1              Poslovni broj: Gž-711/2020-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-711/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Vedrane Perkušić predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Verice Franić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. I., OIB: ..., iz P.-P., kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva R. i k. j.t.d., iz Z., s pisarnicom u P.-P., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj 28 P-609/2019-31 od 13. veljače 2020., u sjednici održanoj 21. siječnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj 28 P-609/2019-31 od 13. veljače 2020.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženici da isplatiti tužitelju novčani iznos od 155.700,56 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 17. listopada 2017. do isplate, po stopi koja je propisana čl.29. Zakona o obveznim odnosima, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe (točka I. izreke).

 

Odlukom o troškovima postupka odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova (točka II. izreke), dok je naloženo tužitelju da tuženici naknadi parnične troškove u iznosu od 5.000,00 kuna, u roku od 15 dana (točka III. izreke).

 

Protiv te presude žali se tužitelj pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14., dalje u tekstu: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19.), s prijedlogom da se preinači tako da se prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem i drugim mjesno nadležnim sudom.

 

Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu.

 

Žalbe nije osnovana.

 

Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

 

Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužitelj jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrže razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga iste i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

 

Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužitelja pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica naknadi štetu koju je pretrpio zbog,
kako to tvrdi, nepravilnog i nezakonitog rada suca Općinskog suda u Slavonskom Brodu.

 

Tužitelj u bitnom svoje potraživanje temelji na tvrdnji da se šteta koju je pretrpio sastoji u njegovom pravu na zakonsku zateznu kamatu na svaki mjesečni iznos blokiranog, a neisplaćenog iznosa od dana blokade i doznake na poseban račun Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje u tekstu: HZMO), kako je to određeno rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Ovr-2058/2013. od 24. listopada 2013., do isplate tužitelju, a koja šteta da iznosi 155.756,00 kuna.

 

Prvostupanjski sud nakon provedenog postupka utvrdio je sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da iz prijedloga za ovrhu i rješenja o ovrsi proizlazi kako je Općinski sud u Slavonskom Brodu, po prijedlogu tužitelja, kao ovrhovoditelja, protiv S. Đ., kao ovršenika, podnesenom od 31. srpnja 2013., dana 24. listopada 2013. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-2058/2013,

 

- da je navedeno rješenje o ovrsi doneseno na temelju pravomoćne i ovršne presude i rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-2720/2011-3 od 4. travnja 2013. i točke V. presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-1726/04-8 od 27. siječnja 2011., radi ovrhe na mirovini ovršenika S. Đ., i to radi naplate iznosa od 188.020,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koja teku od 12. listopada 2005. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15 % godišnje, a od 1. siječnja 2008. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te naplate iznosa od 77.150,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 7. svibnja 2009. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te naplate iznosa od 800,00 kuna za zateznim kamatama koje teku od 27. siječnja 2011. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i troškova ovrhe sa zakonskom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, počevši od dana donošenja rješenja do isplate, s time što je određena ovrha pljenidbom 1/3 mirovine što je ovršenik prima kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje – Područne službe u Slavonskom Brodu (točka I),

- da je istim rješenjem naloženo Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje – Područnoj službi u Slavonskom Brodu da novčane iznose za koje je određena ovrha uplaćuje na tekući račun tužitelja, po pravomoćnosti ovog rješenja, o čemu će sud posebno obavijestiti Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područnu službu u Slavonskom Brodu (točka II.), dok je zabranjeno Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje – Područnoj službi u Slavonskom Brodu da tu tražbinu ispuni ovršeniku, a ovršeniku je zabranjeno da tu tražbinu naplati ili da inače polaže njome i zalogom koji je dan za njeno osiguranje (točka III), te je određeno da je pljenidba provedena s danom dostave rješenja o ovrsi Hrvatskom zavodu za mirovinskog osiguranje – Područnoj službi u Slavonskom Brodu (točka IV),

- da iz potvrde o pravomoćnosti proizlazi kako je citirano rješenje o ovrsi postalo pravomoćno 27. studenog 2013. i da je potvrda o pravomoćnosti u spisu ispisana 5. studenog 2013. te je istog dana naložena dostava obavijesti o tome blagajni,

- da iz podneska ovrhovoditelja, proizlazi kako je tužitelj podneskom od 7. rujna 2017., podnesenom u predmetu Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Ovr-2058/13 zamolio sud da Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje – Područnoj službi u Slavonskom Brodu dostavi potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti citiranog rješenja o ovrsi,

- da iz dopisa Općinskog suda u Slavonskom Brodu, proizlazi kako je taj sud dopisom od 27. rujna 2017. obavijestio Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje – Područni ured Slavonski Brod da je citirano rješenje o ovrsi postalo pravomoćno i ovršno 27. studenog 2013. i da se po istom može postupati,

- da iz rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Ovr-183/14-8 od 21. veljače 2014., proizlazi kako je tim rješenjem, po prijedlogu D. K., kao predlagatelja osiguranja, protiv Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe Slavonski Brod, kao protivnika osiguranja, određena privremena mjera kojom je zabranjeno protivniku osiguranja postupati po rješenju o ovrsi Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Ovr-2058/13 od 24. listopada 2013., sve do potpunog namirenja predlagatelja osiguranja po zadužnici koja je predana FINA-i Slavonski Brod broj Ov-2032/12 i koja predstavlja ovršnu ispravu, o čemu da će predlagatelj osiguranja odmah izvijestiti protivnika osiguranja (točka I. izreke); da je odlučeno kako ovo rješenje ima učinak rješenja o ovrsi i da žalba izjavljena protiv ovog rješenja ne odgađa provedbu privremene mjere (točke II. i III. izreke); da je riješeno kako privremena mjera navedena u točki I. izreke, može trajati do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji je predlagatelj osiguranja dužan u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove odluke pokrenuti protiv protivnika osiguranja, a kojim parničnim postupkom će biti uređene obveze protivnika osiguranja i kojim će se naknaditi šteta, - da iz zahtjeva za izravnu naplatu proizlazi kako je tužitelj, kao ovrhovoditelj, protiv S. Đ., kao ovršenika, dana 11. studenog 2013. zatražio izravnu naplatu novčane tražbine na temelju odluka temeljem kojih je doneseno i citirano rješenje o ovrsi.

 

Na temelju navedenog prvostupanjski sud smatrao je utvrđenim da tužiteljeve tvrdnje o iznosu pretrpljene štete nisu konkretizirane jer u tužbi nije egzaktno navedeno koliki je to točno ukupni novčani iznos trebao biti uplaćen tužitelju, a koliki mu je to točno novčani iznos ukupno uplaćen i kada (razlika između ovih veličina da bi mogla eventualno predstavljati štetu), pri čemu je taj sud istakao, da neovisno i o tome, da tužbeni zahtjev nije osnovan i iz razloga što prema citiranom rješenju o ovrsi tužitelju pripadaju zatezne kamate na iznose glavnica od početka njihovog tijeka pa sve do isplate, a to da znači da tužitelju pripadaju i zatezne kamate za period od pljenidbe dijela ovršenikove mirovine od strane ovršenikovog dužnika HZMO-a do obavijesti ovršenikovom dužniku o pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi i uplate tužitelju, pa posljedično tome da tužitelj nije, na način na koji se poziva, pretrpio štetu koju potražuje ovim zahtjevom u smislu odredbe članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje u tekstu: ZOO) i odredbi članka 105. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13. i 33/15., dalje u tekstu: ZS).

 

Navedena utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva u cijelost prihvaća i ovaj sud, a ni žalbenim navodima tužitelja nisu dovedeni u sumnju.

 

Naime, iz stanja spisa, kao i iz pobijane odluke proizlazi da tužitelj smatra kako mu je štetu koju potražuje počinio sudac Općinskog suda u Slavonskom Brodu svojim nezakonitim radom jer da nije odmah po službenoj dužnosti bez intervencije tužitelja kao ovrhovoditelja dostavio HZMO-e klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti na doneseno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Ovr-2058/2013 od 24. listopada 2013., pa da je zbog nerada suda u Slavonskom Brodu pretrpio štetu u vidu ne isplate blokiranih sredstava od dužnika na temelju toga rješenja koja je sastoji u obračunu zakonske zatezne kamate na svaki mjesečni iznos blokiranog, a neisplaćenog iznosa od dana blokade i doznake na poseban račun HZMO-e, do isplate tužitelju i koja šteta da iznosi 155.756,00 kuna.

 

Da bi tuženica Republika Hrvatska u ovom slučaju bila odgovorna, moraju biti ispunjene zakonske pretpostavke za štetu koju je stranci u postupku počinio sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom.

 

Prema članku 105. ZS-a, Republika Hrvatska odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti.

 

U konkretnom slučaju postojala bi odgovornost tuženice pod pretpostavkama iz odredbe članka 105. ZS-a, kada bi se utvrdilo postojanje nepravilnog i nezakonitog rada suca.

 

Pretpostavke odgovornosti države za štetu jesu nezakonit i nepravilan rad suda, postojanje štete koja je zbog toga nastala, ali i uzročna veza između nezakonitog i nepravilnog rada suda i nastale štete, a te pretpostavke moraju se kumulativno ispuniti.

 

U konkretnom slučaju Općinski sud u Slavonskom Brodu, poslovni broj Ovr- 2058/2013 od 24. listopada 2013. odredio je ovrhu na novčanim sredstvima na temelju ovršnog prijedloga koji je podnio tužitelj, kao ovrhovoditelj, na mirovini ovršenika S. Đ., radi naplate iznosa od 188.020,00 kn, iznosa od 77.150,00 kn i iznosa 800,00 kn, sve s pripadajućim kamatama za zateznim kamatama, s time što iz potvrde o pravomoćnosti proizlazi kako je citirano rješenje o ovrsi postalo pravomoćno 27. studenog 2013. i da je potvrda o pravomoćnosti u spisu ispisana u studenom 2013., a istog dana naložena je dostava obavijesti o tome blagajni, dok je HZMO-e postupajući po tom rješenju blokirao određene mjesečne iznose i doznačavao ih na poseban račun HZMO-a, a kako je to i određeno
citiranim rješenjem o ovrsi.

 

Nadalje iz stanja spisa proizlazi kako je tužitelj podnio i zahtjev za izravnu naplatu FIN-i za istu tražbinu, od koje je jedan ovršenikov dužnik banka, a drugi HZMO-e, sve po istom primanju na mirovini navedenog ovršenika; da je ovrhovoditelj (u ovom postupku tužitelj) podneskom od 7. rujna 2017., podnesenom u predmetu Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Ovr-2058/13 zamolio sud da HZMO, Područnoj službi u Slavonskom Brodu, dostavi potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti citiranog rješenja o ovrsi i da iz dopisa Općinskog suda u Slavonskom Brodu, proizlazi kako je taj sud dopisom od 27. rujna 2017. obavijestio HZMO, Područni ured Slavonski Brod da je citirano rješenje o ovrsi postalo pravomoćno i ovršno 27. studenog 2013. i da se po istom može postupati.

 

Također iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi kako je rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Ovr-183/14-8 od 21. veljače 2014., po prijedlogu D. K., kao predlagatelja osiguranja, protiv HZMO, Područne službe Slavonski Brod, kao protivnika osiguranja, određena privremena mjera kojom je zabranjeno protivniku osiguranja (HZMO-e) postupati po rješenju o ovrsi Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Ovr-2058/13 od 24. listopada 2013. (na koje se poziva tužitelj) sve do potpunog namirenja predlagatelja osiguranja po zadužnici koja je predana FINA-i Slavonski Brod broj Ov-2032/12 i koja predstavlja ovršnu ispravu, a o čemu da će predlagatelj osiguranja odmah izvijestiti protivnika osiguranja; da je odlučeno kako ovo rješenje ima učinak rješenja o ovrsi i da žalba izjavljena protiv ovog rješenja ne odgađa provedbu privremene mjere; da je riješeno kako privremena mjera navedena u točki I. izreke, može trajati do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji je predlagatelj osiguranja dužan u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove odluke pokrenuti protiv protivnika osiguranja.

 

Budući da iz navedenih utvrđenja proizlazi kako u postupku nije utvrđeno da je šteta koju trpi tužitelj (koja bi se sastojala, kako isti tvrdi u njegovom pravu na zakonske zatezne kamate na svaki mjesečni iznos blokiranog, a neisplaćenog iznosa od dana blokade i doznake na poseban račun HZMO-a, kako je to određeno rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Ovr-2058/13 od 24. listopada 2013., do isplate na njegov račun kao ovrhovoditelja), posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada suca, nema osnove za odgovornost tuženice, kako je to pravilno ocijenio i prvostupanjski sud jer prema citiranom rješenju o ovrsi tužitelju pripadaju i zatezne kamate na glavnice, a kako je to određeno od početka tijeka istih do sve do isplate. Znači, tužitelju pripadaju uz određene glavnice i zatezne kamate za period od pljenidbe dijela ovršenikove mirovine od strane HZMO-e kao ovršenikovog dužnika do obavijesti ovršenikovom dužniku o pravomoćnosti i ovršnosti
rješenja o ovrsi i uplate tužitelju, kao ovrhovoditelju.

 

Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio, i pored prethodno navedenog, da tužiteljeve tvrdnje o iznosu pretrpljene štete nisu ni konkretizirane jer u tužbi nije egzaktno navedeno koliki je to točno ukupni novčani iznos trebao mu biti uplaćen, a koliki mu je to točno novčani iznos ukupno uplaćen i kada mu je uplaćen, pa da bi se eventualna mogla utvrditi razlika između ovih veličina i da bi to moglo eventualno predstavljati štetu.

 

Tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, pa se u odnosu na žalbene navode tužitelja da je očekivao da će se uređujući sudac, pa i prvostupanjski sud, izuzeti iz rješavanja ovoga predmeta jer je isti dugogodišnji odvjetnik koji radi i djeluje u Poreču-Parenzo i da dugi niz godina dolazi u poslovno pravne odnose s uređujućim sucem, a tuženica da je poslodavac suca, ističe, da ti navodi nisu razlozi da bi se uređujući sudac izuzeo po službenoj dužnosti iz postupanja u ovom predmetu iz razloga što se za to nisu ispunili zakonom propisani uvjeti iz odredbe članka 71. stavka 1. točke 7. ZPP-a, dok je prvostupanjski sud mjesno nadležan na temelju odredbe članka 48. stavka 3. ZPP-a.

 

Imajući na umu sve navedeno, nije bilo potrebe odlučivati o prijedlogu tužitelja da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem i drugim mjesno nadležnim općinskim sudom.

 

Pravilno je prvostupanjski sud donio i odluku o troškovima postupka pozivom na odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, u vezi s odredbom čanka 155. ZPP-a, s time što je ni tužitelj posebnim žalbenim navodima ne pobija.

 

S obzirom na to da nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti njegovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u ove presude.

 

U Splitu 21. siječnja 2021.