nitko nije pokazivao slike optuženika prije prepoznavanja.

 

Prije poduzimanja procesne radnje prepoznavanja optuženiku je bila uručena pouka o pravima od 5. rujna 2013. godine koja se nalazi na listu 139 spisa. Navedeni nalog sadrži pouku da je optuženik upozoren da se tereti za kazneno djelo teške krađe, da nije dužan iznijeti obranu niti odgovarati na pitanja, da ima pravo na razgledavanje spisa i da ima pravo uzeti branitelja po vlastitom izboru ili će mu biti postavljen branitelj po službenoj dužnosti. Dakle, iz navedenog proizlazi da je optuženik prije procesne radnje prepoznavanja primio pouku o pravima.

 

Odgovara istini da na zapisnicima o prepoznavanju nedostaje potpis zapisničara, ali izostanak potpisa taj zapisnik ne čini nezakonitim u smislu žalbenih navoda. Suprotno žalbenim navodima svjedoci koji sudjeluju u procesnoj radnji prepoznavanja ne moraju potpisati svaku stranicu zapisnika, već samo na kraju zapisnika kako to proizlazi iz forme zapisnika.

 

Prilikom provođenja procesne radnje prepoznavanja uz civilne osobe, u slučaju nemogućnosti da se prikupi dovoljan broj civila, mogu sudjelovati po potrebi i policijski službenici. Pri tome isti ne smiju imati na sebi policijsku odoru, nego civilnu odjeću. U predmetnom slučaju upravo se to dogodilo, pa sudjelovanje policijskog službenika ne čini nezakonitom procesnu radnju prepoznavanja.

 

Nije sporno da je obrana na raspravi stavila prijedlog da se iz spisa izdvoje zapisnici o prepoznavanju od 5. rujna 2013. godine smatrajući da se radi o nezakonitim dokazima. Prvostupanjski sud je nakon toga donio odluku kojom odbija takav prijedlog i iz kojih razloga, a u presudi je obrazložio iz kojih razloga je prihvatio kao vjerodostojnim zapisnike  o prepoznavanju u kojima su sudjelovale L.B. i M.M.. Stoga se i u ovom dijelu žalbeni navod optuženika ukazuje neosnovanim.

 

Suprotno takvom žalbenom navodu prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje žalitelj, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.

 

Na žalbu opt. N.G. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja

 

Žalitelj (opt. N.G.) u žalbi ističe osnov pobijanja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama optuženika sadržana sva bitna objektivna i subjektivna obilježja terećenog kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. KZ/11.

 

Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje glede kaznenog djela opisanog u činjeničnom opisu izreke pobijane presude, ali je na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio Kazneni zakon kada je optuženika proglasio krivim za djelo iz čl. 229. st. 1. toč. 1. KZ/11.To iz razloga što iz iskaza svj. Ž.R., poslovođe diskonta, razvidno da prostorija u kojoj je bio sef nije bila zaključana, a sef koji je bio ispod stola također nije bio zaključan. To potvrđuje u svom iskazu svj. H.M., komercijalist u diskontu. Dakle, optuženik da bi došao do sefa koji nije bio posebno skriven, već se nalazio ispod stola u službenoj prostoriji, nije morao uporabiti bilo kakvu silu ili koristiti alat da bi nasilnim otvaranjem prozora ili vrata ušao u službenu prostoriju. Isto tako kako je sef bio nezaključan optuženik nije morao uporabiti specijalni alat da bi nasilno otvorio sef.

Osnovana je žalba optuženika iz navedenog žalbenog razloga. Naime, kraj takvih činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda u pravu je optuženik kada u žalbi ističe da je na njegovu štetu pogrešno primijenjen Kazneni zakon kada ga je prvostupanjski sud proglasio krivim zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. KZ/11. Prije svega, potrebno je reći da u činjeničnom opisu kaznenog djela koje se stavlja na teret optuženiku osim navođenja: "s namjerom da dođe do tuđeg novca unutar diskonta popeo se na etažni dio trgovine, ušao u nezaključani ured poslovođe, te u ladici stola pronašao ključ metalnog sefa, kojim je isti otvorio i iznutra uzeo dnevni utržak u iznosu od 26.414,86 kuna, a zatim sef zaključao, vratio ključ u ladicu i s novcem izašao iz trgovine", uopće nema nikakvog opisa inkriminacije koja bi se sadržajno odnosila na postupanje optuženika na način da je provaljivanjem zatvorene prostorije tuđe pokretne stvari oduzeo drugome s ciljem da ih protupravno prisvoji. Iz obrazloženja presude je razvidno da je prvostupanjski sud iz iskaza svjedoka Ž.R., poslovođe diskonta, te svj. H.M., nepobitno utvrdio da je službena prostorija bila nezaključana, te da je u njoj sef bio ispod stola, a sef nezaključan. Prvostupanjski sud olako prihvaća kvalifikaciju djela iz optužnog akta, a da pri tome nije dao obrazloženje koji dokazi potvrđuju takav zaključak suda. Imajući u vidu iskaze svjedoka očigledno da optuženik nije imao razloga uporabiti silu da bi nasilno ušao u prostoriju, niti je imao razloga da traži ključ sefa u ladicama stola kada je sef bio nezaključan.

 

Suprotno prethodno navedenim zaključcima prvostupanjskog suda, ocjena je ovog drugostupanjskog suda, imajući u vidu utvrđene činjenice, koje su i prvostupanjskom sudu bile poznate, da se u predmetnom slučaju nije radilo o postupanju opt. N.G. na način kako to opisuje odredba čl. 229. st. 1. KZ/11. Uslijed toga je na njegovu štetu povrijeđen Kazneni zakon, pa je u tom dijelu prihvaćena žalba optuženika tako da je ovaj drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela i utvrdio da je opt. N.G. činjeničnim radnjama iz izreke prvostupanjske presude ostvario samo bitna objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. KZ711, za koje kazneno djelo je proglašen krivim.

 

Osnovana je žalba optuženika zbog odluke o kazni. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve olakotne i otegotne okolnosti o kojima ovisi izbor vrste kazne, te o tome naveo jasne i potpune razloge, na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Međutim, uslijed odluke pod toč. I/ izreke ove presude, prihvaćanjem žalbe optuženika u tome dijelu, ovaj drugostupanjski sud je opt. N.G. je za počinjeno kazneno djelo protiv imovine – krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11, za koje proglašen krivim, temeljem čl. 228. st. 1. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci. Takva vrsta i mjera kazne po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenog djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini (čl. 41. i čl. 47. KZ/11).

 

Nije osnovan žalbeni osnov optuženika zbog odluke suda o imovinskopravnom zahtjevu oštećenika. Naime, oštećenik je tijekom rasprave precizirao iznos imovinskopravnog zahtjeva kojim od optuženika potražuje iznos od 26.414,86 kuna. Imajući u vidu prethodno navedeno pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je sukladno odredbi čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08, obavezao optuženika da oštećeniku nadoknadi iznos naznačen u činjeničnom opisu točke I/ izreke presude jer tako postavljen imovinskopravni zahtjev daje pouzdanu osnovu za cjelovito presuđenje.

 

Nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o troškovima kaznenog postupka. Suprotno žalbenim navodima, odredbom čl. 148. st. 1. ZKP/08, propisano je da kad sud optuženika proglasi krivim u presudi će mu naložiti da podmiri prouzročene troškove kaznenog postupka. Ovaj drugostupanjski sud je također mišljenja da opt. N.G. može nadoknaditi prouzročene troškove kaznenog postupka, a tim plaćanjem neće biti dovedena u pitanje njegova životna egzistencija i egzistencija njegove obitelji. U predmetnom slučaju prvostupanjski sud je prilikom donošenja odluke o troškovima postupio sukladno odredbi čl. 148. st. 1. ZKP/08. Odredbom čl. 148. st. 6. ZKP/08, propisano je da ako je imovinsko stanje osuđenika u vrijeme izvršenja odluke o troškovima kaznenog postupka takvo da bi plaćanjem tih troškova bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje osuđenika ili osoba koje je on po zakonu dužan uzdržavati, predsjednik vijeće može, na obrazloženi zahtjev osuđenika, posebnim rješenjem osloboditi ga dužnosti naknade tih troškova. Osuđenik uz zahtjev mora priložiti dokaze o svom imovinskom stanju, stanju svoje obitelji ili osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.

 

Slijedom navedenog žalbe državnog odvjetnika i opt. N.G. nisu osnovane, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbe valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

 

 

U Osijeku 21. siječnja 2021.