1                                    Poslovni broj Kž-406/2020-6

 

 

 

 

 

Poslovni broj Kž-406/2020-6

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Marija Kovača, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. T.L., OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 140. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi opt. T.L. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu br. K-327/2017 od 7. veljače 2020. godine, u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2021. godine, u nazočnosti braniteljici S.P., odvjetnice iz O., po zamjeničkoj punomoći izdane od Odvjetničkog društva d.o.o. Lj.& V., a u odsutnosti uredno pozvanih državnog odvjetnika i opt. T.L.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbija se žalba opt. T.L., kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

             

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu br. K-327/2017 od 7. veljače 2020. godine, opt. T.L. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – nametljivim ponašanjem iz čl. 140. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, pa je optuženik za počinjeno kazneno djelo nametljivog ponašanja prema ošt. M.Ž., temeljem čl. 140. st. 2. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a temeljem čl. 56. KZ/11, opt. T.L. izrečena je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Temeljem čl. 148. st. l. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br., 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08), optuženik je dužan platiti troškove kaznenog postupka u iznosu od 1.000,00 kuna paušalne svote sudu.

 

Protiv te presude žali se opt. T.L., po branitelju Ž.V., odvjetniku iz Odvjetničkog društva d.o.o. Lj.&V. iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede Kaznenog zakona, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi optužbe, podredno ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Županijsko državno odvjetništvo u O. svojim podneskom br. KŽ-DO-342/2020 od 25. rujna 2020. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.

 

Na javnu sjednicu vijeća su temeljem čl. 475. st. 2. ZKP/08, pozvani Županijsko državno odvjetništvo u O., te opt. T.L. i njegov branitelj Ž.V., odvjetnik iz Odvjetničkog društva d.o.o. Lj.&V. iz S..

 

Na sjednicu vijeća je pristupila optuženikova braniteljica S.P., odvjetnica iz O., po zamjeničkoj punomoći, dok nisu pristupili opt. T.L. i državni odvjetnik za koje je dostava poziva za sjednicu vijeća uredno iskazana.

 

Sjednica vijeća temeljem čl. 475. st. 3. ZKP/08, počinje izlaganjem optuženikove žalbe od 5. ožujka 2020. godine i dopune žalbe od 12. ožujka 2020. godine koje izlaže braniteljica S.P., odvjetnica iz O., s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi optužbe, podredno ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Žalba opt. T.L. nije osnovana.

 

Žalitelj (opt. T.L.) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer da je prvostupanjski sud isključivo utemeljio pobijanu presudu na iskazima privilegiranih svjedoka M.L. (kći optuženika) i I.L. (sina optuženika) koji su ispitani bez nazočnosti optuženika i branitelja, čime je povrijeđeno konfrontacijsko načelo, a kako su navedeni svjedoci na raspravi 15. studenog 2019. godine izjavili da ne žele svjedočiti prvostupanjski sud je pročitao njihove iskaze i na tim iskazima donio presudu. Zbog navedenog optuženik smatra da se u konkretnom slučaju radi o nezakonitim dokazima. 

 

Međutim, nije osnovana žalba optuženika iz navedenog žalbenog razloga. Nije sporno da je svj. M.L. (kći optuženika) ispitana pred sucem istrage Županijskog suda u S.. Prije iznošenja iskaza svjedokinja je upozorena na sadržaj odredbe čl. 285. ZKP/08, a u zapisnik je unesena numeracijska oznaka navedenog članka, te je ista izričito izjavila da želi svjedočiti i to je konstatirano u zapisniku.

 

Isto tako nije sporno da je svj. I.L. (sin optuženika) ispitan u državnom odvjetništvu gdje je upozoren na sadržaj odredbe čl. 285. ZKP/08, te je u zapisnik unesena numeracijska oznaka navedenog članka, ali i cjelokupan sadržaj te odredbe. Navedeni svjedok je prije davanja iskaza izričito izjavio da želi svjedočiti i to je uneseno u zapisnik.

 

Za ukazati je da je Zaključkom br. 1. koji je donesen na sastanku predsjednika kaznenih odjela županijskih sudova s Kaznenim odjelom Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je održan 17. prosinca 2020. godine utvrđeno da bi zapisnik o ispitivanju svjedoka bio zakonit dokaz u odnosu na pitanje valjanosti procesnih upozorenja dovoljno je u zapisnik upisati ili samo numeričku oznaku članka ili samo tekstualno (a uputno je oboje), ali kada zakon za zakonitost tog dokaza izričito traži očitovanje upozorene osobe, njen odgovor mora biti upisan prije nastavka upisivanja njenog iskaza.

 

Suprotno takvom žalbenom navodu prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje žalitelj, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.

 

Žalitelj (opt. T.L.) u žalbi ističe osnov pobijanja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama optuženika sadržana objektivna i subjektivna obilježja terećenog kaznenog djela. Iako se optuženik žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ne navodi koju je važnu činjenicu prvostupanjski sud utvrdio pogrešno. Zapravo žalitelj u žalbi prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

 

Nakon pozorne ocjene izvedenih dokaza, analizirajući svaki posebno i u njihovoj ukupnosti, suprotno žalbenom navodu, prvostupanjski sud je na pravilan i zakonit način utvrdio da je opt. T.L. počinio kazneno djelo pobliže opisano u izreci presude, te da ne postoje okolnosti koje isključuju njegovu kaznenopravnu odgovornost. Naime, za opstojnost kaznenog djela nametljivog ponašanja potrebno je ustrajno i kroz dulje vrijeme da počinitelj prati ili uhodi osobu ili s njom nastoji uspostaviti neželjeni kontakt ili je na drugi način zastrašuje i time kod nje izazove tjeskobu ili strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba. To dulje vremensko razdoblje je prvostupanjski sud utvrdio, kao i način na koji je uspostavljao neželjeni kontakt s bivšom suprugom. Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom na navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela i odgovornosti optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge i na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

 

Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi žalitelja, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

 

Žalitelj pobija presudu zbog povrede Kaznenog zakona jer da činjenični opis kaznenog djela nije potkrijepljen relevantnim dokazima. Međutim, žalbeni navod optuženika zbog povrede Kaznenog zakona nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, te u suštini predstavlja prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika glede terećenog kaznenog djela. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, a to je da su u postupanju opt. T.L. sadržana objektivna obilježja kaznenog djela iz čl. 140. st. 2. KZ/11, navedenog u izreci pobijane presude.

 

Nije osnovana žalba opt. T.L. zbog odluke o uvjetnoj osudi. Prilikom odmjeravanja kazne u odnosu na optuženika prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti. Polazeći od stupnja krivnje optuženika, te društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno je prvostupanjski sud opt. T.L. za počinjeno kazneno djelo nametljivog ponašanja, temeljem čl. 140. st. 2. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a temeljem čl. 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora, na koju je osuđen, neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Stoga i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda takva vrsta i mjera kazne koja je izrečena optuženiku dostatna je da može utjecati na njega i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenog djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno i da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem terećenog kaznenog djela nanio društvu u cjelini (čl. 41.i čl. 47. KZ/11).

 

Slijedom navedenog žalbe optuženika nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

 

 

U Osijeku 21. siječnja 2021.